petak, 31.10.2008.

FOTO TINO ( 31 ) - Zagreb Hair Show

Večeras se u Zagrebu održao popularni hair show

Kako je najavljivano već dugo, večeras se u Zagrebu u Hypo centru održao inače u Europi popularan hair show. Prikazane su frizure za nadolazeću sezonu i to u najboljem mogućem svjetlu.



Događaj za koji se tražila karta više organizirala je Obrtnička komora Zagreb čiji predsjednik je održao i govor povodom otvorenja.




Govor je održao i Milan Bandić uz punu potporu ovom događaju.





Cijeli program od samog početka vodila je uvijek odlična Barbara Kolar, a sve je počelo oko 20 sati.




Ovim događajem vodeći zagrebački frizeri predstavljaju svoje salone i njegu kose u najboljem svijetlu. Tako su večeras predstavljeni Kefa, Go cut... i mnogi drugi.











U prvom redu osim gradonačelnika Milana Bandića smjestio se i popularni stilist Neven Ciganović.







Predstavljene su zaista zanimljive frizure, a cijeli događaj je popratila i humanitarna akcija „Frizeri za pomoć dijeci" za sakupljanje donacija za Hrvatski UNICEF.










Bez pozivnice ili akreditacije se nije moglo ući tako da se može reći tražila se karta više jer je doista tako i bilo. Svakako treba pohvaliti humanitarni dio ovog showa i nadati se kako će se mnogi osvrnuti baš na to.














Oko 100 modela je izašlo, a svaki sa drugačijom frizurom za nadolazeću nam sezonu. Sigurno je da je svatko pronašao nešto za sebe, kakav god stil imao. Svakako da ovakve događaje nikako ne treba propustiti, pa čak ni ako je ulaznicu teško nabaviti.

nedjelja, 26.10.2008.

FOTO TINO ( 30 ) - Koncert u čast Luke Ritza

Jučer se u grafičkoj školi održao koncert prijatelja pokojnog Luke Ritza, njemu u čast, koncert održan za medije i najuže prijatelje





Uoči ovog koncerta danas na zagrebačkom Borongaju u dvorištu grafičke škole, ostvarilo se sve ono što su poželjeli prijatelji pokojnog Luke Ritza, ubojice su nakon pet mjeseci pronađene i privedene pravdi, velikom zaslugom i Lukinih prijatelja, koji su neumorno u dva navrata obljepili plakate sa fotorobotom svirepog zločinca te izvršili ovim potezom snažan pritisak na institucije ove države, pa su i ubojice napkon privedene.









Upravo zato danas je koncert organiziran za najuži krug Lukinih prijatelja te za medije a glavna kulminacija ovih zbivanja i posljednji pozdrav Luki u čast održat će se osmog studenog na glavnom zagrebačkom trgu, trgu bana Josipa Jelačića. Oko pedesetak prijatelja pokojnog Luke Ritza započelo je dans koncert uz pmoć grupe ADASTRA, sam koncert je trajao nešto više od devedeset minuta, najdirljiviji trenutak zasigurno je bio kad je grupa Adastra zapjevala pjesmu: " SUROVI GRAD " koju su specijalno posvetili Luki Ritzu, svi nazočni zapjevali su ovu pjesmu zajedno, na taj način privedeći koncert kraju. Naravno da usprkos manje broju nazočnih ni policija nije mogla zobići ovaj događaj, kombi zagrebačke policije bio za cijelo vrijeme koncerta parkiran u dvorištu grafičke škole, no policajci uglavnom nisu izlazili iz svog vozila.









Za kraj možemo zaključiti kako su građani ispoštovali molbu Lukinih prijatelja te nisu dolazili na ovaj koncert, no zasigurno će sasvim drugačije biti za dva tjedna na trgu bana Jelačića. Možemo izvući jedan zaključak za kraj, blago onima koji imaju takve prijatelje, na najbolji mogući način pokazali su što prijateljstvo uistinu jeste, mirno, dostojanstveno uz glazbu, opraštajući se od svog tragično preminulog Luke Ritza.

petak, 17.10.2008.

