Marenda

ponedjeljak, 02.04.2007.

Sjedeći oko ognjišta,uz ćripnju (peku) s ostacima žrtvovane teletine, koju smo smazali s najvećim užitkom, pričali smo dogodovštine zadnjih dvadesetak godina našega prijateljstva. Atmosfera je bila jako nabijena dobrim vibracijama.Sve je bilo baš onako kako treba,po mjeri našega malog društva.A kada je u sitne sate na stol stigla kokos torta sa bogatom kremom od čokolade i maslaca i rashlađeni šampanjac svima je lice već imalo onaj blaženi izraz. Sve je to dovelo i do prijateljskog rastanka uz razmjenu poljubaca i tradicionalni upit:"Treba li pomoći oko pranja suđa? Ma tko pre suđe u tri ujutro?... Nasmijani ,naši gosti su se zadovoljni uputili kućama ,a i mi u postelju.Trebalo je sutra ustati i nastaviti sa životom, kao i ove dvadeset dvije godine do sada. Ne možemo se požaliti,život nas nije mazio,ali se ni mi nismo dali. Neka tako i ostane. Dobro došli na marendu! Lijepo sam vas pustila da zaslinite uz pogled na jučerašnji post,a danas ste baš mislili početi sa..kruhom i vodom,jer eto ponedjeljak je dan kada svi započinju sa dijetama.Nije mi jasno zašto baš na ovaj dan, jer ako je odluka jaka svaki dan je dobar,a ako nije jaka onda tu ponedjeljak i početak tjedna i onako neće pomoći. Ja nisam sklona tom načinu mučenja sebe, ipak ja sebe volim i poštujem pa to reguliram pazeći šta jedem i kada...Istina sada ću morati puno više da pripazim,jer je ova zima bila baš onako po mojoj mjeri pa sam si ispunjavala puno kulinarskih želja,a kako meni ništa nije teško to se danas i primjeti... Po pristiglim komentarima,vidim da nas ima još ovakvih i to mi je drago čuti.Moram primjetiti da su i vaše trpeze bile bogato opremljene i da se s guštom uživalo u dobroj hrani.Drago mi je što je primjećen svaki detalj u našoj maloj konobi.Ona je naša mala oaza od svakodnevice. Kad otvorimo njezina vrata odmah se osjetimo sretnijima.Toliko je tu lijepih trenutaka provedeno , toliko fine hrane pojedeno i toliko osmjeha izmamljeno da bi je trebalo zakonom zaštititi. Još je uvijek u fazi ..nadogradnji..uvijek može bolje, ljepše...Ono u desnom uglu,obloženo je posebnim sivim kamenom,a tu je i stari kameni lavanj,za prati suđe,sada je pun dekoracija,jer već nekoliko godina tražimo starinsku mjedenu slavinu...pa da ga stavimo u upotrebu...Mi smo skromni ljudi ali volimo detalje,malo i na pravom mjestu. Dodaću slikicu da se bolje vidi..a fotić tek istražujem...čudo tehnike..Sony DSC-W55. Ima puno mogućnosti,a pošto sam ja žena u godinama malo će potrajati dok se ne upoznamo ,ali vi će te prvi vidjeti napredak.. Mora da ste već dobrahno ogladnili? Danas spremam juhu od šparoga, od onoga tvrđeg dijela,a od onoga lomljivoga dijela rižoto.Kada se na to nariba kozijega sira to vam je tako dobro da bi i bogovi jeli. A za desert danas jagode sa šlagom, pa neka svrati tko želi.Moja su vam vrata uvijek otvorena. Budite mi nasmijani,jer sreća ulazi u dom gdje čuje smijeh.

- 10:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.