Marenda

nedjelja, 29.04.2007.

Tko stoji iza mene Meni se nešto dogodilo.Ja ljude više ne gledam u oči,gledam im u leđa. Svoju novu strast otkrila sam u kazalištu. Na sceni balerina stoji na prstima,a u meni ni zrna divljenja.Samo me kopka:tko stoji iza nje? Strast mi pothranjuje uši i oči.Vidim: čovjek napreduje.Oslonio se laktovima o čovjeka i skače dalje.Jedan dovikuje: -Ljudi,preprečite mu put! A drugi će: -Pustite ga,tko zna tko stoji iza njega?! Ja dovikujem: -Zar ne vidite da sam skače?Nitko ne može da stoji iza njega,sve i da hoće! -Ma,šuti,otkud znaš tko skače iza njega?! I tako,jednog dana vidim,drugog dana čujem kako ljudi zovu telefonom svoja leđa,kako se klanjaju svojim leđima.Da li je onda čudno što se nisam usudila da pomognam ljudima kada sam vidjela kako se muče da pomjere kamen sa ceste?Nisam se usudila.Šta znam tko stoji iza njega? Od tada stojim u redu.Možete me vidjeti u redu za tramvaj,za novine,za karte ... Ja stojim u redu,iako se ne vozim tramvajem, iako ne čitam novine,iako ne idem u kino. Nije važno kakav je red.Važno je da netko stoji i iza mene. Dobro mi došli na marendu! Znam da će opet mnogi biti začuđeni ovim mojim malim tekstom od gore,ali ja si ne mogu pomoći.Svaki dan, na raznim mjestima doživljavam isto :znaš on je ...od onoga; njega ne pitaj ništa on ti je....;bolje bi ti bilo da poznaješ... njega on ti je "svemoguć";...ona je od onoga,znaš...ona... i to se ponavlja kamo god otišla...Možda je u manjim mjestima to izraženo više i jače,jer ovdje svatko svakoga poznaje i onda me je ponekad strah:kome šta reći,koga krivo pogledati?? U šta smo se to pretvorili?Šta se to događa sa našom "zaleđinom"?Moramo li je imati?Izgleda da moramo.Danas iza svakoga netko stoji.Nemate li i vi takav osjećaj? Danas sam odlučila za marendu spremiti lagani plieći paprikaš sa noklicama od jaja.Takav je spremala moja baka u Slavoniji i mada moji ukućani ne razumiju ovu moju potrebu za malo "okusa davnine",ja mislim da je ovo jelo nepravedno zanemareno .Samo da znate kako to zanosno miriše i kako se noklice mekano tope u ustima..mmmm... Vi ste danas sa svojim obiteljima i sigurna sam da se kod vas kuha nešto fino i posebno,ono što vas podsjeća na djetinjstvo ili je ono što ste odabrali kao vaš obiteljski specijalitet. Želim da lijepo provedete ovaj produženi vikend,da se odmorite,uživate u krugu svojih najmilijih i ukusnoj hrani. S osmjehom.

- 10:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.