tvojim tragom https://blog.dnevnik.hr/tvojimtragom

ponedjeljak, 31.03.2008.

Gospodin moj Bog moj

Započe Ivan evanđelje: "U početku bijaše Jedan po imenu Riječ, i riječ bijaše sa Bogom, i riječ bijaše Bog. Isti bijaše u početku sa Bogom...U Njemu bijaše život, i život bijaše svjetlost ljudima....Svjetlost istinita, koja osvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet....a svima koji ga primiše dade vlast da budu djeca Božja; onima koji vjeruju u ime Njegovo....." Tko ne pozna ovaj dio sv. pisma, neka ga proćita iz svetoga pisma. Ja sam ovdje navela samo neke činjenice koje mi govore da je Isus Bog. Došla mi pod ruke knjiga "Da li je Isus Bog?" Dugo imam tu knjigu, no nije me zanimao njen sadržaj. Naravno da nije. Ali, eto, krenula sam je listati i osjetih jaku potrebu ovdje pred samom sobom zapisati svoje spoznaje. O Riječi. Trojstvo... tajna presvetog trojstva.... mistika. Nisam nikada u potpunosti razumjela tajnu trojstva, no nikada se nisam njome opterećivala. Znam da sam monogamist. Znam da je Bog otac, a sada znam da je i Isus Bog sa svojim Ocem zato što je od Njega došao, po njemu je sve postalo, i bez Njega ništa ne postoji i nema puta k Ocu do li po Isusu.... jer su oni jedno. Isus niti jednom nije rekao Ja sam bog. Ne! On pita; a što ti kažeš da sam ja? i pita Što ljudi kažu da sam ja? Zanima ga. Ma ljudi! Zar vam treba nacrtati? Treba vam veča žrtva od počinjene? Više od krvi trebate?
Isus je Bog.
U duhu gledam Tomu kako pada ničice.... padam i ja i vičem izvan glasa: Gospodin moj i Bog moj!

utorak, 25.03.2008.

Zajedništvo

Upravo ćitam u knjizi Svrhovit život kako bismo vjernici trebali imati zajednicu. A oni koji ne pripadaju zajednici, oni su kao zečići koji skakuću .... ne pamtim toćno gdje. Eto, ja sam zečić. Idem u crkvu i iz crkve često a da ne sretnem nikoga poznatog. Na nikakve izvanredne aktivnosti ne idem.... ali ima tome dva razloga.... sa dvoje male djece nezgodno je da odlazim navečer na Biblijsku skupinu, a ono što bih voljela, i jesam prije, je zbor.... ali pohoditi probe i biti uvijek na istoj misi.... trenutno mi je nemoguća misija. Naravno da bih to mogla da mi je to prioritet u životu, ali ipak nije. Uostalom, zečići su baš slatke životinjice. Sama biblijska skupina bi mi bila interesantna, ali opet, ja sam zec. Malo me grozi pomisao na usku skupinu ljudi .... koji bi mogli biti upravo divni.... ali ja ne znam kako uopće da se priključim, obzirom da nikog ne poznam. Halo , dobar dan, ja bih malo sa vama... Malo sam hendikepirana u tom smislu. A i ne nedostaju mi ta druženja (možda ne znam što propuštam). No, unatoč ovim mojim pomalo površnim stavovima mislim da je jako , izuzetno jako važno, pripadati nekoj zajednici. Kaže u onoj knjizi da je Isus imao zajednicu njih 12, pa je to i idealna skupina. To je ok. Ali nekako mi je u današnje doba na žalost teško zamisliti 12 iskrenih osoba na jednom mjestu u jednoj župi točno srijedom u 20.00. Da li to znači da imam predrasude prema ljudima? Sigurno! Borim se protiv tih predrasuda u mojoj glavi, nekada sa više a nekada sa manje uspjeha. Pokušavam svakom čovjeku prsitupiti kao golom čovjeku, duši, a ne onomu što vidim svojim ljudskim očima.Ali ono što vidim ljudskim očima... ljudi oko mene.... najčešće su površni, materijalno orjentirani i tradicionalni vjernici. A tradicionalni vjernici često za Uskrs osjećaju samo miris šunke i kolača, a ne i veličinu uskrsnuća. Na sami Uskrs u 6 ujutro moj župnik je vidio za neophodno 10ak puta ponoviti da smo se ovdje okupili da proslavimo uskrsnuće, ne zato što je to legenda ili mit, već zato što je to istina. Previše ljudi poznajem koji mi šalju poruke gdje prevladava riječ nada u život vječni, previše sam sretnih uskrsa primila od ljudi kojima je to umjesto dobar dan. ..... sada sam se udaljila od teme zajednica... Kaže u svetom pismu gdje su dvojica ili trojica.... i hvala Bogu toliko ih mogu okupiti za iskrenu molitvu... Trebaju mi ljudi koji me razumiju prije nego izgovorim rečenicu, koji u mojim predugim postovima prepoznaju poantu i ne vide histeričnu žensku koja samo kritizira. Jer, svjesna sam da previše mjerim, i smeta me svašta i jesam čangrizava... ali mi je duša gola i otvorena svakome tko želi zaviriti u nju. A moji prijatelji koji su i totalno drugačiji od mene, i dalje su mi važni i ne odričem ih se. Svi smo prošli preko 10 godina poznanstva, neka su se prijateljstva učvrstila a neka na žalost oslabila, jedno je trenutno zaspalo, ali nikada ja neću zatvoriti vrata. Pojavili su se neki novi ljudi, neki duboki vjernici za kojima čeznem, neki koji tragaju.... I jedne i druge ljubim. I kada ih gledam ljudskim očima, svašta vidim, ali kada pogledam Božjim vidim samo njihove duše.
A duše.... su najčešće gladne. I mladić koji je jučer sjedio tri sata sam 20 km udaljen od svog doma gdje je ostavio svoju ženu i dvoje djece, i njegova je duša gladna ljubavi. I dok se smijao glupostima i ispraznim tlapnjama, spuštao kome je stigao i rugao se svima na "njihov" način.... za sve to vrijeme ja sam sigurna da je njegova duša gladna i žeđa .... i danas mi je u mislima... i pokušat ću molit za njega.... a on je samo jedan, a ima nas gladnih toliko....
I završavam sada ovaj post, i nisam iznjela sve kako sam naumila, ali teško je pretočiti moje zbrkane misli u riječi.... moju dušu na papir (tipkovnicu)

