Marenda

nedjelja, 29.04.2007.

Tko stoji iza mene Meni se nešto dogodilo.Ja ljude više ne gledam u oči,gledam im u leđa. Svoju novu strast otkrila sam u kazalištu. Na sceni balerina stoji na prstima,a u meni ni zrna divljenja.Samo me kopka:tko stoji iza nje? Strast mi pothranjuje uši i oči.Vidim: čovjek napreduje.Oslonio se laktovima o čovjeka i skače dalje.Jedan dovikuje: -Ljudi,preprečite mu put! A drugi će: -Pustite ga,tko zna tko stoji iza njega?! Ja dovikujem: -Zar ne vidite da sam skače?Nitko ne može da stoji iza njega,sve i da hoće! -Ma,šuti,otkud znaš tko skače iza njega?! I tako,jednog dana vidim,drugog dana čujem kako ljudi zovu telefonom svoja leđa,kako se klanjaju svojim leđima.Da li je onda čudno što se nisam usudila da pomognam ljudima kada sam vidjela kako se muče da pomjere kamen sa ceste?Nisam se usudila.Šta znam tko stoji iza njega? Od tada stojim u redu.Možete me vidjeti u redu za tramvaj,za novine,za karte ... Ja stojim u redu,iako se ne vozim tramvajem, iako ne čitam novine,iako ne idem u kino. Nije važno kakav je red.Važno je da netko stoji i iza mene. Dobro mi došli na marendu! Znam da će opet mnogi biti začuđeni ovim mojim malim tekstom od gore,ali ja si ne mogu pomoći.Svaki dan, na raznim mjestima doživljavam isto :znaš on je ...od onoga; njega ne pitaj ništa on ti je....;bolje bi ti bilo da poznaješ... njega on ti je "svemoguć";...ona je od onoga,znaš...ona... i to se ponavlja kamo god otišla...Možda je u manjim mjestima to izraženo više i jače,jer ovdje svatko svakoga poznaje i onda me je ponekad strah:kome šta reći,koga krivo pogledati?? U šta smo se to pretvorili?Šta se to događa sa našom "zaleđinom"?Moramo li je imati?Izgleda da moramo.Danas iza svakoga netko stoji.Nemate li i vi takav osjećaj? Danas sam odlučila za marendu spremiti lagani plieći paprikaš sa noklicama od jaja.Takav je spremala moja baka u Slavoniji i mada moji ukućani ne razumiju ovu moju potrebu za malo "okusa davnine",ja mislim da je ovo jelo nepravedno zanemareno .Samo da znate kako to zanosno miriše i kako se noklice mekano tope u ustima..mmmm... Vi ste danas sa svojim obiteljima i sigurna sam da se kod vas kuha nešto fino i posebno,ono što vas podsjeća na djetinjstvo ili je ono što ste odabrali kao vaš obiteljski specijalitet. Želim da lijepo provedete ovaj produženi vikend,da se odmorite,uživate u krugu svojih najmilijih i ukusnoj hrani. S osmjehom.

- 10:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 27.04.2007.

Dobro me našli,dragi moji! Vidim da ste se zabrinuli za mene i ta vaša briga mi jako laska.Osjećam se kao moj mačak Willy, koji se ovih dana neumorno sunča na svom omiljenom mjestu,lagano prede i maše repom svaki put kad ga pozovem.Ono kao-čuo sam te ,a li nemam namjeru da se pomaknem... Ja sam imala namjeru da vam se javim i kuham i... Ali ,viša sila ne da.Moga omiljenog Komp-u napali virusi. Nemam pojma kako se to dogodilo,kada me je naš serviser ubijeđivao da mi je stavio najbolju moguću zaštitu,ne samo najskuplju.Istina je da se ja u to ništa ne razumijem i uvijek vjerujem ljudima koji mi obavljaju sve tehničke poslove.Sada sam u fazi ..TEST...TEST...i još ne znam da li je sve OK...A, tako sam iznenada ostala u blokadi. Sve se ..zaledilo.Ni makac.Ni slova.Ma nije se dao niti isključiti. Onda hitno na "hitni servis " i poslije pregleda i niza od DVA dana "klistiranja",evo nas opet doma.Još ne mogu da se načudim,ma nadivim kako mi je ..lijep,..dragi moj "prozorčić u virtualu".Drago mi i što sam s vama!Jakooo! Noćas ću vas sve obići da vidim kako ste mi bili vrijedni, a sada vas samo želim počastiti..sa malo ovih sočnih jagodica do ... marende.S osmjehom.

- 23:43 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 25.04.2007.

Kako uživati u suvremenoj umjetnosti Jučer sam cijelo popodne provela u gradu. Malo sam šetala,posjetila nekoliko galerija i od tamo i tema za današnje druženje s vama. Svi ste,sigurno,primjetili one slike koje vam se i poluzatvorenih očiju čine poput dječijih žvrljotina. Ili ste,još gore,bili na nekoj nadobudnoj prezentaciji umjetničkih instalcija koje izgledaju maštovito,poput "carevog novog odijela" i onda vam,zaista nije bilo jasno o čemu svi oko vas pričaju?Šta to hvale? Moramo naučiti cijeniti i razumjeti suvremenu umjetnost.Ili barem,kako kaže moja Jača polovica, naučiti kakve zvukove treba proizvoditi,na takvim domjencima.Znate ono..ahhhh,..daaa,...mmmmm... Sjećam se da sam negdje pročitala riječi Andyja Warhola:"Ako u neku stvar gledaš dovoljno dugo, ona gubi svaki smisao."Stoga nema smisla u galeriji stajati cijeli dan. "Pokušajte sliku gledati otvorenog uma"-govorila je moja profesorica umjetnosti.To možemo!U galeriju krenite spontano i vidjećete šta će se desiti.Na mene posjeta jednom takvom mjestu ima djelotvorniji učinak od bilo kakvog vježbanja yoge.Kada me neko djelo dirne u dušu,sasvim me ponese.S nekoliko pravovremenih naputaka samoga umjetnika ,umjetnost te može pogoditi baš na ono mjesto u tebi za koje nisi ni znao da postoji. Suvremena umjetnost,po onome što sam ja osjetila u sebi nije ni prijeteća ni strašna.Ona je u stvari prerada onoga što je u umjetnosti već viđeno,ali u drugoj tehnici, materijalima,raspoloženjima i osjećajima. Sjećate kako smo u školi raščlanjivali pjesme?Tražili značenja koja pjesnik nigdje,niti jednom riječju nije izrekao.Upravo je to ono što od nas iziskuje suvremena umjetnost.Sve to što vidiš,tj. ne vidiš,osjećaš,tj.osjećao je umjetnik ti moraš.."reći sa stavom". Ja sam,moram vam priznati,ovu tehniku "sa stavom" usavršila.Sada se znam diviti..."suprostavljenosti djela" u odnosu na prolaznost ili napomenuti kako je taj "dionizijski"osjećaj..senzuelan,divlji,nesputan... Ono što je nekome "super",drugome je "grozno". Stoga vam više neću iznositi daljnji tjek moga mišljenja o suvremenoj umjetnosti.Ukuse i mišljenje nevalja nametati. Sami odlučite da li će te ,šetajući gradom,svratiti u galeriju. Ja umjetnost i galerije naprosto obožavam. S osmjehom vam želim dobrodošlicu na marendu! Gladni su sigurno jedva stigli do ovoga dijela moga posta,jer nisu svi gladni umjetnosti,pa nikoga ne želim razočarati.Danas sam vam spremila: -juhicu,mirisnu... -pohano pileće bijelo meso i tikvice sa grila,uz lagani umak od vrhnja,majoneze i začinskog bilja, -a uz kavicu kokos polumjesece i vanil cvjetiće. Bilo bi mi jako drago da svratite, da još malo raspravljamo o umjetnosti.Kažu da je slika nijema pjesma,ja se slažem.A vi?

