I am the Phoenix

utorak, 28.02.2006.

Eh ... taj internet ... ..

Evo nemam baš neku temu za obrađivati iako sam potaknut ostavkom presjednika Real Madrida, mislio pričati o apsurdu ovoga svijeta ... gdje se daju milijuni za transfer nekog nogometaša, a ljudi gladuju ... ono ... nemaju što staviti u usta ...ali o tome ću nekom drugom prilikom.

Evo malo šetkao po netu i našao neke fora quizes ... pa ću vam ostaviti linkove za njih da ih i vi isprobate. Upozoravam, na engleskom su jeziku ... Prvi ... "Koliko ste zli ?" ... OK ... malo me zabrinulo jer je meni ispalo da sam .. hmhmm ... da sam nekih 62% zao! Objašnjenje ... 2"You are very evil. And you're too evil to care" ... Ne pridajem neku veliku važnost tome ...

[LINK=http://www.blogthings.com/howevilareyouquiz/]"Koliko ste zli ?"[/LINK]

Ali drugi quiz ... "Koliko ste abnormalni ?" ... eh ... taj me već malo zabrinuo ... isto mi ispalo negdje iznad 60%! Objašnjenje ... da sam na putu da budem psihopat ... "It is somewhat likely that you have no soul" .. znači nemam dušu ... da mi u glavi vlada kaos ... znači postoji mogućnost da postanem nestabilna ličnost ... i ostala lijepa objašnjenja ...

"Koliko ste abnormalni ?"

Ah ... stvarno te ubije ovo surfanje netom ... samo naiđeš na sranja koja ti hoće dokazati da si manijak ili slično ...
Stoga, ljudi ... surfajte internetom samo ako znate što tražite ako ne znate .. pripremite se da naiđete na nekoga ili nešto ... što će vam tvrditi da nemate dušu ... pozdrav

- 22:16 - Unleash my power... (0) - Release the Phoenix - #

nedjelja, 26.02.2006.

~~ Ispovijesti prodane duše ~~ ... .. Part 4.

Koliko dugo sam trčao po tom beskraju ne znam ni sam ... Tamo kao da je vrijeme stalo. Teško je to opisati ... Trčite sate i sate ... kao da ste na istom mjestu ... ta praznina ... proganja vas. Strah ... taj neopisivi strah i te oči koje vas gledaju odasvud ... osjetite njihove poglede na svojim leđima ... gore ... režu vam kožu i penju se po kralježnici do mozga ... uđu i dovode vas do ludila. A ja znam da je i on tu ... gleda i uživa. Uživa u toj boli koju mi zadaje ... Nepošteno ... zaista nepošteno.
"Napokon"- čuo sam starin glas kad sam otvarao oči ... kapci su mi tako teški. Svaka koščica u mom tijelu vrišti, a ja to moram slušati. Cijelo moje tijelo vrišti, a ja ne mogu ništa. "Skoro smo te opet odveli na hitnu ..."- rekla je stara s grčem u glasu. Vidio sam da joj oči suze i da se suzdržava da ne krene u plač. "Zašto ne ... to bi mi bilo već neki 6 put da sam tamo"- mislio sam. Svaki put završio sam na hitnoj ... Nikada neću zaboraviti prvi put kada mi se to dogodilo. Dogodilo mi se u stubištu na stepenicama. Osjetio sam kako mi se trnci penju po nogama. Okrenuo sam se ..., pogledao sam dolje. Dolje na prvom katu ... u sjeni ... gledao me ... uživao ... u mraku ... Tada sam pao. Udario sam glavom od susjedova vrata i njome probio stakleni dio na vratima. Dobio sam nekih 15 šavova, nakon što su mi izvadili ogroman komad stakla iz tjemena. Drugi sam si put radio ručak ... s nožem u ruci. Vidio sam ga na susjednom balkonu. U mraku ... sjene su ga okruživale ... bježale od njega ... Pao sam, u grču zarezao venu na ruci. Dugo mi je trebalo da staroj objasnim da se nisam htio ubiti. Nakon četvrtog i petog puta je shvatila da se nešto događa. Doktori ništa ne znaju ... uvijek me pošalju doma bez objašnjenja sa sve više šavova na mom izmučenom tijelu. Neću moći dugo ovo izdržati. Eto ... što sam dobio ?! Još ništa nisam iskusio od tog savršenog života koji mi je obećao ... Samo plaćam ... za nešto što nisam dobio. Možda nikada neću ni dobiti ...
"Znaš da moramo o tome kad tad popričati ..."- rekla je stara još uvijek se suzdržavajući od plača. Kao da nisu znali ... znali su ... čim su me vidjeli nakon onog susreta ... vidjeli su prazninu u mojim očima ... vidjeli su moje lice, njegovo smrtno bljedilo. Znali su, ali su htjeli to čuti od mene. "Mama, ne želim o tome ..."- rekao sam izmučeno. "Ne možemo tako više"- pojačala je glas - "Ne možemo !!" ... "Neću o tome !"- rekao sam dubljim glasom. "Šta misliš do kad ćemo ovako ?!?- počela se derati. U tom trenu zamaglio mi se vid ... stol se počeo tresti. Čuo sam kako su se olovke otkotrljale sa stola. "Neću više o tome ..."- rekao sam glasom koji je izazivao jezu ... strah. Osjetio sam da se stara stresla ... proplakala je ... nije se više mogla suzdržavati. Stari ju je uhvatio za ruke i odvukao iz sobe. Zalupio je vratima. Osjećao sam se jadno ... Kasnije sam duboko u noć slušao starine jecaje i tatu kako ju tješi. Svakim tim jecajem ... umirao sam sve više. Praznina me ispunjavala ... Skučen u mraku ... sjedio sam na krevetu. Poput sjene ... kao da me nema ... osjetio sam kako odlazim sa ovoga svijeta, a ja tu ne mogu ništa. "Šta da napravim ..."- rekao sam u sebi ... Možda bi mi najpametnija solucija bila da se ubijem ... jer ne želim više .. ne želim mučiti sebe i sve oko mene. Čekati kad će on opet doći ...
Sišao sam sa kreveta, otišao u kupaonicu. Uzeo sam tatin žilet. "Što ja to radim ... o Bože moj ... kako sam ja došao do toga"- mislio sam izgubljeno gledajući u toplu vodu u kadi koja je dobivala ružičasto crveni odsjaj od kapljica moje tople krvi koja mi je kapala iz zapešća.

TO BE CONTINUED ... ..

- 18:52 - Unleash my power... (0) - Release the Phoenix - #

subota, 25.02.2006.

Netko nepotpisan i netko bez komentara ...

