subota, 30.08.2008.

FOTO TINO ( 21 ) - U vatrenom obruču - Kornatska tragedija

Šibenik i okolica obilježavaju prvu obljetnicu najveće tragedije poslijeratne Hrvatske, tragičnu smrt dvanaestorice vatrogasaca toga kraja



Danas se navršava prva godina od najveće tragedije u mirnodopskoj Hrvatskoj, nezapamćen užas koji je pogodio Šibenik i njegovu okolicu stanovnici tog kraja ne pamte još od vremena Domovinskog rata i učestalih bombardiranja njihovih domova, sela, njihovih gradova. Godina dana nije puno u životu čovjeka, ali za ovaj kraj, za roditelje, za supruge, za rodbinu stradalih kao da je prošla čitava vječnost, svakim danom kako vrijeme prolazi ti se ljudi osjećaju usamljenijima, ostavljenim od države, izigranim od sudstva, iako su njihovi sinovi, muževi, njihovi sugrađani izgubili svoje živote časno vršeći svoju dužnost, radeći svoj posao za koji su ionako premalo plaćeni ni danas ne znamo pravu istinu o vatrenoj stihiji koja je u smrt odvela dvanaestoricu ljudi. Tek površne analize, dvosmislene izjave, nedorečeni rezultati istrage, samo više kod ljudi povećavaju dozu nepovjerenja, osjećaj da su prevareni i da im se krije cijela istina, ako ništa drugo roditelji i obitelji tragično stradalih vatrogasaca zaslužuju potpunu istinu, bez friziranja, bez lakiranja, podnijeli su najgore što čovjek može podnijeti, podnijet će i istinu, ono što bi ih dokrajčilo je nova laž.



Možda je to naš subjektivni osjećaj ali sve nekako miriše na to, naime danas kada Hrvatska obilježava prvu obljetnicu najveće poslijeratne tragedije u našoj zemlji, sa stanovnicima srednje Dalmacije su u mislima ili direktno, svi građani Hrvatske, svi ali ne i državni vrh. Razumijemo mi to, daleko je Vrbovec od Šibenika, a ipak je ljepše na Libijskim devama i Gadafijem u šatoru, nego nesretnim ljudima gledati u oči, za to treba hrabrost, i čista savjest, očito nitko iz našeg državnog vrha nema ni hrabrosti ni čistu savjest pogledati u oči ljude kojima je život odnio najvrednije što su imali. Službeno priopćenje iz Banskih dvora je kako nisu uspjeli uskladiti protokol, ova sramotna nova fora iz predsjedničkih i Banskih dvora je nešto najgrotesknije što su nam vlastodržci mogli poručiti, taman kad pomislite da ne mogu gore, oni nadmaše sva naša očekivanja. Druga priča govori o namjernom bojkotu vrlog nam predsjednika u odlasku Stjepana Mesića zbog odbijanja roditelja tragično stradalih vatrogasaca da prime njegovo odlikovanje dok se ne utvrdi puna istina o " Kornatskoj tragediji ", naime razumljivo je da se najbliža rodbina nije mogla pomiriti tako lako sa službenim izvješćem koje za sve okrivljuje takozvani " eruptivni požar " .

( službeno: " Izgaranje nehomogene plinske smjese - Plinska smjesa nastala je kao rezultat višesatnog požara koji je do trenutka stradavanja vatrogasaca poharao područje od uvale Vrulje do uvale Šipnate, u duljini većoj od 6,5 kilometara. Pritom su, kao produkt izgaranja, nastali plinovi i pare vodika, metana, etana, ugljikova monoksida, metanola i drugih. Nošeni vjetrom, ti plinovi su prešli najviše kote brda Veli vrh i ostali "zarobljeni" u klancu i tu se s vremenom akumulirali. " )


Stoga je za danas predviđena komemoracija koja se trebala održati u Šibenskom kazalištu sa početkom u 8:30 minuta otkazana, svečana misa za dvanaestoricu tragično stradalih vatrogasaca održana je na samim Kornatima u 12 sati u crkvi Gospe od Tarca, nakon čega se obišlo i samo mjesto tragedije, mjesto gdje je vatrena stihija u kratkom roku progutala dvanaestero hrabrih ljudi, prisjetivši se tih trenutaka, rijetki su mogli suzdržati suze, roditeljima, suprugama, djeci, bilo je najgore, sjećanja u njima žive i pitanje je kad će izblijedjeti vjerojatno nikad, jer uspomene na najmilije ne zaboravljaju se tako lako.


Državni vrh poslao je svoj " drugi ešalon ",u ime premijera Ive Sanadera sveprisutna potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, a Predsjednika Republike predstavljat su savjetnici Siniša Tatalović i Saša Perković ( znameniti lovac na dijamante ) te predstojnica Ureda za informiranje Danijela Barišić.


Uz Jadranku Kosor, u Vladinu izaslanstvu bili su potpredsjednica Đurđa Adlešić, ministar mora Božidar Kalmeta te ravnatelj policije Marjan Benko. Doista je žalosno da u izaslanstvu nije bilo najodgovornijih ljudi ove države, možda baš zato što su najodgovorniji u ovoj državi, možda zato što ne vole mjesta na kojoj nema aplauza, nema ovacija, na kojoj nema jeftinih političkih poena, na kojoj oni nisu oni glavne zvijezde.


Kako je to izgledalo prošlog ljeta?


Podsjetimo, bio je kraj kolovoza, približavao se i kraj našeg boravka u tom dijelu zemlju, kad je Šibenik i cijeli kraj potresla strašna vijest, sve se pretvorilo u opću pomutnju, uznemireni ljudi na sve strane, iako turistička sezona još uvijek u punom jeku vidjelo se da se događa nešto neobično, nešto strašno. Uskoro se gradom proširila vijest o velikom požaru u Nacionalnom parku Kornati, vatra i dim harali su suhim raslinjem, koje je uvijek u vrijeme ljetnih sparina i velikih vrućina lako zapaljivo i kad jednom krene, vatrenu stihiju teško je zauzdati, iako su to činili cijeli dan, sa svim dostupnim sredstvima.


