utorak, 07.10.2008.

FOTO TINO ( 26 ) - ZAGREB KAO CHICAGO-SLUČAJ HODAK

Nasilje, smrt, nesigurnost u glavnom gradu Republike Hrvatske, posjetili smo poprište novog zločina te popričali sa građanima Zagreba




Dvadesetih godina prošlog stoljeća treći po veličini grad u Sjedinjenim američkim državama bio je sinonim za mafijaške obračune, masovna ubojstva, prepadi, nasilje, bila su glavna obilježja Chicaga toga vremena. Zagreb danas uvelike podsjeća na vjetroviti grad dvadesetih godina, nesigurnost i nevjerica uvukla se u građane Zagreba, nekad najsigurnija europska metropola postala je poprište mafijaških obračuna, maloljetničke delikvencije, sukoba raznih bandi, poprište obračuna organiziranog kriminala sa svim i svakim tko se usudi suprotstaviti tom zlu. Iako konstantno slušamo poruke čelnih ljudi ove države i ovog grada o Zagrebu kao sigurnom gradu, svaki novi dan nas uvjeri u suprotno, svaki novi dan dočekamo sa strepnjom i pitanjem: tko je slijedeći?



Što se događa?



Razumljivo da država koja još uvijek osjeća posljedice rata, društvo koje mentalno nije završilo ni drugi svjetski rat, a kamoli onaj naš pobjednički, domovinski, ne može preko noći se transformirati u uljuđeno, demokratsko društvo, jer je to proces za koji je potrebno određeno vrijeme, i kod zemlja sa puno manje problema nego što ih ima Hrvatska. Međutim to ne može biti opravdanje, ništa ne može opravdati ovaj val nasilja, sa tragičnim posljedicama, koji posljednjih mjeseci potresa Hrvatsku, ponajprije njen glavni grad. Hrvatska je u ovom trenutku u novom ratu, ovog puta ne protiv agresije izvana, već se nalazi u bespoštednom ratu sa podzemljem, boreći se, kako sad stvari stoje, potpuno bezuspješno protiv organiziranog kriminala, protiv horda zla koje žele potpuno zavladati hrvatskim društvom, ovo je uistinu rat, jednako težak, jednako krvav kao onaj naš domovinski, zahtjeva jednako odlučnog čovjeka, jednako snažnu ličnost sposobnu da se suprostavi ovoj hordi ubojica koja harači Zagrebom posljednjih mjeseci, zahtjeva našeg Eliota Nessa. Ima li ga Hrvatska ? U ovom trenutku čini se da ga nema, barem mi ne vidimo dovoljno odlučnu snagu, dovoljno odlučnu osobu, koja bi napokon rekla: " DOSTA JE "! Ne odlučno "možda ", već uistinu dosta, građani ove zemlje, građani ovog grada zaslužuju bolje, gospodo krajnje je vrijeme da se pokrenete, da zaustavite ovo ludilo, ukoliko to niste sposobni ostavke na stol, prepustite svoje fotelje nekom drugome, sposobnijem, iznad svega dovoljno hrabrom i odlučnom da ustraje. Izgleda da su ova dva okrutna ubojstva, nepovezana jedna sa drugim, na Srebrenjaku i u ulici Pavla Hatza uzdrmala sam državni vrh, no opet smo čuli velike riječi, ipak to nije dovoljno, građani trebaju dijela, građani žele da se pravdi privedu odgovorni, a ne žele pusta obećanja, politizaciju ove tragedije i politička prepucavanja. Možemo odgovornima postaviti puno pitanja, no dovoljno je jedno, pa da sve bude jasno. Gdje su ubojice Luke Ritza, gdje su nalogodavci koji stoje iza napada na Igora Rađenovića, Stjepana Galineca, kolegu novinara Dušana Miljuša ? Koliko ćemo čekati da Zagreb bude napokon uistinu siguran grad, i što se još treba dogoditi da ove opravdane zahtjeve građana shvatite ozbiljno? Koliko žrtava je potrebno, koliko krvavih obračuna, da bi se zmiju otrovnicu zgrabilo za vrat?