- 12:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 24.04.2007.

Dobro došli na marendu! Dok sam jutros u Tvornici želja zapisivala ono što mi se nalazilo u mislima shvatila sam da ste vi svojim komentarima jučer,zauzeli najveći dio mojih današnjih misli.Još sam jednom pročitala sve lijepe riječi koje ste mi podarili i moj današnji pokus je vama na dar. Kako starimo?O tome sam danas naumila pisati.Naime,jučer,pišući o sebi,shvatila sam da sam ostarila.Ne mogu reći da sam stara po godinama, već po svojim razmišljanjima.Nema tu više one poletnosti i razigranosti,spontanosti i vesele brbljavosti. Da samo znate kako sam ja bila...razmetna u riječima. Nije mi bilo ravne.Dovoljan je bio samo jedan pogled na nekoga ili nešto i već sam znala isplesti cijeli igrokaz oko toga,na radost onih oko mene.A,pogledajte me danas?!Svaku riječ mjerim dva puta i onda ona izgubi onu lepršavost,pa izgleda namještena i nekako tuđa. Gledam mora turista koji se svaki dan,sa svih strana svijeta dovezu do Arene,svi u godinama,kakvim godinama, prešli osamdesete i svi nasmijani,veseli,brbljavi,radoznali... Pa se onda moram upitati :Što se to događa s nama? Kao da smo se umorili od života ili kao da se život umorio od nas,pa se sada samo životari.Svi oko mene kukaju,uvlače se u svoje kukuljice i tako sklupčani čekaju. Kažu da čekaju "bolje dane",da sada "nije vrijeme",da "nemaju snage"poslije napornog posla...I ja se sada bojim da ne postanem kao oni.Trudim se da ispunim svoje vrijeme pametno i korisno,čak si i izmišljem poslove, samo da bih bila u toku zbivanja i da mi ne ponestane volje za životom.Ali?Bojim se da mi je to svakim danom sve teže.Nije li i vama tako? Zbog toga sam odlučila danas popiti dvije litre kisele limunade,da se onako dobro stresem poslije svake čaše i da mi se spera sva lužina nataložena u tijelu,onda ću lijepo prošetati sa svojim psima ,koji su uvijek dobre volje i veseli,a kada se vratim spremiću nam svima laganu marendu.Pravu proljetnu,okrepljujuću i mirisnu,da nam dan bude poletan i da povratimo ravnotežu.Nakon toga ću skoknuti do Arene i potražiti recept za "sretnu starost" od dragih nam "hokejaša",kako od milja ovdje zovu te bremešne godinama,turiste i sutra se opet vidimo, ovdje na istom mjestu,u isto vrijeme,podmlađeni. S osmjehom.

- 10:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.04.2007.

Dobro mi došli na marendu! Nisam sigurna da li danas trebam napisati ovo što osjećam potrebu da napišem.To mi se često događa zadnjih dana.Nekako mi se čini da trebam,zbog vas koji marendate sa monom i koji ste mi postali dragi gosti,ali me u isto vrijeme i strah.Ne znam da li treba biti iskren ,u potpunosti ili neke stvari treba..odšutiti, kako sam to napisala u jednoj posjeti kod vas.Teško mi je ,u ovom virtualnom svijetu,gdje ne vidim vaše oči,naći pravi trenutak,pravu mjeru i osjetiti onaj ,znate onaj unutarnji poriv kada i mimo vaše svjesne volje ono što je na duši naprosto samo od sebe izađe van. Nekako mi se čini da ste i vi kao i ja,onako s podignutom ručnom kočnicom krenuli u ovu virtualnu avanturu i da se sada iz dana u dan čudite navali misli i želja.Danas razgolitite sebe-sutra se povučete , onda malo odmaknete sve od sebe nekom općom temom ili s malo filozofske rasprave i ..eto nas opet na početku, u svojoj sigurnoj kukuljici. Tako sam ja ovih zadnjih dana ,po vašim komentarima osjetila da moram nešto više reći o sebi da ne bi vaša pogrešno stvorena slika dala jednu sasvim novu dimenziju ovom mom blogu,koji je u stvari krenuo sa samo jednom željom da o običnim malim, svakodnevnim stvarima "pričamo" na onoj ljudskoj razini, bez ikakvih nakana za nećim većim.Samo kao čovjek s čovjekom.U stvarnom životu nam često to malo "ljudskosti" nedostaje... Ja sam radoznala 46-ogodišnjakinja,koja je u svom dosadašnjem život prošla kroz dosta teških životnih faza,ali sam iz svega izašla ovakva kakva jesam i smatram se dobrom osobom.Poslije sretnog djetinjstva obilježenog čestim selidbama,odrastanja u velikom gradu,skrasila sam se u malom istarskom selu i sada ovdje raširenog korjenja crpim snagu za život.Radila sam svašta,iako sam po struci inžinjerka agronomije zbog djece sam odustala od daljnje potrage za "pravim poslom" i danas kada su one postale samostalnije,počela raditi za svoju dušu.Uredili smo staru kuću ,koju je moja Jača polovica naslijedila od djeda, pa je sada iznajmljujemo turistima koji su željni mira i tišine,pravog domaćeg,toplog ugođaja i zdrave domaće hrane.Ovdje kod nas,u ovoj našoj maloj oazi njima ,po njihovim željama ponekad spremim neko fino jelo.Ja volim kuhati i tako sam tu svoju ljubav odlučila ponuditi i vama na ovom mom blogu.Nije to ništa veliko,osim velike želje da svima vama boravak kod mene i sa mnom ostane u lijepom sjećanji i da vam donesem malo topline svoga ognjišta u vaše užurbane živote. Ne znam da li sam u tome uspjela,često su naše želje u nesrazmjeru sa našim mogućnostima,ali želim da znate moje su želje skromne,iz duše, pa su tako i ovi mali darovi koje mi vi ostavljate u vašim komentarima ono što meni unosi onu toplinu i daje snage da i dalje budem ovakva kakva jesam i da vam spremim nešto lijepo za marendu svaki dan. Danas se u mojoj pećnici zarumenila velika zdjela lazanja.Uz nju sam servirala salatu od mladih mrkvica i nadam se da će te uživati.A ako ne stignete na vrijeme,za večeru spremam slanu pitu od sira,pa svakako svratite. Bez vas sve ovo ne bi imalo smisla,a i ja bih se osjećala siromašnijom.Prijatelji nas čine boljim ljudima,a ja bih željela da mi postanemo "prijatelji duše",a ne samo "prijatelji želudca". P.S.Sve slike na blogu sam sama snimila ,ovdje kod mene, sva jela sam spremila za moje ukućane,sem onih za prijatelje i goste u posebnim prilikama,ali o tome vam uvijek ponešto i napišem,volim lijepo,pa se trudim da uz sve što napravim,serviram ili poklonim dam i djelić sebe.Tako su svi mali detalji,svi cvjetovi,pa i sve male bubice koje vidite ovdje ono što sam sama napravila,uočila i poželjela podijeliti i s vama. S osmjehom.

- 09:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.04.2007.

