četvrtak, 31.03.2005.
broken hearted
Jučer sam sasvim slučajno naletila na sanju na rtl-u...bila je neka emisija valjda o slomljenim srcima ili tako nešto. Jao, sve me nešto stislo unutra. Potreba da plačem. Ne znam da li zbog sebe i svog prekida ili zbog njihovih priča i njihovih prekida. I tamo neka psihijatrica ili psihloginja je nekom mladom dečku rekla kako on tu svoju curu nije volio već je samo bio zaljubljen ( naravno s obzirom na njegove godine ). To mi je bilo stvarno glupo, jer ja imam dvadeset i znam da sam njega stvarno istinski voljeljela. Ne, nije to bila nikakva zaljubljenost ili zaluđenost. Bila je ljubav, prava ljubav, ne nikakva izmišljotina. Zar bi ta njena izjava značila da mlada osoba od 20-ak godina nije u stanju voljeti onako pravo, već da su sve to neke puste zaljubljenosti ? Naravno da nekad jesu, ali ja znam da u mome slučaju nije bilo tako.
Totalno se glupo osjećam. Znam da ne bi ponovno bila s njim. Pa mi onda nije jasno zašto toliko mislim na njega. Možda jer nisam dobila odgovore na tisuće mojih „zašto“. Kad bi sve znala onda ne bi morala toliko razbijati glavu time. Ali na svaki zašto imam samo pretpostavke i to me izjeda. Jer ne znam zašto???
Ostavio je toliku prazninu iza sebe i sad mi je teško tu prazninu popuniti.
Btw hvala svima na komentarima. Lijepo je znati da me bar netko čita i valjda i razumije.
utorak, 29.03.2005.
Danas sam odlučila ne pričati sa njim, bar neko vrijeme, kojih tjedan dana. I mislim da mi je to jedina kvalitetna odluka koju sam donjela ovih dana. Jednostavno više ne mogu...pucam...to je posljednja ovisnost u vezi njega koje se moram riješiti. Želim nastaviti dalje, želim uživati. Želim prestati razmišljati o njemu. I znam da ću nastaviti, krenuti svojim putem. A znati ću kada dođe vrijeme za to. Točno onda kad se neću sjetiti njega kad se usred noći probudim, onda kad neću razmišljati o njemu par puta na dan, onda kad neću gledati mail s pomisli da mi je on koji poslao itd. Ne znači sad ovo da ga se nikad neću sjetiti, hoću, ipak je dugo bio dio mog života. Ali to je sve što će biti, uspomena, koliko lijepa toliko i ružna.
Baš me frendica pitala zašto ja nisam ljuta na njega? I stvarno ne znam odgovor na to. Jesam ja ljuta, ali ne u smislu da ću pljuvati po njemu, mrziti ga i sve ostalo. Ljuta sam jer me ostavio samu bez ijednog odgovora. Zapravo mi je više žao nego što sam ljuta. Više mi je njega žao, iz ne znam kojeg razloga, ali tako je. Ja jednostavno nisam u stanju mrziti nekoga. Evo ja njega pokušavam shvatiti iako možda ne bi trebala. Ali takva sam, uvijek gledam dobru stranu čovjeka a onu „zlu“ na ovaj ili onaj način pokušavam opravdati.
I stvarno nevjerojatno, ali ja nemam s kime o tome razgovarati. Imam prijatelje ali oni to doživljavaju na skroz krivi način. Evo, razgovarala sam s frendicom i ona je odma njega počela uspoređivati s nekim svojim bivšim s kojim je bila u kao vezi kojih mjesec dana. Pa hvala, ali meni to ne treba. Moj bivši nije njen bivši, niti je moja veza neka njena veza. Dvije krajnosti, a ona ih uspoređuje. Meni to ne treba, treba mi samo da se ja izjasnim, da kažem ono što je u meni, da to izbacim van. Ne trebaju mi nikakve propovjedi niti uspoređivanja niti rečenice tipa „on je kreten, idiot, zaboravi ga, nemoj više nikad s njim razgovarati...“
nedjelja, 27.03.2005.