FOTO TINO ( 29 ) - Međunarodna konferencija zdravih gradova

U Zagrebu je otvorena Međunarodna konferencija zdravih gradova u dvorani Vatroslav Lisinski



Dvadeset godina nakon prve Međunarodne konferencije zdravih gradova Zagreb je ove godine ponovno domaćin konferencije. Konferencija je otvorena danas u dvorani Vatroslav Lisinski i traje sve do 18. listopada. Prema procjenama Zagreb će ovih dana posjetiti više od 1000 sudionika konferencije, a pritom 300 gradonačelnika iz cijeloga svijeta. Projekt zdravih gradova u Hrvatskoj se provodi u 30 gradova i 15 županija.





Prije konferencije posjetitelje su zabavljali klaunovi te Kraljevi ulice.





Prije samog početka otvorenja predsjednika Stjepana Mesića dočekali su Milan Bandić, Darko Milinović, Zvonimir Šostar i ostali.





Otvorenje je započelo oko 10h nastupom Zagrebačkih mažoretkinja i himnom u izvedbi folklornog ansambla Lado. Ansambl Lado tijekom programa je kao jedan od kulturnih simbola Hrvatske nastupio nekoliko puta, a cijeli program vodili su Barbara Kolar i Duško Čurlić. Program je održan dvojezično zbog međunarodnog značaja.







Prigodne govore održali su Milan Bandić, Darko Milinović i Stjepan Mesić pozvavši ljude da se i sami pobrinu za vlastito zdravlje i zdrave gradove savjetujući da se bave sportom.







Plesni ansambl Lado doista je oduševio sve pa tako i naše već spomenute političare u prvom redu dvorane.





Nakon otvorenja svi su se zaputili na konferenciju za novinare.







Konferencija je trajala jako kratko tako da je ostalo bezbroj pitanja bez odgovora. Bilo to prigodno ili ne većina pitanja odnosilo se na ubojstvo Ivane Hodak, a naravno i na problem oko vode na Vrbanima.



Konferencija je počela i traje do 18.10. Nakon otvorenja posjetitelji su se zadržali na domjenku. Svakako je to veliki događaj za Zagreb ali i za Hrvatsku s obzirom na to da je prošlo 20 godina od zadnjeg održavanja konferencije u Zagrebu. Svako vrijedi vidjeti i posjetiti.

subota, 11.10.2008.

FOTO TINO ( 28 ) - TISUĆE GRAĐANA ISPRATILO IVANU

Neobično lijep, topao jesenski dan uz tisuće građana i mnoštvo osoba iz takozvanog javnog života ispratio Ivanu Hodak

Zaista ogromno mnoštvo građana i osoba iz takozvanog javnog života ispratilo Ivanu Hodak na posljednje počivalište. Nakon brutalnog ubojstva koje potreslo cijelu državu, državne institucije i sam državni vrh, posljednji čin ove tragične životne epizode dogodio se danas u poslijepodnevnim satima na centralnom zagrebačkom groblju Mirogoju. Mnogi od njih nisu nikada vidjeli Ivanu, neki čak ni čuli za tu mladu vježbenicu odvjetničke komore a ipak su došli danas odati posljednju počast nedužnoj djevojci tragično stradaloj u brutalnom napadu organiziranog kriminala, koji više ne bira sredstva, ni vrijeme ni mjesto, a kako sada izgleda ni žrtve. Strašna mafijaška neman puštena je s lanca, tko će je zaustaviti? Karamarko, Faber, Šimunović? Nadajmo se, vrijeme je odavno isteklo, ovog puta krivci za novi krvavi pohod hrvatskom metroplom ne smiju proći nekažnjeno.



Tisuće ljudi, samo jedna misao, zašto ona i tko bi mogao biti sljedeći? Osobe iz javnog života zemlje, političari, glumci, sportaši, došli su u velikom broju podržati obitelj Hodak u ovim teškim trenucima njihovog života, trenucima koji se ne zaboravljaju, koji ostavljaju neizbrisiv trag do svršetka života, ranu koja nikad ne zacjeljuje. Usprkos kamenom licu Zvonimira Hodaka, otac pokojne Ivane na kraju nije izdržao, slomio se pred posljednjim počivalištem svoje mlade kćeri, mama Ljerka osjećaje nije mogla a koliko smo vidjeli ni htjela sakriti osjećaje.