Dobro mi došli! Sigurno niste došli zato što ste gladno i to me posebno veseli.Danas su vaši stolovi bili puni svega što volite i sve je imalo onu posebnu draž nedjeljnog ručka u krugu obitelji,pa mojoj sujeti,moram priznati, godi što ste i do mene svratili. Kako nas je ovaj brzi tempo života udaljio jedne od drugih počeli smo ponovno da cijenimo te krasne zajedničke trenutke i te slatke zalogaje koje dijelimo sa svjim najmilijima.Na bijelim stolnjacima,na najljepšim tanjurima i sa naslijeđenim priborom za jelo dijelite darove koji su za vas spremljeni sa ljubavlju.Posebni osjećaji i povratak onim..dušinim uznesenjima koja se kriju duboko u nama i često nam se čini da smo ih izgubili, ovdje se opet nastane u nas. Znam da ima puno onih koji nemaju ovo o čemu pišem,možda će mi i zamjeriti,ali ja danas ne mogu nego biti sretna što smo zdravi i zajedno,i što smo sretni zbog toga. Mi smo danas uživali u mladoj jagnjetini i dinstanim krumpirima,u punoj zdjeli salate od mladog kupusa i mrkve , a sada je na redu savijača od jabuka i kava sa šlagom. Dođite.Jedan prijatelj-nije malo,a tisuću prijatelja nije previše. Prava sreća Čovjek razgovara s Bogom o Raju i Paklu. Bog kaže čovjeku: -Dođi pokazat ću ti Pakao. Ušli su u sobu u kojoj je velika skupina ljudi sjedila oko posude s jelom.Svi su bili iscrpljeni,očajni i izgladnjeli. Svatko je imao žlicu kojom je mogao dosegnuti do jela, ali je žlica imala dršku puno dužu od njihovih ruku,pa je nisu mogli prinijeti ustima.Patnja je bila velika. -Dođi sada ću ti pokazati Raj,rekao je nakon nekog vremena Bog.Ušli su u drugu sobu,u svemu jednaku prethodnoj.I u ovoj je sobi bila posuda sa jelom,ljudi oko nje i iste žlice s dugim drškama.No, ovdje su svi bili siti i sretni. -Ne razumijem,reče čovjek.Zašto su ovi sretni,a oni u prethodnoj sobi nesretni kad je sve jednako? Bog se nasmijao: -Oh,to je bar jednostavno.Ovdje su naučili hraniti jedni druge. P.S:Posuđeno,danas za Vas,sa željom da budete sretni.

- 13:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 20.04.2007.

Dobro došli na marendu! Konačno petak!Koliko je vas danas tako uskliknulo.Nekako se odužio ovaj tjedan. Kada je lijepo vrijeme,više smo u pokretu i onda nam se čini da su dani duži,da sve možemo i na kraju tjedna osjetimo da smo se premorili.Meni je uvijek tako i zovem to proljetnim sindromom. Danas bih rado sjela u neki mirni kutak,u društvu sa dobrom knjigom i odmarala,dušu i tijelo. Misli su mi trome i tako sporo pišem da bi se vi sada da me vidite morali nasmijati. Zbog toga ću ovo svoje stanje opisati pjesmom: ... Opasno hodajući po ivicama obrva, slučajno sam se nagnula i izgubila ravnotežu. Padam u svoju glavu. Slušam svoj sopstveni osmjeh. Lice mi diše u ušima. Pogled se izležava,tromo, negdje skriven u mislima, a ja balansiram na žici života sanjajući čudesan svijet drugih dimenzija. ... Eto,to sam ja danas.Umorni sanjar. Jučer sam bila na kreativnoj radionici .Bilo je lijepo gledati djecu kako se trude napraviti nešto čime će se ponositi.Nešto opipljivo,nešto posebno i nosivo. Pričali smo kao da smo vršnjaci.To me čini sretnom i nekako mi napuni srce posebnim osjećajima.Možda se i zbog toga danas ovako osjećam,toliko sam jučer sebe dala da danas moram ponovno da se nađem. Ne znam da li možete da me razumijete? Bez marende se ne može.Dobro raspoloženje i energija ulaze kroz usta,govorila je moja baka,pa će mo i danas dobri i fino jesti. -gustu riblju juhu -polpete od sipa -blitvu na salatu -a za desert kolač s limunom.Jednostavan,a tko ukusan. (Ako želite recept,javite se?) Neću vas više zamarati.Tjedan je i vama bio težak i dug,a treba izdržati i ovaj dan do kraja. Zato navalite na marendu.Dobar tek vam želim!

- 08:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.04.2007.

Dobro došli na marendu! Ma koliko se ribari ponosili ribama kapitalcima, primjercima koje su svojom nevjerovatnom vještinom uspjeli uloviti,ni ona najsitnija im nije mrska.Bila ona bijela ili plava,vrlo sitne srdelice,gavuni,trlje,arbuni,čak i one nešto veće od oka mreže koje su pod svjetlom ferala,u tolikom mnoštvu uspjeli uhvatiti u svoje mreže,oni su ih prve pripremali, za marendu već na brodu ili dolaskom na pristanište. Onako svježe,samo očišćene i oprane,osušene i uvaljane u brašno pržili su ih u ulju,a one malo veće,kojima su odstranili glave umakali bi u razmućena jaja i panirali ih mrvicama.Poslije pečenja osušili bi višak masnoće i zlatnožuti,hrskavi,slani topli zalogaji bili su vrhunac njihovog gastronomskog užitka,kada bi onako umorni i zadovoljni uz čašu dobrog vina završili svoju dnevnu ribarsku priču. Ostatak ulova završio bi na tržnici,gdje bi ih mi ,zadovoljni, što smo svježu ribu dobili iz prve ruke,kupili i sretni kao da smo i sami morski vukovi,odnijeli u svoje domove i isto tako spremali svojim najmilijima. Tako sam i ja danas,u stilu prave morske vučice,na svojoj kapiji ulovila prekrasne srdele.Susjed ,ribar,naime donio mi je svoju lovinu i sada lijepo očišćene,uvaljane u brašno čekaju da vi svratite pa da ih bacimo na vrelo ulje i onako lijepo rumene i hrskave s užitkom podjelimo. Uz čašu dobrog vina ,želju da nam ta naša velika plava njiva još dugo daruje svoje plodove i prekrasne ribarske priče,neka vam ovaj dan bude lijep i uspješan,a mreže uvijek pune.

- 09:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 18.04.2007.

Dobro mi došli! Pun vrč svježe kave,vruća peciva i marmelada od smokava spremno čekaju na vašu posjetu.Sigurno vam je već potrebna pauza ,a ni ja nisam raspoložena za neke velike misli od jutros pa će mo samo slušati kako ptice pjevaju i uživati u kratkom predahu. Za danas imam velike planove.Kupila sam sjemenje i nešto presadnica i spremam se da uredim nekoliko gredica u svom vrtu.Već uživamo u mladom radiću,blitvi,ritkvicama, mladom luku,mahunicama graška,a i jagode su u cvatu. To sam još jesenas posijala,a sada je vrijeme za razne vrste salata.Mi smo veliki ljubitelji svega što je zeleno i i uvijek je na našem stolu velika zdjela ...vrtnih darova. Marenda se već kuha.Danas je na jelovniku: -pileća juhica sa griz knedlama -pečeno pilence sa mladim krumpirićima -mješana salata:mladi radić,luk,rotkvice -a za desert uz popodnevnu kavicu torta od jagoda sa puno slatkog vrhnja. Nadam se da će te lijepo provesti dan i da će vam sve što danas posijete podariti plodove.

- 09:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 17.04.2007.