Baš je zanimljivo slušati druge ljude. Kak ti daju savjete, svoje mišljenje, pričaju svoja iskustva. I svi se mi onda na neki način malo uspoređujemo. I ja uspoređujem taj svoj prekid sa drugima i ima tu nešto sličnosti, ali ipak, toliko se razlikuje od drugih. I stvarno skoro svaki dan pomislim kako nisam normalna. Svi mi govore da zašto ja uopće još pričam s njim, svi mi govore da prekinem svaki kontakt s njim itd. Ali ne mogu, nisam takva. Da, povrijedio me. Naveo me na to da ga zavolim više od života, da mu se otvorim, da mu se u potpunosti predam. Bio mi je sve na svijetu, i još je uvijek dio tog svijeta. I baš se sad pitam da li sam mu ja uopće oprostila što me ostavio samu? Možda bi stvarno bilo najbolje da prekinem svaki kontakt s njima ali ne mogu ja to. Teško mi je i analizirati tu odluku. Ali ja sam uvjerena da ćemo, jednoga dana, kad ga ja prestanem doživljavati kao osobu koju sam voljela više od same sebe, biti dobri prijatelji. Znam da to zvuči skroz glupo ali to je moja odluka. Možda je skroz kriva ali moja je.
Ne znam, ne bi mogla podnjeti da ga potpuno izbacim iz svog života. Jer, dugo je bio najvažnija komponenta istog. Uvijek sam voljela razgovarati s njim, to i sad radim. Samo razgovaram. Tek tolko da znam što se događa s njim. Mislim da nema osobe koja mi sad ne bi rekla da sam glupa (jer pričam sa njim).
I woke up this morning
I could barely breathe
Just an empty impression
In the bed there you used to be
I want a kiss from your lips
I want an eye for an eye
I woke up this morning to an empty sky
petak, 25.03.2005.
I opet danas neka tuga. Mislila sam da je to prošlo, da se neće tako brzo vratiti. Ali evo je opet.
Javila mi se neka nostalgija. Kad vidim neki par koji izgleda tako sretno i onda se sjetim kak sam i ja to imala i koliko sam bila sretna, a sad to više nemam. I znam da ( iako ne vjerujem sama sebi ) mu se ne bi vratila, da me sad traži natrag. Dobar dio mene se drži tog uvjerenja. Dva puta sam s njim riskirala i dva puta me povrijedio iako je obećao da me nikad više neće tako povrijediti, da mi nikad više neće to napraviti. I upravo zbog toga, upravo zato jer je od mene dobio i drugu šansu, treću mu ne mogu dati. Bilo bi to ponižavanje same sebe. Naravno, sve je ovo sad hipotetički, jer, zašto bi uostalom on mene opet tražio natrag. Ne bi, niti eće. Ali eto, tek toliko da kažem što bi napravila.
Dva puta sam s njim riskirala. I drago mi je što sam bila u toj vezi. Bilo je lijepo dok je trajalo. I nisam mislila da će završiti tad kad je završilo, ali završilo je i kraj. Bogatija sam za jedno iskustvo. I sad drugačije gledam na neke stvari, i uviđam svoje pogreške koje neću ubuduće ponavljati. Dok smo bili zajedno on mi je bio dovoljan, nisam trebala nikog drugog. Zanemarila sam sve ostale, prestala sam izlaziti sa frendicama. S njima sam se nalazila samo kad je on imao neke druge obveze ili bio bolestan pa se nismo mogli vidjeti. Previše sam se brinula o njegovoj prošlosti, previše kopala po prijašnjoj vezi, a nisam trebala. Ono što sam trebala je pitati ga one neke bitne stvari vezane uz tu njegovu prijašnju vezu i to je sve. I onda pokopati bilo kakva razmišljanja o toj njegovoj bivšoj curi. Jer prošlost je prošlost, to su samo sjećanja i kao sjećanja bi trebala ostati.
nedjelja, 20.03.2005.
Evo danas imam drugačiji način razmišljanja. Danas se baš veselim pomisli kak ću jednog dana upoznati nekog novog. Veseli me to jer mi je super onaj osjećaj uzbuđenosti, ushićenja koji imaš na početku veze. Leptirići. Ono kad ti je sve super i kad jednostavno uživaš. Kolko sam si samo dugo govorila kak mi se ne da sve ispočetka; to upoznavanje, učenje... i još uvijek mi je to nekak dio koji mi se ne da. Ja bi rađe da me neko samo ubaci usred priče. A opet sa druge strane postoje i čari u tom upoznavanju osobe. Ma, sama sebi proturječim.
petak, 18.03.2005.
po šabloni...
„Problem je u mojoj glavi. Moram neke stvari riješiti sam sa sobom. „ nisam znala da su ove izjave samo dio šablone. Kad je on meni uputio te rečenice mislila sam stvarno da je to tako i da je to samo jedna činjenica. Mislila sam da stvarno postoji to nešto o čemu ne može ni ne želi razgovarati sa mnom. Ali nakon brojnih razgovora sa drugim „ostavljenim“ ljudima shvatila sam koliko ljudi upotrebljava te isprazne fraze. Što uopće to znači ? zašto bi morali neke stvari rješavati sami sa sobom? Ako postoji problem trebali bi ga podijeliti sa nekim. Trebali bi se potruditi riješiti taj problem ili bar raspraviti o njemu da vidimo gdje je greška, da vidimo tko što radi krivo.