Bili su ovdje mnogi ministri, premijeri sa kojima je nekad radila i djelovala bivša potpredsjednica hrvatske vlade Ljerka Mintas-Hodak. Franjo Gregorić ( predsjednik najuspješnije hrvatske vlade), vlade nacionalnog jedinstva, Zvonimir Šeparović, sa suprugom Brankom, Nikica Valentić…

Neizbježni Ljubo Česić Rojs




Radimir Čaćić



Vesna Pusić



Dorica Nikolić



Zdravko Mamić



Dubravko Dudo Šimenc




Jelena Perčin



Nina Badrić



Dražen Budiša sa suprugom



Željko Olujić



Vice Vukojević, bivši predsjednik Ustavnog suda




Franjo Gregorić



Hrvoje Hitrec



Zvonimir Šeparović sa suprugom Brankom



Odvjetnik Čedo Prodanović



Mnogi drugi, Marina Matulović Dropulić, obitelj Tuđman, Hrvoje Kraljević, teško je sve izdvojiti, slike govore više od bilo kakvih riječi, no činjenice ostaju Ivane više nema. No iako se sam najavio, pogrebu nije bio nazočan Novica Petrač.







Krist jednom stade na žalu


Ovom pjesmom započeo je tužan obred, na samom početku nazočnima se obratio Leo Andreis predsjednik odvjetničke komore, koji usput danas oštro prosvjedovao protiv ovog zločina i poručio institucijama da ovo svirepo ubojstvo ne smije ostati nekažnjeno. Nakon njega vidno potresena ljudima i prije svega obitelji obratila se Jelena Perčin, prijateljica pokojne Ivane kojoj je Ivana trebala biti kuma na vjenčanju, no nažalost nije stigla, no posljednji poljubac koji je Jelena uputila Ivani znak je kako je nikada neće zaboraviti, zapravo ljudi nikad ne umiru dok god u našim srcima živi uspomena, oni žive s nama.

Leo Andreis





Nakon kraćeg obreda tužna povorka uputila se do posljednjeg počivališta Ivane Hodak, na šestom polju mirogojskog groblja, uz cvijeće pogrebna povorka praćena velikim brojem građana i bezbroj novinara polako je stigla na posljednju postaju.













Roditelji vidno potreseni, Zvonimir i Ljerka ružinim laticama ispratili su Ivanu zadnji puta Pojavio se i kontroverzni odvjetnik i dečko pokojne Ivane te branitelj Hrvoje Petrača, Ljubo Pavasović Visković, prema našim informacijama dečko pokojne Ivane na pogreb je stigao petnaest minuta prije samog početka pogreba. Novinari, fotografi tražili su ga svojim objektivima, mi smo ga uspjeli " pronaći " iznad groba svoje djevojke, dirljiv oproštaj za kraj.







Ne treba posebno ništa dodati ovim fotografijama, puno toga već je rečeno, sad su na redu dijela, onih koji trebaju pronaći, uhititi i sankcionirati nalogodavca i izvršitelja ovog monstruoznog čina, uz poruku i želju, neka Ivana bude posljednja žrtva mafijaške hobotnice, neka ovo bude opomena i posljednji čin jedne tragedije, i neka ne prođe nekažnjeno onaj tko se drzne učiniti nešto slično, bilo u pola bijela dana ili u ponoć, sasvim svejedno.

srijeda, 08.10.2008.

FOTO TINO ( 27 ) - Svečana sjednica Hrvatskog sabora

U sjeni najnovijih tragičnih događaja održana je svečana sjednica Hrvatskog sabora povodom 8. X , Dana nezavisnosti

Pod dojmom brutalnih ubojstava na ulicama naših gradova, održana je svečana sjednica Hrvatskog sabora na Markovom trgu u Zagrebu. Svečanom sjednicom, sabor se podsjetio na jedan od najvećih datuma naše povijesti, na datum kada je prije 17 godina suočena sa brutalnom agresijom Republika Hrvatska proglasila svoju samostalnost, te odlukom tad Hrvatskog državnog sabora prekinula sve državno-pravne sveze sa bivšom Jugoslavijom. Jednoglasna odluka u podrumu Inine zgrade definitivno i zauvijek je promijenila sudbinu Hrvatske te omogućila našoj zemlji da kreira vlastiti put ka svojoj slobodi i nezavisnosti kao međunarodno priznati subjekt, što se i dogodilo nekoliko mjeseci kasnije 15. siječnja 1992. godine priznanjem Hrvatske suverenosti od strane zemalja tadašnje Europske zajednice.