- Kanaderima





No vatra bi i dalja bila neumoljiva, na trenutak se čini kako je postignut izvjesni pomak, kako su gasitelji uspjeli staviti pod kontrolu vatrenu neman, kad se plamen opet probudi, kao iz neke najgore noćne more, onda opet sve ispočetka.


- Sa Kornata crni dim ne sluti na dobro





Navečer je noć otkrila pravu istinu i pravu snagu vatre, tijekom cijelog dana usprkos nadljudskim naporima nije postiglo gotovo ništa, vatra je i dalje nesmanjenom žestinom gutala sve oko sebe.


- Vatrena noć





Kad je svanulo novo jutro, nije kao što obično biva sa sobom otjeralo duhove noći, sunce nije razbilo tamu, već se Šibenikom i okolicom proširila brzinom munje stravična vijest, koja je iz sata u sat, iz trenutka u trenutak izgledala sve gore, sve zastrašujuće. Idućih dana grad kao da je živo u nekom transu, ljudi praznih pogleda lutali su kao po nekom automatizmu ulicama, naizgled sve je izgledalo normalno, uobičajeno, no u zraku se osjetio strah, osjetio se užas nedavnih događanja. Šibenik sa svojom okolicom tih je dana doslovce djelovao kao grad iz nekog Carpenterovog horora, nevjerica, se mogla vidjeti u pogledima ljudi. Uslijedile su komemoracije, pogrebi, što je ljude vratilo u nimalo ružičastu stvarnost, podsjetilo ih da je sve o čemu su govorili prošlih dana istina, da je nažalost stravična činjenica o gubitku dvanaest života uistinu nepopravljiva i da je vatrena bujica odnijela sve sa sobom na inače jednom od naših najljepših nacionalnih parkova.


- Heroji Vodica



- Mjesto same tragedije dva mjeseca poslije



- Komemoracija i velika misa ispred šibenske katedrale sv. Jakova mjesec dana nakon Kornatske tragedije




Godinu dana nakon Kornatske tragedije!

- Tisno



- Otvorena spomen ploča u Tisnom, u spomen petorici stradalih vatrogasaca iz tog mjesta



-Tužni podsjetnik na braću Crvelin, Ivice i Ante iz Tisnog











- Vodiška Torcida izgradila je spomenik svim žrtvama Kornata iz Vodica, ali posvećen svim žrtvama ovog užasa



Kako bilo, jednako kao i danas tako i sutra, tako i za godinu, za dvije, za deset, ljudi tog kraja sa ponosom će se sjećati dvanaestorice vitezova:


1. Dino Klarić (1974.)


2. Ivan Marinković (1970.)


3. Ivica Crvelin (1955.)


4. Gabrijel Skočić (1988.)


5. Marko Stančić (1990.)


6. Hrvoje Strikoman (1988.)


7. Ante Crvelin 23 god


8. Tomislav Crvelin 23 god


9. Josip Lučić , 19. god


10. Marinko Knežević, 52. god


11. Karlo Ševerdija,


12. Ante Juričev Mikulin19. god


najmlađem Marku Stančiću nije bilo ni sedamnaest godina.


Šibenik, Vodice, Tisno, vrijeme je kratkotrajno stalo za većinu stanovnika tih mjesta, za roditelje i najbliže vrijeme je stalo zauvijek, međutim za sve nas vrijeme neumitno prolazi, sa nadom da će doći i onaj trenutak kada ćemo napokon saznati što se doista zbilo kasnog ljeta 2007. godine, kada će napokon puna istina probiti se iz vatrenog obruča, iz pakla vatre i dima i donijeti toliko potreban mir obiteljima tragično stradalih vatrogasaca, a žrtvama zasluženu statisfakciju.


Jedini preživjeli sudionik ove tragedije Franjo Lučić nije smogao snage da se pojavi danas na mjestu stradanja dvanaestorice njegovih kolega.







Treba ga razumjeti, pakao koji je preživio ne zaboravlja se tako lako. Točno u 15 sati sirene su se oglasile u svim vatrogasnim postajama u Šibenskom kraju kao podsjetnik na ovu tragediju da se nikad ne zaboravi.



Ova nesreća svima nama mora biti pouka za budućnost, pouka da opreza nikad dosta, ali isto tako da ne postoji ništa vrijednije od ljudskog života.

ponedjeljak, 25.08.2008.

FOTO TINO ( 19 ) - Colonia na Karlovačkim danima piva (FC - Colonia.tino )

Mnoštvo od preko 5000 ljudi slilo se u ŠRC Korana, ni prijeteći oblaci nisu pokvarili tradicionalnu karlovačku feštu

Glavni organizator ovogodišnjih dana piva je Grad Karlovac, izvršni organizator je Turistička zajednica grada Karlovca, a generalni sponzor i ove je godine Karlovačka pivovara. Ovogodišnja manifestacija “22. Karlovački dani piva” započela je nešto ranije nego je to bio slučaj prijašnjih godina i to 22. kolovoza i završit će posljednjeg dana u tom mjesecu odnosno 31. kolovoza. Zaista moramo konstatirati kako je ovo najveća fešta koju grad Karlovac priprema u suradnji sa svojim sponzorima stara već više od dva desetljeća. Kako je to i običaj svih tih desetak dana na ŠRC Korana okuplja se veliki broj Karlovčana ali i ljudi iz susjednih županija. Ove godine uistinu taj sportsko rekreacijski centar izgleda impresivno, znatno bolje nego lanjske godine. Ne samo što je strašno veliki odaziv ljudi na Danima piva, već treba pogledati respektabilnu listu imena koji tih dana imaju koncert pored Korane. Sami dani piva počeli su još u petak velikim koncertom Miroslava Škore. Prvi dan obično bude i dosta više ljudi, zbog promotivne cijene piva, a u nekim šatorima pivo se dijeli besplatno.