Poprište zločina









Kao što smo rekli posjetili smo danas poprište ovog krvavog obračuna u Zagrebu. No prije toga treba još jednom podsjetiti, od ranog jutra pristizale su stravične vijesti, sa Srebrenjaka gdje je život izgubila mlada još maloljetna djevojka, do nove tragedije u užem centru grada, ulici Pavla Hatza, kada je sa dva metka u glavu na svom stubištu mučki ubijena kći poznatog zagrebačkog odvjetnika Zvonimira Hodaka, Ivana Hodak. Cijeli dan, ali i još uvijek dok ovo pišemo novinari opsjedaju tu ulicu, iz svih hrvatskih medija. Policija je svaki prilaz ulaznim vratima u zgradu gdje je nesretna Ivana živjela onemogućila, tako da smo svjedočili brojnim prepucavanjima između policije i novinara. ( kao što možete vidjeti na fotografijama )
Zanimljiv razgovor jedan kolega je imao sa policajcem kad se pokušao približiti zgradi, pa prenosimo dijelove:




Policajac- "kuda ? "
Novinar: "samo da malo poslikam "
Policajac: "ne može, molim Vas osobnu "
Što je očito iznerviralo kolegu novinara koji je od policajca zatražio: "ja Vama osobnu, Vi meni broj značke "
Slijedila je kraća prepirka i više verbalnih prepucavanja da bi sve završilo poentiranjem sa novinarske strane: "najprije nas zovete da Vas slikamo, a onda nas tjerate ", budući da je ovo novinar izgovorio višim tonom policajac mu je uzvratio jednako odrješito: "nemojte vikati, čujem Vas, nisam gluh "

Uglavnom ovakve sitne čarke između novinara i policije nisu bile rijetkost danas, sasvim razumljivo nakon ovakve tragedije, ljudi jednostavno izgube živce, iako i jedni i drug pokušavaju samo raditi svoj posao, najbolje što mogu. Tko ima više uspjeha u ovom trenutku? Prema najnovijim događanjima reklo bi se da su novinari u prednosti i ovog puta.

Tijekom poslijepodneva izmjenjivali su se stravični prizori koji prate ovako potresne događaje, u zgradu su ulazili: forenzičari, policajci u civilu, u službenim odorama, nažalost stigao je nrtvozornik sa lijesom, kad vidi ovako nešto čovjek zapravo bude sretan što je živ, što danas pukom srećom možda i sam nije bio meta ovakvih razbojnika, bude sretan a da ne osjeća krivnju. Jeli to normalno? U ovakvim okolnosti reklo bi se, sasvim normalno.








Okolnim ulicama krstarili su policajci u civilu, u odorama, vatrogasci, ovaj slučaj potresao je cijelu policijsku upravu zagrebačku, sve raspoložive snage digao na noge, nažalost prekasno, za tri mlada života više nego prekasno. Luka, momak iz Dugava, maloljetna djevojka sa Srebrenjaka, mlada odvjetnica Ivana iz užeg centra grada, platili su danak u krvi, monstrumi, kriminalci, mafijaši su među nama, ovo ne smijemo izgubiti, ovo je bitka koju ovo društvo jednostavno mora dobiti i to moramo učiniti zajedno bez obzira na političke ili stranačke boje.



Šokirani građani

Porazgovarali smo sa slučajnim ili namjernim znatiželjnim prolaznicima koji su se zatekli u ulici Pavla Hatza danas popodne, na naše pitanje: Koliko je Zagreb za njih siguran grad ?



Dobili smo uglavnom nevezane odgovore, vidljivo uznemirenih, ogorčenih ali uplašenih građana, što mogu potvrditi i kolege profesionalci koji su također tražili izjave i mišljenja od slučajnih prolaznika, rijetki, ali doista rijetki su pristali stati pred kamere i javno iznijeti svoje mišljenje, to Vam puno govori koliko je Zagreb siguran, koliko se sigurno osjećaju građani ovog grada.

No izdvojit ćemo dva odgovora:

T: " Osjećate li se sigurno u Zagrebu nakon svega "?

ODGOVOR: " Kak me morete nekaj takvoga pitati, zar Vi ne vidite kaj se događa, to su Vam sve deca, a jel ko odgovaral, nije. Kak bi se onda osećala sigurnom, brinem se za unuke kad odu u školu, strepim od straha za njih svaki dan, a sad bum još i više "( Odgovor jedne starije i vidljivo uznemirene gospođe, na jedno naizgled jednostavno pitanje )

T: " Osjećate li se sigurno u Zagrebu nakon svega "?

ODGOVOR: "Osjećam li se sigurno? Pa neznam kaj da Vam velim, ja se osobno ne bojim za sebe, znam se čuvat, znam se branit, ali ono, šta ak se nešto nedaj Bože dogodi mojima, naiđe neka budala i počne pucati, mislim onak bezveze i kaj sad tu da normalan čovjek napravi, kad ni policija ne može ništa ili neće tko će ga znati "( Odgovor jednog gospodina po slobodnoj procjeni između 25 i 30 godina, ako usporedimo ova dva mišljenja, usprkos velike razlike u godinama baš se odgovori i ne razlikuju previše )

Sasvim je jasno da ovog puta građani zahtijevaju odlučnu akciju, no pitanje je imaju li naše institucije snagu da odgovore adekvatno tim zahtjevima opravdano ogorčenih građana.