U današnjom govoru u saboru predsjednik sabora Luka Bebić podsjetio se svih zaslužnih za slobodu ove zemlje i kao i prvog Hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana. Svečanoj sjednici ( počela oko 11 sati, te je sve završilo uz kratki domjenak pola sata kasnije ) sabora nazočan je kompletan državni vrh izuzev predsjednika republike Stipe Mesića.


Tko je sve bio nazočan ovoj sjednici najbolje vam govore fotografije, zaista je ovo bio jedan od najtužnijih proslava Dana nezavisnosti, proslava u sjeni tragičnih zbivanja, tako da nema prevelikih razloga za slavlje unatoč tome što uistinu danas Hrvatska obilježava jedan od najvećih datuma u svojoj povijesti.


Svečanoj sjednici nazočan je bio ministar Primorac



Ministar obrane Branko Vukelić



Budući ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko



Predsjednik HVIDR-e Josip Đakić



Predstavnici religijskih zajednica u Hrvatskoj





Veleposlanici stranih država u Republici Hrvatskoj





Te mnogi drugi...













Atentat na predsjednika


Prije točno sedamnaest godina strašna eksplozija potresla je gornji grad, zrakoplovi zloglasne Jugoslavenske narodne armije bombardirali su Banske dvore, mjesto gdje tada bilo sjedište prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ovaj nesvakidašnji, rijetko zabilježen primjer političkog terorizma odjeknuo je ne samo u Hrvatskoj već i u svjetskoj javnosti, svijet je napokon imao prilike uvjeriti se sa kakvim zločincima Hrvatska ima posla. Za vrijeme atentata predsjednik Tuđman nalazio se sa svojim suradnicima u radnoj sobi, te za dlaku izbjegao smrt, ne treba dvojiti o motivima za ovakav monstruozan čin čelništva Jugoslavenske soldateske, naime Hrvatsku je trebalo obezglaviti, trebalo ju demoralizirati, svoj cilj su pronašli na pravom mjestu, nesumnjivi autoritet koji je Tuđman imao tada u narodu značio je agresoru idealnu metu. Odlučili su se jednim udarcem riješiti čelnih ljudi jedne mlade, ratom opustošene države, koja je u to vrijeme krvarila na svoj svojoj duljini fronte, od Vukovara do Dubrovnika. Međutim prevarili su se, tim povodom u potpuno srušenoj radnoj sobi, za dnevnik HTV-a predsjednik je dao jednu od svojih najpoznatijih izjava:


" Barbari su me se htjeli riješiti , očito su imali razloga, napadom na Banske dvore počinili su kulturan zloćin, napadom na predsjednika države učinili su i politički zločin, koji će pamtiti javnost, ali i pokoljenja. Htjeli su obezglaviti Hrvatsku, ali nisu uspjeli, sve da su barbari i uspjeli Hrvatska bi živjela i bez mene, kao što će živjeti sa mnom, obranit ćemo i obnoviti Hrvatsku. "


Budući da zahvaljujući roditeljima imamo većinu ratnih snimaka iz ranih devedesetih pa i tu o kojoj ovdje pričamo, ne možemo se oteti dojmu kako je Hrvatska prošla jedan pakao, svladala jednu aždaju imperijalne politike te joj slomila zube u Oluji ponosnoj, Oluji pobjedonosnoj, četiri godine kasnije. Upravo zato ovo je jedan od najblistavijih dana Hrvatske povijesti, zahvaljujući našim braniteljima, zahvaljujući utemeljitelju moderne Hrvatske države imamo slobodnu, nezavisnu državu, na nama je da je sačuvamo i obranimo od mafije naravno.

utorak, 07.10.2008.