No i ova subota okupila je veliko mnoštvo posjetitelja, više od pet tisuća ljudi ( brojka koju su nam potvrdili u policiji ) svih generacija okupilo se ove subote na obalama Korane usprkos prijetećim oblacima koji su na kraju rezultirali prolomom oblaka i jakom kišom. Po prvi put na prostoru Športsko rekreacijskog centra “Korana” program se odvija na dvije pozornice. Uz glavnu pozornicu postavljena je još jedna predviđena za nastupe kulturno umjetničkih društava, raznih klubova, te za promotivne igre, revije i slično. Foginovo kupalište nije kao prošle godine namijenjeno samo programu za mlade, već je na tom prostoru prezentacija starih obrta, prodaja domaćih proizvoda, izložba i prodaja srednjovjekovne vojne opreme i slične aktivnosti. Za mlade je u biti postavljen tehno šator na lokaciji pored igrališta.



Novost su i autobusne linije za Dugu Resu i Ozalj. Autobusi voze za vrijeme trajanja Dana piva počevši od 19 sati skoro svakih sat vremena. Pojačane linije imat će i poseban vlak “Pivo express” koji će iz Zagreba voziti petkom subotom i nedjeljom (22., 23., 24. i 29., 30. i 31. kolovoza). Vraćamo se tradiciji i svečana povorka na dan otvorenja Dana piva krenula je od Karlovačke pivovare sa Dubovca i išla je Marmontovom alejom, Mačekovom i Domobranskom ulicom do ŠRC “Korana. Za pohvaliti je organizatore što pokušavaju uskladiti vremenski ujednačen početak koncerata svaki dan, međutim to im na startu nije uspjelo, sinoćnji koncert hrvatske dance atrakcije grupe Colonia započeo je nešto iz 22 sata. Kao što smo konstatirali iz godine u godinu nastupa veliki broj estradnih zvijezda, zaista sve najveća svjetska ime, nakon otvorenja i Miroslava Škore, nastupila je Colonia, zatim cijeli niz zvučnih imena naše glazbene scene i to redom: " nedjelju 24. kolovoza feštu će napraviti Jasmin Stavros. U ponedjeljak 25. kolovoza na pozornicu će Crvena jabuka, a u utorak 26. kolovoza Dražen Zečić. Danijela će zabavljati u srijedu 27. kolovoza, a u četvrtak 28. kolovoza Prljavo kazalište. U petak 29. kolovoza Severina će karlovačkoj publici promovirat najnoviji album i stare hitove. Subota 30. kolovoza rezervirana je za Barune, a posljednjeg dana pjevat će Goran Karan". To je ono što program nudi, i to vrlo vjerojatno daje mogućnost da svatko u ovim danima pronađe nešto za sebe, odabir nije jednostavan i uistinu je šarolik, nudeći veoma kvalitetan izbor.




Naravno sve izgleda nešto drugačije uživo, jer atmosferu treba doživjeti da bi se moglo ocijeniti, da bi se mogao stvoriti realan dojam. Niz fotografija koji slijede pokušat će dočarati zbivanja na drugom danu karlovačke fešte.


-svakom posjetitelju omogućeno je i uživanje u rekreacijskom jahanju po cijeni od 20 kn za jedan krug




-šetnja Športskim rekreacijskim centrom Korana otkriva raznolikost koju su pripremili domaćini











-veoma atraktivna vožnja Break Dance po cijeni od 20 kn jednako privlači mlađe i starije



-po istoj cijeni moglo se uživati i u nešto manje atraktivnom Space Lab-u




COLONIA

Sa nešto vremenskog zakašnjenja, dok su odradili obveze koje su imali prema sponzorima ovogodišnje pivopijske manifestacije, počeo je sam koncert najpopularnije hrvatske dance grupe, na tradicionalnoj karlovačkoj fešti, na kojemu tradicionalno nastupa i Colonia, već niz godina.



Prema sinoć viđenom zna se i razlog njihovog čestog boravka u Karlovcu ( ovo je drugi puta ove godine da su članovi grupe Colonia nastupili u Karlovcu, nedavno u lipnju mjesecu imali su nastup prema sponzoru Volkswagenu nastupivši na Karlovac VW Tuning showu).



Zanimljivo kao i prije dva mjeseca tako i sinoć kiša je pratila njihov koncert, uz naravno veliku nebrojivu razliku u posjećenosti koncerta, ovo sinoć bilo doista iznimno za razliku nedavnog koncerta pred nešto više od 150 ljudi, do kosti pokislih .



Predivna i zahvalna publika prije svega ni sinoć nije napuštala svoje ljubimce, razveselivši Karlovčane svojim nastupom koji ovih dana mogu uživati u desetodnevnim koncertima najvećih hrvatskih zvijezda.



Prije nastupa Colonije svoj nastup imala je kao predgrupa i karlovački sastav Plava noć, zagrijavši atmosferu kojoj su zaprijetili olujni oblaci.



Sam početak koncerta nije donio kišu i više od 1500 ljudi natiskalo se u obližnje šatore i pred odlično postavljenu pozornicu na kojoj nastupaju ponajveće zvijezde naše estrade u ova, za pivopije i ljude željne dobre zabave , sjajna vremena.




Neposredno pored pozornice sa njene desne strane smješten je veliki video zid, dobro došao onima koji nisu imali sreću da te večeri izbore se za što bolji pristup pozornici.



Više od dva sata brzog ritma, novi hitovi, stari hitovi, doslovno su se izmjenjivali pozornicom, neumorna INDIRA, uz pratnju plesača i plesačica koje su napomenimo izazivale uzdahe kod muške populacije, držala je u visokom tonusu sve nazočne okupljene oko glavnog šatora na Športsko-rekreacijskom centru Korana.



Grad na četiri rijeke još jednom se pokazao više nego dobar domaćin, oduživši se svojim slavonskim gostima ( članovi Colonije, Indira Vladić Mujkić. Tomislav Jelić-Kameny i Boris Đurđević-Gemobo rođeni su Slavonci ), ne prestajući plesati, pjevati od samog početka koncerta sve do njenog svršetka, skoro u istom ritmu.




