Vjera je baš to-iskorak u nepoznato, nesigurno. Sigurno je samo da Bog jest. Prije smo bili lažno sigurni, sigurni u svoje kule od karata.....A kad čovjek vjera zaživi, srce postaje ono glavno u čovjeku, njegova duša i normalno da postajemo i osjetljiviji, ranjiviji, osjećajniji, sućutniji. I ja sam kod sebe to primjetila kad sam odbacila lažnu sigurnost. Znala sam pomisliti O Bože, što si ovo učinio sa mnom... Postala sam i plačljivija, i nježnija, zapravo sve sad prolazi kroz to srce koje je prije bilo zatrpano ispraznostima, koje su se činile strahovito važnim....Moram napisati kako je to Isus učinio meni u jednom postu.
13.05.2008. (21:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
13.05.2008. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Kao što opisuješ i u meni su ovakve oluje lomile misli i osjećaje prije svakog odlaska u Međugorje. Dođem tamo i Kraljica Mira dotakne srce. Neočekivani obrat (i obraćenje), milosti. Ne posustaj od tog puta. Jednom sam htjela odustati. Sin cijeli dan ima temperaturu. Lomim se. Bojim. Nikada ga nisam ostavljala bolesnog. A moram ići, jer vodim dvije duše koje ni same ne znaju što će sa svojim život. Suprug reagira. "Ideš." Krećem. Slomljena. Ne mogu ni moliti. Misli lete kući. Ujutro na Podbrdu gasimo mobitele. Teška poput olova uspinjem se. Majčice, oprosti, ne mogu ti se predati. Moje dijete... plačem, gorke suze padaju i padaju... U zavoju gdje se spuštamo prema mjestu ukazanja, moj mobitel zazvoni. Neugodno mi. Voditeljica kaže: "Ne gasi, pogledaj poruku." Zastanem. Suprug javlja: "Sin je u redu. Nema temperaturu. Doručkovao." I danas se pitam kako se mobitel upalio, jer NIKADA niti prije, niti poslije nije se sam upalio. Znam reći da mi je Gospa poslala SMS. Još ne znam kako ostaviti potpis koji označava moj blog pa idem kao "anonimac". Pozdrav.
14.05.2008. (08:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odg. na komentar kod mene: Dobro si napravila. Tu hladnoću i ja sam često osjetila kod svoje "prijateljice", pri našem zadnjem susretu također. Meni je drago da sam ja otvorena i čista srca došla do nje kad joj je trbala podrška. Koliko je njoj to značilo, ne znam. Često sam s Bogom pričala o tome kako bih voljela samo shvatiti razloge našeg udaljavanja i sinoć sanjam kako mi ona kaže kako sam nemoguća osoba s kojom se ne može kao s čovjekom razgovarati. Probudim se preznojena. Nadam se da to nije Božji odgovor na moje pitanje. Vjerovat ću da je to samo plod mog uma i da nema veze sa stvarnošću.
14.05.2008. (20:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
već zamišljam nove postove nakon povratka... ...zamišljam te tamo...i pred očima mi jedna slika... ..mlada djevojka pred udaju....kleči u crkvi ...pred Gospinim kipom u Remetama... ...i sva je uronjena u molitvu....a ja stojim kraj nje....i prožima me toplina... ...od pogleda na taj prizor...
15.05.2008. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemoj se gubiti u mislima da nisi puno učinila danas...nisi mnogo molila...i samu sebe koreći...budi prema svima blaga i ponizna srca...čak i prema sebi...i ne stavljaj na sebe preteške terete jer te Bog voli takvu kakvu jesi...i želi ne da činiš mnogo, već će ti sa vremenom dati više, nego da činiš iskreno i sa srcem...da ljubiš jednostavno, u običnosti...prolaznike da promotriš sa ljubavlju...i vjerom...jer za sve nas je umro..trpio...sjeti se toga... Najveće što mi možemo učinit kod Boga danas je biti djeca...sve gledati dječjim pogledom... Neka te ispuni snaga i milost Gospodina i ispuni Duh Ljubavi i radosti...
18.05.2008. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Vjera je baš to-iskorak u nepoznato, nesigurno. Sigurno je samo da Bog jest. Prije smo bili lažno sigurni, sigurni u svoje kule od karata.....A kad čovjek vjera zaživi, srce postaje ono glavno u čovjeku, njegova duša i normalno da postajemo i osjetljiviji, ranjiviji, osjećajniji, sućutniji. I ja sam kod sebe to primjetila kad sam odbacila lažnu sigurnost. Znala sam pomisliti O Bože, što si ovo učinio sa mnom...