Prvo što ne volim ... to je kad se ljudi ne potpišu ... ako mi nemožeš to reći u facu ... ako nisi dovoljno hrabar .. onda mi se ni n trebaš obraćati ... jer meni takvi ljudi ne trebaju ... ali to se više odnosi na one koji vrijeđaju ...
A drugo ... što ne volim ... je kad ljudi već dođu ... pročitaju to što si napisao .... svoju intimu ... pa barem onda nemoj otići, a da ne ostaviš neki komentar ... Referiram se na ovog dole fff. Mislim kad vidim da se ljudi trude ... pokušaju ostaviti komentar ... onda ga i ostavite ... Ako si već pročitao to ... i s razlogom stisnuo komentare ... onda nešto i napiši ...
Na neki način shvaćam zašto se ljudi ne potpisuju ... važna im je privatnost ... i meni je ... umjereno ...

Stoga .. ako već hoćete nešto iskomentirati ... iskomentirajte ... jer me zanimaju tuđe mišljenja ... pa baš ako ne želite postati javni ... potpišite se sa krava ili lopta ili olovka ... briga me ... osim za anonimne komentare koji su degradirajući ili na blio koji način vrijeđaju nekoga ... Mislim da se sve može riješiti razgovorom ... uporno želim dokazati da ljudi nisu životinje ali eto baš mi i ne uspijeva...

Eto ... ljudi moji ... pišite i ne brinite I don't bite ... jedino kad me naljute ... eto ga na i onda mi tvrdite da nismo životinje ....
Zanimaju me vaša mišljenja ... makar i bila anonimna ...

pozdrav .... jančii alias SaTAn

p.S. već sam poslao poruku i samo sam htio još dodati da ... ako ti ikad treba znaš da sam ja uvijek tu i uvijek spreman pomoći .... bez obzira kako i kada i gdje .... mislio sam napisati post o tome ... ali mislim da je nepotrebno ... barem meni .... hang on ... ..

- 19:39 - Unleash my power... (1) - Release the Phoenix - #

petak, 24.02.2006.

Pogled ... .., a ja nisam vidio ... ..

Leti mi pogled ... svaki dan prema tebi ... tražim te ... svugdje ... u svakom smijehu ... u svakoj suzi ... ..
Ništa mi više ne treba ... samo ti ... da osjetim ... da ... počnem živjeti ... ..
Nikad se nisam ovako osjećao ... Nikad ... prvi i zadnji put ... jer meni kad nešto ne uspije ... odustajem ...
sve mi gubi smisao ... kao što sam u tebi izgubio svaki svoj smisao ... zakoni logike ... prestanu vrijediti ... moja načela ...
prestanu vrijediti .... ti postaješ moj jedan jedini zakon .... ... Nema drugih ... ..

Trebam te ... trebam te osjetiti ... tvoj dah na mom licu ... tvoje usne na mojima ... želim ti biti sjena ... da sam uvijek s tobom ...
Svaki dan ... osjetim u zraku ... osjetim .... bez smisla i razloga ... lomim misli ... lomim srce i dušu ... u potrazi za tobom ...
Ja nemam hrabrosti ... za to ... nemam ... imaš li je ti ? Ako je imaš ... ja čekam ... i neću nigdje otići ... dok ne dođeš ... da odem s tobom ... Da me odvedeš negdje ... gdje će moji strahovi nestati ... moj besmisao će postati smisao ... ti ćeš mi postati smisao .... biti ću izgubljen u tvojim očima ... disati ću i treptati samo za tebe ... srce moje koje toliko mrzim ... biti će tvoje ...

Ključ je u tvojoj ruci ... ključ od mene ... jedino me ti možeš otključati ... ti si mi posljednja nada ... ako me ne otključaš ... nikad me više nitko neće otključati ... zauvijek ... poput vrata ... koja nikad nisu bila otvorena ... vrata koja iza sebe skrivaju svijet samo za tebe ....

Čekam ... u nadi je spas ... rekli bi ... ali moj spas je u tebi ... ti si moja nada ...
Leti mi pogled ... svaki dan prema tebi ... ali on uvijek ne nailazi na svoj cilj ... uvijek mi se vraća ... i izjeda me iznutra ... stvara crninu ...
raspadam se iznutra ... trunem ... u čežnji za tobom ... No, uporno ... nikako da naučim ... šaljem ga svaki dan ... sve do jednom ... Do dana kada ćeš osjetiti da nešto fali ... nečiji pogled ... tada ćeš ti poslati pogled .... ali ni on neće naići na svoj cilj ... ja ga neću vidjeti ... Jer sam uvenuo ... odavno ... ključ je izgubljen .... nemaš ga više ... Jedino ga imam ja ... ali od tuge ... nemam snage da otključam vrata koja stoje zatvorena ..., a sve što je iza njih ... za tebe je ... Ostaju zatvorena ... zauvijek ... prilika je izgubljena ... samo zato što moj pogled nije naišao na svoj cilj ... .. i što na kraju ... mrtav iznutra ... ti šalješ svoj .... pogled ... .., a ja nisam vidio ... ..

- 15:43 - Unleash my power... (0) - Release the Phoenix - #

četvrtak, 23.02.2006.

Nešto mi treba ... .. .

Nešto mi treba ... Neznam ni sam što ....
Svaki dan se budim s nadom da će taj dan biti kad ću otkriti to što mi treba ... .. Sve ali opet ništa ... ..
Imam što mi je potrebno ... Ali majka priroda me učinila takvim da makar imao sve uvijek želim nešto više ... ..
Svakim pogledom ... tražim to ... svaka zora mi ulijeva nadu da ću do večeri ... naći to što tražim ...
Idem cestom ... tumaram i sa strane tražim ... to što mi fali ... što mi treba ... ..

Tražim to u sitnicama ... u velikim stvarima ali nikako da nađem ... .. Da li je to smisao u ovom praznom životu, da li je to sreća ...
da li je to novac .... što tražim ... neznam ni sam ... nikako da tom svom traženju dam oblik ...
Poput sjene ... osjećam da me prati ... da je tu ... ali svaki put kad se okrenem pobjegne ... tako blizu, a opet tako daleko ...
Neopipljivo ... poput zraka okružuje me ... dotiče moju kožu, moje usne .... draži me ... ali nikako da nađem tu stvar ...
Zna da tražim .. i uživa u tome ... kad su oči zatvorene ... tu je ... kad otvorim istoga trena nestane .... .. poput zraka ...
tu je ali ne vidim ... ne vidim ....