Već sada nakon ovoga moguće je konstatirati kako je velika vjerojatnost da će Colonia i iduće godine put Karlovca, ako ne prije, onda barem za Dane piva, tradicionalnu 22 godine staru Karlovačku feštu.

četvrtak, 21.08.2008.

FOTO TINO ( 18 )- Povratak naših olimpijskih heroja

Bez fanfara i Bandićevih trubadura večeras se vratio naš medaljama ovjenčani olimpijski par u Hrvatsku, dostojanstven doček na Plesu

Neki bi rekli da pobjednici pišu povijest, i bili bi u pravu, uglavnom. Međutim što sa onim pobjednicima koji nemaju ambiciju stvarati povijest, koji nemaju potrebe za velikim fanfarama, za velikim feštama, što sa onima koji su ljudi kao i mi a opet veliki pobjednici, tome usprkos ili baš zbog toga? Što sa onima za koje iskreni budimo nismo ni čuli do prije koji dan, koje nisu primali ni predsjednici ni premijeri, ni sveprisutni Milan Bandić, za koje se možda u većem dijelu Hrvatske nije ni znalo a koji su ipak uvijek bili to, oko nas, kao mi ili kao jedni od nas, jednostavno heroj običnog malog čovjeka, ljudi iz naroda, jednostavni susretljivi, druželjubivi, kao da su došli sa neke pučke svečanosti a ne kao da su upravo ostvarili san mnogih, rijetkima dostupan? Olimpijsku medalju, oko vrata. Ostali su isti, Peking ništa nije promijenio i upravo je to glavni razlog što su oni naši heroji kako danas tako i sutra, možda nisu heroji za jednog Bandića, koji je mnogima zasluženo " poklonio " Jelačić trg, organiziravši mega dočeke, velike koncerte, ali koji večeras nešto iz 22 sata nije bio tamo gdje mu je kao gradonačelniku velikog, najvećeg hrvatskog grada i mjesto, bio je u Sarajevu, odvukla ga " neodgodiva " obveza, nije bilo ni premijera, ni predsjednika u odlasku, na to smo navikli kad su oni u pitanju ništa nas ne može iznenaditi, vlada je poslala izaslanstvo u potpredsjednici vlade, a neki kažu i budućoj kandidatkinji za predsjednika Republike na skorim izborima, Jadranki Kosor, a Mesić? Koga više briga u ovoj zemlji za Mesića.

Doček u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso našim sjajnim olimpijcima, bio jednostavan, ali dostojanstven, topao, iskren, u tom smislu veličanstven. Međimurci su svog heroja, svog prijatelja dočekali uistinu kako je i zaslužio, sa onom iskrenom ljubavi, i sigurno da bi oni jednako Filipa dočekali i da nije osvojio medalju, jer jednostavno on je njihov Filip, prijatelj i susjed, cijenili su ga sa medaljom, cijene ga i vole i sada. Za Snježanu bi se isto moglo reći, kad pogledamo kakve sve heroje imamo, ovo su pravi anti heroji i hvala bogu što je tome tako.

Iako nije bilo potrebe za to, mjesto dolaska ( zračna luka i uža okolica ) naših olimpijaca osiguravao je veliki broj policajaca, ali vrlo ljubaznih i korektnih, to treba naglasiti.

Bilo je veselo, međimurski bendovi, prijatelji, rodbina, poznanici, navijači od naših sportskih heroja " okupirali " su dobar dio zračne luke, plesom, pjesmom, korektnim navijanjem i skandiranjem svojoj " Sneki " i svom " Fići ".

Naravno ovako velikom događaju bio je nazočan i novinar javno.info sa snimateljem, eh što ti je profesionalac na dijelu ( skoro da je bolji od mene ).

Okupila se tu i cijela novinarska bulumenta, sa Hrvatske televizije, Nove TV, Otvorenog radija, RTL-a, i mnogih tiskanih medija…

Kako se bližio ranije predviđeni termin dolaska naših reprezentativaca ( 20.30 minuta ) kod navijača nestrpljivost je bila sve veća, što je i očekivano, ali naglašavamo bez i najmanjeg incidenta, pjesma, smijeh i ples, bili su najvažniji segmenti ove prekrasne noći. Onda je stigla vijest da će olimpijci kasniti, oko sat i pola do dva, umjesto da su bili oko 20.30 u Zagrebu, njihov zrakoplov još uvijek se nalazio u Beču, no ništa zato navijači kao i do sada bili su strpljivi i čekali su u starom ritmu, uz pjesmu, i uz skandiranje svojim ljubimcima.

Onda napokon nešto iza 22 sata i zrakoplov sa olimpijskim teretom sletio je sretno u zagrebačku zračnu luku, oduševljenje nazočnih bilo je iznad svih očekivanja, spontano i bez dirigiranja sa strane, jednostavno pravo slavlje, onako iz srca, iz duše, što bi se reklo..

Među narod prva se spustila potpredsjednica vlade i ministrica hrvatskih branitelja i mnogo toga još, Jadranka Kosor.

Zatim i oni najvažniji, oni zbog kojih su i ljudi došli večeras u zagrebačku zračnu luku, FILIP UDE i SNJEŽANA PEJČIĆ, srebro i bronca XXIX. Ljetnih olimpijskih igara, za sada jedini naši predstavnici sa odličjem oko vrata. Uz pjesmu " Ponosan sam kaj sem Međimurec ", " Protuletje ", " Ljubav se ne trži " i mnoge druge naš olimpijski par spontano se stopio sa pukom, posebno to moramo reći za velikog pobjednika mladog Čakovčanina Filipa Ude, ne postoji osoba te večeri na Plesu koja mu nije prišla i stegnula ruku, i njemu i njegovim trenerima, doista veliki pobjednik i veliki čovjek, usuđujem se reći i veliki prijatelj. Tko zna koliko je potrajalo ovo zajedničko slavlje, vrijeme je izgubilo smisao, sat, dva, manje, nekoliko minuta ? Zar je uopće važno ?