Dobro došli na marendu! Kako biti vrsna kuharica,bolja od najbolje, to je pitanje koje muči mnoge žene.Moje prijateljice uglavnom misle da su one vrhunske kuharice,a i ja to mislim za sebe.Sigurna sam da i vi to mislite za sebe, svoju mamu,suprugu,supruga .Svi se u jednom slažemo volimo dobro jesti i zbog toga sebe smatramo mjerodavnima u ocjenjivanju dobrog kuhara. Jesmo li stvarno tako dobri ili smo samo navikli na okuse i mirise iz svoje kuhinje pa mislimo da je to što se u njoj sprema ono što je vrhunsko? Koliko smo spremni na nove recepte i nove ukuse?Jedina istina koju priznajem je da smo svi mi koji mislimo da smo naj, veliki sakupljači novih kuharica i recepata.Koliko ste ih kupili u zadnje vrijeme?Kuharice su najunosniji izdavački poslovi i prodaju se na sve strane. Kao i sve ostalo, i hrana je podložna modnim ukusima i trendovima.Koktel od račića,vrhunac mode u sedamdesetima,sada je potpuno zaboravljen.Sjećam kada ga je moja mama sevirala na jednoj svečanoj večeri i svi su se zaklinjali da nikada nisu jeli bolje spremljene račiće.Isto se dogodilo i sa svim pomodnim receptima osamdesetih,kada su nam s malih ekrana novootkriveni kuhari bacali sve i svašta u lonce i u mikrovalne pećnice,a zbog uspona kuhareve popularnosti svi su se zaklinjali da sve to spremaju i da je to najukusnija hrana koju su probali,a uz to se i brzo i lako sprema.Kod nas je malim ekranom vladao stanoviti Stevo Karapandža i u svemogućoj Vegetinoj kuhinji spravljao ..najbolja jela na svijetu,a moja mama i susjede su ga redovito pratile i bili smo svi svjedoci, na svojim stolovima, tih vrhunskih jela.Tako smo se i navukli na Vegetu i,ja priznajem,niti jedno jelo mi bez nje nije potpuno i ukusno. Onda je zavladao period Jamiea Olivera i svi smo uživali u njegovim gnječenjima i trpanjima svega i svačega u lonce,pa iako nam se rezultati nisu baš sviđali,na jutarnjoj smo kavici prijateljicama pričali kako je ona riba natrpana začinima i pečena u jučerašnjim novinama najbolja koju smo ikada jeli.Ha! I hvala svevišnjem,prije nego su mnoge domaćice odustale od kuhanja,jer pojavili su se supermarketi u kojima možeš sve gotovo kupiti, vratila se u modu naša,domaća,zdrava i ukusna mediteranska kuhinja.Opet smo na tragu iskonskih mirisa i ukusa.Ponovno je najbolja riba s gradela poškropljena sa malo maslinovog ulja i to s grančice ružmarina , a o lešo povrću začinjenom travam iz vrta da i ne govorim.Svi se sada zaklinju u peku,krušna peć je opet u pogonu,a janjci se okreću na ražnjima. I kako onda svatko od nas ne bi bio vrhunski kuhar? Ma, znamo mi šta je dobro.Nama do domaćega! Naka se svi svjetski kuhari ,sa svom karizmom i frfljavim glasom smješe sa ekrana,ja znam da sam ja najbolja kuharica u ovom kraju jer JA VOLIM KUHATI! Meni nikad ništa nije teško i svi se tako lijepo najedu kada dođu kod mene da o tome pričaju nekoliko jutara na kavi. Dođite i uvjerite se i sami.Kod mene ste uvijek dobro došli. Danas spremam: -šugo iliti gulaš od kunića i njoke -salatu od zelenog radića začinjenu sa puno sitno nasjeckanog peršina i češnjaka ,maslinovog ulja i octa -a ako ne možete bez deserta ostaviću koju njokicu pa je uvaljati u pržene prezle i preliti sa prelivom od šljiva,koji čuvam u teglicama samo za probrane goste. Čekam vas ,da vidim jesam li tako dobra kuharica ili si samo umišljam opijena mirisima iz mojih lonaca...a što mmmmmiiirrrišeee.....

- 09:32 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.04.2007.

Dobro došli na marendu! Prošao je još jedan vikend .Nismo se vidjeli ,ali sam vam ostavila post o lijepljenju etiketa.Danas se mnogi ljudi bave..samo tim poslom, ne mislim na markete,nego na stvarni život.Skloni smo klasifikacijama,podjelama,raznim etiketiranjima i dodjelama ...nadimaka.Ni blogovi toga nisu pošteđeni,iako smo se svi nadali da će mo ovdje u anonimnosti moći biti i ono što nismo u stvarnom životu.Uvijek ono nešto,što je jače od nas ispliva u nekom..komentaru,pa smo se opet podijelili, opet smo ponijeli neke etikete,zasluženo ili ne i opet smo ono što nismo željeli biti.Stvarno volim pisati te male pričice,koje su preslik onoga oko nas,ali u toj maloj maniri ..šta je pisac želio reći... Ja sam vikend provela radno.Imala sam svoje prve goste, u aranžmanu "na konjima kroz Istru".Moja kuća im je prva stanica poslije cjelodnevnog jahanja.Lijepo ih dočekamo sa mednim vinom i fritulama,smjestimo i onda obradujemo domaćim specijaltetima za večeru.Ovaj put smo im spremili pršut,sir i masline,za početak,onda juhu od mladog graška, hobotnicu ispod čripnje i mješanu salatu,a za desert kruške kuhane u crnom vinu,ohlađene,pa servirane sa skutom pomješanom sa slatkim vrhnjem.Uz hladnu malvaziju i lker od oraha uz desert,gosti su umorni i zadovoljni otišli na počinak.Jutros su,lagano slomljeni,kao i uvijek poslije prvog dana jahanja,poslije laganog doručka,fritaje sa šparogama i voćne salate,odjahali na svoje novo odredište,a ja u akciju čišćenja i spremanja..marende za vas. Danas sam pristavila maneštru sa mladim kukuruzom, to će lagano da se skuha dok ja postavim stol i napravim salatu od mladog radića,pa vi izvolite.Čekam vas!Baš bih rado čula kako ste vi proveli vikend.

- 11:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 14.04.2007.

L i J e p l j e n j e e t i k e t a Jedne nedjelje nađu se tri prijetelja, tri samca ,u restoranu,na ručku.Bilo je kasno popodne i konobar je u jelovniku precrtao sve osim "mladog graška". Dvojica krenuše mladim zubima na mladi grašak,a treći nije mogao-on,naime nije volio mladi grašak.Dok su oni jeli,on je pio.Poslije sedme čašice domaće rakije,glava je morala da mu se podupre stolom. I njegovi prijatelji su pili i trećem se rugali zbog slabog cuga.Čak su na jednoj papirnoj traci napisali:-On je neprijatelj mladoga graška!". Zatim su tu etiketu zakačili svom pijanom prijatelju za leđa.Onda su se i oni,nestašni,napili. Nitko ne zna kada i kako su se veseli prijatelji rastali.Poznata je samo sudbina neprijatelja mladoga graška. On je izašao na ulicu dočekan zimskim vjetrom, koji je zamrsio njegovu kosu,pomiješao misli i sa etikete na kojoj je pisalo"on je neprijatelj mladoga graška" otkinuo one nevine riječi "mladoga graška". Pijanog čovjeka,raščupanog vjetrom,sreli su neki studenti i iz zabave,na ono preostalo "On je neprijatelj" dopisali mu riječ "knjige".Onda su ljudi u prolazu počeli da se igraju pijancem .Svidjela im se nova društvena igra: lijepljenje etiketa po čovjeku.Jednu za drugom lijepili su nove i novije.On je onda postajao neprijatelj: dana,gradskog prijevoza,dobre kapljice,turističke sezone, mladeži,gradske čistoće,regionalne podjele,izgradnje autocesta,životinja,žena,... Ubrzo više nije bilo nekadašnjeg neprijatelja mladoga graška.On više nije postojao.Postojale su etikete,od kojih mu se nisu vidjele ni oči,ni uši,ni ličnost.Bio je on sada paket izljepljen etiketama. Sutradan je,poštar sa periferije,pronašao paket izljepljen etiketama..Podigao ga je i odnio u skladište, dobro čuvano i ograđeno žicom. Nikada se ne igrajte..etiketama,kada su ljudi u pitanju. Etiketiranje može da bude pogubno za ...čovjeka.

