da odmah na pocetku razjasnimo par stvari: bez obzira na tecaj, covjek moze crtati kao nitko dotad (iliti nemoras zavrsit tecaj da bi znao crtati). ne osjecam se pozvanom da bi ti kritizirala rad jer to nisam. 'tko sam ja da ti sudim? nitko.' rekoh da mi se svidja i tocka, nedostatci se ni ne zamjecuju, ako ih i ima uopce. dalje, tisina i zasto ti nema vise smisla niti izlazak sunca il mjeseca...zasto ti vise nista nema smisla, zasto te briga za sve, zasto lutas i nemozes naci mir, zasto su ti svi dani isti, monotni i bezvezni? prema rjecima mog starog, jer nam zivot nije ispunjen, sta je u jednu ruku i tocno. brinemo se oko skole, dani se vise manje vrte samo oko nje, nebavis ne nicim sta te veseli, nema vremena za to. naravno da se osjecamo jadno i bedasto. kako da promjenimo to? pocnemo se bavit aktivnostima koje nas raduju, tipa ako si sportski tip pocnes trenirat neki sport, ako si umjetnicki sviras il crtas il nesto trece...a sta ako neznas sta bi radio od svega toga? bas sam se sjetila svog buraza sad. pitam ga dal voli citat i kaze da voli. al svejedno ,cita samo lektiru jer nezna koji zanr voli citat. zato postoji proces koji se zove trazenje, to jest probas par razlicith stvari da bi dobio neki prividan dojam sta te zanima. pa nije da smo svi rodjeni s znanjem utuvljenim u glavu i spoznajom sta volimo, a sta ne...to s vremenom shvatis..ne odmah, s vremenom...ah, kako mrzim to vrijeme, proleti citav dan dok nisi ni trepnuo. kazu da je to moj subjektivan dojam. mozda, al ako je tako, zasto onda nisam jedina koja ima takav osjecaj? hm...kako god bilo, vrijeme leti, bilo to subjektivno il ne. sta se tice praznine, vrijedi ista stvar kao i u tisini -popunjavanje. praznina jest nesto cega se trebamo bojati, ne smrti. smrt nije kraj (a mozda i jest), ona je pocetak, ona je olaksanje i nada. sta je poslije zivota, sta je smrt? ljudi su krivci sto imamo takvo misljenje o njoj...al opet, mi neznamo sto je i ona i kakva je. i necemo jos znati, bar neko vrijeme...svejedno, mislim da se ne bi trebali veselit smrti jer prije nje postoji nesto sto zasluzuje veliki dio nase paznje -zivot. kao i smrt, ima nekolko znacenja al iskljucivo o nama ovisi kako cemo gledat na nj. ako mislimo da je zivi uzas, da ne vrijedi zivjeti da jedva cekamo smrt i olaksanje, cisto sumnajm da ce nam biti lijepo u sadasnjem zivotu...bojim li se smrti? mozda, na neki odredjeni 'strahopostovanje nacin'...neznam, ne zelim jos o tome razmisljati...plasi me rijec 'sutra' a to je sasvim dovoljno da uzivam u danasnjem danu, kuzis? i mada imam obitelj, prijatelje, s vremena na vrijeme se bavim onim sto volim, i mada sam vise manje zdrava (kazu da je zdravlje naj vaznije u zivotu...slazes li se? osobno, sreca i zdravlje...al nitko ne spominje srecu, jer je onakao utjelovljenje zdravlja, ljubavi, novca ,bla bla bla...al sta ako to nije sreca? sta ako smo u gadnoj zabludi i neznamo pravi smisao srece...?), i imam ono sta toliko ljudi nema (a to je ovo sta sam gore nabrojala..) i kad se samo sjetim svih siromasnih i bolesnih zakljucim da bi trebala bit sretna...a zasto se onda ipak osjecam ponekad tako praznom? magla...volim je, i kisu i vjetar i maglu i noc...i sve ono sta ljudi kazu da je 'mracno i da je lose vrijeme' sta je po meni cista glupost, al dobro...opet se radi o subjektivnom dojmu. zasto nam je magla privlacna? jer je misteriozna, jer nas moze odvesti, kao sta si i sam rekao, na mjesto iz snova, jer nas pazi i mazi, ona je tu...sad se sjetih one pjesme 'ona je tu..u tuzi kise po poljanama tiho hoda i kuda stize u vis dize usplahirena jata roda...', lol. al da se ne bacam u dublju filozofiju, samo kratko-slazem se s tobom i nadam se da ce i danas ,barem dio dana biti ispunjen maglom...onda se osjecam mirno i spokojno i mogu gldat u nju do besvjesti...jedino, magla zaklanja vedro nebo, zvijezde i mjesec kojeg volim gledati (btw jel znas kad je noc krvavog mjeseca? trazim to okolo i naokolo al nitko nezna), sprecava me u naumu odlazenja u zvjezdarnicu...al svejedno je ne mrzim, ne mislim da je lose vrijeme...naprotiv