Naravno, nesmijemo nikako zaboraviti i povratak našeg proslavljenog olimpijca Gordana Kožulja.

Ono što je doista bilo dirljivo za vidjeti, bila je jedna žena sa Filipom, njegova majka, njegov oslonac u teškom životu i njegova podrška, kako onda tako jednostavno i danas.

Odoše pobjednici u noć, već sutra bojimo se da će ih prekriti prašina zaborava, a njihov sport, gimnastika, streličarstvo i dalje će možda ostati na marginama, kako bi naše druge zvijezde, koje na olimpijadu nisu ni došle, nisu bile ni blizu, imale prostora za svoj primitivizam i za veliko nezasluženo gutanje novca iz državnog proračuna.

Nadajmo se ipak da će razum prevladati i da će se već jednom u ovoj zemlji uvidjeti u što treba ulagati, u što se isplati ulagati, a što je prosipanje magle. Ovi skromni ljudi su nam pokazali put, samo ga trebamo znati slijediti, napokon.

srijeda, 13.08.2008.

FOTO TINO ( 17 ) - IRON MAIDEN SPLIT 10.08.2008.

Donosimo ekskluzivne fotografije sa spektakularnog koncerta kultnog heavy metal sastava IRON MAIDEN, ove nedjelje u Splitu
 

Mjesecima najavljivan koncert kultnog britanskog heavy metal sastava na splitskom Poljudu nestrpljivo je očekivan među mnogobrojnim ljubiteljima takve vrste glazbe. Rijetko kada je viđen toliki marketing, toliko reklamnog prostora jednom glazbenom događaju ( iako spektakularnom ) nikada nije zabilježeno u ovoj mladoj povijesti ove države, samo je Hrvatska televizija minute i minute vremena posvetila tom koncertu, svojim mnogobrojnim promidžbenim porukama. Kada znamo koliko stoji sekunda reklamnog prostora na našoj javnoj dalekovidnici, odmah nam bude jasno i kolika su sredstva uložena u promidžbu i organizaciju koncerta u Splitu.

Kontroverzni haevy metal bend osnovan je davne 1975. godine ( Steve Harrs, basista i frontmen benda, njegov zaštitni znak, koji je u životu u nekoliko navrata doživio i osobnu tragediju ), s vremenom je postao sinonim i pojam ovog pravca glazbe u svijetu, naravno dug period donio je i prekid suradnje između članova benda, vrijeme, alkohol, pa i droga učinili su svoje. Na opću radost ljubitelja heavy metala, svoje ponovno ujedinjenje Iron Maiden doživio je krajem prošlog desetljeće, preciznije 1999. godine, nakon čega slijede brojne uspješne koncertne turneje diljem svijeta. Kontroverzni sastav prošao je zaista dugo razdoblje, više od četvrt stoljeća zajedničkog rada pod vodstvom neumornog basiste Steve Harrisa. Izdali su 25 albuma do sada i nekoliko puta obarali sve rekorde na svjetskim top listama. Nećemo se ovdje baviti samom povijesti IRON MAIDENA, uostalom nisu oni ni zbog toga došli u Split, povijest bi nas daleko odvela, vam granica Splita i Lijepe naše u kišnu i maglovitu Britaniju, što nam ne može biti cilj u tekstu koji pretendira biti izvještajnog karaktera. Ili oda jednom kultnom sastavu, ali sastavu koji uza sebe vuče brojne kontroverze, ako ništa zbog simbola i ogromnih količina alkohola, a neki spominju i drogu koja se vuče uz taj koncert, spoj kostura i zombija njihov je simbol, crna odjeća i duga zurka, ono je što ih čini prepoznatljivim.

Split je te nedjelje 10. kolovoza vidljivo živio u očekivanju poljudskog spektakla, i to od ranih prijepodnevnih sati, brojni fanovi heavy metala okupirali su prilaze Poljudu, odavno je koncert bio rasprodan, barem se tako govorilo preko medija a i takva informacija bila je puštena i kod samih organizatora. Bez obzira na veliku promidžbu, to nije bilo u potpunosti točno, naime i na sam dan koncerta u gradu je bilo moguće doći do ulaznica i to po relativno niskoj cijeni, niskoj naravno ako uzmemo u obzir na značaj ovog događanja.

U popodnevnim satima crna odjeća, polako je opsjedala poljudsku ljepoticu , momci i djevojke u crnom, a nije Thompson. Ljudi iz svih dijelova Hrvatske, bez incidenta što posebno raduje organizatore, osim ponekog međusobnog koškanja oko mjesta na samom stadionu, naime oni koji su imali ulaznicu za travu ( nešto dalje od pozornice, normalno da nisu bili presretni na druge koji su bili nešto bliže, na pogodnijem mjestu, takozvani Headbangers Pit ( uza pozornicu ).

Često je dolazilo do naguravanja, jer su ljudi koji su imali nešto slabija mjesta probijali se prema pozornici. Normalno da redari to nisu mogli dopusti, jer ipak te karte su bile i nešto skuplje, no srećom sve je ostalo na gužvi i naguravanju.

Prva predgrupa počela je svirati već oko 19.30 sati, neuobičajeno rano, jer sam koncert najavljivan za 21 sat započeo je oko 22.30 minuta.

Stage je bio perfektan svako malo su mijenjali pozadinu, jednom je iz pozadine izletjela ogromna mumija koja je visila na konopcima.

Kad je svirao Number of the beast iz poda je izletjelo 5 plamenova visokih oko 4 metra, vrućina se osjetila i u publici.

Kraj stagea su bile dva ogromna video zida, za slučaj da neto propustite, a ne biste htjeli. Teško je vjerovati koliko Bruce ima energije stalno trči i stalno je u kontaktu sa publikom, stvarno je fenomenalan tolika energija u njegovim godinama..

