Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Klikni za moj email adresu poruku

Vilko Whyalla Australia/blog.

**UMIROVLJENICI..sta sada?

31.08.2005., srijeda

Selidba u Umirovljenicko naselje!


Doslo je vrijeme selidbe u” Mirovinsko Naselje”…platili smo i jos da se preselimo,
Pocelo je jos dva mjeseca prije mjerenje namjestaja….1994 smo mnogo toga kupili novoga ….za vecu kucu…a sada idemo u manju…polovicu smo dali snahi sa unucima.
Morali smo kupiti manji kauch i manji stol za blagavaonicu.
Morali smo isto prodati Spa…koji smo platili $12.000 dollara za $5.000 dollara…i tako isto mnogo stvari mashine za vrt.

I onda je doslo najgorje kao zanatlija i uvijek oko kuce nesto sam radio cijeli zivot…tesko sam se rastajao sa stvarima….sarafi na tisuce…cavli …a da ne govorimo o electricarskim materijalu…i farbe…podjelio sam susjedima i prodao nesto ali jos am mnogo toga “sta ce trebati”…ostavio…supruga ljuta kaze rijesi se svega !

Jos i danas nakon 8 godina cujem isto baci sve …a kada nesto treba samo odem u garadju i tu je ….ne treba ici u ducan…i tako ce i ostati tesko se je razdvojiti sa alatom i stvarima pa makar trebas samo jednom mjesecno.

Najgorje od svega je bilo naselje je bilo samo 7 unita , sve sami starci od 78-90 godina,
Ja sam bio u ono vrijeme samo 56 a supruga 60 godina , zafrkavali su mene da me pustaju samo zato sta je supruga 60 godina….jer nase naselje je za od 60 godina dalje.

Kada mene netko danas nazove starim osjecam se uvrijedjen…i vidim kako su se i ti ljudi morali osjecati kada smo mi dosli.

U zadnjih osam godina je mnogo osoba umrlo i promjenilo se….i vidim i sam da i mi veoma brzo STARIMO…nitko to ne moze izbjeci.

Ali kada vidim te starije osobe od 80-88 godina koliko su vrijedni i brinu se za sebe i samostalni su …ne vjerujem da cu Ja biti te srece.

- 16:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.08.2005., ponedjeljak

1994 Adelaide...u novoj kuci!


1994 smo kupili u Adelaidu kucu, cetverosobnu i studi sobu , sa dvije kupaonice,
imali smo namjeru imati sobu za sina kada nas posjeti iz Whyalle, dvije sobe smo imali sredjene za tri unuka koji zive u Adelaidu, za posjetu na vikend.

U prosincu 1994 smo presjelili iz Whyalle u Adelaide, kuca je bila kakovu je moja supruga uvijek zeljela, sve sredjeno i napravljeno ,klimatizacija , sa malo vrta ispred kuce kao i iza kuce. Garadom ispod krova isto velika garadja i radiona u vrtu.
U dvije godine smo sve divno sredili…i onda sam poceo biti sve losije …i video sam da ne cemo moci niti financijski ili sami odrzavati tu kucu.

Preko prijatelja sam nasao mjesto u naselju za umirovljenike ili kako se kaze na engleskom “Retirement Village”….ali trebala je osoba koja zivi u Unitu ici u Staracki Dom…cekala je na mjesto i mi smo morali prodati nasu kucu.
1997 nije bas bila najbolja godina za prodaju ,i mnogi su bili zainteresirani ,ali svi mladjiji nisu mogli dobiti tako visoki krediti…tako da smo prodali kucu sa $25.000
gubitka …ali ako sada pogledam cijene Unit sta smo platili je bio mnogo jeftiniji nego danas.

I eto nakon niti tri godine smo opet selili….u novu buducnost.....



Zbogom Whyalla 1969-1994!

- 15:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.08.2005., nedjelja

Sjecanje na Whyallu 1969-1994!


Sa dolaskom u Australiju nakon 5 tjedna smo dobili drzavnu kucu trosobnu, mozete si zamisliti koliko smo bili sretni, jedino je bilo preveliko zemljiste….mjesta za najmanje jos dvije kuce.
Kuce su gradjene po dva unita zajedno ,razdvaja ih srednji zid i plot isred kuce kao i u vrtu.

Drzava nam je ponudila da kupimo svoju polovinu , ali bi nas kostalo previse sa odvajanjem title….dok se nije ispraznila kuca sa druge strane predlozio sam drzavi da moj sin kupi drugu polovicu…on je bio zarucen…i tako smo obadva kupili svako po jednu kucu…isto sa obzirom da smo prvi puta kupovali kucu dobili smo drzavnu pomoc za prvu kupnju kuce.

Jedino interes je bio 13.5 % i u par godina je dosao do 18%.
I tako moj sin je zivjeo u drugoj kuci dok nije dobio premjestaj 700km od Whyalle,
mi smo kupili od njega drugu polovicu i iznajmljivali, dvoje mladima enginjera iz Adelaida.

Ja sam cijele obadvije kuce potpuno renovirao i povecao vrijednost za 50% .
Mislili smo da cemo tamo i ostati u mirovini zivjeti, ali sudbina je bila drugacija.

Ja sam radi bolestih morao putovati 400km do Adelaida i natrag ponovo 400km. svakih 2 tjedna, i isto sam bio stavljen u mirovinu, jednu noc netko je zaspao za volanom i dosao na nasu stranu….bili smo sretni samo ostrugani po cijeloj stranici….jer sam uspio malo skrenuti iako smo vozili veoma brzo oko 120 km/h.
I onda sam odlucio da se selimo u Adelaide…jedino smo imali sina koji je matrikulirao.
On se je zaposlio u zeljezari kao naucnik i telektrotehnicar u treningu, mi smo ga smjestili u dvosobni unit i namjestili i dali mu dobar start.

I tako smo u jednom danu prodali dvije kuce/dodao sam jos i samostalnu garsonjeru, tako da je kupljeno za iznajmljivanje.

Whyalla,1988.









Garsonjera koju sam sam napravio sve poslove moj zadnji veci posao!

- 17:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sta smo ostavili za sobom!


Ponekada se sjetimo proslosti odkuda smo dosli, sta smo napravili ili gdje smo radili ili zivjeli.
Rodjen sam u Zagrebu 1941, i ozenio sam se 1962 godine , 1963 smi dobili sina Daria ( danas je 42 godine)…iako sam rodjen u Zagrebu zivjeli smo kao podstanari u jednoj sobi.
Zivot je bio tezak pogotovo za suprugu , ja sam radio na terenu i kao vecina se opijao i zenskario.

*1966 sam otisao u Graz da promjenim okolinu i da pokusam novi zivot.
*1969 supruga je pristala da ponovo zapocmemo novi zivot u Australiji.
Ja vise nikada nisam pio ,a zivio sam samo za djecu i suprugu i posao.



Zagreb 1962



Graz 1969



Dolazak u Australiju 1969.

- 15:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Adelaide nije Sydney ili Melbourne...ali tko treba vise nego ovo?




Adelaide je peto mjesto po velicini u Australiji …samo malo selo 1,075 miliona stanovnika.
Velicina Adelaida je 870 sq km, proteze se 70 km uz more ,podjeljen na mnoge suburbe/opcine.
Uz cijelu duzinu je pjescano more, sa mnogim lokalnim plazama.

Centar grada je bio izgradjen samo za komerciju i tek u zadnje vrijeme se je pocelo preradjivati ili novo graditi za stanovnistvo…ali bez da se dira u okolne parkove po kojima je Adelaide poznat.
On je bio planiran kao da je danas izmisljen ,siroke ceste sa mjestom za parkiranje i mnogim parkovima, gradjen je da ne moze biti bolje.

Adelaide je jedini ponosan grad ,gdje se nije naseljavalo sa “convictima/zatvorenicima”,nego su naseljenici placali zemlju.Stanovnici su “bili poznati po postenju” kao i gradioci mnogih crkava ,tako je i mjesto nazvano “mjesto crkva”.

Unatoc smirenom zivotu ,Adelaide skoluje Azijske studente, u svojim Univerzitima.
Kontrakti za obranu i municiju i skolovanje vojnih pilota i iz drugih zemalja je odrzan u Adelaidu.Cijelo stanovnistvo Juzne Australije je samo 1.5 miliona stanovnika sa veoma naprednom i razvijenom tehnologijom, koja nam je u donijela bilionske projekte, primjer do sada smo izgradili 6 velike ratne podmornice za Australiju , dobili smo ove 2005 godine $5.5 billiona project za izgradnju ratnih brodova za Australiju.
Zaposljavljamo IT osoblje samo na jednom podrucju 26,000.

Adelaide ima dvije tvornice automobile Holden i Mitsubishi.

U pustinji /desertu…gdje su postojeci veliki rudnici,ugljena,, naturalnog plina, bakra,uranijuma,zlata,opala…
prosiruje se i objavljen je novi project $6 billiona dollara.

Adelaide je mjesto gdje je sve 20-30 minuta , od bilo koje strane do centra.
Na zapadu su umjetna jezera i gdje su najbolje i najljepse naselje izgradjeno, koje je 1992 dobilo svjetsku nagradu .
Adelaide je poznat sa dva vodeca football klubova i dva velika stadiona obadva prve lige na zapadnom “West Lakes” i Port Adelaide.
Da ne govorimo o stotinama drugih razlicitih sportkih klabova profesionalna ili amaterska..
25-30 minuta od centra grada je suma koja je mnogo veca nego Zagrebacko Sljeme, isto je i naseljeno, sa mnogim malim mjestima kao njemacko naseljeno mjesto Hahndorf. Na drugoj strani samo 40 minuta voznje je Barrosa Walley…sa mnogima svjetom poznatima vinjardima.

Tko bi zelio zivjeti u takovom mjestu?…gdje zivis kao ja u West Lakes –Retirement Village…2 sobni unit, koji ima pred sobom sve sta trebas od supermarketa/ducana, kemista,doktora,zubara, postu…i samo oko 80 metra do jezera gdje su najljepsa naselja , gdje se natjecuju i treniraju u rovingu.

3 km ili 5 minuta sa autom do shoping centre West Lakes sa preko 5,000 parkiraliste i preko 300 ducana/grade se jos i vise/ i dobili smo sada blize Cinema sa Dinning/ako se zeli/sa 7 dvorana, sve pod krovom klimatizirano.
Pa poslije rucka ili bilo koje vrijeme do mora ipak je daleko 1.5 km-do 70 km zavisi kuda hoces.

