Ljeto, dugo toplo ljeto. Godišnji odmor mi završava, a ja još ne znam ni da nisam radila. Zapravo znam jer se puno stvari izdogađalo, ali nekako, sve je veća moja želja da prestanem raditi, a sve manje imam saznanja kako da se odlučim na takav korak.... I dok mi glavom vrve misli o mojoj budućnosti pokušavam ih sakupiti i predati dragom Bogu, pa neka ih On složi. Ja ionako ne znam ništa. Ovo ljeto je bilo poučno, mnogo sam naučila o ljudima. Meni bliskim ljudima. Divno je kako me Bog dariva posebnim dušama. Divim se samoj sebi kako se otvaram sa osjećajima, kako se ne bojim izreći što mislim i kako me ljudi zbog toga moraju prihvatiti ili odbiti. Bog mi daje strpljivost, a onda se sakriva i ostavlja me samu. Ja teturam i ljuljam se. Padam i dižem se. Plačem i smijem se .... jer živim! Živim punim plućima. Dišem zrak na ovoj zemlji zahvalno. Žalostim se kada gledam moje najmilije kako me ne razumiju. Ili kako govore da me razumiju samo da me ne povrijede. Vidim posljedice svog ponašanja prije gdje sam bila lako dostupna i na raspolaganju svima. Vidim upitnik u njihovim očima, čak uvredu jer ne radim više po njihovom. Nego po svom. Ili još gore, po onome kako moj muž hoće. A on je miran, da ne kažem dosadan u očima svijeta. I svakom onom koji ne želi zagrepsti u površinu mi smo postala dosadna obitelj. A ja tako volim biti dosadna. Tako volim svoj mir. Uživam u svakom miru kojeg stignem ulovit i tako me teško kupiti..... I tako sam slobodna s toga.
No, i dalje sam ista tvrdoglava osoba, koja se često zaboravi i hoće po svom. A onda me Ruka pritisne i tek kad mi čelo dotakne dno ja se dižem i predajem ruke Gospodinu. Tvrda šija, znam. Slobodna od ljudi povrijedila sam one koji su htjeli raspolagati mojim vremenom. I oni su mene povrijedili svojim nerazumijevanjem. I to je valjda život. Postoje odnosi u životu za koje se vrijedi boriti, osobe koje su iskrene. Bez glume, koje su to što jesu. Zatim djeca, sa svojim veliki očima i srcem punim iščekivanja. Ona će se veseliti poklonu, a još više će se veseliti vremenu koje ćeš provesti sa njima. Gledajući njih život je uistinu divan. Gledajući moju prijateljicu, majku petero djece, tužna uzdišem za svojim najboljim godinama, koje sam trošila na snove o karijeri...
Postoje tmurni dani i oni koji su blagoslovljeni, poput današnjeg. Ništa posebnog nije u ovom danu, osim što mi Božja ruka pomaže živjeti u njemu. Ne čujem ružne riječi ni svađu, ne primjećujem prijeki pogled. Prešućujem nepotrebno, ne osjećam bol u srcu zbog sitnica. Divan je dan koji stvori Bog. Divan je Bog koji me trpi ovakvu, koji me ljubi unatoč razdoru koji stvaram u svom srcu, u svojoj blizini.
< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ema
magdalena
Blog.hr
FRANJEVAČKI PUT
meani
dido
mamaposebnogdjeteta
kruno
ljubljena
CRUCE
I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SVATIH DA KADA BI POSOTJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA
Prema riječima Ricka Warrena iz knjige Svrhovit život