Marketing
FOTO TINO ( 18 )- Povratak naših olimpijskih heroja
Bez fanfara i Bandićevih trubadura večeras se vratio naš medaljama ovjenčani olimpijski par u Hrvatsku, dostojanstven doček na Plesu Neki bi rekli da pobjednici pišu povijest, i bili bi u pravu, uglavnom. Međutim što sa onim pobjednicima koji nemaju ambiciju stvarati povijest, koji nemaju potrebe za velikim fanfarama, za velikim feštama, što sa onima koji su ljudi kao i mi a opet veliki pobjednici, tome usprkos ili baš zbog toga? Što sa onima za koje iskreni budimo nismo ni čuli do prije koji dan, koje nisu primali ni predsjednici ni premijeri, ni sveprisutni Milan Bandić, za koje se možda u većem dijelu Hrvatske nije ni znalo a koji su ipak uvijek bili to, oko nas, kao mi ili kao jedni od nas, jednostavno heroj običnog malog čovjeka, ljudi iz naroda, jednostavni susretljivi, druželjubivi, kao da su došli sa neke pučke svečanosti a ne kao da su upravo ostvarili san mnogih, rijetkima dostupan? Olimpijsku medalju, oko vrata. Ostali su isti, Peking ništa nije promijenio i upravo je to glavni razlog što su oni naši heroji kako danas tako i sutra, možda nisu heroji za jednog Bandića, koji je mnogima zasluženo " poklonio " Jelačić trg, organiziravši mega dočeke, velike koncerte, ali koji večeras nešto iz 22 sata nije bio tamo gdje mu je kao gradonačelniku velikog, najvećeg hrvatskog grada i mjesto, bio je u Sarajevu, odvukla ga " neodgodiva " obveza, nije bilo ni premijera, ni predsjednika u odlasku, na to smo navikli kad su oni u pitanju ništa nas ne može iznenaditi, vlada je poslala izaslanstvo u potpredsjednici vlade, a neki kažu i budućoj kandidatkinji za predsjednika Republike na skorim izborima, Jadranki Kosor, a Mesić? Koga više briga u ovoj zemlji za Mesića.
Doček u zagrebačkoj zračnoj luci Pleso našim sjajnim olimpijcima, bio jednostavan, ali dostojanstven, topao, iskren, u tom smislu veličanstven. Međimurci su svog heroja, svog prijatelja dočekali uistinu kako je i zaslužio, sa onom iskrenom ljubavi, i sigurno da bi oni jednako Filipa dočekali i da nije osvojio medalju, jer jednostavno on je njihov Filip, prijatelj i susjed, cijenili su ga sa medaljom, cijene ga i vole i sada. Za Snježanu bi se isto moglo reći, kad pogledamo kakve sve heroje imamo, ovo su pravi anti heroji i hvala bogu što je tome tako.
Iako nije bilo potrebe za to, mjesto dolaska ( zračna luka i uža okolica ) naših olimpijaca osiguravao je veliki broj policajaca, ali vrlo ljubaznih i korektnih, to treba naglasiti.
Bilo je veselo, međimurski bendovi, prijatelji, rodbina, poznanici, navijači od naših sportskih heroja " okupirali " su dobar dio zračne luke, plesom, pjesmom, korektnim navijanjem i skandiranjem svojoj " Sneki " i svom " Fići ".
Naravno ovako velikom događaju bio je nazočan i novinar javno.info sa snimateljem, eh što ti je profesionalac na dijelu ( skoro da je bolji od mene ).
Okupila se tu i cijela novinarska bulumenta, sa Hrvatske televizije, Nove TV, Otvorenog radija, RTL-a, i mnogih tiskanih medija…
Kako se bližio ranije predviđeni termin dolaska naših reprezentativaca ( 20.30 minuta ) kod navijača nestrpljivost je bila sve veća, što je i očekivano, ali naglašavamo bez i najmanjeg incidenta, pjesma, smijeh i ples, bili su najvažniji segmenti ove prekrasne noći. Onda je stigla vijest da će olimpijci kasniti, oko sat i pola do dva, umjesto da su bili oko 20.30 u Zagrebu, njihov zrakoplov još uvijek se nalazio u Beču, no ništa zato navijači kao i do sada bili su strpljivi i čekali su u starom ritmu, uz pjesmu, i uz skandiranje svojim ljubimcima.
Onda napokon nešto iza 22 sata i zrakoplov sa olimpijskim teretom sletio je sretno u zagrebačku zračnu luku, oduševljenje nazočnih bilo je iznad svih očekivanja, spontano i bez dirigiranja sa strane, jednostavno pravo slavlje, onako iz srca, iz duše, što bi se reklo..
Među narod prva se spustila potpredsjednica vlade i ministrica hrvatskih branitelja i mnogo toga još, Jadranka Kosor.
Zatim i oni najvažniji, oni zbog kojih su i ljudi došli večeras u zagrebačku zračnu luku, FILIP UDE i SNJEŽANA PEJČIĆ, srebro i bronca XXIX. Ljetnih olimpijskih igara, za sada jedini naši predstavnici sa odličjem oko vrata. Uz pjesmu " Ponosan sam kaj sem Međimurec ", " Protuletje ", " Ljubav se ne trži " i mnoge druge naš olimpijski par spontano se stopio sa pukom, posebno to moramo reći za velikog pobjednika mladog Čakovčanina Filipa Ude, ne postoji osoba te večeri na Plesu koja mu nije prišla i stegnula ruku, i njemu i njegovim trenerima, doista veliki pobjednik i veliki čovjek, usuđujem se reći i veliki prijatelj. Tko zna koliko je potrajalo ovo zajedničko slavlje, vrijeme je izgubilo smisao, sat, dva, manje, nekoliko minuta ? Zar je uopće važno ?
Naravno, nesmijemo nikako zaboraviti i povratak našeg proslavljenog olimpijca Gordana Kožulja.
Ono što je doista bilo dirljivo za vidjeti, bila je jedna žena sa Filipom, njegova majka, njegov oslonac u teškom životu i njegova podrška, kako onda tako jednostavno i danas.
Odoše pobjednici u noć, već sutra bojimo se da će ih prekriti prašina zaborava, a njihov sport, gimnastika, streličarstvo i dalje će možda ostati na marginama, kako bi naše druge zvijezde, koje na olimpijadu nisu ni došle, nisu bile ni blizu, imale prostora za svoj primitivizam i za veliko nezasluženo gutanje novca iz državnog proračuna.
Nadajmo se ipak da će razum prevladati i da će se već jednom u ovoj zemlji uvidjeti u što treba ulagati, u što se isplati ulagati, a što je prosipanje magle. Ovi skromni ljudi su nam pokazali put, samo ga trebamo znati slijediti, napokon.
Post je objavljen 21.08.2008. u 10:28 sati.