- 14:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 13.04.2007.

Dobro mi došli na marendu! Danas sam uranila,čekao me jedan nedovršen posao pa sam odlučila da to moram završiti.Prije 15-ak dana imala sam kretivnu radionicu u školi i sa djevojčicama sam izrađivala.."od staroga novo".To najviše volim,a i djecu sam već zarazila pa jedva čekaju da dođem. Na zadnjoj radionici smo od starih farmerica izrađivale torbice i mini suknjice.Da ste samo vidjeli kako su cure bile sretne i zadovoljne kada smo nakon tri sata napornog rada stavili uratke na stol .Nisu se mogle nadiviti.Mislile su da one to neće znati i da od svega neće ispasti ništa korisnoga...a onda su zadivljeno gledale u svojih ruku djelo i rekle da je to nešto najljepše što su u životu vidjele i uradile.To će kažu,nositi samo u posebnim prilikama.Danas sam ja još na neke morala ušiti neke detalje,ručke,remenje,pa sam eto odlučila da i vama pokažem. Prva je od gornjeg dijela i vidite prednju i zadnju stranu,a druga je od nogavica.Sve smo upotpunile aplikacijama i malo veza .Morate priznati da su super.Možda i vi dobijete inspiraciju. Ja sljedeći tjedan opet idem u školu pa će mo završiti ostatak kolekcije i onda planiramo napraviti malu reviju.Meni je ovaj volonterski rad sa djecom jako drag i volim kada nauče nešto korisno.Samo bi trebalo puno više roditelja da se uključi,ovako je premalo ,a naša djeca su upijači i rado bi nučili neke praktične stvari. Zate šta oni meni kažu:..najviše volimo raditi s vama,onda odnesemo kući ono što smo napravili i možemo svima pokazati naših ruku djelo.Ja ,osobno mislim da bi trebalo ponovno uvesti neku vrstu "domaćinstva" u škole.Nitko više ne zna šivati,vesti, kuhati,..roditelji nemaju vremena,a i ni bake nisu ono što su nekad bile. Zahvaljujem svima koji su me jučer ugostili.Baš mi je godila vaša pažnja.Zbog toga danas za sve vas spremam: -krem juhu od povrća -rezance sa šunkom i gljivama -palačinke sa sirom,zapečene u pećnici -sorbet od limuna. Sve vas čekam s nestrpljenjem jer prijateljstvo, kao i ljubav trudom se dobiva,a ja sam spremna potruditi se. Lijep i nasmijan dan vam želim!

- 09:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.04.2007.

Kako se nositi sa ... O,jadna ti.Došao je trenutak da ,ne nužno svojim pogreškama ,moraš pogledati u oči siromaštvu.Bez lipe.Trošila si iznad svojih mogućnosti. Najbolji način da se uhvatiš u koštac sa ovakvom situacijom jest da zategneš remen i pozabaviš se organiziranjem svojih financija. Treba poduzeti nešto prije nego dotakneš dno.Situacija te uhvatila nespremnu... Evo kako se najbezbolnije s tim nositi: -napravi popis svih svojih trenutnih troškova, -napravi popis svih svojih mjesečnih primanja. Podudaraju li se cifre?Ostaje li nešto?Jesi li na pozitivnoj nuli?Uh,nije valjda da ćeš opet morati raditi prekovremeno?Duguje li ti možda netko kakav zaostali honorar?Možeš li,inače,pokriti sve svoje troškove? Ako si stvarno očajna možeš posuditi novac. Imaš li od koga?To je uvijek dvosjekli mač i budi jako oprezna.Možda da malo prekopaš po kući? Imaš li stvari od kojih bi se mogla rastati i prodati ih? Teško! Probaj biti kod kuće,sama kuhati kavu i... popričaj s papagajem..to ne košta ništa.A i dobro je kada te prijatelji sažaljevaju i vode van-to će ti, također pokazati tko ti je pravi prijatelj. Tjedan siromaštva mogao bi biti tjedan prihvaćanja poziva na ručak kod kolega s posla,večera kod bliže i daljne rodbine i ...spojeva na slijepo (u obzir dolazi samo večera,nisi baš tako očajna). Budi kreativna i malo se potrudi.Zadaj si zadatak da kupiš ,npr.posebno lijep komad odjeće za što manji iznos.Od silne potrage, zaboravićeš na glad i tako ćeš duplo uštedjeti. Malo bolje prekopaj po svom ormaru,tamo ima etiketiranih stvari na koje si potpuno zaboravila, bilo ti je važno..da ih kupiš,a sada bi ti mogle podići moral:Danas sam skinula etiketu! Glavno je da "ugasiš mobitel" na jedan dan i razmisliš o svom problemu.Zabrani sebi posjete koje će te dovesti u iskušenje i iz novčanika ukloni sve kartice. Kartice su za sve krive! Dobro došli na marendu! Moja Starija se sprema u Glavnigrad na ... "da joj guza vidi puta"..i javilo se pitanje..financija. Koliko je duboka naša kesa? Prošli mjesec je ,naime,njezinom zaslugom, na njoj nastala takva rupa,kao da ju je pogodio meteor, pa se sada kroz nju,Jači i ja gledamo u čudu.Šta nas je to snašlo?...Ali,to je naše dijete.To su godine kada najviše treba (mislimo li ju dobro udati) i kada se najviše vidi,tj.gleda....Traba li joj..još jedan par cipela?Treba. Kojoj curi ne treba!Treba li joj još koja..slatka majičica? Treba.Pa svi imaju nove.Treba li ići "da joj guza vidi puta"? Treba.Treba da je vide!Ona vam je tako zgodna,lijepa, pametna...Svaka bi ju svekrva poželjela. Toplo ju preporučam..sinovima Glavnoggrada. Dobila je i..moju kreditnu karticu...neka joj se nađe, zlu netrebalo.Mi iz Provincije,uvijek nešto nađemo! Mlađa na Bjelolasici,Starija u Glavnomgradu,a vi bi marendali? Izvinite molim vas,da vidimo tko mi je danas prijatelj? Tko će meni servirati? (Ma ne tone to moj brod,vidjeli ste gore,na sličici,uokvirila sam ga.Da bude na sigurnom!)

- 01:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 11.04.2007.