Možda je ovaj svijet krivo mjesto da to tražim ... možda trebam otići negdje gdje ću to naći ... u smrt ... možda me to tamo čeka ...
Jedino tamo ... biti ću sretan ... jer napokon neću misliti ... neću osjećati ... neću osjećati to prokleto srce koje kuca ...
iz dana u dan sve glasnije .... i glasnije ... izjeda me iznutra ... poput raka ... dok me napokon ne preplavi potpuno .... dok ne poludim ....
svaki put kad pomislim da sam mrtav ... mrtav iznutra ... ono počne da kuca jače i jače kao da se voli igrati samnom ... kad će napokon prestati kucati ... ... kada ?

Nadam se da će sutra biti dan kada ću naći to što tražim ... nadam se .... stanite ... mislim da mi se otvorio novi svijet ... mislim da napokon znam što mi treba ... je li je to ?!? Je li stvarno moguće da je to .... Je, sigurno ... je ... to sam tražio svo ovo vrijeme ... je to je to .... mislim da meni treba .... metak ... .. - [B]u glavu[/B] ...

- 19:34 - Unleash my power... (0) - Release the Phoenix - #

utorak, 21.02.2006.

Da li se moj svijet može opet izgraditi ?

Zašto se meni ... pitam se ... kao i svatko drugi .... događaju neke stvari ili bolje ne događaju ...
Svaki put mislim da sam se vratio na pravi put ... i onda opet iznova ... na početak ...
tumaram mrakom .... i svaki put ali svaki .. kažem si da ovaj put znam gdje treba ići ... gdje treba skrenuti ...
No, ne uspijem ... dovoljan je samo jedan krivi zavoj da mene izbezumi .. skrene sa pravog puta ....
Šta ja trebam ?? Kako mi je jučer netko dobro rekao ... imam sve ali opet ništa .... čak sam i mislio da mi je smisao u životu ... tražiti
njegov smisao ... ali sad mi je i to izgubilo smisao ... I .... zašto ne mogu imati neke određene stvari ... tj. .. jednu stvar ....
zar tražim tako puno ?? Samo jednu sitnicu ... dovoljan je samo jedan osmijeh ... jedan pogled ... da mi se sruši cijeli svijet .... ali opet i izgradi ... samo to ... tražim li previše .... Odavno sam si rekao nemoj ništa očekivati !! Ali ipak ... duboko u sebi ... postoji neko očekivanje ... to je ono što me čini čovjekom ... ta najmanja nada da će se nešto dogoditi ... ta jedna iskra .... koja će zapaliti svijeću smisla ... No, još malo pa ću izgubiti i tu najmanju nadu ... tada ću prestati biti i čovjekom ... prestati biti ja ... prestati postojati ... jer ...
ovako više ne ide. Imam ... dobijem ono što trebam ... ali u tom trenu dođem na raskrižje ... i uvijek me povede na krivi put ...
Zašto ... o Bože zašto ... ja nemogu biti slobodan ... poput vjetra ... da sam nevidljiv ... da me odnese .... u bezdan ... da me odnese ...
Nemogu ... što me koči ?? Koči me moja ljudskost ... moj sram ... koči me ovaj svijet ..., a ja neznam što da napravim ... ...
Dovoljan je samo jedan pogled .... samo jedan osmijeh ... da ti se svijet sruši .... ali opet i izgradi ... pitam se ... da li je za mene možda malo prekasno ... da li se moj svijet može opet izgraditi jednim osmijehom i pogledom ... možda može ... Neznam, ostaje mi samo nada, ona koja se skriva duboko u meni ... nada ... koja polako nestaje ..., a kada nestane ... nestat ću i ja .... .. poput vjetra ... otići ću u zelene poljane snova ... gdje ću imati to što želim ... samo jedan pogled ... samo jedan osmijeh ... ..

- 17:15 - Unleash my power... (0) - Release the Phoenix - #

nedjelja, 19.02.2006.

~~ Ispovijesti prodane duše ~~ ... .. Part 3.

Vjerojatno se pitate da li sam prodao dušu ... ili ne. U jednu ruku jesam ali u drugu pak .. nisam. Kako možete prodati nešto u što ne vjerujete ? Što je uopće duša ... pitao sam se opet gledajući u bezdan mraka vani dok je odsjaj uličnih svjetala ispunjavao moju prazninu ... Da li je to nešto opipljivo ? Nešto materijalno ? Nešto što možete kupiti ... što znači da je možete i kupiti. Da li se duša može kupiti ? Je li to stvar za koju možete dobiti račun ... Da li je to uhvatljivo ... zaista ... da li je možete kupiti ili prodati ... poput magle ... tu je ... ali opet nije. Osjetite je ali u trenu može kako i nestati tako opet i doći ... i opet nestati ... Pitanja, samo pitanja koja će me mučiti dok sam god živ.
Stalno mi se vrtio taj dan u mislima ... ako i postoji duša ... pa Bože moj .. ja sam je prodao ! Žalosno, ne sjećam se ... prodam nešto tako važno, a ne sjećam se kao da sam izgubio ključeve, a ne dušu ... Valjda je to neko osiguranje onoga ... nazovimo ga Sotonom ... ako ikada budeš tražio reklamaciju ili se budeš htio žaliti Vrhovnom sudu iliti Bogu ... Ništa mi nije ostalo ... Poput vakuma u mojoj glavi ... mrvice sjećanja ... fragmentirane ... poput razbijene čaše ... tisuću komadića, a nikako ih povezati. No, jedino što nikada neću zaboraviti je ta oštra bol ... vjerojatno kad su se naše ruke uhvatile u koštac ... u zagrljaj. Kao da sam se izgubio u tom trenu ... izgubio sebe ... osjetio ... čisto - zlo. Tada sam iznevjerio sebe ... izgubio se, bez nade da ću se ikada pronaći. Lagano bi bilo zaboraviti ... preći preko toga. Ali kad svaki dan moram gledati tu svoju odvratnu ruku ... taj dlan ... prekriven opeklinama. Opekao se na štednjak ... možeš misliti ! To samo moja mama može povjerovati. Te rane ... kao podsjetnik ... svaki dan ... svaka od njih kao da me gleda. Kao da će iz nje svakog trena izići ružine bodlje ... ili kanđže ... kao da me on gleda kroz njih. Najrađe bi si ju odrezao ... probao sam ... ali nemogu ... kao da ima svoje misli ... kao da je živa ... "Hoćeš što pojesti ?" - trgnula me mama iz moga razmišljanja - "Neću ... ostavi me" ... Zatvorila je vrata s tugom ... Znaju ... osjete da sam se promijenio od tog "događaja", od prije godinu dana. Osjete ... svi ... ali nitko ništa ne govori. Ja znam da oni znaju ... osjetim ... vidim ... Kao da se boje. Samo u prolazu ... poput sjena ... čujem jecaje moje majke ... svaki dan. Otac ... pravi se da se ništa ne događa. Ljudi moji da vi samo znate što se meni dogodilo. Dođe mi da kažem cijelom svijetu ! Da sam vragu prodao dušu !! Yeah, right ! Tko bi mi povjerovao .... završio bi u ludnici. Možda bi mi tamo i bilo najbolje. Svoj na svome ...
Vidio sam neku sjenu u mraku da me gleda ... stoji tamo na parkiralištu ... pokraj auta. Gleda ... kao da nešto čeka. Ali ja znam tko je to ... znam što radi ... Znam. Prošli su me trnci po cijelom tijelu ... "Opet" - povikao sam. Trnci su se širili tijelom, išli su prema ruci. Kao bujica rijeke ... koja hrli prema brani koja neće izdržati .. poput lavine. Bol .. od koje mi je na nos počela teći krv ... hrlila je prema ruci. Poput potresa. Eksplozije nuklearne bombe. Ruka mi se zažarila ... Kao u filmu ... trajalo je sate i sate .. izgubio sam pojam o vremenu. Ništa nisam čuo, zaglušujuća bol ... odvela me iz ovoga svijeta. Ostavio sam ovaj materijalni svijet i nestao. Tijelo mi je palo ... povuklo sve sa stola. Zvuk razbijene čaše digao je moju staru poput munje kad sijevne ... poput grmljavine ... sve se sručilo na pod. Zajedno sa mojim beživotnim tijelom koje je palo poput klade. A ja ... gdje sam ja ... neznam kako da se vratim. Trčim ... ali nigdje ne vidim svijetla. "Hoću li pronaći izlaz ?!" - pitao sam se, dok sam trčao u nepoznato ... .. .