Jest tko bi zivio u takovom mjestu …mogao bi umrijeti od dosade…pa nije to Sydney ili Melbourne…gdje ti treba satima za bilo sta.Do centra grada imamo 15 km , boze moj to je daleko…30 minuta sa parkiranjem.

Jest ja volim gdje zivim i gdje starim!



- 14:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.08.2005., subota

Na jezeru u blizini naselja!

- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ostalih 50 unita okolo nasega naselja!










private kuce u okolini

- 16:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Malo slika okolo nasega Unita!




vrt 1



Vrt Vera



vrt2



vrt iza unita



Vera ispred unita



auto ispred unita/garadje



auto ispred unita/garadje 1

- 13:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Opis naseg Unita (sa slikama)!




glavna veca soba



glavna veca soba 1



manja soba/ Vilko



dnevna soba



dnevna soba nova Tv Plasma 109 cm



dnevna soba/blagavaona



kuhinja



vesarnica



kupaonica/WC

- 13:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nas zivot u Umirovljenickom Naselju( u slikama)!




Iza ovoga camca nalijevo je prolaz sa parkom od kuda imam 80 metra do Retirement Village...gdje zivimo uskoro 8 godina.



naselje sa ulice



ducani ispred naselja


ducani ispred naselja 1



ducani ispred naselja 2



Nasih 7 unita

- 09:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.08.2005., petak



Polozaj Adelaida



Adelaide 70km plaze.



Polozaj Umirovljenickog naselja

- 17:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Smjestaj za Umirovljenike!


Da malo vidimo sta je sve ponudjeno ili moguce prema situaciji u zivotu i mogucnosti
pojedinaca.

1/ nastaviti zivjeti u mirovini u svojoj kuci ili stanu.

2/djeliti kucu ili stan sa djecom, sa kojom dolazi i brige kao cuvati unuka i kuhanje
za cijelu familiju ,i obicno veoma rijetko sve odgovara svima.
Uostalom nismo svi vise niti mladi niti zdravi da moramo jos jednom odgajati djecu.

3/U slucaju ako jedan od partnera nije dobro sa zdravljem ,imamo i onako dosta posla i brige samo da se brinemo o sebi i ako je jos partner tesko bolestan treba nam i pomoc.

4/ veoma tesko je dobiti pomoc od drzave, vecinom /tako je u Australiji /ako vam se nudi pomoc morate je i platiti…obicno je oko $10 dollara po satu oko 45 Kuna .

5/ Slijedeci izlaz ako imamo veliku kucu ili stan, koji je prevelika briga za nas i previse nas kosta za odrzavanje ,ostaje nam vise izbora.

a/zavisi o nasem zdravlju i starosti, mozemo prodati kucu ili stan i preseliti u “ Retirement village”…”Mirovinsko naselje”.

Ima za izabrati razlicitih mjesta kao i po cijeni, i velicini.Obicno se velicina krece od jednosobnoga stana ,za samce i sve, potrebno pod krovom /unitom, kuhinja, kupaonica ,toilet,vesarnica, dnevna soba sa …malim mjestom za serviranje vecere….isto kao i garadja.

Ukoliko ste bracni par obicno se kupi dvosobni unit ,sa dvobednom glavnom sobom i drugom manjom sobom , isto kao i opisano gore sve zajedno.
Zavisno o mjestu obicno imate i mali vrtic ispred ili ostraga Unita.

Unit platite za vreme vasega izlaska u staracki dom ili smrti…plati se kao license i dobe
75% vrijednosti od unita za koliko se proda.
Za vrijeme dok stanujete u unitu organizacija odrzava i popravlja sve u kuci, izmjenjuje nove potrebne stvari.
Vasa obaveza je namjestaj kao i insurance za isti , masina za pranja vesa i refrigerator /hladnjak.Klimatizacija je kakovu stavite …mi smo ugradili cijeli Unit za $5.000 dollara,
isto kao na prozore stavili elektricne rollete…i oni su odgovorni za popravke za iste.
Sa drugim rijecima imamo popravke kada i kako treba.

Mi placamo tjedno maintenance /novac za odrzavanje $45 dollara ili oko 203 kuna .

Sada smo vec osmu godinu u Unitu…imamo sve sredjeno kako zelimo, jedino se bojimo sta ce biti kada vise ne cemo moci brinuti o sebi, ili ako jedan treba u staracki dom?

Obicno veca “Umirovljenicka naselja “ imaju naselje sa unitima i isto staracke domove zajedno…ali mi zivimo u malome samo 7 Unita koje pripadaju Unitited crkvi.

To malo naselje je pokraj jednoga vecega od 50 unita.

Moja supruga je 68 godina i ja uskoro 64 ali sam dosta bolestan i ne bi mogao vise vec godinama voditi brigu da smo ostali u velikoj novoj kuci 4 sobe i dvije kupaonice , jer to je bilo 200 sq/metra dok je dvosobni unit samo oko 68 sq/metra.

Mi smo odmah kroz zadnja vrata u ducanima ,zubaru,doktorima ,posti i Apoteki, medjutim jos dok mozemo idemu sa automobilom do velikog centra gdje je 300 ducana i 5.000 mjesta za parkiranje automobile, a samo je 3 km od nas.

Mi smo smjesteni na lijepom mjestu u Adelaidu 1.075 miliona stanovnika, 15 km od centra…gdje niti ne trebamo ici jer su svi ducani oklica od nas.

Ispred naselja 80 metra je jezero i oko 2.5 km more i plaze.


- 17:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.08.2005., ponedjeljak

Nova klasa staraca?


Malo statistike iz Australije , u 2003 imali smo 2,545.641, Australijanca preko 65 godina starosti na stanovnistvo od 20 miliona.
Imamo 3.000 /100 godisnjaka/…misli se da ce ih u 2020 biti 12.000 i oko 2050…. 50.000.
Koliko se izmjenilo samo u 70 godina kada su muskarci zivjeli samo do 65-70 godina, ako i toliko.

Nova klasa staraca?
Nekada se je sve trpalo u isti kos “starci”.
Vrijeme se mjenja i postaju danas nazivi grupa;mladjiji , mature/ozbiljni i stari.

U danasnje vrijeme kada drzava trazi /pita radnike da nastave raditi do 70 godina , znaci da se mjenja i zivot svih starijih osoba.

Nazalost nismo svi istoga zdravlja ili nismo imali iste poslove….jer prosto je tesko naci osobu koja je radial fizicki i natezala se da je ostala nepovredjena , ili u slucaju zanatlije stalno ponovljivi pokreti isto kao i na liniji proizvodnje dovode do ranih neizljecivih problema ….dobro znadem o cemu govorim osim dvije operacije na kicmi koje nisu uspjele imam muskuloskeleton misicne /tetive probleme u svakom zglobu, ramena ,laktova, ruka i redovito dobivam steroid injekcije.

Uopce se ne cudim sta sam unisten sa poslom jer sam vec kao klinac sa 7 godina radio ,stihao u vrtu, poslije skole raznosio ciglu na gradilistima, i na kraj svega sami smo otac majka i Ja , kopali temelje za zgradu i betonirali i sami zidali, i istovremeno sam ucio zanat i poslije radio na zgradi .

Ali tako je nekada bilo mi smo generacija koja nije imala lagano.
Moja supruga je ostala bez majke/umrla je od raka/ sa 14 godina, zamjenila je njezino mjesto i kuhala i vodila domacinstvo za njih svih sest, petero brata i sestre i oca.
Nije onda bilo masine za ves…bile su ruke ….radila je i u vrtu sa ocem i jos morala stici sve drugo….skolu je morala prekinuti u sedmom razredu…poslije je nakon 20 godina starosti privatno zavrsila osmoljetku.

Jest takav je zivot…danas se djeca izmore od igre sa komputer igrama…i ne mogu nista bole ih ledja i ruke…tehnologija napredjuje.

Mene ne smeta napredak potrebne komputerizacije ,ali nismo svi imali prilike raditi sa
komputerima…tako da predstavlja mnogo problema za starije ljude.

Vidim kada nekada idem u banku redovi starijih osoba …umirovljenika cekaju na red na salteru da mogu doci do novaca /srecom ako ga imaju!/.
Ja svoje radim oduvijek sve na BankNet, i vjerujem da cu moci dok zivim….ali moja supruga iako je radial u kancelariji i bila daktilograf ne lezi joj da sada uci mogla je vec prije 30 godina …i eto sada u 69 oj godini je prekasno…ali zato ona ima mnogo vise znanja na kojoj joj zavidim, jer ako bi ostao sam trebao bi to znanje vise nego computer.

- 07:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.08.2005., srijeda

Hrvati povratnici žele se vraćati u starački dom u svojem zavičaju, gradu, selu...


Obraćam se povodom članka novinara Željka Garmaza o golemoj svoti novca koji u Hrvatsku stiže u obliku inozemnih mirovina i koji je članak Vjesnik objavio 5. siječnja 1999. Vjerujem da je priliv u Hrvatsku deviznih mirovina mnogo veći nego što je to u članku navedeno u tabeli mjesečnih priljeva.
No, to nije razlog ovog mojeg javljanja, nego se javljam zato što sam bila neobično obradovana činjenicom da se počinje i u Hrvatskoj - našoj Domovini napokon malo ozbiljnije gledati na »starije ljude« ili umirovljenike iz inozemstva kao veoma važnim slojem gospodarstva.

Potencijal za hrvatsko gospodarstvo inozemnih mirovina je golem upravo radi toga što je nas Hrvata izvan Hrvatske gotovo jednaki broj kao i Hrvata u Hrvatskoj. Brojni Hrvati i Hrvatice koji su ostarjeli u dijaspori, priželjkuju povratak domovini, u njoj provesti stare dane, u njoj umrijeti.
Svakako, izgradnja staračkih domova namijenjenih povratnicima umirovljenicima iz dijaspore, kako to napominje navedeni članak, dobra je zamisao.

Međutim, zabrinjava mogućnost da se takve izgradnje putem ponuda privatnim investitorima, pa i državnima, zahuktaju brzopleto i da takvi domovi ostanu poluprazni odnosno neatraktivni.
Zašto? Zato što se umirovljenici povratnici ne žele vratiti u Hrvatsku i živjeti u nekom domu koji je daleko od njihova rodnog mjesta. Cilj povratka u domovini starije osobe jest da proživi stare dane na onome terenu koji poznaje, među onim ljudima koje poznaje ili čije roditelje poznaje. Nema mnogo umirovljenika koji će iz »stranog doći u strano«.

