tvojim tragom https://blog.dnevnik.hr/tvojimtragom

nedjelja, 25.05.2008.

Put u Međugorje

Bila sam u Međugorju. Uspjela sam. Sve je ispalo neočekivano. Kada sam se već pomirila da nemam šanse poći ovaj mjesec uletio mi je jedno mjesto od danas do sutra. Za divno čudo i moj muž je pristao na jedan tako nepredvidiv termin. Pošli smo turističkim autobusom. Grupa je bila više nevjerna nego vjerna. Voditelj puta, mladi teolog dobio je naputak da sa ovom ekipom ne bi trebao moliti. Shvatio je do doslovno, pa je na početku puta rekao da bi sad volio izmoliti Očenaš za sretan put, a tko ne želi neka samo bude malo tiho. Obzirom da sam se odlučila za turistički autobus, a ne na tipično vjerničko hodočašće, to mi je bilo samo smiješno. Put do Međugorja je brzo protekao, bila je noć i spavala sam većinu vremena. Razmišljala samo Međugorju i molila na svoj način. Ponijela sam sa sobom mnoge nakane, i koš prepun obitelji i dragih ljudi za koje sam htjela moliti, predati ih Gospiu majčinski zagrljaj…. Nisam htjela nikoga zaboraviti, pogotovo ne one koji su mi rekli, pomoli se za mene. Svoju najveću bol sam ponijela sa sobom na put također. I u onoj jakoj duhovnoj sredini kasnije ta bol mi je znala proparati srce…. Ali prikazati tu bol kao trpljenje s nakanom brzo liječi ranu, pogotovo njenu dubinu.
Teško ću riječima moći opisati moj doživljaj Međugorja, pa se neću puno ni truditi. Izdvojit ću samo: Mir. Ljubav. Mnoštvo ljudi ujedinjenih u molitvi. Mir. Vrijeme za duboku molitvu. Mnoge molitve i nakane. I moje dvije najveće molitve: vjera bez djela je mrtva-želim djelovati. I druga: želim Ga dotaknuti vjerom.
Bilil smo u Međugorju na samo Tijelovo, blagdan čiji sam smisao tek nedavno otkrila. Molitva, misa, molitva, procesija – pjevanje i molitva…. Noge su mi kao balvani, dan je bio dug. Nikada u životu nisam doživjela ugodniju bol. Bol koja mi trga mišiće, ali mi ne smeta, da treba idem na kraj svijeta.
Obzirom da nismo imali kao grupa velikih vjerničkih zajedništva, zajedno smo posjetili Križevac i Podbrdo, sva sam bila fokusirana na sebe i moje ja. Dotakla sam svoju nutrinu, i baš mi je to trebalo. Suze su bile moj najveći prijatelj, jer nisam imala riječi za emocije koje su me tresle. Tišina na vrhu Podbrda bila je najljepša molitva u mom životu.
Tuga zbog odlaska bila je prisutna od samog dolaska. Ali sjećanje na događaj trajat će danima…. godinama…. Do sljedećeg susreta u divnom Međugorju.

utorak, 13.05.2008.

Duša traži

I talasa me ovih dana.... emocije, neke nove, neke stare, ali dublje. Oči me varaju, gledam kroz njih i vidim čas kristalno jasno, a u drugom trenu magla.... Prepoznajem ljude oko sebe, vidim mnogo novih ljudi, ne ljudi koje do sada nisam poznavala nego u njima vidim nove osobe, drugačije ih gledam. Pronalazim mnoge žrtve ovog modernog vremena. Gledam u njih u nevjerici da ih nisam vidjela prije. Razgovaram sa njima želeći uzviknuti „SLOBODNI STE! NE BUDITE ROBOVI OVOGA SVIJETA!“ A zapravo im samo kimam glavom i uz uzdah govorim ajoj. Gubim se. U trenu me duhovi prožmu, osjetim silu i snagu - hoću naprijed. Kad zakoračim sva se prestrašim i vratim se nazad.... Koji je to put, kuda vodi ova cesta, pitam se? Drmaju me osjećaji do sada nepoznati, ima već tjedan dana tomu. Saznajem za događaje oko sebe, dođe mi da zapisujem tko je u kakvoj potrebi i da molim za svakog posebno. A zapravo do većere prođe dan da se ni za se ne pomolim dostojno. Vuće me razgovor sa duhovnikom, a bojim se zapoćeti jer ne znam što reći. Halo, dobar dan, prošli su Duhovi, a mene eto nešto ispunja od glave do pete, i ne znam što je. Ili da posjetim psihijatra, kako kaže moja šogorica. Tisuće misli me ruše, tisuće želja, radost i tuga se mješaju. Dosegnem dubinu i zaronim, ali se brzo vračam na površinu i ne znam gdje sam bila. ....
Ništa se zapravo ije promijenilo. Sitnice me izbace iz takta, iz trena duboke samospoznaje lako me izbaci samo jedna kriva gesta mojeg bližnjeg. Kao da su mi senzori na max.
Bilo je dana kada sma bila hrabrija, sigurnija. Kada sam se alakše opirala riječima oko sebe, kada se nisam dala povrijediti.... kada nisam bila tako senzitivna. A sada je sve u jedan.
Ništa. Sutra je novi dan. Dan bliži do mog prvog odlaska u Međugorje. Kada će on biti, niti to ne znam. Prepuštam se... ili samo odgađam jedan poziv... Sve može biti i crno i bijelo. Svaka medalja ima dvije strane. Tako sam i ja ovih dana.

ponedjeljak, 12.05.2008.

dnevnik na dan 12.05.2008.