Motivi ubojstva?


Za sada spekulirati o motivima ubojstva veoma je nezahvalno, dok jedni tvrde da se radi o ljubavnoj svađi, drugi govore kako je na djelu obračun unutar organiziranog kriminala. Stoga mi nećemo spekulirati, upravo iz pijeteta prema žrtvi. No cinično i tragikomično zvuče izjave vodećih hrvatskih političara danas, od Sanadera , Mesića do Milanovića, posebno od premijera Sanadera o odlučnom obračunu sa organiziranim kriminalom, nije sad vrijeme za odlučan obračun sa organiziranim kriminalom, to je vrijeme odavno prošlo, samo ga odgovorni za stanje u ovom društvu nisu prepoznali, kad dođu izbori, građani će se toga sjetiti, budite uvjereni.

Odlaze Rončević, Benko, Lovrin, dolaze Karamarko, Šimunović..


Poprište zločina noćas, brojni ljudi i poznati i nepoznati dolaze izraziti sućut obitelji Hodak















Tko je kriv?

Pitanje na koje je najteže dati odgovor, no po našem mišljenju svi pomalo. Naime ove stvari ne događaju se od jučer, samo što su izgleda kulminirale zadnjih tjedana, svi se vrlo dobro sjećamo za vrijeme režima Ivice Račana krvavog obračuna u sred bijela dana i u centru grada kada je ubijen Vjeko Sliško, u tom obračunu pukom srećom nitko nije stradao, osim samih sudionika tog obračuna. Scene kao iz filma, Sliško leži, pogođen hicem u glavu, a za njegovim ubojicom juri poput Van Damma njegov tjelohranitelji i ubija ubojicu, dvostruko ubojstvo u sred bijela dana, ni nakon toga policija nije reagirala odlučnija, pa se ne treba čuditi što imamo ovo danas, jezu i smrt na ulicama navodno jednog mirnog srednjeeuropskog grada. Kao i onda tako i sada građani su oštro prosvjedovali, ali sve je prekrila prašina zaborava. Ni u kom slučaju takvo što se ne smije dogoditi ovog puta, ovaj puta odgovorni ali i nalogodavci ovog užasa MORAJU pred lice pravde. Možemo sami učiniti puno na svim razinama, protjerati sa svih portala, sa svih medija, sa svih javnih pozornica, sve one koji propagiraju mržnju, netolerantnost i isključivost, jer u takvoj klimi krije se klica nasilja. Uzmimo za primjer jednu krajnje totalitarnu radio postaju, na tom eteru mržnje već se mjesecima otvorio " lov na mefistovog odvjetnika ", doslovno citiramo riječi njihove najuvaženije voditeljice, vjerojatno je slučajno najnovija žrtva okrutnog ubojstva kći tog odvjetnika kojeg oni zovu " đavolji odvjetnik ", ali su svojim isključivim ponašanjem, svojim govorom mržnje stvorili klimu u društvu koja je krajnje neprijateljska i nepogodna za život odvjetnika Hodaka a onda i njegove obitelji, zadnji je čas da se takvom " novinarstvu " koji im a svaki oblik linča stane na kraj, zakon jasno brani veličanje i propagiranje mržnje, ako je tome tako, onda se oni koji zakon provode u tom duhu moraju i ponašati. Naravno odgovornost ne može zaobići ni najodgovornije, one koji obnašaju najviše funkcije u državi, tu su stvari sasvim jasne, gospodo ukoliko niste sposobni za odlučan obračun sa kriminalcima, sa nasilnicima, sa zlom koje napada ovo društvo, raspišite izbore, dajte ostavke, naći će se drugi koji to možda jesu, sigurno više od Vas, ovo se odnosi nam državni vrh od Mesića do Sanadera. Na demokratskim izborima, građani će izabrati nešto drugo, no isključivo putem demokratskih izbora, nipošto putem ulice, sve prijedloge raznih prvoboraca treba ignorirati, ako oni pozivaju na isključivost i nasilje. Nad Zagrebom pada mrak, glavni Hrvatski grad ulazi sa strepnjom u još jednu neizvjesnu noć, mnogi si postavljaju pitanje, tko je sljedeći?