TO BE CONTINUED ... ..

- 17:56 - Unleash my power... (8) - Release the Phoenix - #

subota, 18.02.2006.

Bez jebenog naslova .... ..

Eto .. ništa posebno ... Iako sam u neku ruku sretan zbog Jane ... ipak najbolja skijašica ... ono ....
svaka čast ... u drugu sam bezvoljniji da nemogu biti više ... Glava ... cracking up .... Mislim da će implodirati ....
i sažeti se u bijeli patuljak .... I biti ću još "pametniji" nego što sam sad ....
Smisao, besmisao, ovo .. ono ... nemam snage o tome danas razmišljati ... očito je Majo jedino kaj me može spriječiti
da ne razmišljam - glavobolja ... Od sad kad se počnem mučiti oko nekih stvari .. prvi zid je moj ... za zalijetanje u njega ... naravno

Samo ... toliko imam obveza .. da ono ... neznam ... najrađe bi sad izišao van, počeo trčati i vrištati od muke ...
Toliko obveza ..., a toliki nedostatak snage i tolika količina bezvoljnosti ....
Jebem ti ja ovakav život ... neću vas zamarati više ... Mene jedino Deja razumije ... pozdrav ... potpaljivačici dinamita ...
kako se to kaže ... stručnjakinji za explozive ...

Eto ... ako idete van zabavite se, ja idem samo na neku kavu i onda trk doma ... Jer da odem fakat negdje van ... ono van ....
našli bi me na podu oko 03 u noći onesviještenog ... Pa ono ... ne isplati se ...
Danas bez komentara na ovaj jadni svijet ... i ljude ... koji ne bude u meni ništa osim revolta .... pa nastavljam sutra ....
Janice ... svaka čast ... naša dika i ponos .. ajde svijet vidi i drugačiju sliku o Hrvatskoj osim stolice koja leti prema kameri na gotovo svakoj utakmici ... od strane naših divnih navijača ....

My Blessings .... jančii alias SaTAn

- 18:24 - Unleash my power... (10) - Release the Phoenix - #

četvrtak, 16.02.2006.

Zašto ....

Zašto tek sad neke riječi ... zašto tek sad neki postupci .... zašto ....
Zašto se meni to sve čini .. poput fasade ... prozirne poput života samog ... poput besmisla koji me okružuje ...
Zašto ... neke stvari tako brzo prolaze .. zašto je to tako .. da se ne stignem ni okrenuti ... sve mi uzme ama baš sve ...
Nađem oslonac .. i otkrijem da nije ni bio oslonac ... samo krhka iluzija ... ideja ...
I svaka suza .... nije vrijedna ... svaka suza ... toliko boli .. u jednoj suzi ... nisam nikad vjerovao da može stati ... toliko boli ...
Sve ... nije vrijedno ... nije vrijedno ... suze ... pogleda .. kapi krvi ... osmijeha ... tuge .... nije vrijedno ....
Zašto ... toliki teret ... na mojim leđima mora da bude ... zašto tako teško otvaram oči svako jutro ...
Zašto mi je svatko buđenje razočaranje .... zašto se neke stvari sada događaju ... čemu ... treptati ... disati ... truditi se ...
osjećati to srce kako kuca ... zašto se mučiti ... kad je sve poput ... papira ... prazno ... zapaljenog ... nošenog od vjetra ...
dok ne izgori ... padne na tlo ... svaka čestica ... nestala u plamenu ... nestalo sve ... svaki postupak ... svaki pogled .. svaka kapljica ...
suza ... znoja .. krvi ... uzalud ....

Sve zvijezde ... gledaju na nas ... poput Bogova .. naše postupke ... naš početak i naš kraj ... dok ne odemo k njima ....
Jedino nas one razumiju ... jedino one znaju odgovor na svako pitanje ... jedino one mogu na svako zašto dati odgovor ...
zato ... jedino ti znaš svaki odgovor ... jedino ćeš me ti utješiti ... jedino ćeš mi ti dati odgovor na moje pitanje .. zašto ...
uskoro ... uskoro ... dolazim ... Aramo .... uskoro ....

- 21:52 - Unleash my power... (2) - Release the Phoenix - #

srijeda, 15.02.2006.

Nešto neshvatljivo ... ..

Nešto neshvatljivo ... Što je to ... pitam se i ja ... od kud da krenem ??
Ljudi .. svijet ... život .. smrt ... sve je to već isfurano ...
Šta mi je neshvatljivo ... škola ... prijateljstva ali i veze ...
obitelj ...
Stalno si pokušavam objasniti neke stvari ali ne ide ... nikako ...
I što više postavim pitanja ... i što više tražim odgovora ... to situacija postaje zakompliciranija ... i život
Na svako moje postavljeno pitanje nadoveže se novih 10 ... i tako unedogled ... i kakva je tu onda mudrost ...
da na kraju života znaš više nego na početku ... ni neznamo ništa niti ćemo ikada znati !!

Mi smo u mraku ... misleći da sve znamo i razumijemo, idemo kroz ovaj život ... uzdignutih brada ...
dok nas ne pokosi kraljica mraka i neshvatljivosti ... gospođica ... ili možda gospođa .. smrt ....
Tko zna možda je u braku ... sa gospodinom životom ... kako se samo lijepo nadopunjavaju ...