I danas sam pokušavala pronaći recept za zaborav dotične osobe. Ali izgleda da ja koristim krivu recepturu. I to onu po kojoj još više razmišljam o njemu.
Osjećam se isto kao i jučer. Jadno. Kao da sam sama, bez igdje ikoga. Još uvijek ga volim. Kad bi mi bar netko isčupao srce i taj osjećaj. Ne mogu više to podnjeti. Boli...
This romeo is bleeding
But you can’t see his blood
It’s nothing but some feelings
That this old dog kicked up
It’s been raining since you left me
Now I’m drowning in the flood
You see I’ve always been a fighter
But without you I give up
Now I can’t sing a love song
Like the way it’s meant to be
Well, I guess I’m not that good anymore
But baby, that’s just me
And I will love you, baby - always
And I’ll be there forever and a day - always
I’ll be there till the stars don’t shine
Till the heavens burst and
The words don’t rhyme
And I know when I die, you’ll be on my mind
And I’ll love you - always
Now your pictures that you left behind
Are just memories of a different life
Some that made us laugh, some that made us cry
One that made you have to say goodbye
What I’d give to run my fingers through your hair
To touch your lips, to hold you near
When you say your prayers try to understand
I’ve made mistakes, I’m just a man
When he holds you close, when he pulls you near
When he says the words you’ve been needing to hear
I’ll wish I was him ’cause those words are mine
To say to you till the end of time
Yeah, I will love you baby - always
And I’ll be there forever and a day - always
If you told me to cry for you
I could
If you told me to die for you
I would
Take a look at my face
There’s no price I won’t pay
To say these words to you
Well, there ain’t no luck
In these loaded dice
But baby if you give me just one more try
We can pack up our old dreams
And our old lives
We’ll find a place where the sun still shines
And I will love you, baby - always
And I’ll be there forever and a day - always
I’ll be there till the stars don’t shine
Till the heavens burst and
The words don’t rhyme
bon jovi-always
četvrtak, 17.03.2005.
...
Koliko se samo jadno osjećam. Užasno mi fališ. Želim te natrag. Iako znam da je to nemoguće. Šanse da se vratiš su 0,01%. A opet, taj dio mene se duboko nada da će se to dogoditi, da ćeš se predomisliti, da ćeš shvatiti da si pogriješio. Ali znam da se to neće dogoditi. I evo, dok sam pisala ovu prethodnu rečenicu opet sam ju pisala s nadom da je neistinita. Žao mi je što si sve ostavio. Baš sada kada si mogao dobiti sve od mene. Jer ovo je moje doba, ovo proljeće. Vrijeme kada dajem ono najviše od sebe. I sad mi je žao što to neću moći dati tebi, što to neću moći podijeliti sa tobom. Tješim se činjenicom što bar pričam sa tobom. Što te bar taj mali tren jednog ispraznog razgovora imam. Što bar znam da si tu negdje. Možda mi to pomogne da te prebolim. Možda će mi to samo još više otežati da te prebolim. Ali ne mogu se toga odreći. Živim za tvojih par rečenica napisanih u ovom virtualnom prostoru.
Sanjala sam te noćas, ljubio si me, i činilo se toliko stvarno. Zašto sam se probudila?
Koliko te samo volim...koliko te želim...koliko te trebam...zašto si otišao???
ponedjeljak, 14.03.2005.
Jednom prilikom jedan dečko mi je rekao kak bi mu najljepše bilo da je upoznao ljubav svog života u srednjoj školi i da s njom provede cijeli život. Meni je to bilo smiješno, bila mi je to glupa izjava. Baš sam se toga sjetila jer sam razmišljala o tome kak sam si s njim mogla zamisliti život. Ne sada, ali jednog dana, mogla sam zamisliti kako živimo zajednički život. Možda je to smiješno, ali sam stvarno mogla to zamisliti.
Fare thee well, little broken heart
Downcast eyes, lifetime loneliness
Whatever walks in my heart will walk alone
Constant longing for the perfect soul
Unwashed scenery forever gone
Whatever walks in my heart will walk alone
No love left in me
No eyes to see the heaven beside me
My time is yet to come
So I'll be forever yours
Whatever walks in my heart will walk alone
No love left in me
No eyes to see the heaven beside me
My time is yet to come
So I'll be forever yours
No love left in me
No eyes to see the heaven beside me
My time is yet to come
So I'll be forever yours
Whatever walks in my heart will walk alone
whatever walks in my heart...