FOTO TINO ( 26 ) - ZAGREB KAO CHICAGO-SLUČAJ HODAK

Nasilje, smrt, nesigurnost u glavnom gradu Republike Hrvatske, posjetili smo poprište novog zločina te popričali sa građanima Zagreba




Dvadesetih godina prošlog stoljeća treći po veličini grad u Sjedinjenim američkim državama bio je sinonim za mafijaške obračune, masovna ubojstva, prepadi, nasilje, bila su glavna obilježja Chicaga toga vremena. Zagreb danas uvelike podsjeća na vjetroviti grad dvadesetih godina, nesigurnost i nevjerica uvukla se u građane Zagreba, nekad najsigurnija europska metropola postala je poprište mafijaških obračuna, maloljetničke delikvencije, sukoba raznih bandi, poprište obračuna organiziranog kriminala sa svim i svakim tko se usudi suprotstaviti tom zlu. Iako konstantno slušamo poruke čelnih ljudi ove države i ovog grada o Zagrebu kao sigurnom gradu, svaki novi dan nas uvjeri u suprotno, svaki novi dan dočekamo sa strepnjom i pitanjem: tko je slijedeći?



Što se događa?



Razumljivo da država koja još uvijek osjeća posljedice rata, društvo koje mentalno nije završilo ni drugi svjetski rat, a kamoli onaj naš pobjednički, domovinski, ne može preko noći se transformirati u uljuđeno, demokratsko društvo, jer je to proces za koji je potrebno određeno vrijeme, i kod zemlja sa puno manje problema nego što ih ima Hrvatska. Međutim to ne može biti opravdanje, ništa ne može opravdati ovaj val nasilja, sa tragičnim posljedicama, koji posljednjih mjeseci potresa Hrvatsku, ponajprije njen glavni grad. Hrvatska je u ovom trenutku u novom ratu, ovog puta ne protiv agresije izvana, već se nalazi u bespoštednom ratu sa podzemljem, boreći se, kako sad stvari stoje, potpuno bezuspješno protiv organiziranog kriminala, protiv horda zla koje žele potpuno zavladati hrvatskim društvom, ovo je uistinu rat, jednako težak, jednako krvav kao onaj naš domovinski, zahtjeva jednako odlučnog čovjeka, jednako snažnu ličnost sposobnu da se suprostavi ovoj hordi ubojica koja harači Zagrebom posljednjih mjeseci, zahtjeva našeg Eliota Nessa. Ima li ga Hrvatska ? U ovom trenutku čini se da ga nema, barem mi ne vidimo dovoljno odlučnu snagu, dovoljno odlučnu osobu, koja bi napokon rekla: " DOSTA JE "! Ne odlučno "možda ", već uistinu dosta, građani ove zemlje, građani ovog grada zaslužuju bolje, gospodo krajnje je vrijeme da se pokrenete, da zaustavite ovo ludilo, ukoliko to niste sposobni ostavke na stol, prepustite svoje fotelje nekom drugome, sposobnijem, iznad svega dovoljno hrabrom i odlučnom da ustraje. Izgleda da su ova dva okrutna ubojstva, nepovezana jedna sa drugim, na Srebrenjaku i u ulici Pavla Hatza uzdrmala sam državni vrh, no opet smo čuli velike riječi, ipak to nije dovoljno, građani trebaju dijela, građani žele da se pravdi privedu odgovorni, a ne žele pusta obećanja, politizaciju ove tragedije i politička prepucavanja. Možemo odgovornima postaviti puno pitanja, no dovoljno je jedno, pa da sve bude jasno. Gdje su ubojice Luke Ritza, gdje su nalogodavci koji stoje iza napada na Igora Rađenovića, Stjepana Galineca, kolegu novinara Dušana Miljuša ? Koliko ćemo čekati da Zagreb bude napokon uistinu siguran grad, i što se još treba dogoditi da ove opravdane zahtjeve građana shvatite ozbiljno? Koliko žrtava je potrebno, koliko krvavih obračuna, da bi se zmiju otrovnicu zgrabilo za vrat?