Stručno sam dobro potkovana ovim problemima jer sam osobno bila uključena u istraživanja etničkih zajednica u Australiji u svezi s planiranjem staračkih domova ili njihovih sekcija koje bi bile uređene za razne etničke potrebe i navike, itd.
Istraživanja su pokazala da umirovljenici iz etničkih skupina (uključujući i Hrvate u Australiji) teže smještaju gdje imaju prilike razgovarati na materinskom jeziku, jesti hranu pripremljenu onako kako su oni to pripremili kod kuće, održavati svoje običaje, itd.

Nakon tih istraživanja socijalna je skrb Australije prije tri godine započela praksu organiziranja u raznim staračkim domovima skupina stanovnika koji potječu iz iste etničke zajednice, i to se pokazalo veoma popularno.
Imajući to u vidu kako i činjenicu da povratak u Domovinu za umirovljenika gotovo isključivo znači povratak u »svoj stari kraj, selo, grad«, smatram da bi bilo od neprocjenjive vrijednosti da se starački domovi ili nadogradnja postojećih staračkih domova u Hrvatskoj za potrebe povratnika - napravi na lokalnoj odnosno županijskoj razini.

Ako se starački domovi za povratnike izgrađuju bez plana, odnosno bez uvida u demografske podatke iz dijaspore, onda će to biti promašaj.
Vjerujem da bi Ministarstvo socijalne skrbi i Ministarstvo za useljeništvo trebali pokrenuti preko hrvatskih diplomatskih predstavništava u svijetu istraživanja ili anketu o mjestu podrijetla hrvatskih iseljenika (umirovljenika ili svih iznad 50 godina starosti).

Kada se dobije takva osnovica podataka, onda se u Hrvatskoj može djelovati lokalno tako da svaka županija počinje planirati i provoditi u djelo program koji će privlačiti umirovljenike povratku u Hrvatsku.

Sigurno, umirovljenički dolar, funta, marka, itd. su prihodi koji može samo pomoći i obogatiti Hrvatsku, stvoriti nova radna mjesta, biti trošen u Hrvatskoj itd.
Dakle, najprije je potrebno zasukati rukave i doznati koliko ljudi ima u dijaspori iz raznih krajeva Hrvatske koji bi mogli biti mogući korisnici tih domova ili mogući povratnici u staračkoj dobi.
Ako se sve to izvede planski, imajući potrebe umirovljenika u vidu, ne samo želju da se privlači što veći priljev u Hrvatsku inozemnih mirovina - svaki će se umirovljenik osjećati ugodno i biti još više potaknut povratku.

INA VUKIĆ, prof
Lane Cove, Australija

- 15:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Potpora bakama i djedovima:


od Larry Anthonya, Ministra za pitanja
djece i mladezi

Bake i djedovi su sastavni dio svake obitelji. Oni nose sa sobom cijelo bogatstvo znanja, iskustva
sposobnosti u obavljanju roditeljske uloge, pruzajuci neizmjernu podrsku i putokaz svojim unucima. Iako odgajanje unucadi moze pruziti neizmjerno zadovoljstvo i nagradu, to moze uzeti dosta vremena i puno kostati, sto bakama i djedovima stvara niz problema.
U mnogim slucajevima bake i djedovi dobiju unucad na cuvanje zbog teskih ili tragicnih okolnosti
Zadovoijstvo mi je reci da Centralink nudi niz mogucnosti bakama i djedovima. koje ukljucuju:

• Djecji doplatak iz porezne obveze (Family Tax Benefit)—kao pomoc u troskovima odgajanja djece.

• Doplatak za brigu o djeci (Child Care Benefit)—
kao pomoc u troskovima oko djece;

• Roditeljski doplatak—kao pomoc za odgoj maloljetnog djeleta do 16 godina starosti (kada korisnik
ne prima jos neku isplatu za uzdrzavanje); i

• Karticu za zdravstvene popuste (Health Care Card)—na ime skrbnika ili unuceta kao pomoc u
troskovima lijekova na recept.

Ponekad se, uz to, unucetu moze isplacivati doplatak za mladez (Youth Allowance). Centralink
nudi lakoder i specijalisticne usluge—kao sto su socijaini radnici i sluzbenici usluga za financijski
obavijesti—koji mogu puziti dodatnu potporu.

- 15:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Starosna mirovina — Sretan 95-rodendan!


Kratke vijesti

Srpanj 2004. oznacava 95. rodendan starosne mirovine i ovo je prilika da se osvrnemo
dokle smo stigli.

Prve nacionalne isplale australske starosne mirovine (Old Age Pension) su isplacene 1. srpnja
1909. U ro vrijeme je maksimalna mirovinska slopa iznosila 10silinga($l)tjedno.

Vlada je isplacivala mirovine za oko 34.000 umirovljenika—15'% sianovnika u dobi za slarosnu
mirovinu (sada 78% sianovnika u dobi za starosnu mirovinu prima mirovinu).

Muskarci i zene stjecu pravo na starosnu mirovinu
udobi od 65 godina. iakoje 1910 godine-dob ukojoj
zene imaju pravo na mirovinu spustena na 60 godina
siarosti-

Tih godina su u prosjeku muskarci zivjeli 55 godina a zene 59 godina.

Nacin kako su vrsene isplale mirovina odraz je tog
vremena-

Umirovljenicima su podijeljene rukom ispisane mirovinske kartice, koje su trebali pokazali u svom
lokalnom uredu da bi dobili isplate u gotovini.

Od onda su se stvari. naravno. znatno promijenile.
Ove godine Vlada ocekuje da ce isplaliti 18 milijardi dolara za 1.85 milijuna starosnih umirovljenika.

Isplate su danas visoko automatizirane. Centrelink prima veliki broj poziva i upita od umirovljenika
svake godine, a pruza i daleko sire obavijesti umirovljenim korisnicima-

U svakom slucaju smo daleko sligli—Sretan 95.rodendan. Starosna mirovino'

Dobivate li mirovinu iz neke druge
zemlje?

Ako dobivale isplate od Cenirelinka. a dobivate takoder i mirovinu iz neke druge zemlje. morale reci
Centrelinku ako se to placanje povisi.

Svi prihodi koje dobivale vi ill vas partner mogu utjecali na to koliki iznos mirovine imale pravo
primali.

Morale reci Cenirelinku u roku od 14 dana ako vam se povise primanja ili ako primate novu mirovinu
ill neki drugi prihod.

Mnoge zemlje redovilo povisuju stopu svoje mirovine kako rastu troskovi zivota.

Korisnici grcke mirovine, na primjer, trebaju uskoro dobiti pismo iz Grcke o svojoj novoj stopi mirovine,jer ta zemlja povisuje mirovine svakog srpnja.

Centrelink opcenito ne dobije izravno informacije od odjela socijalne skrbi dnigih zemalja o povisici
vase mirovine.

Mozete obavijestiti Cenirelink o svim promjenama vasih pnhoda iz inozemstva ako
nazovete 131202 ili posaljite email na international.services@centrelink.gov.au ili podete
u lokaini ured Centrelinka-

Zaostaci isplata iz inozemstva

Aku vamje odobrena inozemna mirovina ili neko drugo placanje iz neke zemlje izvan Australije,
mozete dobiti jednokralnu cjelokupnu isplatu za prethodno razdoblje.

To moze uijecati na iznos australske mirovine na koji imate pravo. Novi zakon znaci da se od 1. srpnja
2004. samci i osobe koje imaju partnera tretiraju jednako kada je u pitanju jednokratna isplata zaostataka inozemne mirovine.

To ce dovesli do potpunog povrata cjelokupnog iznosa preplale jer ce se dug naplatiti od te osobe i od njenog paitnera.

Za vise obavijesli nazovite 13 1202 ili posaljite
email international.services@centrelink.gov.au

- 14:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.08.2005., utorak

Fotografije

- 15:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Cardinal Stepinac Village" što znači Naselje "Kardinal Stepinac"


Australia-Sydney


U susjedstvu crkve sagrađen je dom umirovljenika , odnosno starački dom. Nazvan je po blaženiku Alojziju Stepincu.Inicijativu za izgradnju doma dali su odbornici koji su vodili izgradnju crkve, odnosno koji su petnaestak godina ranije sagradili društveni dom - Hrvatski klub "Kralj Tomislav".To je bilo podkraj 1985.godine, dakle u vrijeme kada su samo rijetki pojedinci mislili na povratak u domovinu.

Pripreme su potrajale nekoliko godina , a radovi su počeli 1989.godine. Radili su najvećim dijelom naši ljudi i to dijelom za plaću, a dijelom dobrovoljno. Dom nije jedna kuća odnosno zgrada , nego pravo naselje. Na središnju zgradu , u kojoj je smještena uprava , kuhinja , blagovalište i velika dvorana za dnevni boravak, nadovezuju se dvije vrste stanova: garsonjere za samce i nešto veći stanovi za bračne parove. Svaki stan se sastoji od predsoblja , čajne kuhinje , sobe i vlastitog sanitarnog prostora . Moguće je da bolje stojeći pretendenti za stanovanje u domu umirovljenika sagrade u naselju vlastitu kuću. To je treća vrsta stanova i stanovnika.

Starački dom nosi ime po prijatelju siromaha i velikanu novije hrvatske povijesti,Slugi Božjem kardinalu Alojziju Stepincu i službeni mu je naslov "Cardinal Stepinac Village" što znači Naselje "Kardinal Stepinac". U različitim fazama izgradnje Dom su blagoslovili šibenski biskup Srećko Badurina i nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić.

Dana 8. rujna 1991. godine bila je potpuno dovršena jedna kuća, koja je odmah primila dvije stanovnice. Polako su se dovršavale i ostale kuće , te je konačno na blagdan sv.Franje , 4. listopada 1992. bilo izvršeno službeno otvorenje i blagoslov Doma u nazočnosti predstavnika australske crkvene i državne vlasti. Dom može primiti 150 stanovnika . Sada je Dom maksimalno popunjen, što je bio dovoljan razlog za daljnja ulaganja i proširenje Doma.Tako je na dan blaženoga Alojzija Stepinca 8 .veljače 2004. svetom misom a zatim blagoslovom gradilišta obilježeno proširenje Hostela.

Traba napomenuti da uprava Doma veoma uspješno održava visoki standard usluge zahvaljujući profesionalnoj i neprekidnoj brizi osoblja za stanovnike doma.