Bruce je stalno mijenjao odjeću i to u trenutku jednu pjesmu je normalno obučen a vec slijedeću ima sako engleskog vojnika i englesku zastavu.

Sa pozornice su cijelo vrijeme bacali boce vode jer uistinu bi se moglo dogoditi publici pri onakvoj atmosferi opčeg ludila da dehidrira, srećom većih liječničkih intervencija nije bilo, iako je hitna služba bila sprema i raspoređena oko stadiona u slučaju potrebe.

Moramo ipak konstatirati činjenicu kako je sam koncert bio uspješan, iako razočaravajuće kratkog trajanja, jedva dva sata lude atmosfera, uvjereni smo da oni koji su došli ove nedjelje u Split, nisu željeli ovako brz završetak svirke njihovih idola.

Isto tako na Poljudu se okupilo po slobodnoj procjeni oko 30. 000 ljudi, usprkos kao što smo rekli stalnoj promidžbi i mjesecima očekivanja, dojma smo da je na ovom koncertu moglo biti nazočno i više ljudi. Očito je da su se organizatori plašili incidenta, koji bi se moga dogoditi u velikoj i nekontroliranoj masi od otprilike pedesetak tisuća ljudi, stoga su i reducirali broj posjetitelja.

Karata u slobodnoj prodaji nije bilo, međutim kao što smo konstatirali, zato je kao i uvijek radilo crno tržište, za one koji su bili spremni ponuditi mnogo toga da uspiju te noći ući u poljudsku ljepoticu i biti dio općeg heavy metal ludila te noći.

Kvalitetu nekih koncerata možete objektivno sagledati tek kada splasne sav kaos u glavi oko napora, i iščekivanja i tek sljedeći dan kada se slože na mjesto doživljeni dojmovi i od očekivanja odvagnu realni kaos potihog fijaska. Ne, nije to bio fiasko koncert. Maideni su odličan band. Izvedba dirljiva, Poljud prepun, spektakal kakav taj stadion dugo nije vidio. No ipak dojam da jviše ljudi moglo biti nazočno tom spektaklu ostaje. Treba spomenuti da je koncertu prisustvovao i spomenuti Marko Perković Thompson, ali i izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić. Što je odmah privuklo pozornost novinara koji su također u velikom broju pohodili Split.

ponedjeljak, 04.08.2008.

Hrvatska za sva vremena

Za dva dana Hrvatska obilježava jedan od najslavnijih datuma u svojoj povijesti, Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti...

Ulazimo u mjesec kolovoz, mjesec na čijem samom početku Hrvatska obilježava jedan od najslavnijih dana u svojoj povijesti, DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI. Sjećamo se svih branitelja i svih ratnika, vojnika koji su dali svoj život za Domovinu tijekom višegodišnjeg i nametnutog nam rata, mnogih žrtava, tjednana, mjeseca, godine provedenih na bojištima diljem zemlje, brutalne okupacije, terorističkih granatiranja gradova. Uglavnom su mete velikosrpskih pobunjenika bili civilni objekti, škole, bolnice, crkve, trgovi, ulice, teroristi nisu birali ciljeve, tražili su žrtve, dobro skriveni sa velikih udaljenosti željeli su demoralizirati zemlju, razaranjem, masovnim udarima ne birajući ni vrijeme ni mjesto, no postigli su upravo suprotan učinak, nikada Hrvatska u ovih 18 godina nije bila jedinstvenija i nikad odlučnija , kao tih ratnih godina. Vidjelo se to već kasne jeseni 1991. godine, kada usprkos svojoj ogromnoj vojnoj nadmoći velikosrpska soldateska nije uspjela u svom osnovnom cilju. Naprotiv, ubrzo su uslijedile i prve oslobodilačke akcije Hrvatske vojske, uglavnom manjih razmjera, zatim je došla Maslenica, deblokada Dubrovnika, operacija Bljesak bila je samo početak kraja, sloma jedne fašističke politike, dirigirane iz Beograda.. Ako je do tada netko i sumnjao, više nije moglo biti dvojbe, bilo je pitanje samo trenutka, pitanje dana, kada će znatno ojačana, odlično motivirana Hrvatska vojska krenuti u potpuno oslobođenje zemlje, samo su vođe pobunjenih Srba na još uvijek okupiranim područjima sanjarili o Velikoj Srbiji, iako je ta ideja svoj pravi slom doživjela još 1992 godine, oni toga nisu bili svjesni, ili su odbijali prihvatiti stvarnost.

Jačanje Hrvatske vojske

Vukovar je sigurno platio cijenu, Vukovar je bio prekretnica Domovinskog rata, iako je neprijatelj na kraju svog demonskog plesa ušao grad, u tom gradu na Dunavu izgubio je svoju udarnu iglu i više nije bilo snage za napredovanje, drugim riječima Vukovar je Hrvatskoj dao neophodno vrijeme, toliko potrebno jednoj zemlji koja je u izložena žestokom ratu, a koja pravu vojsku, ustrojenu po vojničkim standardima nije praktički ni imala, obranu su držali DRAGOVOLJCI iz svih dijelova Hrvatske i Dijaspore, ZBOR NARODNE GARDE ( ZNG ) i MUP Republike Hrvatske, pripadnici Hrvatskih oružanih snaga ( dragovoljci HOS-a ), kasnije ustrojenih u sastav HV-a pod jedinstveno zapovjedništvo. Dobivši na vremenu, a istodobno zaustavivši napredovanje na drugim linijama fronte izvukla se višestruka korist, moral u redovima neprijatelja bio je slomljen, samopouzdanje više ni izbliza nije bilo onakvo iz ljeta 1991., sa druge strane u našim redovima upravo suprotno. Tijekom mučnih godina ni rata ni mira, dugih pregovora, natezanja sa agresorskom stranom, koja je svaku priliku iskoristila za novo odugovlačenje i uvijek iznova kršila dogovor.