Psina i Birokrata Na pecanju,uz samu obalu mora, Birokrata ugleda Psinu i pokloni se: -Ja se vama divim,Psino! -I ja vama,gospodine Birokrato. -Vi prekrasno plivate. -I vi,isto tako. -Vi ste moćni,Psino. -Nije to ništa prema vašoj moći. -Baš sam mislio da vas upitam:kako uspjevate da se održite u tolikoj vodi? -Jednostavno.Kad zahladi,ja zaronim,kad otopli , ja izronim.Zato plivam samo u svom krugu. -Vi ste velika riba,a danas više nije popularno ono...velika riba guta malu ribu.Kako se prehranjujete u novim uslovima? -Borim se za ravnopravnost.Na primjer, kažem Papalinici: -Hoćeš li da budemo ravnopravni? -Hoću-kaže ona. -Izvoli,progutaj me-kažem joj ja.Ona pokuša i ne može.Onda ja pokušam i mogu. -Kako papalinice učiš poslušnosti? -Postavim se pedagoški.Kažem im ja: -Sram vas bilo,kako smijete da plivate u raznim pravcima. One se posrame i poslušaju me.Plivaju u mom pravcu.Ja otvorim usta da ih dočekam oduševljenim poklikom,a one,brzoplete, greškom ulete u moja usta. -Kad počnu da vas kritiziraju,Psino,šta onda radite? -Izvrnem se na leđa i plivam,tromo,kao lešina.U to vrijeme dozvoljavam papalinicama da se rasporede po meni i da me grickaju. -Kako se kod vas,psina,napreduje u karijeri? -Ne znam šta je to. -Na primjer,prvo ste psina u jednom gradu, pa u županiji,a zatim plivate sve dalje i dalje. -Toga kod nas nema.More nije podijeljeno na regije,a i penjanje na više je ograničeno. Može se samo do površine mora. -Ni ja ne želim puno više.I ja bih htio da isplivam na površinu. -Budi malo lukaviji.Kad kitovi primjete tvoju sklonost ka isplivavanju,ti priznaj da ti rep smrdi i odrekni ga se.Ništa ne brini,izrašće ti novi, ljepši i duži. -Kakav je,Psino,tvoj položaj? -Normalan.Glava dolje,rep gore,peraje sa strane. -Ne pitam to.Mislim na tvoju funkciju. -Ah,to.Kod nas riba,onaj tko brže pliva,taj više uspjeva. -Blago vama ribama. Psina pruži peraju Birokrati.Birokrata se pri pozdravljanju previše nagnuo i upao u more. Nešto kasnije,Birokrata ispliva na obalu sa Psinom u zubima. Dobro došli na marendu! Jučer sam dan provela družeći se sa...Birokratom. Morala sam vaditi neka uvjeranja i rješenja za posao kojim se bavim, a propisi i zakoni stalno se mijenjaju,pa mi je došlo da se pretvorim u ... I tako je nastala ova priča. Ma znate i vi sami kako je to...tko se sa..zubatim grize ostanu mu ožiljci! Ali nisam željela da vas zamaram s tim. To je crna priča naše svakodnevice.Ja sam sebi, zbog svega toga oko nas u hodniku napravila.. ..svjetionik...,vidite ga na slici, tako da uvijek imam svoje svjetlo u mraku i da uvijek nađem rješenje.Sutra je novi dan.Neka znaju,nisam ja obična..papalina,ja sam ..Ajkula.Neće se oni tako ponašati prema meni.Sinoć sam dobro izučila novi zakon i ..dosta mi je mutne vode,kad im predočim sve ..rupe,ima da im ostanu...tragovi mojih zubiju na vratu... A za marendu...pržim papaline! Neka izvoli tko voli.Biće za sve ,jer kad sam se jučer vratila neobavljena posla izgledala sam kao lešina, pa sam im dozvolila da se rasporede i grickaju me... ..tko se zadnji smije..njemu dvije... S osmjehom vas pozdravljam.

- 08:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 10.04.2007.

Dobro došli na marendu! Cijelo jutro,..ajme pa već je prošlo pola dvanaest...,sjedim na terasi,ispijam veliku šalicu kave i u društvu našeg papagaja Perice uživam u samoći.Dan je predivan.Sve u punom cvatu,..a mene uhvatio lagani dremež i ..alergija.Oči mi kao paprike babure,crvene i suzne,a pekuuuu...Mislila sam da vas danas ostavim bez marende,ali nisam mogla.Znam da bih vam jako nedostajala,a i mora netko da vas podsjeti da je ..najukusnije ono jelo koje jedeš kad si gladan.A vi ste sada već prilično gladni pa će vam današnja marenda biti jako ukusna.Samo pogledajte... Danas sam spremila brodet od sipa, sa tjestaninim i listićima ovčijeg sira.Tako dobro izgleda,a da osjetite mirise i okuse... Pravi darovi mora,hvala mu na tome,..a i Jačoj polovici na ulovu. Ovih dana sam opsjednuta snimanjem svega i svačega mojim novim fotićem.Sve izgleda lijepo i lako,a kad pogledam na ekranu,..to onda nije onako kako sam to ja vidjela.Posebno je teško snimati hranu.Ja sam uvijek mislila da je to lako, jer lijepo serviran tanjur hrane tako zamamno izgleda. Da,ako ga gleda gladan posmatrač,a ako je stomak pun kao meni ovih dana,onda sve to ne izgleda baš zamamno.Sve nove uratke stavila sam na post,pa sami prosudite. Idem staviti obloge na oči ,jer kad treba jesti u suzama ništa nema dobar okus. Osmjeh vam poklanjam.

- 12:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2007.

Dobro došli na marendu! Nismo se čuli dva dana i moram vam priznati da ste mi jako nedostajali. Lijepo je ovako kada smo svi doma, ali već danas osjećam potrebu za onom svojom ustaljenom svakodnevicom. Toliko smo jeli i družili se na kavama i kolačima,da sam teža cijelu tonu,..a i suđa sam oprala cijeli vagon više nego obično.Nije da se žalim,ali pomalo sam se umorila od ..odmaranja.Vjerujem i vi. Moja Jača polovica bila je prošlu noć na moru.Krenule su sipe i sada je pravo vrijeme za poći na ribanje.Lovina je bila pozamašna,kao što vidite na slici i sve su završile na ledu.Neka se nađe.Mi smo veliki ljubitelji "darova mora",što se u ostalom i vidi iz jelovnika na marendi. Neka mi ne zamjere on s kopna, ali ovdje uz more se puno zdravije jede. Sipe se mogu na mali milijun načina spremiti,a i ja sam postala pravi specijalista za izmišljanje novih.Vidjećete vi to već ovih narednih dana. Danas smo marendali šunku,jaja,salate i ostatke jagnjetine od jučer,...toliko se toga spremi da nam uvijek ostane i za dan poslije, sigurno i vama. Ne zna što je dobar obrok onaj tko svaki dan ima gozbu. Lijep dan vam želim.

- 14:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 07.04.2007.

Dobro došli na marendu! Danas ste samo svratili,znam,imate puno posla oko priprema za Uskrs.Cijela obitelj je na okupu i treba toliko toga obaviti.Svi želimo da sve bude lijepo i da svi ukućani,posebno djeca uživaju u ovim blagdanima. Ja volim ove dane zbog darivanja.Bila to lijepo oslikana pisanica,kolačić ili stručak cvijeća, čokoladni zečić ili izrađena čestitka,važno da je od srca i da u oku onoga tko prima zaiskri ona mala iskrica zadovoljstva.Meni je to najljepši dar. Nisam vjernica,onako kako to crkva nalaže. Ja u svemu nađem razlog za iskreno vjerovanje u dobrotu i za to mi nije potrebno nikakvo posebno mjesto,niti oltari.Veliko nebo je iznad nas i na njemu ima mjesta za svakoga.Samo treba svaki svoj dan proživjeti onako kako nam srce nalaže.Nisam nikada osjetila da sam manje čovjek zato što ne idem u crkvu ,niti da sam manje čovjek što ne molim krunicu prije spavanja.Ja u svojoj duši, svaki dan,molim za mir,dobro i blagostanje svakoga od vas i znam da svi mi ovako,živjeći na "obali neba" zaslužujemo puno više nego nam se daje. Želim vam lijepe dane,puno osmjeha,bogate trpeze i nadasve puno onog unutrašnjeg zadovoljstva koje će oni koji to znaju prepoznati vidjeti u vašem oku. Sreća ulazi u one domove iz kojih se čuje smjeh.