- 15:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ljudsko osjećajno srce.



sveto i veliko i od Boga dano. «I vidje Bog da je dobro, a bijahu pred Bogom goli, čovjek i njegova žena, i nisu se stidjeli» I to što je Bog u čovjeku najljepše stvorio čovjek je toliko omalovažio, zbog čiste zarade, uklonivši sustvarateljsko djelovanje na Božjem djelu. Iz ljudske spolnosti pretvorio je to čovjek u čisto iživljavanje i puko zadovoljavanje požude. I zbog toga ženu, a sve više i muškarce, pretvara u objekt, u predmet svoje strasti, bez srca, bez ljubavi. Samo iz vlastite koristi. A ovakvo ponašanje i gledanje na djevojke i žene kao na predmete bez srca i topline, tjera na napade, silovanja i sve što se događa. A jer je čovjek i svoju ženu pretvorio u predmet, prestaju funkcionirati osjećaji, onda nije nikakvo čudo da veliki broj mlađih muškaraca trpi od impotencije koju ni jedna Viagra ne može izlječiti. Jer je čovjek izbacio srce iz Onoga koji zahtijeva svu toplinu ljudskog srca i osjećaja.
Jadna ova djeca, odnosimo im ono najljepše, odnosimo im srce, ubijamo im srce.
«Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni»
Opterećeni hladnoćom, besćutnošću na svim područjima života, dođimo k presvetom Srcu, dođimo k njemu da, najprije, mi nađemo toplo ljudsko srce. Toplo ljudsko srce od mesa, puno ljubavi i razumijevanja,
da u djetetu gledamo čovjeka i dademo mu naše ljudsko, toplo srce, da u njmu razvijemo toplo, Da imamo toplo ljudske srce od mesa, puno ljubavi da svaku djevojku i ženu gledamo kao osobu. Da znamo u njima poštovati toplinu osjećaja ljubavi i mekoće srca. Da ih ne činimo predmetom. Da muževi imaju ljudsko, toplo srce prema ženama, puno osjećajnosti, razumijevanja, poštovanja i ljubavi.
Da u starcu i starici gledamo srce koje je ljubilo i koje nas još uvijek ljubi, ali koje upravo u zadnjem razdoblju života traži od nas osjećajnost i ljubav.
I dok budemo u procesiji išli, a procesija je simbol našega života, kip srca Isusova kojeg ćemo pronijeti našim ulicama treba nam reći: kao što sada ovaj kip nosite u središtu procesije po vašem mjestu, tako bi Isus i njegovo srce puno ljubavi, nježnosti i razumijevanja trebao biti središte vašega života. Ako to bude, a trebalo bi bi biti, onda će i naša molitva koju pjevamo imati smisla:

«Isuse, blaga i ponizna srca,
učini srce naše po srcu svome.»
don Ivica Matulić

- 14:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ljudsko osjećajno srce.



sveto i veliko i od Boga dano. «I vidje Bog da je dobro, a bijahu pred Bogom goli, čovjek i njegova žena, i nisu se stidjeli» I to što je Bog u čovjeku najljepše stvorio čovjek je toliko omalovažio, zbog čiste zarade, uklonivši sustvarateljsko djelovanje na Božjem djelu. Iz ljudske spolnosti pretvorio je to čovjek u čisto iživljavanje i puko zadovoljavanje požude. I zbog toga ženu, a sve više i muškarce, pretvara u objekt, u predmet svoje strasti, bez srca, bez ljubavi. Samo iz vlastite koristi. A ovakvo ponašanje i gledanje na djevojke i žene kao na predmete bez srca i topline, tjera na napade, silovanja i sve što se događa. A jer je čovjek i svoju ženu pretvorio u predmet, prestaju funkcionirati osjećaji, onda nije nikakvo čudo da veliki broj mlađih muškaraca trpi od impotencije koju ni jedna Viagra ne može izlječiti. Jer je čovjek izbacio srce iz Onoga koji zahtijeva svu toplinu ljudskog srca i osjećaja.
Jadna ova djeca, odnosimo im ono najljepše, odnosimo im srce, ubijamo im srce.
«Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni»
Opterećeni hladnoćom, besćutnošću na svim područjima života, dođimo k presvetom Srcu, dođimo k njemu da, najprije, mi nađemo toplo ljudsko srce. Toplo ljudsko srce od mesa, puno ljubavi i razumijevanja,
da u djetetu gledamo čovjeka i dademo mu naše ljudsko, toplo srce, da u njmu razvijemo toplo, Da imamo toplo ljudske srce od mesa, puno ljubavi da svaku djevojku i ženu gledamo kao osobu. Da znamo u njima poštovati toplinu osjećaja ljubavi i mekoće srca. Da ih ne činimo predmetom. Da muževi imaju ljudsko, toplo srce prema ženama, puno osjećajnosti, razumijevanja, poštovanja i ljubavi.
Da u starcu i starici gledamo srce koje je ljubilo i koje nas još uvijek ljubi, ali koje upravo u zadnjem razdoblju života traži od nas osjećajnost i ljubav.
I dok budemo u procesiji išli, a procesija je simbol našega života, kip srca Isusova kojeg ćemo pronijeti našim ulicama treba nam reći: kao što sada ovaj kip nosite u središtu procesije po vašem mjestu, tako bi Isus i njegovo srce puno ljubavi, nježnosti i razumijevanja trebao biti središte vašega života. Ako to bude, a trebalo bi bi biti, onda će i naša molitva koju pjevamo imati smisla:

«Isuse, blaga i ponizna srca,
učini srce naše po srcu svome.»
don Ivica Matulić

- 14:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Propovijed za Srce Isusovo


Predragi štovatelji presvetog Srca Isusova!
Nerijetko se čuje da mi katolici presentimentalno štujemo Srce Isusovo. Zašto je to potrebno štovati jedan oragn. Ako poštujemo i slavimo Isusa, onda nije potrebno slaviti i štovati njegovo srce. No, mi znamo da ovaj prigovor ne stoji, jer ne slavimo organ, tu pumpu koja tjera krv po organizmu. Srce je simbol ljudske, u ovom slučuja Božanske ljubavi. Zar i mi, u našem svagdanjem životu, riječ srce ne upotrebljavamo kad želimo nekom izraziti našu posebnu ljubav. Majka rekne svom djetetu: srce moje, zaljubljeni reknu jedan drugom: srce moje, dušo moja, pa valjda ne mislimo da je stvarno partner srce ili duša. A i iz oduševljenja znamo reći nekom čovjeku koji se iskazao posebnom ljubavlju i dobrotom: srce si.

Srce je znak čovječnosti, ljubavi. I Božje srce ljubi ljude na izvanredan način. Biblija je puna svjedočanstava te posebne Božje ljubavi. I današnja čitanja nam upravo o tome govore u slikama Starog zavjeta – prispodobi ovaca i pastira. Kao što pravi pastir ima srca za svoje ovce, tako Bog ima srca za ljude. Vrhunac Božje ljubavi je upravo u probodenom srcu Sina Božjega na križu. I to probodeno srce nam danas dovikuje:
«Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni…»

A čime smo to izmoreni i opterećeni? Sigurno da mi, ovdje prisutni, nismo izmoreni teškim fizičkim radom kao što su to bili naši pradjedovi kad su uvodili ovaj blagdan. Današnji čovjek je opterećen nekim drugim stvarima i izmoren nekim drugim brigama. Osvrnut ću se večeras samo na jednu stvar:
Današnji čovjek, moderni čovjek, gubi srce. Ono srce po kojem čovjek jest ono što jest. Čovjek je upravo po tome čovjek što ima srca za ljude. Moderna tehnika nas sve više i više pretvara u brojeve. Kompjutor nas prepoznaje po brojevima, sve se svodi na broj. Tako čovjek, malo po malo, gubi toplinu srca i postaje neka stvar koja živi.

- 14:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Starački dom!



Starački dom
to je tako već stoljećima. Surovost prema starima je, tvrde neki autori, dosegla vrhunac u 17. i 18. stoljeću. Takozvani moderni prezir staraca, piše Paul Tournier u knjizi simboličnog naziva Učimo starjeti zavisi od ubrzanog napretka: u statičkom društvu, koje je trajalo stoljećima, stari su bili čuvari prokušanog iskustva što su ga oni prenosili na mlade. A danas se tehnika razvija vrlo brzo i mladi su u tijeku s njezinim posljednjim usavršavanjem, pa nemaju što naučiti od staraca kojima je ona nepoznata. Što današnja omladina zamjera starima?

To još nije posve jasno, ali čini se, odgovara isti autor, da zamjeraju to što im se nudi civilizacija koja je bogata tehničkim ostvarenjima, a siromašna srcem i pravim međuljudskim kontaktom.
Stoga ne čudi što se mnoge stare osobe, izgubljene u vremenu i prostoru, odlučuju za starački dom.

To prije što je u njihovim zgradama sve manje njihovih vršnjaka s kojima mogu uz kavu ili čaj popričati o zdravlju, mirovini ili djeci koja su tamo negdje daleko, a sve više mladih koji ih optužuju da su sebična stvorenja koja razmišljaju samo o svojim drangulijama jer neće iz svog životnog prostora i koji ih katkad i ne primjećuju.
A u staračkim domovima, iako su isprva puni stranaca i sliče zatvorima, često se novostečeni prijatelji pretvaraju u nanovo otkrivenu obitelj. Ipak, dosta specijalista, bez obzira na to što se u staračkim domovima iz dana u dan bilježe napreci, kako u uređajima tako i u moralnoj klimi, sugerira da hospitalizaciju (smještanje stare osobe u dom) treba izbjegavati koliko je god moguće. Svako nasilno i nepripravljeno presađivanje osobe u poodmaklim godinama, piše Tournier, štetno je, često i smrtonosno. Kroz kakvu psihičku krizu prolaze svi oni koji ne žele u dom, najbolje svjedoče riječi bake s početka priče koja je, između ostalog, napisala: Dok sam u svom prostoru osjećam se ljudski, a dom mi se uvijek činio kao bolnica i ništa više. Ne vjerujem čak ni da bi me oni u domu zanemarili, vjerojatno bi jako cijenili to što bih učinila, ali ja se jednostavno na tako nešto ne mogu odlučiti.

- 03:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jesu li stari sebična stvorenja?



Generalno se može reći da su djedovi i bake, ukoliko u pravilu djeluju u skladu s obiteljskim zahtjevima, dragocjeni odgajatelji i članovi obitelji.