Postala sam i plačljivija, i nježnija, zapravo sve sad prolazi kroz to srce koje je prije bilo zatrpano ispraznostima, koje su se činile strahovito važnim....Moram napisati kako je to Isus učinio meni u jednom postu.
13.05.2008. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvojim tragom
napiši, mila.... svjedoći. Da bude na blagogslov
13.05.2008. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Kao što opisuješ i u meni su ovakve oluje lomile misli i osjećaje prije svakog odlaska u Međugorje. Dođem tamo i Kraljica Mira dotakne srce. Neočekivani obrat (i obraćenje), milosti. Ne posustaj od tog puta. Jednom sam htjela odustati. Sin cijeli dan ima temperaturu. Lomim se. Bojim. Nikada ga nisam ostavljala bolesnog. A moram ići, jer vodim dvije duše koje ni same ne znaju što će sa svojim život. Suprug reagira. "Ideš." Krećem. Slomljena. Ne mogu ni moliti. Misli lete kući. Ujutro na Podbrdu gasimo mobitele. Teška poput olova uspinjem se. Majčice, oprosti, ne mogu ti se predati. Moje dijete... plačem, gorke suze padaju i padaju... U zavoju gdje se spuštamo prema mjestu ukazanja, moj mobitel zazvoni. Neugodno mi. Voditeljica kaže: "Ne gasi, pogledaj poruku." Zastanem. Suprug javlja: "Sin je u redu. Nema temperaturu. Doručkovao." I danas se pitam kako se mobitel upalio, jer NIKADA niti prije, niti poslije nije se sam upalio. Znam reći da mi je Gospa poslala SMS.
Još ne znam kako ostaviti potpis koji označava moj blog pa idem kao "anonimac". Pozdrav.
14.05.2008. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meani
Odg. na komentar kod mene:
Dobro si napravila. Tu hladnoću i ja sam često osjetila kod svoje "prijateljice", pri našem zadnjem susretu također. Meni je drago da sam ja otvorena i čista srca došla do nje kad joj je trbala podrška. Koliko je njoj to značilo, ne znam.
Često sam s Bogom pričala o tome kako bih voljela samo shvatiti razloge našeg udaljavanja i sinoć sanjam kako mi ona kaže kako sam nemoguća osoba s kojom se ne može kao s čovjekom razgovarati. Probudim se preznojena. Nadam se da to nije Božji odgovor na moje pitanje. Vjerovat ću da je to samo plod mog uma i da nema veze sa stvarnošću.
14.05.2008. (20:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meani
Mogu samo reći da mi je slično. Užasno me lako povrijediti. ponekad se osjećam kao tempirana bomba. Kako mrzim sebe ovako osjetljivu.
14.05.2008. (20:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neko
Sretan ti svibanj... mjesec tvoje majke Marije
15.05.2008. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
već zamišljam nove postove nakon povratka...
...zamišljam te tamo...i pred očima mi jedna slika...
..mlada djevojka pred udaju....kleči u crkvi ...pred Gospinim kipom u Remetama...
...i sva je uronjena u molitvu....a ja stojim kraj nje....i prožima me toplina...
...od pogleda na taj prizor...
15.05.2008. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav
17.05.2008. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Apstraktna misao
nemoj se gubiti u mislima da nisi puno učinila danas...nisi mnogo molila...i samu sebe koreći...budi prema svima blaga i ponizna srca...čak i prema sebi...i ne stavljaj na sebe preteške terete jer te Bog voli takvu kakvu jesi...i želi ne da činiš mnogo, već će ti sa vremenom dati više, nego da činiš iskreno i sa srcem...da ljubiš jednostavno, u običnosti...prolaznike da promotriš sa ljubavlju...i vjerom...jer za sve nas je umro..trpio...sjeti se toga...
Najveće što mi možemo učinit kod Boga danas je biti djeca...sve gledati dječjim pogledom...
Neka te ispuni snaga i milost Gospodina i ispuni Duh Ljubavi i radosti...
18.05.2008. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
solinjanka
Zanimljiv blog i razmišljanja. Lipi pozdrav ti šaljem i obilje Božjega blagoslova!
18.05.2008. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...