Poprište zločina









Kao što smo rekli posjetili smo danas poprište ovog krvavog obračuna u Zagrebu. No prije toga treba još jednom podsjetiti, od ranog jutra pristizale su stravične vijesti, sa Srebrenjaka gdje je život izgubila mlada još maloljetna djevojka, do nove tragedije u užem centru grada, ulici Pavla Hatza, kada je sa dva metka u glavu na svom stubištu mučki ubijena kći poznatog zagrebačkog odvjetnika Zvonimira Hodaka, Ivana Hodak. Cijeli dan, ali i još uvijek dok ovo pišemo novinari opsjedaju tu ulicu, iz svih hrvatskih medija. Policija je svaki prilaz ulaznim vratima u zgradu gdje je nesretna Ivana živjela onemogućila, tako da smo svjedočili brojnim prepucavanjima između policije i novinara. ( kao što možete vidjeti na fotografijama )
Zanimljiv razgovor jedan kolega je imao sa policajcem kad se pokušao približiti zgradi, pa prenosimo dijelove:




Policajac- "kuda ? "
Novinar: "samo da malo poslikam "
Policajac: "ne može, molim Vas osobnu "
Što je očito iznerviralo kolegu novinara koji je od policajca zatražio: "ja Vama osobnu, Vi meni broj značke "
Slijedila je kraća prepirka i više verbalnih prepucavanja da bi sve završilo poentiranjem sa novinarske strane: "najprije nas zovete da Vas slikamo, a onda nas tjerate ", budući da je ovo novinar izgovorio višim tonom policajac mu je uzvratio jednako odrješito: "nemojte vikati, čujem Vas, nisam gluh "

Uglavnom ovakve sitne čarke između novinara i policije nisu bile rijetkost danas, sasvim razumljivo nakon ovakve tragedije, ljudi jednostavno izgube živce, iako i jedni i drug pokušavaju samo raditi svoj posao, najbolje što mogu. Tko ima više uspjeha u ovom trenutku? Prema najnovijim događanjima reklo bi se da su novinari u prednosti i ovog puta.

Tijekom poslijepodneva izmjenjivali su se stravični prizori koji prate ovako potresne događaje, u zgradu su ulazili: forenzičari, policajci u civilu, u službenim odorama, nažalost stigao je nrtvozornik sa lijesom, kad vidi ovako nešto čovjek zapravo bude sretan što je živ, što danas pukom srećom možda i sam nije bio meta ovakvih razbojnika, bude sretan a da ne osjeća krivnju. Jeli to normalno? U ovakvim okolnosti reklo bi se, sasvim normalno.








Okolnim ulicama krstarili su policajci u civilu, u odorama, vatrogasci, ovaj slučaj potresao je cijelu policijsku upravu zagrebačku, sve raspoložive snage digao na noge, nažalost prekasno, za tri mlada života više nego prekasno. Luka, momak iz Dugava, maloljetna djevojka sa Srebrenjaka, mlada odvjetnica Ivana iz užeg centra grada, platili su danak u krvi, monstrumi, kriminalci, mafijaši su među nama, ovo ne smijemo izgubiti, ovo je bitka koju ovo društvo jednostavno mora dobiti i to moramo učiniti zajedno bez obzira na političke ili stranačke boje.



Šokirani građani

Porazgovarali smo sa slučajnim ili namjernim znatiželjnim prolaznicima koji su se zatekli u ulici Pavla Hatza danas popodne, na naše pitanje: Koliko je Zagreb za njih siguran grad ?



Dobili smo uglavnom nevezane odgovore, vidljivo uznemirenih, ogorčenih ali uplašenih građana, što mogu potvrditi i kolege profesionalci koji su također tražili izjave i mišljenja od slučajnih prolaznika, rijetki, ali doista rijetki su pristali stati pred kamere i javno iznijeti svoje mišljenje, to Vam puno govori koliko je Zagreb siguran, koliko se sigurno osjećaju građani ovog grada.

No izdvojit ćemo dva odgovora:

T: " Osjećate li se sigurno u Zagrebu nakon svega "?