Piše: Lucija K. PETROVIĆ
Iskreno, za svoju bih djecu učinila sve , kaže jedna gospođa. I tu ne bi bilo ništa čudno da se ne radi o starici sa 65 ljeta, koja i pored toga što ima dvije kćeri, isto toliko zetova, troje unučadi i manji stan u Zagrebu, razmišlja je li sebična zato što traži malo životnog prostora – svoj krevet, svoj prozor i pogled u kojemu uživa četiri desetljeća i što se ne može prisiliti na odluku, koju svi od nje očekuju, da ode živjeti u starački dom . Dapače, u pismu adresiranom na jednu od dnevnih novina, ona piše:
Osjećam grižnju savjesti što im (misli na djecu, prim. a.) ne pomažem sada kada im je možda najpotrebnije. Pitam se nije li moj strah od preseljenja pretjeran, jer su mnogi sretni u domu. Barem tako pričaju. No, ja sam vezana čak i uz pločice u svojoj kuhinji, jer svaka od njih ima svoju priču, a to je nešto što moja djeca ne mogu razumjeti, pa im o tome ne želim ni pričati.
Riječima punim gorčine ova se starica pita treba li uz to što čuva unučad, skuha ručak, stoji uvijek na usluzi svojoj obitelji učiniti i ono posljednje – izabrati starački dom da bi oni bili sretni. Ili bolje rečeno, ima li pravo na svoju mirnu, sretnu starost?
Ovakvih primjera ima mnogo. O njima se 1. listopada, na Međunarodni dan starih osoba, nije mnogo pričalo. Ovaj datum su u Bosni i Hercegovini, kao i mnoge druge, za obične ljude, bitne dane, obilježile tiskovne konferencije za novinare. Uglavnom se pričalo o Programu kućne njege za osobe kojima je ta pomoć neophodna. I to sve pod motom Starenje počinje rođenjem . Nažalost, mnogo je sinova i kćeri zatvorilo oči pred činjenicom da su im roditelji sami u hladnim stanovima, da su im želuci više gladni nego siti, i to sve zato što žele svojoj djeci ostaviti stanove, u kojima oni možda nikada neće živjeti. A prije svega su željni ljubavi upravo svoje djece.

- 03:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.08.2005., ponedjeljak

Umirovljenici u Americi sve stariji i sve uposleniji!






Zanimljivosti iz Amerike govore o jednoj doista zanimljivoj, ali i upozoravajućoj temi – mirovinama, odnosno sve manjim izgledima da Amerikanci uživaju u nečemu što im je do jučer bilo tako dostupno i normalno.
Ljetu je kraj. Vrijeme je za povratak na posao. Ove tvrdnje vrijede ne samo doslovce, nego, barem za neke, još i više metaforički. Mnogi Amerikanci koji su već zakoračili u mirovinu, vraćaju se na posao, a oni stariji od 50 godina postaju sve svjesniji da će raditi znatno dulje nego što su zamišljali još pred kratko vrijeme.

Pad vrijednosti dionica samo je jedan od razloga koji su doveli do takvog stanja. Promjene zakona koji se odnose na sustav državne zajamčene mirovine, sve škrtija mirovinska izdvajanja američkih korporacija, te drugi ekonomski i društveni čimbenici udružili su se i rezultirali jedinstvenom posljedicom - Amerikanci će sve duže čekati do mirovine, a u svojim "zlatnim" godinama dobivat će sve manje "zlata" kroz mirovinske čekove.

Što se tržišta dionica tiče, ono zaista jeste na vrijednosti izgubilo astronomske svote: između ožujka 2000. i kraja 2001., iz ukupne vrijednosti tržišta dionica doslovce je isparilo oko 5 bilijuna dolara. Međutim, brojke pokazuju da većina Amerikanaca ima vrlo skromnu imovinu u dionicama. Ustvari, prema podacima s kojima raspolaže američka Središnja banka, četrdeset posto populacije, u dobi od 55 do 64 godine, uopće ne posjeduje dionice. Kod onih koji se primiču mirovini, a imaju dionice, prosječni portfolio iznosi 47 tisuća dolara.




Ono što gotovo najviše pogađa perspektivne umirovljenike je uporno, ali sigurno nestajanje takozvanih mirovinskih programa s definiranim isplatama koje su ranije nudile američke kompanije svojim uposlenicima, a koje su jamčile točno određene mjesečne iznose mirovine. Sada, sve češće poslodavci u privatnom sektoru nude mirovinske programe u kojima kompanije obećaju da će uplaćivati određene iznose u mirovinske fondove, ali uposlenici nemaju nikakvih jamstava o veličini svog budućeg penzijskog čeka.

Ustvari, kako pokazuju najnoviji podaci, usporen oporavak američkog gospodarstva malim i srednjim kompanijama jako je otežao pružanje ikakvih mirovinskih programa njihovim uposlenicima. Među uposlenicima u dobi od 21 do 64 godine, samo ih 52 i pol posto sudjeluju u mirovinskim programima koje nude kompanije. Znači gotovo polovica ih za svoju buduću mirovinu ovisi samo o zajamčenom čeku državnog mirovinskog fonda.
U idealnom svijetu, pojedinci bi svoje mirovine iz fondova kompanija uvećali pomoću vlastitih ušteđevina. Ali, s troškovima sveučilišnih školarina koji rastu po stopi od 6 posto godišnje i medicinskih usluga koje postaju skuplje svake godine za 8 posto, mnogim Amerikancima štednja postaje problem. Oko 15 posto ih nema nikakve ušteđevine za mirovinu, a 60 posto ih ima za mirovinu ušteđeno manje od 100 tisuća dolara. To jeste možda dovoljno za neke siromašnije zemlje, ali ne i za Sjedinjene Države!







- 15:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.08.2005., nedjelja

Komentari citaoca na gornji clanak!





Komentari
Što mislite o ovoj temi?
Komentirajte članak

hhij585 13.08.2005 13:26
Odgovor

sram vas bilo
dok su vam cuvali djecu,davali lovu za aute,placali svadbe,poklanjali stanove i kuce-bili su vam dobri.sramite se.ja radim u jednoj takvoj ustanovi i znam o cemu pricam.nigdje nije bolje-svi su isti kako najskuplji tako i najjeftiniji.uzmite te ljude kucama,jer prave profesionalne njege postoje samo na papiru.


Schtteff 13.08.2005 12:29
Odgovor

TO JE MOGUCE JEDINO U OVOM KORUMPTNOM KOMUNISTICKOM REZIMU
Svugdje na svijetu ima razbojnika koji se ne drze zakona, ali ih u tome sprijecava drzava kao kontrolni organ. Kod nas razbojnici mogu raditi sto im se prohtije, jer ovaj korumptni komunjarsko-udbasko-cetnicki Mesicev rezim to razbojnicima omogucava i ne sprijecava. Kao i svaki korumptni diktatorski rezim i Mesicev rezim je koncentriran samo samoodrzanje svoje diktature i progon neprijatelja tog rezima tj. na progone hrvatskih domoljuba i postenih gradjana koji se odupiru diktaturi Mesicevog rezima.

mein_kampf 13.08.2005 10:26
Odgovor

kad ostaris...
nejebe te niko ni 2%.

galicia 13.08.2005 11:14
Odgovor

bravo bonafide
Potpuno se slažem sa svime u vašem tekstu toliko da i nemam što dodati. Žalim samo što takvih poput vas koji kritički, a ne kritizerski i površno, promišljaju stvarnost nema među našim novinarima i političarima.


Bonafide 13.08.2005 09:26
Odgovor

I ovaj članak malo smrdi po urinu
Pitanje situacije oko starijih osoba o kojima se ovdje govori najvećim dijelom je odgovornost obitelji, koju gotovo sigurno ima veliki broj njih, jer netko mora plaćati za ovaj smještaj. S druge strane, ovaj članak nešto mi ne djeluje sasvim uvjerljivo, i bojim se da je jedan od niza novinarskih okidača za stvaranje "senzacija" tamo gdje ih zapravo nema. Čak i u ovoj našoj državi gdje toliko toga na institucionalnoj razini ne funkcionira kako treba, koji i kakav smjeran i ispravan čovjek koji poštuje svojeg roditelja bi se nakon njegove "sumnjive smrti gdje ništa nije bilo jasno" konačno s tim pomirio i onda nakon što mu je u nekom uredu "rečeno" to i to obratio baš novinarima, a ne službenim putem npr. mrtvozorniku, policiji ili ne znam kome drugome? Konstatiranje i evidentiranje nečije smrti i u ovoj zemlji je jedna određena procedura u kojoj sudjeluje niz ovlaštenih i stručnih ljudi, svi su ovdje unaprijed proglašeni maltene nekim zavjerenicima. Fotografija ovog doma moram reći da me nikako ne asocira na toliku stravu i užas, iza ove uređene fasade krije se sigurno mnogo lošega, ali i mnogo dobroga. Vrhunac "strave" je što odgojiteljica ili čistačica kuhaju i serviraju ukusne i obilne ručkove?! Stvarno bi bilo manje stravičnije da stručni kuhar kuha splačine. Stalno se spominju neki "sobičci", a u kakvim stvarno sobičcima svoje stare dane provode mnogi ljudi kojima ni ovakvi domovi nisu dostupni. Što na primjer ako je vitalna žena od 82 godine umrla od tuge što je njena obitelj nije povela sa sobom na more ili što se obitelj nije tako organizirala da se malo liši svoje komocije i prilagodi svoj godišnji odmor tako da netko ostane sa staricom dok se netko drugi iz obitelji ne vrati s mora? Previše je u ovakvim slučajevima nepoznanica da bi novinari bili inspektori i istraživali slučaj lažno se predstavljajući. To je jednako tako profesionalno kao i kad kuha čistačica. Ali skoro bih bila sklonija njenoj nego novinarskoj kuhinji.


teta stela 13.08.2005 07:31
Odgovor

Starački domovi...
Brojka od 40 smrti je ogromna za jednu godinu,ali ne zaboravite da tu dolaze ljudi koje nitko neće,na kraju života i nažalost ih se i smještava samo da negdje umru.Ono što je u našoj državi najgore je to da se o takvim stvarima počinje pisati i govoriti kada postani slučajevi za "crnu kroniku",a do tada nitko ništa.Samo zato JER NIKOME NIJE STALO ! Teško je raditi,imati djecu i brinuti o teško bolesnoj,staroj baki.Treba puno energije i umješnosti da se to postigne,ali može se ,govorim iz vlastitog iskustva.Ne može me nitko ubijediti da svi ti stari ljudi po domovima nemaju svoje obitelji.Samo ih obitelji ne žele.Onda se svi ljute na tamo nekog JEDNOG čovjeka koji je loš prema starcima,a svi su mu nagurali svoje bake i dedeke.NE ŽELE IH ! Ponekad se pitam tko je gori?????????


pljuga 13.08.2005 08:06
Odgovor

Stela...
Prvo, dugo vec nisam cuo to krasno ime - Stela. Drugo, imas potpuno pravo. Obitelji tih jadnih staraca su najveci krivci, i moze ih biti sram Boga i ljudi kako se odnose prema njima. Ako ima Boga, jedino se nadam da ce ih zadesiti ista sudbina. Sramota!