Smrt, ultimativna enigma ... ako je smrt na kraju .. zašto uopće idemo sa ovim životom ... zašto se dižemo iz dana u dan ...
i nastavljamo kad sve što god postignemo ona uništi ... i šta si napravio - ništa !! .. Da, da ostavljamo budućim generacijama ...
kao da ni oni neće nikad umrijeti !! I zašto na kraju ... se mi trudimo .. zato što je tako evolucija htjela ... ali se malo zeznula ...
došla je do previsokog stupnja inteligencije ... ljudi se počinju pitati koja je svrha ovoga ... i šta će evolucija postići ??
ako ljudi još evoluiraju ... dogoditi će se ono što evolucija ne želi ... razvoj ... ljudi će se početi masovno ubijati ... jer stvarno ...
koja je svrha ?? Pa pogledajte Japan ... sve više i više samoubojstava i to čak onih grupnih ... i kuda sve ovo vodi .... nikuda ...
Evolucija ima grešku ... dođe do svog vrhunca ... postigne se kontraefekt ... i onda ajmo sve iz početka ...

Ma nikad neću shvatiti neke stvari .. neke ljude ... zašto rade to što rade ... zašto misle jedno ... govore jedno, a rade drugo ...
Zašto je svijet ovakav kakav jest ... zašto smo dopustili da bude ovakav .. zašto ne želimo ništa poduzeti ...
I napokon zašto se ja toliko moram mučiti ... zašto ?? To je samo jedno pitanje od bezbroj drugih ... u svezku nazvanom "Neshvatljivo" ...

- 20:47 - Unleash my power... (3) - Release the Phoenix - #

ponedjeljak, 13.02.2006.

I hate Valentine's day !!

Valentinovo ?? Dan kao i svaki drugi ali ljudi naravno moraju dati neki smisao određenim danima ... i šta s tim postignu ... Ništa ... upropaste sve ... Valentinovo ... vjerojatno znate priču kako je došlo do tog dana ... sv. Valentin i tako dalje ... ali poput Coca-Cole koja je obukla djeda Božićnjaka u crveno ... tako su se određeni ljudi dosjetili kako bi bilo savršeno izmisliti neki dan ... kako bi se moglo zaraditi što više novaca na račun ljubavi ... jer je većina ljudi na to slaba ...
I tako je stvoreno Valentinovo ... po meni jedan od najiskomercijaliziranijih "blagdana" ... nazovimo ga tako ... Pare, pare i samo pare ... sve se vrti oko toga ... da mi je vidjet neku statistiku koliko se novaca istrese na Valentinovo ...
Ne shvaćam, zar vama zaljubljenima treba neki poseban dan da si izjavljujete ljubav (moj stav o njoj znate) ... da se darujete medekima i bonbonijerama ... To možete kad poželite ... Ako vi čekate Valentinovo da napravite nešto romantično ili da provedete vrijeme sa svojim partnerom na neki posebni način ... onda ste fakat jadni jer vama je Valnetinovo očito zadnji vlak pred raspad veze ... ako nekog volite ... onda vam ne treba neki posebni dan .... tu ljubav ćete iskazivati i pokazivati svaki dan ..., a ne na Valentinovo ....

I što me još smeta .... ljudi koji su sami ... sad će 100% zlobnici reći ..., a gle njega on nema nikoga pa sad je tu mrzovoljan i gunđa i kritizira ... nije nego samo iznosim činjenice ... nitko ne misli na ljude koji su sami .... ne razmišljate kako je možda njima ?? I kako su pod pritiskom ... i kako se možda ne osjećaju dovoljno vrijednima ili dobrima ili lijepima jer nisu ispunili nekakve norme koje im zadaje društvo, blesave norme čije ne ispunjavanje proizvodi osudu i krive poglede ....
Bombardirani smo Valentinovom svugdje .. i to utječe na psihu .. posebno na psihu onih pojedinaca koji nisu dovoljno jakog karaktera ... hvala Bogu što znam kontrolirati svoje emocije jer kad vidim šta ljudi rade zbog ljubavi ... ma, no comment .... takvi će se ljudi osjećati nedovoljno dobrima i mislit će da su nešto sagriješili .. ali bez razloga !!
Eto ... zaljubljeni ne budite sebični .... i misliti na sebe ... jer vi ljubav možete iskusiti 365 dana u godini ... ne treba vam još i neki posebni dan ..., a ovi koji su sami .... ne iskuse to ni jedan dan od tih 365 u godini i onda još dođe Valentinovo i to ih dotuče ... Mislim da bi Valentinovo trebalo biti dan samaca i ljudi koji se na bilo koji način osjećaju sami .. ne samo u svezi sa ljubavi ... da barem oni dobiju jedan poseban dan u godini ... Šta vi kažete ?

Da zaključim .... Proslavite sutra to Valentinovo .... uđite u masovnu kolotečinu i žrvanj modernoga svijeta ... kupite te bonbonijere i cvijeće ... i postanite dio komercijalnoga svijeta ... ali kad shvatite da Valentinovo nisu bonbonijere i skupi darovi .... nego nešto sasvim drugo .. znate ćete da tu osobu volite i da ona vas voli .... dati ćete smisao toj famoznoj frazi "volim te" .... i vama će Valentinovo biti svaki dan ... bez nekakvih posebnih obilježavanja i vršenja pritiska na ljude koji se možda osjećaju tužno ....
Dovoljan je samo jedan poljubac ... i Valentinovo ... će biti svaki dan ... dovoljan je samo jedan pogled ... i svaki će vam dan biti Valentinovo

p.S. Imate upitnik sa strane koji prati ovu temu ... .. Ne glasajte radi mene nego radi sebe da vidite međusobno šta ljudi zaista misle o Valentinovu ...

- 22:50 - Unleash my power... (6) - Release the Phoenix - #

subota, 11.02.2006.

Kad sviće ??

Kad sviće ... pitam u tami ... Zašto mi nitko ne odgovara ?!
Sam oduvijek ... zauvijek .... čekam u mraku ... poput sjena, ljudi prolaze ...
Toliko želja ... toliko snova uništeno ... zamaglilo mi vid ....
Ne vidim više ništa ... ne vidim više nikoga ....
Obrisi .... miješaju se s mojom krvlju ... koja kapa iz otvorenih rana .... nikako da zarastu ...
Vrište i gledaju me poput tih osoba koje prolaze ... osuđuju me ... vidim ... njihove oči ... režu me ...
pale moju dušu ... nemoćan .... uništavaju me ... svijetle u mraku ..., a nemogu ništa protiv njih ....

