tvojim tragom https://blog.dnevnik.hr/tvojimtragom
nedjelja, 25.05.2008.
Put u Međugorje
Bila sam u Međugorju. Uspjela sam. Sve je ispalo neočekivano. Kada sam se već pomirila da nemam šanse poći ovaj mjesec uletio mi je jedno mjesto od danas do sutra. Za divno čudo i moj muž je pristao na jedan tako nepredvidiv termin. Pošli smo turističkim autobusom. Grupa je bila više nevjerna nego vjerna. Voditelj puta, mladi teolog dobio je naputak da sa ovom ekipom ne bi trebao moliti. Shvatio je do doslovno, pa je na početku puta rekao da bi sad volio izmoliti Očenaš za sretan put, a tko ne želi neka samo bude malo tiho. Obzirom da sam se odlučila za turistički autobus, a ne na tipično vjerničko hodočašće, to mi je bilo samo smiješno. Put do Međugorja je brzo protekao, bila je noć i spavala sam većinu vremena. Razmišljala samo Međugorju i molila na svoj način. Ponijela sam sa sobom mnoge nakane, i koš prepun obitelji i dragih ljudi za koje sam htjela moliti, predati ih Gospiu majčinski zagrljaj…. Nisam htjela nikoga zaboraviti, pogotovo ne one koji su mi rekli, pomoli se za mene. Svoju najveću bol sam ponijela sa sobom na put također. I u onoj jakoj duhovnoj sredini kasnije ta bol mi je znala proparati srce…. Ali prikazati tu bol kao trpljenje s nakanom brzo liječi ranu, pogotovo njenu dubinu.
Teško ću riječima moći opisati moj doživljaj Međugorja, pa se neću puno ni truditi. Izdvojit ću samo: Mir. Ljubav. Mnoštvo ljudi ujedinjenih u molitvi. Mir. Vrijeme za duboku molitvu. Mnoge molitve i nakane. I moje dvije najveće molitve: vjera bez djela je mrtva-želim djelovati. I druga: želim Ga dotaknuti vjerom.
Bilil smo u Međugorju na samo Tijelovo, blagdan čiji sam smisao tek nedavno otkrila. Molitva, misa, molitva, procesija – pjevanje i molitva…. Noge su mi kao balvani, dan je bio dug. Nikada u životu nisam doživjela ugodniju bol. Bol koja mi trga mišiće, ali mi ne smeta, da treba idem na kraj svijeta.
Obzirom da nismo imali kao grupa velikih vjerničkih zajedništva, zajedno smo posjetili Križevac i Podbrdo, sva sam bila fokusirana na sebe i moje ja. Dotakla sam svoju nutrinu, i baš mi je to trebalo. Suze su bile moj najveći prijatelj, jer nisam imala riječi za emocije koje su me tresle. Tišina na vrhu Podbrda bila je najljepša molitva u mom životu.
Tuga zbog odlaska bila je prisutna od samog dolaska. Ali sjećanje na događaj trajat će danima…. godinama…. Do sljedećeg susreta u divnom Međugorju.
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Srpanj 2011 (2)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Linkovi
Ema
magdalena
Blog.hr
FRANJEVAČKI PUT
meani
dido
mamaposebnogdjeteta
kruno
ljubljena
CRUCE
I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SVATIH DA KADA BI POSOTJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA
Prema riječima Ricka Warrena iz knjige Svrhovit život