Souple 13.08.2005 09:25
Odgovor

Hm
Zato i jeste tako sto se svi uzdaju da lopove kazni Bog.A mozda je,jadnik,i Bog negdje u starackom domu.Spasite ga tuzbom pravosudnim organima.



Bonafide 13.08.2005 09:07
Odgovor

Stela, Pljuga
Slažem se s vama - zaista je pitanje situacije oko starijih osoba o kojima se ovdje govori najvećim dijelom odgovornost obitelji, koju gotovo sigurno ima veliki broj njih, jer netko mora plaćati za ovaj smještaj. S druge strane, ovaj članak nešto mi ne djeluje sasvim uvjerljivo, i bojim se da je jedan od niza novinarskih okidača za stvaranje "senzacija" tamo gdje ih zapravo nema. Čak i u ovoj našoj državi gdje toliko toga na institucionalnoj razini ne funkcionira kako treba, koji i kakav smjeran i ispravan čovjek koji poštuje svojeg roditelja bi se nakon njegove "sumnjive smrti gdje ništa nije bilo jasno" konačno s tim pomirio i onda nakon što mu je u nekom uredu "rečeno" to i to obratio baš novinarima, a ne službenim putem npr. mrtvozorniku, policiji ili ne znam kome drugome? Konstatiranje i evidentiranje nečije smrti i u ovoj zemlji je jedna određena procedura u kojoj sudjeluje niz ovlaštenih i stručnih ljudi, svi su ovdje unaprijed proglašeni maltene nekim zavjerenicima. Fotografija ovog doma moram reći da me nikako ne asocira na toliku stravu i užas, iza ove uređene fasade krije se sigurno mnogo lošega, ali i mnogo dobroga. Vrhunac "strave" je što odgojiteljica ili čistačica kuhaju i serviraju ukusne i obilne ručkove?! Stvarno bi bilo manje stravičnije da stručni kuhar kuha splačine. Stalno se spominju neki "sobičci", a u kakvim stvarno sobičcima svoje stare dane provode mnogi ljudi kojima ni ovakvi domovi nisu dostupni. Što na primjer ako je vitalna žena od 82 godine umrla od tuge što je njena obitelj nije povela sa sobom na more ili što se obitelj nije tako organizirala da se malo liši svoje komocije i prilagodi svoj godišnji odmor tako da netko ostane sa staricom dok se netko drugi iz obitelji ne vrati s mora? Previše je u ovakvim slučajevima nepoznanica da bi novinari bili inspektori i istraživali slučaj lažno se predstavljajući. To je jednako tako profesionalno kao i kad kuha čistačica. Ali skoro bih bila sklonija njenoj nego novinarskoj kuhinji.







ravnica 13.08.2005 02:05
Odgovor

Privatni domovi......
sto je nekad lijepo bilo.







kiklop 13.08.2005 00:18
Odgovor

Sramota
Pitam se : Koliko Oni sto su vlasnici doma dobivaju od drzave. Izgleda premalo.?????







mladi fernandel 12.08.2005 23:36
Odgovor

Gdje je riješenje?
Gospodo! Ovakve očajne uvjete mogu si priuštiti samo oni koji imaju nešto novca.A što sa onima koji nemaju novaca. To je veliki problem a ja ne vidim rješenje!!! Samoubistvo?Eutanazija? Država nema novaca. Da li se vraćamo u ubožnice iz doba Oliwera Twista????? U 21. stoljeću!?!



nino0001 12.08.2005 23:20
Odgovor

Bozi smo Bogu se vracamo
Bog je stvorio covjeka slabisnjeg..za sve ima lijek osim starosti i smrti.. neka se nitko ne zalosti zbog smrti svi cemo umrijeti onako kao je propisano od boga vladara danja sudnjeg.. Bog je jedan i nitko mu nije ravan..Bog nema djece niti ima itko tko mu je ravan..



zvijezda 12.08.2005 21:54
Odgovor

U HRVATSKOJ JEDAN UZAS VECI OD DRUGOGA: UZAS U DOMU ZA STARIJE OSOBE, STARA STVAR....
...i takove socijalne probleme htio je rjesavati Boris Miksic. Moja je baka Viktorija dosla u dom na Iblerovom trgu tek kad se sagradio. Bila je uzasno nesretna tamo. Gospodje koje su radile, ukrale su joj iz sobe zlatninu, novac i druge stvari. Bila je vise gladna nego sita. Buduci da nisam bila u Zagrebu, kad god bih dosla, odvela sam je kuci i kupila bih joj voca, bombona, keksa i cokolade da ima u zalihi. I cak joj je to nestajalo. Onda su je poceli kljukati lijekovima. Za umirenje i spavanje. Dok je ona sirotica spavala, dotle su kojekakve sluzbenice operirale po njezinom apartmanu. Da bi na kraju, izasla ujutro van da si kupi malo voca, i na putu je pala i na mjestu umrla napunjena raznoraznim medikamentima koji je ubise. I to jos u najluksuznijem zagrebackom domu za umirovljenike. Taj isti dom je cekao druge "musterije" koje su placale desetak hiljada njemackih maraka da bi uopce dosle unutra. Bilo je to sijecnja mjeseca, 1995.g.


juma 12.08.2005 21:43
Odgovor

Uzas
Bio sam i sam u jednoj slicnoj ustanovi i ono sto sam vidio proganjalo me danima. Nepokretni na katu bez dizala nisu nikada napustali sobu, stari kreveti vjerovatno iz neke vojarne JNA, jelo se servira na posluzavniku direktno u krilo, balkon ne postoji, stepeniste tako zavojito i mracno da sam se i sam spustao s najvecim oprezom, nehigijena i nestrucno osoblje koje radi iznimno tezak posao za 2000 kuna. Ima toga jos puno ali muka mi je na sve i misliti. Sramota i ruglo pogotovu za one koji drze ljude u takvim uvjetima. Ovgdje kod mene bi takav dom istog trena zatvorili, a vlasnici bi odgovarali krivicno. Tesko mi je gledati kako ovdje u domovima imaju sve, a nasi stari koji su se u zivotu puno vise napatili zakinuti su i ponizeni i u smrti. Jos nesto brojka od 40 smrti u godini dana za tako malu ustanovu prosto je nevjerovatna. Bojim se da tu ima i neceg drugog.


croaigle 12.08.2005 21:27
Odgovor

Sramota..

cevapislukom 13.08.2005 09:58
Odgovor

Cekajte malo
Po vama ispada da su iskljucivi krivci obitelji koje smjestaju svoje oceve, majke, djedove, itd u domove?!! A sto bi trebali raditi? Da ih drze nepokretne i bolesne u dvosobnom stanu sa dvoje djece npr., dok su roditelji po 8-10 sati na poslu??!! Pa valjda zato i postoje domovi, da bi se o bolesnima i nepokretnima brinulo strucno osoblje (i to nikako besplatno).

Svi komentari



- 07:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.08.2005., subota

Ostati kod kuće, ako je ikako moguće!


Donji opis sam preneo sa linka o Staracki Dom LIPIK, jer svugdje po svijetu je manje vise isto, mozda se pomoc zove drugacije ili je rade dobrovoljci i za mnoge usluge se placa!

Iskustvo koje imamo u obavljanju naše djelatnosti nam govori da ima dosta slučajeva nedoumica i dilema glede smještaja u dom kao optimalnog rješenja. Nerijetko postoje situacije kada članovima obitelji ili supružniku osobe kojoj treba njega, nedostaje samo određena pomoć, kako bi problem bio riješen na način koji bi bio prihvatljiv i za obitelj i za osobu kojoj njega treba.

Shodno potrebama odnosno životnim prilikama potencijalnih korisnika naših usluga i njihovim željama, uvodimo kao novost dvije vrste programa pomoći starijima, koji bi omogućili ostvarenje sna svake starije osobe „ostati kod kuće, ako je ikako moguće !“

Program pomoći i njege u kući uključuje slijedeće usluge :

- priprema i dostava hrane

- zdravstvena njega (mjerenje tlaka i šećera, previjanje, prijevoz do doktora, nabavka lijekova itd)

- usluga fizioterapeuta

- prijevoz u crkvu i kući

- pranje veša po potrebi

- kupanje i ostala osobna higijena

- šišanje i brijanje

- čišćenje kuće (pranje prozora, usisavanje i drugo)

- održavanje dvorišta (košenje trave i drugo)


Program dnevnog boravak u domu podrazumjeva

- prevoz od kuće do doma u dogovoreno vrijeme (ujutro)

- prevoz od doma do kuće (navečer)

- tretman i prava kao i stalni korisnici doma

Program je podržan od strane Ministarstva obitelji, brantelja i međugeneracijske solidarnosti na način da se osobama slabijeg imovnog stanja pomogne sufinanciranjem dijela troškova ugovorenih usluga.

Podršku ovom programu dali su i gradovi Pakrac i Lipik kao i Centar za socijalnu skrb Pakrac.

Kao nositelji programa za ovo područje pozivamo na suradnju zainteresirane pravne i fizičke osobe i udruge građana koje imaju želju, volju i potencijal da sudjeluju u njegovom provođenju i za to budu adekvatno financijski nagrađeni.

Nadalje, udrugama koje bi ugovarale naše usluge za određeni broj svoga članstva, u zavisnosti od broja korisnika, odobravati ćemo za njih posebne popuste i pogodnosti.

Isto gledajuci kroz opis smjestaja cini mi se cisto pristojno, u mnogim zemljama ima mnogo losije ,gdje pokusavaju privatno iskoristiti osobu, iako su sada veoma regulirana pravila.
===========================================================
Vidio sam u australiji mnogo starijih domova isto kao i novih ...nas problem je kao i vas ima nas previse starijih i doci u dom nije tako lagano....prvo komisija mora odrediti da osoba treba smjestaj i onda pocinje trazenje...najbolje prodje tko moze platiti za ulazak u staracki dom.

- 14:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.08.2005., petak

Cijene usluga!


Cijene naših usluga se formiraju u direktnom kontaktu, odnosno nakon spoznaje o zdravstvenom stanju potencijalnog korisnika. Ovdje možemo navesti samo raspon u kojem se kreću cijene i one idu od 1800,00 kn za osobe koje su pokretne i samostalne u izvršavanju svojih osobnih potreba, pa do 3.500,00 kn za osobe koje su potpuno nepokretne i nesposobne za bilo kakvu aktivnost.

- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kontakt!

http://www.staracki-dom.hr/kontakt.aspx

- 17:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gdje se nalazimo.

http://www.staracki-dom.hr/gdje_se_nalazimo.aspx

- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Starački dom "ANĐELAK"


Starački dom "Anđelak" je namjenjen za slabije pokretne i nepokretne osobe i u skladu s tim je projektiran i opremljen. Sobe su opremljene specijalnim krevetima za nepokretne, a unutrašnjost doma je prilagođena kretanju osoba s invalidskim kolicima ili štakama. Obzirom da je objekat jednokatni, ugrađen je i lift dovoljnih dimenzija za potrebe transporta osobe zajedno s krevetom.
Starački dom "Anđelak" je namjenjen za slabije pokretne i nepokretne osobe i u skladu s tim je projektiran i opremljen. Sobe su opremljene specijalnim krevetima za nepokretne, a unutrašnjost doma je prilagođena kretanju osoba s invalidskim kolicima ili štakama. Obzirom da je objekat jednokatni, ugrađen je i lift dovoljnih dimenzija za potrebe transporta osobe zajedno s krevetom.


Objekat raspolaže s tri jednokrevetne, pet dvokrevetnih, pet trokrevetnih i jednom višekrevetnom sobom u sklopu kojih je za svaku zasebno WC i kupaonica.



Svaka etaža ima po jedan veliki boravak s blagavaonicom koji se koriste u svojoj osnovnoj namjeni, ali i kao vježbaonice za tjelovježbu

- 16:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Smještaj u motelu "MIMI"




Motel "MIMI" je namjenjen smještaju osoba kojima je potrebna određena briga i njega, ali su pokretne i u mogućnosti su samostalno održavati osobnu higijenu i konzumirati hranu u zajedničkoj blagavaonici.
http://www.ivanosmak.com/www.staracki-dom/uredi/slike/MIMI/miminet0217.jpg?w=300
Objekt raspolaže s 9 jednokrevetnih i dvokrevetnih soba i 2 apartmana. Svaka soba i apartman opremljeni su potrebnim namještajem, s priključkom telefona i televizora, centralnim grijanjem i imaju zasebnu kupaonicu.



Od zajedničkih prostora postoji mali dnevni boravak s televizorom i blagovaonica, a u sklopu objekta na usluzi su poslovnica PBZ, kafić i sportska kladionica.



Nadalje, u ovom objektu se nalazi i kuhinja u kojoj se priprema hrana i za korisnike staračkog doma "ANĐELAK".

- 16:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Smjestaj u Lipiku!



Volimo svoj posao.

Prvobitna poslovna ideja obiteljske tvrtke "MIMI" je bilo ugostititeljstvo s čime smo se i bavili svo vrijeme od završetka domovinskog rata pa do 2000. godine.
Gospodarske okolnosti našeg područja su bile i jesu vrlo složene i uvidjeli smo da poslovanje u okviru dotadašnje djelatnosti iziskuje velike napore, a poslovni rezultati su bivali sve slabiji i neizvjesniji.
Iz tog razloga smo bili prinuđeni razmisliti o novoj djelatnosti, koja ne bi bila ograničena na lokalno tržište nego bi morala biti namjenjena tržištu čitave države.
Planirani preustroj tvrtke, s obzirom na postojeće resurse, kanalizirao je naše razmišljanje u pravcu one ideje koja je najsličnija dosadašnjim poslovima te smo se odlučili za ovu djelatnost.
Motel "MIMI" s 9 jednokrevetnih i dvokrevetnih soba s kupaonicom, dva apartmana s kupaonicom i zajedničkim prostorijama za prehranu i boravak bio je prvi prostor mamjenjen smještaju starijih i nemoćnih osoba.

Kako smo sticali iskustvo u novoj djelatnosti počeli smo razmišljati o proširenju djelatnosti u pravcu osnivanja ustanove za zbrinjavanje starih i nemoćnih osoba sa statusom staračkog doma.
Starački dom "Anđelak" započeo je krajem 2002. godine i uz veliki napor, početkom 2004. godine izgrađen je i opremljen objekt sa četrnaest soba različitog kapaciteta sa zasebnim kupaonicama, dvjema dvoranama za zajednički boravak i objedovanje.

Naši daljnji planovi predviđaju u 2005. godini proširenje kapaciteta tako da bi starački dom "ANĐELAK" mogao primiti još dvadeset osoba čime bi bila ostvarena pretpostavka dovoljnog kapaciteta za razdoblje do 2010. godine. Daljnja ulaganja bi išla u pravcu poboljšanja uvjeta stanovanja, edukacije zaposlenih i investicijskog održavanja objekata i opreme.

Normalno funkcioniranje sistema omogućava dobro postavljena organizacija posla, koju je postavio vlasnik i ravnatelj doma gospodin Mijo Straga. Pomno birano i stručno selektirano osoblje od šest medicinskih sestara, dvije njegovateljice i jedan fizioterapeut daje garanciju zadovoljavanja svih zakonskih i moralnih zahtjeva spram osoba o kojima se mi brinemo.

Činit ćemo sve da se osobe nama povjerena na brigu dobro osjećaju, jer ćemo samo tako ostvariti poslovni uspjeh kojemu teži svaki poduzetnik.Kako iza ovog posla stoji čast i ugled obitelji Straga Mije to je još jedna garancija maksimalne odgovornosti u ovom zahtjevnom poslu.

Mijo Straga

- 16:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #


Otvaranje Doma za starije i nemoćne osobe i tjelesno ili mentalno oštećene osobe!

- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Naša buducnost!



Ali ipak: na drugoj strani katolicke crkve i župske kuce stoji staracki dom i time imamo mi našu buducnost pred ocima. I to je dobro tako. To je dio našega života, kako hoce Bog. To je dio našega ljudstva kao što je prvo citanje iz knjige o Jobu došlo do izražaja:
Job govori o nuždi svoga života koja se osjeca u njegovom starenju. On je došao do svojih granica. To se opaža s jedne strane na tjelesnim poteškocama. Ništa ne ide tako kao prije. Životna snaga, sluh, mišici su olabavili. Ja ne mogu više to što sam mogao prije. Iako to u pocetku mogu shvatiti, to ce se ipak otkriti: tijelo je postalo neugledno. Ja se ne dopadam sam sebi. Dolazi za mene kraj. Konac moga životnoga tepiha bliži se kraju. Istodobno smo kompromitirani s pitanjem: da li je moje životno djelo ucinjeno? Što sam ja ucinio iz mojega života? U predvecerje našega života bit cemo pitani za ljubav, rekao je Ivan od Križa.

- 14:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pogled jednoga katolika!


Kako se osjecate kada cujete rijeci "staracki dom i dom za njegu bolesnika"? Što time povezujete? Ovisno od toga da li to nekog osobno pogada, može tu razlicitog izaci: "Starcki dom i dom za njegu bolesnika nije tema za mene", kaže jedan mladic. Starcki dom, gdje je on zapravo? U staracki dom ne bih želio ici. Starcki dom, je mjesto gdje su stari ljudi odgurnuti. Starcki dom je zadnja stanica. Od tuda se samo iznosi van. Starcki dom i dom za njegu bolesnika nemaju u našem društvu dobar glas. S tim se želi još napraviti dobar posao, tako dugo dok sve dobro ide. Kada mi pogledamo u oglase u novinama, vidimo mi mnogo otvorenih mjesta na podrucju "službe za njegu". Nisu mnogi ljudi spremni poduzeti njegu starih i bolesnih ljudi i uciniti to svojim zvanjem i svojim pozvanjem. Broj stranaca u osoblju za njegu bolesnika je stoga vrlo visok

- 12:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.08.2005., četvrtak

Poduzetnistvo zahvaljujuci socijalnoj skrbi!


Najzastupljeniji oblik izvaninstitucionalne skrbi za starije je dostava toplog rucka u kucu. Uz pomoc centara za socijalnu skrb i drugih ovlastenih ustanova organiziraju se njega i pomoc ostarjelima u kuci. Posljednjih godina u domovima umirovljenika organizira se i poludnevni boravak, kao u zagrebackom Domu umirovljenika “Medvescak”. Djeca dovoze roditelje ujutro, a poslijepodne ih odvoze kuci. U boravku ove starije osobe imaju potpunu njegu, prehranu, fizikalnu terapiju i sve ostale sadrzaje poput stanara u domu.

Uz starije povratnike koji se zanimaju za institucionalni ili izvaninstitucionalni oblik skrbi, mnogo je i onih koji zele u Hrvatskoj uloziti ustedjevinu. Prema novom Zakonu o socijalnoj skrbi sada se pruza mogucnost i pojedincima da, ako zele i ispunjavaju zakonske uvjete, mogu otvoriti privatni dom ili ustanovu za socijalnu skrb, sto prije nije bio slucaj.

Buduci da Hrvatska ima sve starije stanovnistvo, ocekuje se da ce u buducnosti, kada se poveca zivotni standard, biti sve vise interesa za ovakvu vrstu poduzetnistva. Preporuka je Ministarstva rada i socijalne skrbi da osobe koje ispunjavaju sve uvjete pruzaju usluge institucionalne skrbi u malim obiteljskim domovima u kojima ce se korisnici usluga osjecati kao u svome domu.
======================

U prihvatnom centru u Velikoj Gorici samo privremeno

Kao sto je poznato, u Velikoj Gorici je otvoren i prihvatni centar za povratnike i useljenike, koji ima 17 apartmana u koje se moze smjestiti 40 do 60 osoba. Ovaj centar nije namijenjen za trajni smjestaj, nego u njemu mogu privremeno odsjesti povratnici koji u Hrvatskoj nemaju rodjaka, a trebaju smjestaj dok ne kupe stan ili kucu. O svakom zahtjevu za privremeni boravak u ovom centru odlucuje kolegij, kao i o tome koliko ce se koja povratnicka obitelj moci koristiti privremenim smjestajem.

- 15:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sve vise zahtjeva iz razvijenih zemalja


U 54 ustanove socijalne skrbi u Hrvatskoj je smjesteno 13.310 starijih i nemocnih osoba, sto je samo dva posto od ukupnog broja starijih od 65 godina. U domovima je zaprimljeno devet tisuca molbi starijih osoba koje cekaju na smjestaj. Zbog velike guzve povratnicima je najbolje isplanirati useljenje dok su jos u inozemstvu, a potrebno je prethodno kontaktirati i Ministarstvo rada i socijalne skrbi radi dobivanja svih potrebnih obavijesti. S obzirom na raznolikost u kvaliteti smjestaja kao i otvaranja u zadnje vrijeme nekoliko starackih domova za imucnije umirovljenike, nuzno je ovlastenim sluzbama u Ministarstvu tocno prenijeti svoju zelju i ocekivanja, a djelatnici Ministarstva ce prema tome predloziti rjesenje i uputiti ih na pravu adresu, sto opet sve ovisi o socioekonomskim prilikama povratnika.