Kad sviće pitam iz dana u dan ... izgubljen ... minute poput sati ... sati poput minuta ....
Sve ...baš sve prolazi kraj mene ... prolazi mi kroz ruke ...., a ja bezvoljan pokušavam to uhvatiti ....
.... neuhvatljivo ... ali ne svima ... samo meni .... neuhvatljivo, poput magle ....

Kad sviće .... o Bože moj ... zašto čekam Sunce koje nikad doći neće ?!?!?
Zašto nemogu gledati Mjesec koji nikad neće da ode .... Zašto nezadovoljan .. tumaram poljanama snova ...
izgubljen ... vrteći se u krug .... prateći trag krvi moje po putu ....

Kad sviće ?? Kad ... pitam .... poput jeke odzvanja ... odzvanja u praznini mojoj ... koja me ispunjava ...
zašto ni tuga više pratitelj moj nije .... jedina moja družica ... prepustila je mjesto ... smrti ...

Kad sviće .... Kad će Sunce izaći .... osušiti suze .... otjerati sjene ... zagrijati kožu ... rane ...
da se jednom ... ali samo jednom osjetim živim ....
Nikad ... zauvijek osuđen ... na sebe ... Uzalud ... pokušavam ... i pitam ... no, ne odgovaraju ... gledaju me ... puni prezira
još samo malo .... malo krvi ostalo je ... da natapa zemlju ... tada .... natopiti ću zemlju sobom .... postati dio zemlje i nestati ...
ali ta zadnja kapljica krvi ... koja će pasti na tlo ... raširiti miris patnje .... ostaviti će u zraku .... moje pitanje ...
ali neće više biti smisla da se na njega odgovori ... na moje pitanje .... kad sviće ..... ..

- 17:08 - Unleash my power... (8) - Release the Phoenix - #

četvrtak, 09.02.2006.

~~ Ispovijesti prodane duše ~~ ... .. Part 2.

Kako je izgledao ... zanima vas? Očekujete barem neko odijelo crveno-crno pošto nema rogove i vile. Moram razočarati. Izgledao je normalno … poput vas. I to je nekako zastrašujuće … možda je baš sad osoba koja stoji pokraj vas – on … sakriven u tijelu prijatelja, prolaznika, brata … oca, majke … - "Hoćeš da se sredim malo, nabacim neko odijelo da ti sve ovo izgleda malo formalnije ?" - rekao je, praćen mojim čudnim pogledom ... - "Kad bi mi barem prestao čitati misli" - proletila mi misao. - "Ali kad su tako zanimljive ..." - rekao je - " Ti ni sam neznaš šta ti u sebi kriješ ... nisam bez razloga tebe odabrao. No, shvatit ćeš sve u svoje vrijeme, sve svoje potencijale, svoju svrhu, svoju bit ... " - slušao sam ga s čuđenjem. Imao je jako čudan pogled, možda je to bio strah ... neznam, vjerojatno sam to odmah izbacio iz glave. Vrag da se boji ?? Molim vas ! Kao da je čuo to ... i opet sam vidio taj neki neopisivi pogled, jer je to zaista strah ? Sotona se nečega boji ... ... .
"I …?" – pitao sam … - "Šta sad kao trebam potpisati ugovor ili … " – nasmijao se – "Stvarno gledaš previše filmova" – uistinu … razmišljao sam … U trenutku kao da sam izašao iz sebe i lebdio … OK … ajmo rezimirati … došao tip … tvrdi da je sam vrag … hoće mi kupiti dušu u zamjenu za sve blagodati ovoga svijeta … Ma jesi ti normalan … neki pobjegao iz ludnice ili narkoman … i sad tu tebe našao da zajeb… … opet sam pogledom tražio kamen. Ali one njegove oči … ne varaju … tako su … ne znam … trgnuo sam se … - "I ? Ugovor ili šta …" – pitao sam opet … - "Trebaš samo pristati na to … svojevoljno … čak ne moraš ni reći da pristaješ … čim to pomisliš … osjetiš … gotovo je … " – rekao je … Na neki sam ju način onda već i prodao … dušu mislim … no, trebalo mi je nešto simbolično … neki znak. – "Ako hoćeš … radi efekta …" – dodao je … -" Kao u filmovima … učinit ću ti uslugu … možemo se jednostavno rukovati …" – Opet sam doživio onaj izvantjelesni osjećaj … preispitujući situaciju … htio sam samo da me pusti na miru … nisam razmišljao … pružio sam ruku … on je krenuo svojom da uhvati moju … one njegove oči privlačile su me, cijela njegova osoba vukla me nekakvom nepoznatom silom kao da je između nas dvoje postojao elektricitet … kao da će eksplodirati bomba … napetost u zraku … -"Šta ja radim ?!" – upitao sam se … sve to, cijela je ta situacija nalikovala na slow-motion scenu, a ruke poput magneta hrlile su u zagrljaj ... .. .

TO BE CONTINUED ... ..

- 21:06 - Unleash my power... (4) - Release the Phoenix - #

srijeda, 08.02.2006.

Pa šta je ovo ??

Poput science-fiction filma ... nerazumljivo ... više poput nekog filma ... ono s Arnoldom ... ili slično ... neki Mission Impossible
film ..., a ne ... ljudi moji to se zove stvarnost !!
O čemu pričam ... danas sam saznao .. što nisam znao btw. ... i sada ćete i vi znati ... da je Nostradamus prorekao 3. svjetski rat ... OK ... to ste možda znali ... ali ja nikako nisam znao da je rekao da će se voditi između kršćana i muslimana ... Evo Vam ga na sad !!
I malo je zastrašujuće ... jer onako .. tip je bio dosta dobar pa je pogodio za 1. i 2. svj rat .... no comment ...
I zašto sam se ja sad uhvatio toga ... ona karikatura ... ringing any bells ??
Ljudi moji ... ratovi se počinju oko sitnica ... Trojanski ... oko žene ... halo ?? I šta sad .. osjećam se kao u srednjem vijeku ....
toliki jaz između zapada i istoka .... nama neshvatljivo, a ni njima .... normalno je da ta karikatura nije prihvatljiva .... ali ono čekaj malo ...
sad je to pokrenulo toliku lavinu u svijetu da je to zastrašujuće .... već se pale zastave ... smišljaju karikature na račun holokausta ....
gdje je znamo koliko ljudi poginulo .... ma sve je to meni ... neznam ... kako je teško opisati kako se sad osjećam ....
kao da nisam dio čovječanstva .... i gledam sve te strahote .... ljudi gladuju, a mi se brinemo ko kakvu krpicu ima i kakav mobitel ...
i ne samo to, Iran radi na nuklearnom programu ... pa šta ljudi ništa nisu naučili od Hiroshime i Nagasaki .... .. pa nemogu vjerovati da već sljedeći tjedan može negdje otići nova A-bomba ... mislim to mi je toliko žalosno ... najrađe bi sad uzeo žilet i išao žile rezati od muke ...