I opet jedan od onih dana..... kasnim ujutro, ne znam sa čime ne kasnim. . Na zvuk budilice uredno se dižem, ugasim i vratim se u krevet. Sunce je već visoko, a ja oči ne mogu držati otvorenim. Napokon i moja kćer ustaje prije mene i odlazi u sobu. Ja u 7 jedva teturam do kupaone , umivam se, ali ne osjećam se bolje. Oči se neće držati odvojeno. Perem zube, odlazim u sobu ... I drugo djete je već tamo. Pokušavam se rastegnuti i malo povježbati ne bih li došla k sebi. Njih dvije love zeca po stanu, novoga ljubimca koji ne bi smio uopće šetati uokolo. Ne radim trbušnjake da ne legnem na zečju ..... Izderem se nervozno na djecu da spreme tu životinju i da je paze, a zec se naravno zavukao iza kauča. Sad i meni već postaje smješno, razbudila sam se. Pol osam je. Moram još veš povješati a morale smo već krenuti. Stavljam veš i tjeram djecu da se same oblaće. Mala neće ove štrample nego hoće one sa flekom. I dok joj objašnjavam da one sa flekom jednostavno moraju u pranje ona bira najdeblje štramplice koje uspijem zamjeniti sa najlonkicama.... Koje ne možemo dobro obući - stalno nešto negdje zapinje. Pitam je ak hoće čarape, pa imati hlaće. Ne, ona hoće šos. Teta voli šos. Jedu u prolazu i u 8.15 izlazimo iz kuće. Pokušavam se ne živcirati i tješim da ionako danas imam posla u gradu..... Stižem na posao, a ono ne mogu još u grad, čekam da se nešto završi. To traje.... Ja ne znam ništa zapoćeti, pa rješavam neke stvari u prolazu, a poslovi se gomilaju na hrpi. Ajme, zašto nikada ne zapisujem..... Napokon i taj grad.... Odem , dostavim, vraćam se sretna ipak sam to odvalila - zove mobitel..... Nije dobar broj telefona na pozivnici! Zaćudo, nema moje krivnje, ali cijeli show ispočetka sutra opet. Osjećam se izgužvano, vruće je..... Dolazim u firmu i pokušavam na brzinu ispraviti taj broj telefona, kad mi monitor stane, zacrni se i ništa. Blackout. Pomislim da je nešto bezveze i kao pravi stručnjak restartiram komp. Ništa. Ah, eto tri sata, moram juriti po cure, a rezultat dana je još 0. U ćetiri stižem kući..... Ručak, klinci, zec, suđe, objašnjavam mužu zašto dinstam baš tikvice, on ne voli tikvice. I smrde mu. Da, ali meni su fine. Je, i nisu zdrave toliko ispržene..... Najdnom kuhinja puna suđa kao da smo vojna kantina, a ne minijaturna obitelj. Čistim, perem, djelim sladoled i..... Zamislite u polašest sjedam za komp doma da napokon taj broj telefona izmjenim.... Muž i de van sa djecom. Sada neka ih spremim, ja sam ionako stalno za kompom. I sada su izašli... A ja razmišljam.... Ma koji broj telefona, ode ja na svoj blog i ispisah žalopojku. Još uvijek mi je dan na 0 bodova. Niti posao, niti duhno niti djeca, nićemu se nisam posvetila, nšta danas nije urodilo plodom. A i sva sam čangrizava, mir je izostao... Ah, jesam li spomenula da sam umorna, tako umorna.
I završavam sa šalom koja me neki dan tako nasmijala: dakle kaže muškarac kako je nekad bio sretan u malom stanu, sa samo jednom sobom, malim kaučom na kojem su stisnuto spavali on i njegova 20 - godišnja žena. A danas ima kuću na dva kata, istu ženu ali nekako nije sretan. Na to mu žena odgovara da slobodno može naći dvadesetogodišnjakinju ponovo, a ona će mu omogućiti da opet završi u jednosobnom stanu na kauću. Šala me nasmijala najviše zato što sam pažljivo slušala i bila sam sigurna da ću se složiti sa tipom oko pojmova sreće.... A odvelo je sasvim drugom smjeru. Ha, i smješno mi, a šta ću.... sutra će ,i i ovaj dan možda biti smješan........

<	svibanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Srpanj 2011 (2)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Linkovi

Ema
magdalena
Blog.hr
FRANJEVAČKI PUT
meani
dido
mamaposebnogdjeteta
kruno
ljubljena
CRUCE

I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SVATIH DA KADA BI POSOTJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA
Prema riječima Ricka Warrena iz knjige Svrhovit život