Najcesce su skromnijih socijalnih prilika povratnici iz Rumunjske i Juzne Amerike. Osim ovih, u buducnosti ce zbog starenja poslijeratne generacije iseljenika biti i iz bogatih drzava sve vise zahtjeva u starackim domovima.

U Njemackoj je od 400.000 Hrvata njih 4000 uslo u trecu zivotnu dob. Premda je u Njemackoj normalno da i vecina dobrostojecih umirovljenika zatrazi smjestaj u domovima, u Hrvatskoj je pak praksa da smjestaj u domu traze slabo ili potpuno nepokretne osobe o kojima obitelj ne moze skrbiti ili je pak nemaju.

Ako troskove smjestaja u domu ne mogu platiti sami, razliku ili potpuni trosak domskog smjestaja placa drzava. Mnogo je i povratnickih obitelji u kojima stariji clanovi trebaju pomoc u vlastitom domu, a odredbama novog Zakona o socijalnoj skrbi potice se razvoj tih oblika skrbi za starije osobe. Jer, odlazak iz vlastitog doma ili obiteljskog kruga veliki je stres, a izvaninstitucionalnim programima socijalne skrbi za ostarjele produljuje im se boravak u vlastitoj kuci i ujedno ih se priprema za trajni odlazak u dom umirovljenika.

- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.08.2005., srijeda

Mnogi iseljenici se vracaju pod stare dane u domovinu!


Ne mozemo da se ne osvrnemo na one koji su vec u mirovini!
Prenesti cu nesto sta pokazuje situaciju koja se cesto raspravlja na DIJASPORI.

SVE VISE STARIJIH OSOBA IZ ISELJENISTVA TRAZI SMJESTAJ U USTANOVAMA SOCIJALNE SKRBI U HRVATSKOJ

Zahtjeva mnogo, kapaciteta malo.

San je svih starijih iseljenika da ostatak zivota provedu u domovini. Prije povratka svi bi zainteresirani trebali prije dogovoriti smjestaj u domovima kontaktiranjem Ministarstva rada i socijalne skrbi buduci da se na smjestaj dugo ceka

Uz zahtjev za smjestaj potrebno je priloziti domovnicu, rodni list, odrezak o mirovini, izjavu o placanju ovjerenu kod javnog biljeznika i potrebnu medicinsku dokumentaciju. Prema odredbama novog Zakona o socijalnoj skrbi, vise se zahtjev za prijem ne salje izravno u dom umirovljenika, nego u Centar za socijalni rad u gradu u kojem se nalazi dom.

Pise: Zeljko Rebic

Iako je vecina povratnika dobrog imovnog stanja, jedan dio njih koji su usli u staracku dob, a htjeli bi se vratiti, nije u mogucnosti kupiti kucu ili stan. Ostaje im prema tome ili staracki dom ili zbrinjavanje kod rodbine. Nema pouzdanih statistika koliko ima povratnika trece zivotne dobi, a prema nepouzdanim statistikama, koje se vise temelje na empirijskim analizama izdvojenih uzoraka, vecina obitelji povratnika sastavljena je od nekoliko generacija, a kako isticu u Ministarstvu rada i socijalne skrbi, sve je vise i starijih samaca ili parova koji ostatak zivota zele provesti u Hrvatskoj.

Stoga se dobar dio njih zanima za smjestaj u domove umirovljenika i za organizaciju socijalne skrbi za ostarjele. Najbolje se obavijesti mogu - nakon ukidanja Ministarstva povratka i useljenistva - dobiti u Ministarstvu rada i socijalne skrbi, koje je i ovlasteno za ovakve slucajeve. Tu povratnici mogu saznati postoje li domovi umirovljenika u mjestima u koja se zele vratiti, mogu dobiti i tocnu adresu doma i osobu kojoj se trebaju javiti i kome poslati zahtjev za smjestaj u domu. Uz zahtjev je potrebno priloziti domovnicu, rodni list, odrezak o mirovini, izjavu o placanju ovjerenu kod javnog biljeznika i potrebnu medicinsku dokumentaciju. Prema odredbama novog Zakona o socijalnoj skrbi, vise se zahtjev za prijem ne salje izravno u dom umirovljenika vec u Centar za socijalni rad u tome gradu. Prve obavijesti za povratnike najbolje je potraziti u Ministarstvu rada i socijalne skrbi, koje je duzno uputiti ih u cijelu proceduru.

nastavak slijedi

- 19:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mladost 1962-2002...40 godisnjica braka!

- 17:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ponekada mirovina dodje neplanirana!

Kao osoba u srednjim sesdesetim godina pratim sa
zainteresiranosti sta se dogadja u Hrvatskoj isto tako i po svijetu
sa mojom generacijom...nekoje prije desetak godina ,a isto i
nekoje koji ce uci u tu zivotnu neizbjezivu dob.

Mladi umirovljenici se obicno smatraju osobe u trecem zivotnom
dob....sa kojim pocinjemo ostatak nasega zivota i odlazak i kraj
zivota.

Kao jucer se sjecam svih godina i svega u zivotu i onda najednom
dodje bio spreman ili ne to doba zivota.

Na zalost za nekoje od nas dodje i ranije radi bolestih ...nismo
spremni...meni se je dogodilo da sam bio samo 52 godine, kada
sam prekinuo raditi,iako sam mogao i prije u invalidsku mirovinu
radi zdravlja ...nisam htjeo, zelio sam podici sinove na svoje noge.

Kada sam dobio slom zivaca...depresion,napade straha,anxiety,
personaliti disorder....nisam se vise vratio na posao i danas se
lijecim.

Iz mojega pogleda mogu vam kazati kako se osjeca osoba koja
je sada uskoro 64 godine , 12 godina u invalidskoj mirovini.

Sa 52 godine sam mislio zastedjeti novac za buducu
mirovinu ,mislio sam da cu u mirovini jos uvijek nesto raditi i
zaraditi si posebno uz mirovinu.

Umjesto mojega plana i zelje je doslo razlicito bio ja voljan ili
ne.Kada se sjetim koliko je mojih kolega u to vrijeme ili poslije
imalo radi stresa na poslu srcani udar ili stroke/izljev krvi u mozak
niti me ne cudi sta sam tako zavrsio.

Sud je kaznio zeljezaru sa prekrsajem "preopterecenja na poslu",
jer ja sam dokazao da sam radio za dvije ili tri osobe i stalno su
obecivali pomoc isto kao i moj raspored posla...koji se nije nikada
promjenio.

Za ostetu sta sam otisao 13godina ranije u mirovinu dali su mi
ostetu $99.000 dollara ....ali radi toga nisam dobio socijalnu
mirovinu za dvije godine....eto sta je pravda.

Umjesto da bi zaradio posebno za mirovinu "supperannuation"
$200.000 .....moja isplata je bila samo $44.000.

Moja generacija je imalo tesko mi smo placali kamate za kucu od
13.5%...podignuto na do 18%...ja se ne zalim ,ali samo zelim
pokazati kakova je razlik,sada je vec dugo 7%-9%.

Danas poslodavac mora dati dio "superannuation" oko 9-11%
od tvoje place i sam uplacujes obavezno ....dok sam ja nekada
davno davao $1 -$5 tjedno ...u zadnjim godinama vise.

Eto ukratko sta se moze dogoditi iako ne zelite...nikada se ne
znade.

- 14:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

UVOD

Pisem veoma mnogo na forumima prvrnstveno na forum HR, od ozujka 2003, dvije i pola godine prije sam pisao na HinetHR.
Isto pisem i na australijskom ABC forumu...isto pisem mjesecno na Australija Senior list.
U Juznoj Australiji predstavljam Senior/Umirovljinike na odboru.
Zivim skoro 8 godina sa suprugom u Umirovnickom naselju..."RETIREMENT VILLAGE"...dvo sobni unit sa svime u stanu...neovisan zivot ,bes pomoci...koji nije povezan na zalost sa starackim domom, isto imamo svoju garadu/radionicu.

Mi smo u srednjim 60im godina ja uskoro 64 i supruga je navrsila 68 godina.
Na svim forumima sam pisao uvijek veoma ozbiljno i otvoreno i istinu nikada se ne skrivam iza NICK,
znadem da je to tesko za vjerovati ,ali ja sam starog nacina kada dodje o ozbiljnim stvarima.
Inace sta se tice struke sam visiko kvalificiran elektricar i elektro/elektronik tehnicar, i sa komputerima sam radio od samog pocetka 1970ih od Basic nadalje isto sam bio i u zeljezari povezan sa izgradnjom komputer sistema MMS sistema za cijelu zeljezaru zajedno sa grupom tehnickoga osoblja i planirali smo i prenasali IT osoblju /Indijan grupa od dvadeset...trajalo je preko 3 godine za cijeli sistem.

Toliko o mojem znanju i razumijevanju sta se svasta radi u zeljezari i koliko nacija se sretne i vidio sam i otpratio mnoge u mirovinu...dok nije doslo i moje nazalost invalid mirovina.
1991 sa prekinuo raditi i stavili su me u mirovinu 1992.

Dakle imam is prve ruke iskustvo kako se zivi i kako je bez velike kolicine novaca takoreci se zivi od mirovine i malo zastedjnje koja se ne dira da imamo kamate za prezivjeti .

Jucer sam mislio prekinuti sa pisanjem na forumu jer vecina je pogotovo na dijaspori mlada po Dijaspori anketi bilo nas je samo 2-3 preko 50 godina ,tako da forumase ne zanima mnogo ozbiljne stvari....ali kada sam procitao jucer na Blog temu "Zivot u starackom domu"...vidim priliku da malo opsirnije podjelim svoje iskustvo kao i znanje sa ostalima, jer sam dosta povezan sa starijim komuniti.

Nadam se da cu nekome malo pomoci ili makar utjesiti i podjeliti ili izmjeniti savjete.

Srdacan pozdrav za sada.



Proud to be Australian!


Za pisanje spreman, ja volim bijelu kosulju ili majicu!

Vilko

- 09:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>
  kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Opis bloga
Opis starijih osoba, kakav zivot vode i sta ih ocekuje, razlicita smjestanja i briga isto kao i promjene u generacijama...i ostalo....teme ja o Iseljinicima ali i o hrvatskim umirovljenicima.,