petak, 14.03.2008.

Kako izmjeniti muža II

I dok se vozim autom puštam misli da mi lutaju..... pokušavam moliti, razgovarati sa svojim Gospodinom, i onda se to pretvori u vrijeme posvećeno samo meni. Divota! Srečom pa me prate anđeli dok vozim da se previše ne zanesem.... I tako u jednom trenutku prelije me toplina, val sreče.... onaj osjećaj kada duša i tjelo postanu jedno i sva ustreptim... upravo sam razmišljala o svom suprugu. I milina me obavije dok sam razmišljala koliko je divna osoba. I koliko ga ljubim. Imamo trenutno jednu malo nezgodnu financijsku situaciju, i razmišljam koliko se on u tom času postavio ispravno.... gotovo sveto.... Zanimljivo je kako je on reagirao na saznanje o toj situaciji.... s osmjehom, okrenuvši je na šalu, on kojega zovem mrgud, jer tako voli gunđati i prigovarati za nebitne stvari. A kada se pojavila ozbiljna situacija, on ju je prihvatio i okreće stranicu, idemo dalje.... on se tako ponaša prirodno, a ja sam trebala uložiti truda da se ponašam isto tako. A njemu je to normalno.... Dakle, dok razmišljam kako je on divan, sva sam sretna i sve super. I tako dođem ja kući, a on počne filozofirati i gunđati oko nebitnih sitnica, i svo moje ushićenje nestane, i tako sam bila ljuta na njega.... i opet razmišljam , pa kako je to moguće.... prije dva sata sam ga glorificirala, a sada bih ga najradije poslala van, ili sama izašla da se ohladim.... i onda shvatih... Shvatih da ga moja duša ljubi upravo takvim kakav je. A svakoj njegovoj dobroti raduje se cijela, jer ga to ćini još divnijim. Ali moje ljudsko JA voli samo mojega muža, taj čovjek u meni, neukroćena žena, još nije spremna muža staviti u centar svoga života.... i zbog toga se ljutim. A svaka ljutnja u meni stvara nemir koji sigurno ne dolazi od Boga. I trebam raditi na tome da se tog nemira oslobodim. Da se ne krešem zbog nebitnih stvari. Jer, sada vidim , on se dokazao a sada je red na meni... Jer ljubeći ga duhovno cijelim srcem i bez predrasuda, ja rastem kao vjernik, rastem kao čovjek, okrećem se cijelom svijetu sa ljubavlju. Ali ljubeći ga kao čovjek, samo onda kada to "zasluži" ja uništavam velike mogućnosti svog duhovnog rasta svodeći ih na razinu niskih osjećaja koji me tjeraju na detaljne analize i kritike.... a ako želimo kritizirati, uvijek ćemo naći materijala za to. Taj način razmišljanja ukljanja osmjeh sa moga lica, sreću u srcu i veselje koje mogu djeliti uokolo. Umjesto toga pruža mi tugu i nevoljkost. Hvala Bogu da je sve manje takvih nevoljnih faza u mom svakodnevnom životu, i hvala Bogu na svakodnevnim kušnjama jer me one podsjećaju na to Tko mi je sve dobro dao, i tko mi to smije oduzeti.

nedjelja, 09.03.2008.