" Tko na tvrdoj stini povist svoju piše

tom ne može nitko prošlost da izbriše,

 

varaju se i ne misle tako,

što se krvlju brani ne pušta se lako "

 

Oluja ponosna, Oluja pobjedonosna

Izgubivši svaku vjeru u mirno oslobođenje i razuman dogovor sa srpskim teroristima, a shvativši pravu nemoć i neodlučnost mirovnih snaga ( UNPROFOR – u drugoj fazi UNCRO ), zimi 1994. počelo je sa pripremama za oslobođenje zemlje, dovlačenjem ljudstva i sredstava sa druge strane Dinare i manjim akcijama čišćenja terena kako bi se zauzele što bolje kote i taktičke pozicije za izravan udar po neprijateljskim linijama. Naravno da bi takvo što bilo moguće potrebno je bilo sklopiti sporazum sa ARMIJOM BIH, u svrhu toga i znameniti sporazum iz SPLITA 1994 TUĐMAN – IZETBEGOVIĆ, nakon kojeg je prisustvo Hrvatske vojske u susjednoj državi bilo de facto legalizirano. Normalno je da sve to nije moglo proći nezapaženo na neprijateljskoj strani, neprijatelj je znao da se sprema akcija, što potvrđuju i njihovi planovi o masovnoj evakuaciji po zapovijedi svojih vođa, ali i proglašenje ratnog stanja u cijeloj takozvanoj REPUBLICI SRPSKOJ KRAJINI 28. srpnja, nekoliko dana prije OLUJE. Konačno zeleno svijetlo vrhovni zapovjednik dr. FRANJO TUĐMAN svojim časnicima dao je na znamenitom brijunskom sastanku 31. srpnja, o kojim postoje i čuveni transkripti, toliko zloupotrebljeni, u svrhu vlastitih međusobnih političkih obračuna, a koji su kad ih u cijelosti i u vremenskom kontekstu događaja poslušate zapravo benigni. Što oni dokazuju ? Zapravo ništa, ali i sve, naime govori se klasičnim vojničkim žargonom, najvažnije DOKAZUJU da nije bilo dogovora TUĐMAN – MILOŠEVIĆ kako neki godinama nastoje imputirati zbog vlastiti frustracija ali i nemoći, uključujući i samog predsjednika države Stjepana Mesića. Naime u transkriptima je vidljivo koliko je državni vrh, glavni stožer zabrinut zbog mogućeg srpskog odgovora napadom iz Srbije prema istočnoj Slavoniji, svega toga bilo ne bi da je postojao dogovor. Nakon uspješno završene vojne operacije JUŽNI POTEZ i MAESTRAL, te nakon još jednih neuspjelih pregovora, uz prešutno američko odobravanje 4. kolovoza u ranim jutarnjim satima otpočela je najveća operacija u povijesti Hrvatske države sa svrhom vračanja okupiranih područja u ustavno - pravni poredak Republike Hrvatske, vojno redarstvena akcija – OLUJA.

Nakon što je operacija počela, predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman uputio je poruku hrvatskim građanima srpske nacionalnosti. Pripadnike srpske vojske pozvao je da predaju oružje, uz jamstvo da će im biti udijeljena amnestija prema hrvatskim zakonima. Svi oni koji nisu djelatno sudjelovali u pobuni pozvani su da ostanu kod svojih kuća i bez straha dočekaju hrvatsku vlast.

Iznad svih očekivanjima, pa i onih najvećih optimista, već u prvim satima specijalne policijske postrojbe i udarne gardijske brigade hrvatske vojske probile su crte obrane snaga takozvane Republike srpske krajine kojima je zapovijedao general MILE MRKŠIĆ. Zrakoplovstvo je u svojim prvim naletima uništilo većinu odašiljača na okupiranom području, tako da su neprijateljske postrojbe našle u potpunoj izolacije, praktički bez mogućnosti međusobne komunikacije. Već prvog dana KNIN se našao u okruženju naših postrojbi, nakon višegodišnje okupacije, postrojbe Hrvatske vojske i policije ušle u " glavni grad " takozvane Krajine i mjesto sa kojeg je sve i počelo prije četiri godine. Bez svog glavnog grada " Krajina " usprkos borbama koje su još uvijek bile u tijeku, više nije postojala. Najteže borbe vodile su se na Banovini, oko Dvora na Uni, Petrinji, gdje preostali dio vojske " Krajine "pružio i najžešći otpor, iako su se našli u potpunom okruženju Hrvatske vojske, tek dolaskom generala PETRA STIPETIĆA u taj sektor situacija se promijenila u našu korist, ( znamenita je predaja 21.kordunskog korpusa pod zapovjedništvom pukovnika ČEDOMIRA BULATA, GENERALU Stpietiću kod Topuskog ) po predsjednikovoj zapovijedi general Stipetć iz Bjelovara 5.kolovoza došao je na područje Banovine. Jedan za drugim oslobađani su Hrvatski gradovi i sela, Petrinja, Glina, Dvor, Benkovac, Obrovac, Gračac..6. kolovoza u netom oslobođeni kraljevski grad Knin osobno je stigao i vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske i predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman, bez obzira što tko mislio o pokojnom predsjedniku, iz Knina tog kolovoza 1995. ostat će slika za sva vremena, izrazito dirljiv trenutak prilikom podizanja hrvatskog stijega na kninskoj tvrđavi, kada predsjednik Tuđman poljubio hrvatsku zastavu, trenutak u je kojem fantomska tvorevina, paradržava, stvorena genocidom, otimačinom, zločinom i pljačkom, prestala postojati. Što se stvori na zločinu, što silom otme, ne može se održati, šteta što pouku koju u Drugom svjetskom ratu dobili nacisti, nisu u ovom Domovinskom ratu izvukli i srpski teroristi, jer da jesu sve moglo i drugačije završiti bez rata, i prolijevanja krvi, odabrali su ratnu opciju te vlastitom i hrvatskom narodu i svim drugim građanima donijeli nesreću, smrt i stradanje. Sedmog kolovoza ministar obrane Gojko Šušak objavio da je operacija OLUJA uspješno završena.