- 10:15 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 06.04.2007.

U istom džepu boravile su obična olovka sa jednim srcem i jadna patent-plovka s više srca. -Pogledaj kako sam izgrižena!Vlasnik me nimalo ne čuva,iako mu ja poklanjam svoje jedino srce-reče obična olovka. -Nikada se jedino srce ne poklanja.Zato te vlasnik i ne čuva.Ja imam za svakoga po jedno srce.Dođu plavi,dam im plavo srce.Odu plavi,dođu zeleni,ja im dam zeleno srce.Odu zeleni,dođu crveni,ja njima dam svoje crveno srce.Ako dođu i crni i žuti,i za njih ću imati po jedno srce. Zato sam ja uvijek bila cijela,čuvana i tako skupa. Poslije ovog razgovora obična olovka je pisala puno crnje. Dobro došli na marendu! Osvanuo je divan dan.Sunce se razlilo na sve strane.Sve je bujno i u cvatu.Pčelice vrijedno rade.Na livadi pokraj moje kuće mama koza izvela svoje kozliće u šetnju.Dok ona ubrzano pase,oni neumorno trčkaraju i skakuću oko nje. Milina ih gledati.Toliko sreće i razigranosti,danas se rijetko vidi. I ja sam dobre volje.I moji "kozlići"su oko mene.Volim kada su školski praznici i kada smo svi opušteni i nasmijani.Mlađa se sprema na Bjelolasicu na pripreme s klubom i neće je biti cijeli sljedeći tjedan,a starija...spava.To je neka čudna bolest mlade generacije,nikako se ne mogu naspavati...Poslije podne će mo u kupovinu.One se tome raduju.Nešto za njih, nešto za sestrinog Maloga.Njemu uvijek šaljemo poklon za praznike.Najslađi su mu pokloni od tetke,a i mene to neizmjerno raduje. Nekako mi srce poraste. Danas imam posebnu juhu na jelovniku. Evo recepta,pa sami prosudite: Juha od brancina -brancin od kilograma -3 mrkve (jedna narezana na ploške,dvije naribane) -stabljika celera narezana na komadiće -4 speštana režnja češnjaka -2 lista lovora,10 zrna papra -2 naribane tikvice -1/2kg pelata od rajčica -1/4 šalice maslinovog ulja -žličica mljevene crvene paprike -1/2 šalice kus-kusa (sitno zdrobljene pšenice) -krupna morska sol Brancina se filetira i oguli mu se koža. Od glave i kostiju skuha se temeljac u koji se stavi narezana mrkva,nasjeckani celer, češnjak,lovor,papar i sol. Temeljac se kuha pola sata na laganoj vatri. Procjedi se,a iz glave se izvadi meso. Dok se temeljac kuha,pirja se naribana mrkva na maslinovom ulju da povene,pa se dodaju naribane tkvice te se sve zajedno još nakratko pirja (oko 6-7min).Ovom se doda pelato od rajčica, crvena paprika i sol,sve se promješa,a kad zavrije dolije se temeljac.Kuha se još 20-ak minuta na laganoj vatri. Riblje meso se nareže na 3-4 cm velike komadiće, stavi u juhu i kuha još 7minuta.Potom se doda kus-kus i kuha još par minuta. Po volji dodati još začina ,malo lista peršuna i poškropiti s malo maslinovog ulja. To je nešto kao "morska verzija fiša". Pa oni na kontinentu slobodno mogu napraviti svoju verziju sa sa somom ili šaranom... Vidjećete da je posebna. Meni bi bilo drago da svratite i da se uz juhu dobro ispričamo.Danas je kraj radnog tjedna i sigurno će te biti puno opušteniji. Večeras mjesim "pincu".Ako želite recept, svratite,čekam vas na marendi. Lijep dan vam želim.

- 00:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.04.2007.

Pokvareni telefon Sjećate li se igre zvane "Pokvareni telefon"?Sjećate se,društvance posloži stolice.Zatim zauzmu mjesta.Tako posloženi u jednom redu oni predstavljaju "pokvareni telefon".Prvi telefonist-igrač tiho šapne na uho jednu riječ onome do sebe.Ovaj,ono što je čuo,tiho prenese na uho trećem.I tako se šapuće do posljednjeg koji mora glasno da kaže ono što je čuo. Igra "pokvareni telefon" vremenom se usavršila. Šef vas ne čuje.Pokvaren mu je telefon. Vi poslije telefonirate šefu da on griješi.Poslije se o vama ništa ne čuje. Ova igra se neprestalno igra. Ali nikada se ne zna tko učestvuje u njoj: ispravan čovjek i pokvareni telefon ili pokvaren čovjek i ispravan telefon. Dobro došli na marendu! Danas sam ustala na lijevu nogu.Nisam se naspavala.Ma,ne nije Jači hrkao,nego sam jučer imala jedan neprijatan razgovor telefonom. Baš poput igre "pokvareni telefon".Nekome sam prije neki dan nešto rekla,a on je onda rekao toj trećoj osobi to isto samo u svojoj verziji i onda je imalo sasvim drugi smisao.Naravno,ova treća osoba me nazvala i onako ljutito mi rekla ...da me više ne želi čuti.Odmah sam shvatila da je to urađeno s namjerom da treća i ja pokvarimo odnose. Ja ne volim telefone,telefoniranje..To je tako neudobno.Ne vidiš ljude s kojima govoriš i onda uvijek može doći do nesporazuma.Zbog toga ću danas,popodne,hitno kod treće osobe,da se pogledamo u oči i popravimo ono što je pokvario pokvareni telefon. Sinoć sam sa Jačim,Mlađom i prijateljima bila u kazalištu.Gostovanje Beogradskog dramskog pozorišta sa predstavom "Let iznad kukavičjeg gnezda",s Draganom Bjelogrlićem u glavnoj ulozi.Odlična predstava. Odlični glumci.Savršen tekst.Istoimeni film sa Jackom Nikolsonom mi je jedan od najboljih filmova svih vremena,a predstavu bih svima preporučila.Bez predrasuda i bez zadrške.Toliko je bliska ..stvarnom životu,a odvija se u sanatorijumu za mentalno oboljele da to ...zaboli. Kako sam se ja raspisala,a bilo bi vrijeme da krenem sa spremanjem marende.Sigurno će te svratiti, a ja ne želim biti nespremna. Danas su djeca doma, pa po njihovim željama spremam: -teleću juhu sa griz knedlama, -pohane teleće šnicle, -pire od krumpira, -salatu od pečenih paprika (zimnica iz škrinje), -čokoladni puding. Znam da i vi to volite . Očekujem vas ,jer šteta je jela ako ga sami jedemo.

- 09:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 04.04.2007.

Na jednoj konferenciji prisutne stvari su optužile Sijalicu da ima mračne ideje.Na to se optužena Sijalica upalila i tako opovrgnula mračno mišljenje o sebi. Konferencija za konferencijom, Sijalicu su i dalje optuživali za mračne ideje,a ona se palila,gasila,gasila, palila i,najzad pregorjela. Na posljednjoj konferenciji,gospodin Upijač uperi prst u pregorjelu Sijalicu i reče: -Tvrdim da gospođica ima mračne ideje. Neka dokaže da nije tako? Pregorjela Sijalica gledala je mračno. Nije znala da postoje upijači koji mogu da upiju život. Dobro došli na marendu! Danas sam vam napisala priču o Sijalici i Upijaču.Sigurno ste glavne likove prepoznali, ima ih svuda oko nas.Morate pazite da ne upiju i vaš život.Danas je tako teško stalno svjetliti onima koji nemaju svoje ideje. Zahvaljujem svima koji su mi pomogli pri krštenju moga novog kotlića.Paprikaš je nestao pri samoj degustaciji,žlicu po žlicu i svatko je ponešto dodavao ili oduzimao tako da je na kraju od osnovnog recepta mog prijatelja ostalo samo meso... Kao nagradu za vaš trud poklanjam vam izlazak sunca koji stanuje na mom stepeništu,a napravila sam ga u želji da mojoj obitelji nikada ne ponestane svjetla i da im svakim pogledom na njega zasjaju nove ideje. Danas za marendu spremam musaku od krumpira,zelenu salatu i štrudlu od jabuka,po želji moje Starije, pa tko voli neka izvoli. Uvijek ste dobro došli jer s dobrim gostom i domaćinu je dobro.