Kada nas dotakne Božja milost

Kada smo bili mali, razmišljali smo kao djeca, hodali kao djeca i razgovarali kao djeca.....tako nekako piše sveti Pavao.... a sada smo odrasli..... tako ja danas cijeli dan razmišljam....... razmišljam o nekim stvarima koje me u životu muče nekada večim , nekada manjim intenzitetom. A sada mislim da je stvar u tome..... kada sam bila "nejače" tada mi neke stvari nisu izgledale loše: Boriti se pod svaku cijenu za svoje pravo, tražiti priznanje zbog svojih djela, imati u prijateljstvu i svim odnosima uvijek dovoljno pažnje..... biti netko u ovome svijetu, imati pravo naljutiti se na nekoga jer mi je počinio nepravdu.....Olako okrenuti glavu ako neka teška situacija nije direktno moja briga.... ići uvijek manjom linijom otpora puno je jednostavnije..... A zapravo nije. Sve te "sitnice" su me pritiskale i činile nesretnom. Dok sam uporno željela postati sve to ... biti omiljena "pametna" prihvaćena (u ćemu nema ništa loše) nisam bila svoja. Glumila sam, opterećivala sam se, mjerila sam i bilo je to naporno. I sada još često mjerim , i svaki put je naporno. No, sve manje mjerim, i sve mi je lakše. Više molim za ljude kojima sam prije mjerila. Sve više, a opet toliko premalo. A opet, toliko žudim za čitanjem svetog pisma, toliki mi je gušt zaroniti u tu prekrasnu knjigu nad knjigama.... i pronalazim tu odgovore. Kao i ovo od svetoga Pavla..... malo sam porasla, ne mogu se ponašati kao nejače. Više nemam prava biti neodgovorna, jer nisam više djete. Milost me dotakla i pokrenula.... dobila sam denar od Boga, i ne smijem ga zakopati i ostaviti da ga vratim, moram taj denar oploditi, jer kazna bi mi bila prevelika kada bih se sada oglušila. A i ne mogu jer bi mi duša bila suha.... bjedna....Moja duša žudi za mirom. Mir koji osjećam u krugu svoje najuže obitelji voljela bih širiti... kao krugove vode. A to je ispravan put. Jer dok sam tražila mir izvana, ostajala sam prazna.... nema više traženja čuda izvan sebe, sada znam da je sve u meni i širi se od mene. Mijenjati sebe i svoj pogleda na svijet. I kada me mir obuzima, tada su mi i ljudi miliji i prijatelji su bolji ljudi, gotovo kao efekt ružičastih naočala. Ali nisu to naočale ljudske, već Božje. One ispravljaju moj pogled, i ne dopuštaju mojim očima da bježe. No, kada skinem te naočale, kao da oblak dođe iznad mene, sivi, teški oblak i zamrači mi pogled. A ipak ih tako često skidam.... ali ih sve češće stavljam... i malo po malo te ću naočale stalno nositi. A onda će se otvarati novi vidici.... i tako zauvijek, i Bogu hvala na tome.

nedjelja, 02.03.2008.

Bogu možemo ugoditi vjerom, a ne osjećajima

Stalno isponova čitam jedno poglavlje u knjizi Svrhovit život...., poglavlje broj 14. Naslov je Kad se Bog čini dalekim. I piše da se taj osjećaj duhovne praznine događa svakom vjerniku barem jednom u životu, a često i više puta. Kao, jedno jutro se probudiš, i moliš, pa ne osjetiš ništa. Pa tako potraje danima. I postaješ očajan. I sad gledam ja, čitam, mislim da li sam prošla već tu fazu. Ne znam. Znam samo da je se bojim , i bojim se kušnje općenito. Kako prepoznati taj osjećaj Božje neprisutnosti. Ili….? Ako Bogu ionako možemo ugoditi vjerom a ne osjećajem, onda zapravo ne bismo morali tražiti osjećaj Božje prisutnosti. Zapravo to pretačem iz prostog razloga što bih željela da me već Bog kušao na taj način, i da sam kušnju zadovoljila. I sad sam na miru. E, baš tako si ja to zamišljam. Priznajem to vama, priznajem Bogu. On zna, ja se kušnje bojim. Voljela bih biti poput Joba jaka, pa da znam da ću reći „Jahve dao, Jahve oduzeo. Blagoslovljeno ime Jahvino.“ Ali ja nisam Job. I eto, bojim se.
Znam prošle godine jedan niz dana, sjećam ih se… bilo je ružno. Bila sam blizu dna. Sve se to dogodilo nakon mog duhovnog rođenja…. Ništa nije imalo smisla, a sve što sam radila nije bilo dobro. Bilo je teško. Uoči Velike Gospe. Ali sa blagdanom Velike Gospe ponovo je zasjalo sunce, lagano, pa sve jače. Pitam se je li to tada bila kušnja? Voljela bih da jest. Jer, bilo je teško, a ni u trenutku nisam gubila nadu (samo sam bila očajna…)
Vjerojatno se ne bih time trebala opterećivati. Znam da mi Bog nikada neće dati više nego mogu nositi. Ali, eto sam ljud, kako kaže moje dijete. A ljudovi su čudna biča.

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Srpanj 2011 (2)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Linkovi

Ema
magdalena
Blog.hr
FRANJEVAČKI PUT
meani
dido
mamaposebnogdjeteta
kruno
ljubljena
CRUCE

I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SVATIH DA KADA BI POSOTJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA
Prema riječima Ricka Warrena iz knjige Svrhovit život