Osim što je Oluja donijela oslobođenja na okupirana područja u našoj zemlji, ona je donijela i deblokadu Bihaća i potpuni poraz Mladićevih postrojbi na tom području. Poučeni stravičnim iskustvom iz Srebrenice, treba jasno zaključiti što bi se dogodilo da su i taj grad u susjednoj državi ušle postrojbe ratnog zločinca kakav je Ratko Mladić, ne samo da bi se dogodio novi pokolj, već bi vojna dominacija neprijateljske vojske bila takva da bi svaki pokušaj oslobođenja bio gotovo neizvediv. Nema sumnja da je Oluja najblistavija vojno-oslobodilačka akcija u hrvatskoj povijesti, netom nakon operacije, stizale su pohvale iz mnogih dijelova svijeta, poglavito iz Amerike. Tadašnji ministar obrane SAD-a WILLIAM PERRY dočekao je hrvatskog ministra obrane riječima: " Dobro došli ministre pobjedničke vojske ", Oluja je bila početak Miloševićevog pada i donijela promjenu u vojnom smislu na području nekadašnje Jugoslavije, Hrvatska je zahvaljujući svojim vojnim pobjedama uzela primat regionalne vojne sile. U samoj operaciji Oluja nije srušen niti jedan sakralni objekt, poslije operacije bilo paleža, rušenja, pljačke, pa i zločina, ali to su bili pojedinačni incidenti, bilo iz osvete, bilo iz koristoljublja, u oba slučaja neprihvatljivo, no to nije bila doktrina hrvatske politike, to nije bila doktrina pobjedničke Hrvatske vojske. Neposredno nakon Oluje zemlja je živjela u euforiji, zemlja je bila u zanosu baš kao i davne 1990 godine na početku stvaranja samostalne, slobodne, demokratske i nezavisne Hrvatske države. Hrvatski vojnik, hrvatski branitelj bio je u Hrvatskoj uvijek na svakom mjestu rado viđen gost, na trgovima od Zagreba do Dubrovnika bili su masovni dočeci našim dečkima, kako smo ih tada zvali, koji su rat krenuli u starim tenisicama, popularnim spitkama ( jakne, koje su mladi nosili i bile su popularne u to vrijeme ), krunicom oko vrata, a u međuvremenu stasali u veliku pobjedničku vojnu silu, sve to za samo četiri godine. Kad neki danas govore kako u prvih devet godina hrvatske države nije ostvareno ništa, kako je sve bio mrak i diktatura, neka se zapitaju, koliko je potrebno da se dobije sloboda, koliko života, koliko ljudskih sudbina i što su devet godina u životu jedne države, ako uz to imate ratnih pet godina!? Tako je bilo onda, a kako je danas ?

13 godina kasnije

Danas je sve drugačije, Hrvatska srećom odavno ne živi u ratnoj psihozi, ne gine se više svakodnevno po bojištima diljem zemlje, danas Hrvatska ima drugih , onih klasičnih mirnodopskih problema. Ali Hrvatska pamti heroje iz Domovinskog rata, govorimo o običnom čovjeku, ne o političarima, oni uvijek manipuliraju brojkama, žrtvama kako im odgovara, ovisi od situacije do situacije, točnije o blizini izbora. Generali su u Haagu, Čermak, Markač, Gotovina, da ironija bude veća jedna od glavnih točaka optužnice je " prekomjerno granatiranje Knina ", što je presedan i cinizam koji ne zaslužuje komentar, jer više govori za sebe sam. Tko se ne sjeća onih slika iz Domovinskog rata, vječno su se urezala u srca većine normalnih ljudi, građana ove zemlje, Siniše Glavaševića i njegovih izvještaja, Blage Zadre i Trpinjske ceste, legendarnog uzvika nedaleko Šibenika: " oba dva, oba su pala " , spontanog zagrljaja sa pokojnim predsjednikom Tuđmanom i suza jednog od najvećih junaka Domovinskog rata Mate Šarlije Daidže, nakon deblokade Dubrovnika i pobjede na južno bojištu, Gordana Lederera i banijskih praskozorja, Rudolfa Perešina, zajedničke slike sa kninske tvrđave i podizanje Hrvatskog barjaka. Da, doista kako legendarno Prljavo kazalište kaže u jednoj pjesmi, bili su to dani ponosa i slave. Danas kao da smo zaboravili, iako taj dojam daju više političari koji u ovo vrijeme imaju novu mantru: " Europska unija ", ne biraju se sredstva kako bi što prije postali članovi bilo Europske, bilo NATO saveza, često i bez razmišljanja i često na štetu građana Hrvatske, dođu oni u Knin na centralnu proslavu Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, jer to nosi glasove, no misli su im u Bruxellu, a ruke u državnoj blagajni.

Puno govore o današnjem vremenu i dvije GLAVNE proslave u povodu obilježavanja Oluje, jedna je KNINU uz prisustvo kamera Hrvatske televizija, koja ove godine prenosi od 12 sati i svetu misu za poginule branitelje koju će voditi šibenski biskup Ante Ivas , kao što i priliči prigodi Knin će cijeli dan imati prigodni program posvećen Danu pobjede i Domovinske zahvalnosti od mimohoda na igralištu, do koncerta navečer. Druga je proslava ona u ČAVOGLAVAMA , na kojoj se prošle godine skupilo preko 40 000 ljudi iz svih krajeva zemlje ali i susjedne Bosne i Hercegovine. Tako je i ove godine, uz brojne sportaše Thompson i prijatelji organiziraju u večernjim satima veliki koncert.  Kakvu god donijeli odluku, odlučili se za Knin ili za Čavoglave ne možete pogriješiti, ili jednostavno ostanete doma u svom gradu i prisjetite se stradalih, u svojim mislima, u svom srcu, napraviti ćete ispravu stvar, niti jedna parada, kakva god bila, ne može biti značajnija od onoga što čovjek osjeća u svom srcu, parade dođu i prođu, ali ono što čovjek u srcu osjeća ostaje vječno.