- 00:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 03.04.2007.

Dobro mi došli! Poslije nekoliko prvih dana mjeseca travnja shvatila sam da smo svi skloni pretjerivanju.Sve nam je naše... ili najbolje ili najljepše ili mi sve najbolje znamo.To nam je valjda u prirodi. Nažalost,mi kao narod,općenito, živimo u velikom neznanju.Primjerice o krumpiru,koji je za nas važna hrana, naše se znanje svodi na tri slova-bijeli, crveni i mladi.A samo stotinjak kilometara prema zapadu u kakvoj maloj prodavaonici voća i povrća nude barem pet vrsta,dok na nekoj evropskoj tržnici možete kupiti i desetak vrsta i više.S rižom je još gora situacija.Ja,naprimjer rižu iz djetinjstva ne pamtim po dobru.Sjećam se da je mama kada bi me slala u dućan napominjala da kupim makedonsku.Osim nje mogla se još kupiti samo burmanska ili indijska,ali su one neugodno mirisale,valjda zbog vreća, pa sam morala jako paziti.Danas se dosta toga promjenilo.Osnovne podjele riža su na azijsku i afričku,na indicu i japonicu, pa na dugozrnu,srednjezrnu i kratkozrnu, ljepljivu i neljepljivu,zatim na smeđu,bijelu, crnu i ostale boje,pa na perbojled,divlju i integralnu...Ma ima ih desetak tisuća vrsta... Ali mi smo se vezali za talijanske vrste baldo,valencia,arborio...Svatko ima svoga favorita i ona koju kupuje je..superfina. Takvi smo mi u svemu.Ono što je u našoj košari je najbolje.Istina je i da smo mi takvi da..ako se zainatimo možemo sve. Tako sam se i ja zainatila da ću danas za marendu napraviti lovački paprikaš.Spremila sam: -500g junećeg mesa -250g svinjskog mesa -200g suhe slanine -1/2kg luka -1/2l bijelog vina -4 crvene paprike -1ljuta papričica -sol,papar,mljevena crvena paprika... Do sada sam ga samo s užitkom degustirala na feštama kod dragog prijatelja, ali moram i ja naučiti...Dobila sam,naime, kotlić iz Slavonije na dar.Danas ću ga krstiti.Pa ako želite provjeriti rezultate, slobodno svratite.Rado ću vas ugostiti. Lijepo provedite dan !

- 09:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.04.2007.

Sjedeći oko ognjišta,uz ćripnju (peku) s ostacima žrtvovane teletine, koju smo smazali s najvećim užitkom, pričali smo dogodovštine zadnjih dvadesetak godina našega prijateljstva. Atmosfera je bila jako nabijena dobrim vibracijama.Sve je bilo baš onako kako treba,po mjeri našega malog društva.A kada je u sitne sate na stol stigla kokos torta sa bogatom kremom od čokolade i maslaca i rashlađeni šampanjac svima je lice već imalo onaj blaženi izraz. Sve je to dovelo i do prijateljskog rastanka uz razmjenu poljubaca i tradicionalni upit:"Treba li pomoći oko pranja suđa? Ma tko pre suđe u tri ujutro?... Nasmijani ,naši gosti su se zadovoljni uputili kućama ,a i mi u postelju.Trebalo je sutra ustati i nastaviti sa životom, kao i ove dvadeset dvije godine do sada. Ne možemo se požaliti,život nas nije mazio,ali se ni mi nismo dali. Neka tako i ostane. Dobro došli na marendu! Lijepo sam vas pustila da zaslinite uz pogled na jučerašnji post,a danas ste baš mislili početi sa..kruhom i vodom,jer eto ponedjeljak je dan kada svi započinju sa dijetama.Nije mi jasno zašto baš na ovaj dan, jer ako je odluka jaka svaki dan je dobar,a ako nije jaka onda tu ponedjeljak i početak tjedna i onako neće pomoći. Ja nisam sklona tom načinu mučenja sebe, ipak ja sebe volim i poštujem pa to reguliram pazeći šta jedem i kada...Istina sada ću morati puno više da pripazim,jer je ova zima bila baš onako po mojoj mjeri pa sam si ispunjavala puno kulinarskih želja,a kako meni ništa nije teško to se danas i primjeti... Po pristiglim komentarima,vidim da nas ima još ovakvih i to mi je drago čuti.Moram primjetiti da su i vaše trpeze bile bogato opremljene i da se s guštom uživalo u dobroj hrani.Drago mi je što je primjećen svaki detalj u našoj maloj konobi.Ona je naša mala oaza od svakodnevice. Kad otvorimo njezina vrata odmah se osjetimo sretnijima.Toliko je tu lijepih trenutaka provedeno , toliko fine hrane pojedeno i toliko osmjeha izmamljeno da bi je trebalo zakonom zaštititi. Još je uvijek u fazi ..nadogradnji..uvijek može bolje, ljepše...Ono u desnom uglu,obloženo je posebnim sivim kamenom,a tu je i stari kameni lavanj,za prati suđe,sada je pun dekoracija,jer već nekoliko godina tražimo starinsku mjedenu slavinu...pa da ga stavimo u upotrebu...Mi smo skromni ljudi ali volimo detalje,malo i na pravom mjestu. Dodaću slikicu da se bolje vidi..a fotić tek istražujem...čudo tehnike..Sony DSC-W55. Ima puno mogućnosti,a pošto sam ja žena u godinama malo će potrajati dok se ne upoznamo ,ali vi će te prvi vidjeti napredak.. Mora da ste već dobrahno ogladnili? Danas spremam juhu od šparoga, od onoga tvrđeg dijela,a od onoga lomljivoga dijela rižoto.Kada se na to nariba kozijega sira to vam je tako dobro da bi i bogovi jeli. A za desert danas jagode sa šlagom, pa neka svrati tko želi.Moja su vam vrata uvijek otvorena. Budite mi nasmijani,jer sreća ulazi u dom gdje čuje smijeh.

- 10:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.04.2007.

Dobro mi došli! Nismo se vidjeli od petka.Kako ste? Kod mene je bila fešta i cijeli dan u subotu su tekle pripreme,tako da prijatelje sve dočeka kako i dolikuje.Sve sam to ovjekovječila svojim novim Sony Cyber-shot fotićem..koji mi je moja Jača polovica poklonila za ovaj dan. Prvo smo jeli pršut,sir,masline,domaće pogačice i kiflice,uz dobru malvaziju,onda ćripnju (peku), (teletina s povrćem) i mlade krumpire sa kajmakom i pršutom,mješanu salatu i na kraju torta od kokosa...Ma ,za prste polizati. Društvo se razišlo oko tri ujutro...Vidi se to danas na meni...pomješali s osmjesi sa podočnjacima,ali je srce poraslooo... Želim vam lijepu nedjelju.Vidimo se sutra na marendi. Veliki osmjeh ostavljam.

- 12:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.