Nightwish - Forever Yours
Korak po korak
Stvarno mi je neobično ovak kad se promatram i kad vidim koliko mi se osjećaji, raspoloženja mijenjaju iz sata u sat, iz dana u dan. Neobično je kako nedostatak te osobe koju volim djeluje na mene. Jedan trenutak toliko boli da pomislim kako ta bol nikad neće prestati. Sljedeći trenutak prihvaćam situaciju kao takvu i posve sam smirena. Jako je teško kada nakon toliko uloženog vremena, truda i tolike ljubavi izgubiš tu osobu koja ti je do tog trenutka bila sve u životu. On mi je bio na prvom mjestu, ništa drugo mi nije bilo bitno, nitko drugi mi nije bio bitan, samo nas dvoje, on i ja. Teško je prihvatiti činjenicu da ga više nikada neću zagrliti, poljubiti, dotaknuti... Znam što znači jedan dan voljeti nekoga a drugi dan shvatiti da osoba koju toliko voliš tebe više ne voli. Prihvativši tu činjenicu lakše mogu nastaviti dalje. Još uvijek boli, ali manje. I često se zapitam da li ću ikada više negoga toliko voljeti, da li će mi ikada do nekoga biti toliko stalo. Najgore je što se užasno bojim da više nikada neću nekog takvog upoznati, užasno se bojim.
Posebno su me iznenadile dvije osobe koje znam samo površno. I stvarno je lijepo čuti kad te netko pita kako si, da li trebaš savjet, pomoć, razgovor... i odma mi je lakše. Lijepo je kad se taj netko trudi da ti podigne raspoloženje , ili da te jednostavno samo sasluša. Puno mi to znači i jako to cijenim.
nedjelja, 13.03.2005.
Kraj i početak ili početak i kraj
Prekid. Mogla bi ga svrstati u nekoliko kategorija. Kategorija prva: jedna strana ( cura ili dečko ) ostavi drugu ( curu ili dečka ) – ovo je kategorija u kojoj jedna strana neizmjerno voli drugu, a ova druga strana se samo zavarava da voli dok ne shvati da je sve samo laž i iluzija, zavaravanje. U ovu kategoriju ulaze žene, ali više muškarci sa „prtljagom“ . tzv emocionalni invalidi koji su izašli iz višegodišnje veze i bili povrijeđeni. I sad su ušli u novu vezu a bez da su prethodno „odbolovali“ taj prekid. I onda nakon nekog roka shvate da oni to ne mogu , samo tada je već kasno, jer se njihov partner već vezao. Onda oni dolaze sa isprikom kak su oni sjebani, slome srce i doviđenja. Kategorija druga: naočigled super veza. Ona/on misli da ga on/ona voli, nema nikakvih problema, sve super. I onda jedan dan dođe on/ona i prekine. E tu sad imamo podkategorije. Postoje oni koji ti sve kažu; zašto, kako itd. Postoje opet oni koji nešto izmuljaju i ne ostave ti razlog. U svakom slučaju, ne znaš što je bolje, znati ili ne. Kategorija treća: prekid dogovoren sa obadvije strane. Kad oboje shvatite da jednostavno nemate više šta raditi zajedno.
Kako preboljeti? Mrzim upotrebljavati ovakve fraze, ali vrijeme zaista liječi rane. Znam to, jer sam to osjetila na sebi. Sve ovisi o osobi, o načinu na koji se nosi sa time. Meni je trebalo vremena da mi uopće dođe do glave to što se događa. Tješila sam se činjenicom da ipak možda nije gotovo, da će se vratiti, da će shvatiti da je u krivu, da će sve biti kao prije. Ali onda me lupila stvarnost pa sam shvatila da „nas“ više nema, i da nikad više neće ni biti. Bilo je tih dana dobrih i loših sati, ali dobro je plakati i izbaciti to iz sebe. Nije mi bilo jasno kako je mogao odbaciti svo to vrijeme, svu tu ljubav. Onda sam shvatila kako je on samo mislio da me voli, kako ustvari to nikad nije bilo pravo, kako sam mu ja samo bila usputna stepenica, neka sporedna postaja dok ne naiđe netko bolji. I još dugo ću si razbijati glavu time kako je to bilo toliko stvarno i lijepo i da li ću ikada takvo nešto opet doživjeti. Još uvijek boli i boljet će činjenica da te netko koga si volio i za kojeg si mislio da voli tebe zapravo na neki način samo iskoristio kako ne bi bio sam.