ODGOVOR: " Kak me morete nekaj takvoga pitati, zar Vi ne vidite kaj se događa, to su Vam sve deca, a jel ko odgovaral, nije. Kak bi se onda osećala sigurnom, brinem se za unuke kad odu u školu, strepim od straha za njih svaki dan, a sad bum još i više "( Odgovor jedne starije i vidljivo uznemirene gospođe, na jedno naizgled jednostavno pitanje )

T: " Osjećate li se sigurno u Zagrebu nakon svega "?

ODGOVOR: "Osjećam li se sigurno? Pa neznam kaj da Vam velim, ja se osobno ne bojim za sebe, znam se čuvat, znam se branit, ali ono, šta ak se nešto nedaj Bože dogodi mojima, naiđe neka budala i počne pucati, mislim onak bezveze i kaj sad tu da normalan čovjek napravi, kad ni policija ne može ništa ili neće tko će ga znati "( Odgovor jednog gospodina po slobodnoj procjeni između 25 i 30 godina, ako usporedimo ova dva mišljenja, usprkos velike razlike u godinama baš se odgovori i ne razlikuju previše )

Sasvim je jasno da ovog puta građani zahtijevaju odlučnu akciju, no pitanje je imaju li naše institucije snagu da odgovore adekvatno tim zahtjevima opravdano ogorčenih građana.

Motivi ubojstva?


Za sada spekulirati o motivima ubojstva veoma je nezahvalno, dok jedni tvrde da se radi o ljubavnoj svađi, drugi govore kako je na djelu obračun unutar organiziranog kriminala. Stoga mi nećemo spekulirati, upravo iz pijeteta prema žrtvi. No cinično i tragikomično zvuče izjave vodećih hrvatskih političara danas, od Sanadera , Mesića do Milanovića, posebno od premijera Sanadera o odlučnom obračunu sa organiziranim kriminalom, nije sad vrijeme za odlučan obračun sa organiziranim kriminalom, to je vrijeme odavno prošlo, samo ga odgovorni za stanje u ovom društvu nisu prepoznali, kad dođu izbori, građani će se toga sjetiti, budite uvjereni.

Odlaze Rončević, Benko, Lovrin, dolaze Karamarko, Šimunović..


Poprište zločina noćas, brojni ljudi i poznati i nepoznati dolaze izraziti sućut obitelji Hodak















Tko je kriv?

Pitanje na koje je najteže dati odgovor, no po našem mišljenju svi pomalo. Naime ove stvari ne događaju se od jučer, samo što su izgleda kulminirale zadnjih tjedana, svi se vrlo dobro sjećamo za vrijeme režima Ivice Račana krvavog obračuna u sred bijela dana i u centru grada kada je ubijen Vjeko Sliško, u tom obračunu pukom srećom nitko nije stradao, osim samih sudionika tog obračuna. Scene kao iz filma, Sliško leži, pogođen hicem u glavu, a za njegovim ubojicom juri poput Van Damma njegov tjelohranitelji i ubija ubojicu, dvostruko ubojstvo u sred bijela dana, ni nakon toga policija nije reagirala odlučnija, pa se ne treba čuditi što imamo ovo danas, jezu i smrt na ulicama navodno jednog mirnog srednjeeuropskog grada. Kao i onda tako i sada građani su oštro prosvjedovali, ali sve je prekrila prašina zaborava. Ni u kom slučaju takvo što se ne smije dogoditi ovog puta, ovaj puta odgovorni ali i nalogodavci ovog užasa MORAJU pred lice pravde. Možemo sami učiniti puno na svim razinama, protjerati sa svih portala, sa svih medija, sa svih javnih pozornica, sve one koji propagiraju mržnju, netolerantnost i isključivost, jer u takvoj klimi krije se klica nasilja. Uzmimo za primjer jednu krajnje totalitarnu radio postaju, na tom eteru mržnje već se mjesecima otvorio " lov na mefistovog odvjetnika ", doslovno citiramo riječi njihove najuvaženije voditeljice, vjerojatno je slučajno najnovija žrtva okrutnog ubojstva kći tog odvjetnika kojeg oni zovu " đavolji odvjetnik ", ali su svojim isključivim ponašanjem, svojim govorom mržnje stvorili klimu u društvu koja je krajnje neprijateljska i nepogodna za život odvjetnika Hodaka a onda i njegove obitelji, zadnji je čas da se takvom " novinarstvu " koji im a svaki oblik linča stane na kraj, zakon jasno brani veličanje i propagiranje mržnje, ako je tome tako, onda se oni koji zakon provode u tom duhu moraju i ponašati. Naravno odgovornost ne može zaobići ni najodgovornije, one koji obnašaju najviše funkcije u državi, tu su stvari sasvim jasne, gospodo ukoliko niste sposobni za odlučan obračun sa kriminalcima, sa nasilnicima, sa zlom koje napada ovo društvo, raspišite izbore, dajte ostavke, naći će se drugi koji to možda jesu, sigurno više od Vas, ovo se odnosi nam državni vrh od Mesića do Sanadera. Na demokratskim izborima, građani će izabrati nešto drugo, no isključivo putem demokratskih izbora, nipošto putem ulice, sve prijedloge raznih prvoboraca treba ignorirati, ako oni pozivaju na isključivost i nasilje. Nad Zagrebom pada mrak, glavni Hrvatski grad ulazi sa strepnjom u još jednu neizvjesnu noć, mnogi si postavljaju pitanje, tko je sljedeći?