Mislim da mi se nikad neće izrezati jedna slika iz glave .... vjerojatno ju znate ... mislim nakon pada bombe na Hiroshimu ... ona mala djevojčica kako trči ... bez odjeće .... neznam ... šta bi dodao ... stalno mi se vrti ta slika u glavi ...

Imamo jedan život ... ne dva ... jedan ... i zašto ga moramo toliko zagorčati ... I svaki dan iznova ... kao da nemamo kontrolu u svojim rukama ... kao da nemožemo iskorijeniti glad, bolesti, ratove ... .. možemo ... samo nećemo ... ne želimo ....
I šta sad ... kud krenuti dalje .... kad će se napokon nešto početi događati .... svi se smijemo sf serijama ... gdje su u svojim društvima iskorijenili glad ... siromaštvo ... smijemo !! A trebali bi plakati ... trebali bi to gledati kao neki uzor ... ali ne, to je sf i točka ....
A sve je to žalosno ... i neshvatljivo ... neznam, toliko sam se iživcirao sada ... neću više, nemogu više ... mi smo ljudi ?? Ljudi ?!?!?
Mi smo životinje, eto što smo .... samo za kraj mogu pitati ...
"šta je ovo ??" .... ..

p.S. Mislio sam vam staviti slike ljudi u mukama ... i sa ozljedama i to ... ali ne bi vjerojatno ništa postigao .... samo bi se zgrozili i to je to ... ali ostavljavam vam sliku jedne djevojčice o kojoj ste pretpostavljam čitali ... i kako mi je jedna profa koja je great btw. rekla da su oni na predavanjima o holokaustu dobivali upute da nama, učenicima ne treba pokazivati slike ono tipa mučenici .. izgladnjeli ... nego njihove živote opisati i šta su radili prije toga i sl. Tako da mislim da ova slika ima veće značenje nego da vam pokažem rane .... to vidimo svaki dan na tv ....

u sjećanje na Sadako ... .. .

- 19:32 - Unleash my power... (5) - Release the Phoenix - #

ponedjeljak, 06.02.2006.

~~ Ispovijesti prodane duše ~~ ... .. Part 1.

Sam kao i uvijek ... prazan ... pogledom uperen u prazno ... - "jadno" - rekoh .... "Nemogu vjerovati ... ma nije mi se to dogodilo ... valjda ... " ... "Daj molim te ... je li to uopće moguće ??" Već toliko me to prati … Prisjećao sam se … sve mi se vraćalo … iz dana u dan … poput sjene ... ... još uvijek nesvjestan svojih postupaka ... tj. svog postupka. Ali ... takve se stvari događaju samo meni .... Što se dogodilo ... pomalo je maglovito ... poput prokletih hollywoodskih filmova ... nemožeš vjerovati ....
Vraćao sam se ... odnekud ... čak ni ne znam gdje sam išao ... čudno, zar ne ? Kao da mi je bilo suđeno da krenem negdje i vratim se ... bilo gdje ... i tako ja hodam ... i prčkam po mobitelu .. vadim ključeve da otvorim vrata kad se netko u mene iznenada zaleti ... "Jebe.. ti, daj malo pazite ..." ... - pogledao me ... smrznuo sam se kao nikad do prije .... oči su mu gorile, ... gorile ..., a ja se smrznuo ... tako čudno ... osjećao sam neko strahopoštovanje … čudno ali ipak strahopoštovanje … strah … rekao je moje ime ... - "Možda da ti malo pripaziš.." ... OK .. zna moje ime ... gledam prema vratima ... u trenu su mi proletile sve moguće misli .. kako ću potrčati ... kako ću ga gađati nekim kamenom koji mi je pri ruci ... bilo što ! - "Namjerno sam se zaletio u tebe ..." - OK .. opet ... - "Jeste vi ... mislim da li je s vama sve u redu, od kud mi znate ime ...." -... proždirao me očima ... - "Takav sam odgovor i očekivao ... kad sam se zaletio u tebe .... Čekam već dugo ... par godina ... vidim bilo je vrijedno čekanja.... " - .. Ma kakvog vražjeg čekanja ... mislim si ja ... - " Baš takvog ... vražjeg ..." - reče ... - "Daj bok .. moram ići ..." .... - "Ne želiš ono za čim već toliko čezniš u životu ..." - ... "Za čim ...?" .. - "Za svime ...." ..."OK ...kao pod prvo tko ste vi ??" ... pitam ga .. - "Kao da ne znaš ... molim te .. osjetio si ... znao si čim si me pogledao ..." ... kako sam se nasmijao ... "Mislite vrag ... Sotona .. Lucifer ... Belzebub .... Dajte molim vas ... fora su vam te leće ...." - čudan se osmijeh razvukao na njegovom licu .... - "Toliko su mi imena dali ljudi kao da sam se 1 000 puta krstio ... a nisam ni jednom ..." – nasmijao se onako bolesno … psihopatski … Ma kakva Sotona … vrag … on ne postoji .. mislim si ja. Na mene uvijek naiđu pacijenti … ali fakat uvijek ! - "Ne želiš sve … " – "Ma šta sve … daj molim vas … ostavite me na miru …" – okrenuo sam se prema vratima no, on je bio ispred mene … - "Kako ste to napravili … " – povikao sam … Vrag, Sotona … moš misliti … - "Ali jesam …" – odgovorio je. OK … čuje mi misli … - "I najskrivenije želje" – dodao je … Misli su mi letile .. prisjetio sam se priče o Isusu u pustinji … kako je bilo njemu … No, on je Bog, a ja čovjek … - "A nemaš onako rogove … i vile … i ostala sranja …" – procijedio sam kroz smijeh … - "To su ljudi izmislili … ja mogu biti bilo što …" – u trenu sam doživio flashback … vratio sam se u prošlost kad sam s mamom bio u dućanu … možda 3-4 godine. Ona se okrenula … pružila mi lizalicu – "ili bilo tko …" - … - "Neću …" – povikao sam … OK … gledam oko sebe … ispred ulaza sam, no, on još uvijek tu, ispred mene. Nisam znao što misliti !! Što bi vi u tom trenu pomislili ? U takvoj situaciji ? … Bio sam izgubljen … - "Ja sam tvoj najdublji strah … želja … leptir … grančica .. prolaznik, ja sam sve i sve je ja … " – rekao je … - "Pogledaj ovaj svijet i shvatiti ćeš koliko su me ljudi puta sreli … vidjeli …" – razmišljao sam … govore nam … Bog … Sotona … No, nikad se ne upitamo da li oni postoje uistinu …, a evo sad jedan od njih navodno stoji tu … ispred mene. – "I ne želiš sve ?" – upitao me … - "Sve što god poželiš … pucnut ćeš prstima i to i imati … " – "Čime se plaća ta usluga … Mastercardom ?" – ironično … podigao je obrvu … - "Sto posto dušom, kao u filmovima … "- nasmijao sam se. Opet je podigao obrvu. –"Dajte molim vas !" - … Oduvijek sam mislio da duša ne postoji … da je svijest i savjest produkt ljudskog mozga i da nakon smrti ne idemo nigdje … da samo trunemo i hranimo crve … gnojimo zemlju … A duša ? Meni je oduvijek označavala neki pjesnički izraz … Duša , koja ne postoji … za sve u životu … Ionako više ne vidim smisao u ovome svijetu … osjećam se prazno … ako duša zaista i postoji … ja je nikad nisam ni imao, a ako je dam, tj. prodam nikako se ne mogu osjećati praznije nego sad … - "Ako ne vjeruješ … u to … da duša postoji … onda praktički ništa ni ne gubiš …, a dobivaš zaista puno … dobivaš ... .. sve … " – … - "... good point ... " - … rekao sam si u bradu … … Ništa za sve … nije loše … zar ne ?

TO BE CONTINUED ... ..

- 17:55 - Unleash my power... (8) - Release the Phoenix - #

nedjelja, 05.02.2006.

Žalosno ... .. .

A što to ?? Sve .... apsolutno sve .... .. .

- 03:06 - Unleash my power... (7) - Release the Phoenix - #

petak, 03.02.2006.

Ti prokletniče !

Ti prokletniče ... dani prolaze ..., a ja čekam ... čekam kad ćeš me pogledati ...
Samo me zavaravaš ... uvodiš u iluziju .... igraš se samnom ....

Ti prokletniče ... toliko puta si me prevario .... izigrao ... da neznam više kuda krenuti ....
Uzeo si mi smisao i besmisao mog postojanja .... ukrao ....

Ti prokletniče .... i uživaš u tome ... daš mi sve na sekundu ... meni poput vječnosti ...
i onda to uzmeš .... to te zabavlja ...., a mene ... to ubija ... razdire .... na komadiće ...

Ti prokletniče ... čak i nesvjesno ... igraš se samnom ....
kad ćeš prestati ?!? KADA ?!?! Kad ćeš mi udahnuti dušu .... dati mi postojanje .... svrhu ....

Ti prokletniče .... ŽIVOTU .... koliko si me puta prevario .... i čekaš ... gledaš me
na podu ... osramoćenog .... samog ... razderanog ... razvučenog na stotinu strana ....
i uživaš ..., a ja ludim ... neznam više tko sam .... gubim se .... nestajem ....

Ti prokletniče .... zašto mi ne daš da te iskusim ... da te osjetim ... da shvatim tvoj pravi smisao ....
ŽIVOTU .... zašto me navodiš .... gledaš uvijek iz prikrajka .... promatraš da li ja gledam ....,
a ja želim ... želim da mi daš smisao ... želim te iskusiti ....

No, nećeš dugo .... svaki dan .... ubijaš me .... osakaćuješ me ... uzimaš mi sve ...
ništa mi nije ostalo .... no, nećeš dugo ... još malo .... doći će netko tko će me spasiti ....
netko jači od tebe .. i odvesti me .... negdje gdje nećeš imati moći ... gdje nećeš uživati u mojim pogledima i
čežnji za tobom ... nikad više .... ona me gleda ... čeka kad će doći .... i spasiti me od tebe ....

Ti prokletniče .... ona će doći ... čuješ SMRTI zovem te ... spasi me od njega ... nedaj da me ikad više zavara
svojim pogledima ... anđeoskim namjerama .... nedaj .... jer sam slab .... čovjek sam ..., a to je nepoštena borba
jer ima moć nada mnom ... krvarim .... u muci ... ležim .... spasi me !!

Ti prokletniče ... uživaj ... dok možeš jer ona će doći .... slatka SMRTI .... Ti prokletniče !

Image hosting by Photobucket

- 23:59 - Unleash my power... (4) - Release the Phoenix - #

četvrtak, 02.02.2006.

Magla ... part 2.

Jučer ... opet sam bio sretan ... u mraku .... pogledom uperen prema van ... u mrak ... u maglu
Gledao sam je .... toliko je bila gusta ... da se preko vanjskih svjetala kretala u valovima ....
Gledao sam je ... osjećao ... poput osobe ... gledala je ona i mene ... pričali smo .... ona je bila samnom
nisam bio sam .... htio sam pobjeći .... s njom ...

Htio sam da me zavije u sebe ... da me odnese ... da se nikad više ne vratim ....
Nekako sam imao osjećaj ... želju ... otići negdje gdje me nitko neće smetati ... na neko groblje ....
negdje gdje je tišina .... spokoj ... mir .... gdje ću biti s njom ... sam .. s njom ....

I naglo je otišla ... prekršila obećanje da će me odvesti negdje ... na mjesto iz mojih snova ....
Bio sam ljut .... i ona me prevarila .... poput svih ... zaspao sam sa tugom ... i iznevjerenim srcem ....

Danas .... vraćao sam se ... odjednom ... osjetio sam hladan dah na mojim obrazima ....
nije me iznevjerila ! Vratila se .... i rekla ... oprosti ... neću te više nikad napustiti ....
.... obuzela me cijelog .... srce ... um ... duh ... postao sam dio nje .... dio magle ....
postao sam magla ... hodao sam i hodao ... počeo lebdjeti ... rasplinuo sam se ....
nestao .... otišao odavde ... s njom .... sa sobom .... kao magla .... nestao ... zauvijek .....

- 22:34 - Unleash my power... (8) - Release the Phoenix - #

srijeda, 01.02.2006.

Hollow ... .. .. weak ....

Praznina ... prati me .... u stopu ... nikako joj pobjeći
Čekam ... čekam trenutak kad će me dostignuti .. obuzeti .... cijeloga ...

I ponadam se ... popunim tu svoju prazninu ... samo jednim pogledom ...
ali okrutna mi igra zvana život ... oduzme i to malo ... i pošalje ... svoje najveće zlo
prazninu ....

Slab sam ... slab ... poput ostalih ... kao svaki čovjek ... krv mi kola venama ...
Mozak radi ... nos osjeti ... oči ... - vide ....

Najgore od svega ... smrt ... nije nešto čega se bojim ... smrt .. je spas ...
bojim se praznine ... no toliko ... prazan ... da se ne bojim čak više ni nje ....
Zavarao me opet život .. i opet ... i opet ...

I'm hollow ... .. .. weak ... ...