srijeda, 01.10.2008.

FOTO TINO ( 25 ) - 1000 PLAKATA ZA SVOG LUKU

Pod okriljem mraka noćas su prijatelji ubijenog mladića Luke Ritza oblijepili širi centar Zagreba sa 1000 plakata



Noćas pod okriljem mraka dvadesetak prijatelja ubijenog mladića Luke Ritza polijepilo je oko 1000 plakata sa fotorobotom navodnog Lukinog ubojice, ispod fotorobota nalazi se tekst :


" ubojice nisu bili maskirani, nisu bili strani državljani, nisu bili profesionalci, bili su obični mladići pripadnici skupine običnih Zagrepčana koji su od Luke i njegova prijateljaneposredno prije napada tražili novac i mobitele. Upravo pripadnici te skupine nose mračnu tajnu, ime Lukina ubojice "


Nezadovoljni radom policije i činjenicom kako ni nakon četiri mjeseca ubojica mladog momka iz Dugava nisu privedeni pravdi kao i prije nekoliko tjedana prijatelji Luke Ritza odlučili su se na samoinicijativnu akciju, kako bi upozorili javnost, kako bi upozorili organe progona ove zemlje da se napokon trgnu na odlučnu akciju, prema njihovim navodima i prema tekstu oni smatraju kako ubojica Luke Ritza nije toliko nepoznat i nedostupan policiji kako se želi sugerirati, ne zanima ih politika već napokon razrješenje ovog mučnog i tragičnog događaja od prije četiri mjeseca na zagrebačkom Bundeku kada je Luka zadobio smrtonosne ozljede. Od glavnog željezničkog kolodvora do Črnomerca, od Črnomerca do Trga bana Josipa Jelačića, pa sve do Bundeka Zagreb je bio obljepljen plakatima, koji su vidljivo je izrađeni u kućnoj radinosti.


Tragom ove nesvakidašnje akcije dvadesetak poznanika i prijatelja pokojnog Luke, dogovorene mobitelima, te kasnije podijeljeni u osam grupa, kako bi imali više manevarskog prostora i dobili na vremenu, krenuli smo danas i odlučili se sami na licu mjesta uvjeriti: stoje li plakati još uvijek na onim mjestima od noćas. Iz priloženih fotografija vidljivo je kako većina plakata još uvijek stoji gdje su noćas i postavljeni, no na trgu, konkretno kod spomenika banu Jelačiću su plakati uklonjeni, uklonjeni su i iz Oktogona, kao i sa Bundeka, no ipak većina ih još stoji, kao podsjetnik na nepravdu, na zločin koji je još uvijek nekažnjen, no pogledajte sami fotografije, doista je ovo bila impozantna, kordinirana i uspjela akcija dvadesetorice mladih ljudi.


Savska cesta





Studentski centar



Ispred Mimare





Ispred HNK



Ispred Pravnog fakulteta



Varšavska ulica



Frankopanska ulica



Cvjetni trg



Preradovićeva



Glavni željeznički kolodvor