03.02.2006. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad ću ti ispričati jednu priču o starcu koji je silno htio umrijeti...Došao je on kod psihijatra i počeo se žaliti kako mu je život usran, mala penzija, nitko ga ne posjećuje, sve mora sam, boluje od visokog tlaka... Njegov život nema smisla i jako silno želi umrijeti...Bla bla bla...I tako je dolazio par puta i non stop srao da želi umrijeti. Jednom mu je psihijatar rekao da ima nove kapi za visoki tlak na bazi neke trave, koje navodno liječe ko blesave, jer mu je dva puta prije toga rekao da su mu doktori otkrili da ima još neke poremećaje i da će vrlo brzo umrijeti.I dao ti je on njemu te kapi i rekao mu da svaki dan ujutro i navečer popije žličicu tih kapi i da mu dođe za mjesec kad popije. I zamisli šta se dogodilo! Starček je došao psihijatru točno za mjesec dana sa potpuno praznom bočicom. Pita njega psihijatar da li je redovito uzimao kapi, a starac će da je pio svako jutro i večer točno u šest, baš kako mu je ovaj preporučio. Psihijatar mu se nasmijao i rekao da izgleda da ipak ne želi umrijeti kad je pio kapi upravo onako kako mu je propisao i da mu se više ne pojavljuje, osim ako nema neki ozbiljan problem.
Kapi koje je starac pio su bile nešto slično placebu, a psihijatar je izmislio onaj dodatni poremećaj da vidi da li starac sere.
Razmisli prije nego kažeš da se ne bojiš smrti. Nije se bojao ni ovaj starac, ali kad mu je zaprijetila, borio se kao sumo hrvač.
03.02.2006. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
angel of wind
da odmah na pocetku razjasnimo par stvari: bez obzira na tecaj, covjek moze crtati kao nitko dotad (iliti nemoras zavrsit tecaj da bi znao crtati). ne osjecam se pozvanom da bi ti kritizirala rad jer to nisam. 'tko sam ja da ti sudim? nitko.' rekoh da mi se svidja i tocka, nedostatci se ni ne zamjecuju, ako ih i ima uopce. dalje, tisina i zasto ti nema vise smisla niti izlazak sunca il mjeseca...zasto ti vise nista nema smisla, zasto te briga za sve, zasto lutas i nemozes naci mir, zasto su ti svi dani isti, monotni i bezvezni? prema rjecima mog starog, jer nam zivot nije ispunjen, sta je u jednu ruku i tocno. brinemo se oko skole, dani se vise manje vrte samo oko nje, nebavis ne nicim sta te veseli, nema vremena za to. naravno da se osjecamo jadno i bedasto. kako da promjenimo to? pocnemo se bavit aktivnostima koje nas raduju, tipa ako si sportski tip pocnes trenirat neki sport, ako si umjetnicki sviras il crtas il nesto trece...a sta ako neznas sta bi radio od svega toga? bas sam se sjetila svog buraza sad. pitam ga dal voli citat i kaze da voli. al svejedno ,cita samo lektiru jer nezna koji zanr voli citat. zato postoji proces koji se zove trazenje, to jest probas par razlicith stvari da bi dobio neki prividan dojam sta te zanima. pa nije da smo svi rodjeni s znanjem utuvljenim u glavu i spoznajom sta volimo, a sta ne...to s vremenom shvatis..ne odmah, s vremenom...ah, kako mrzim to vrijeme, proleti citav dan dok nisi ni trepnuo. kazu da je to moj subjektivan dojam. mozda, al ako je tako, zasto onda nisam jedina koja ima takav osjecaj? hm...kako god bilo, vrijeme leti, bilo to subjektivno il ne. sta se tice praznine, vrijedi ista stvar kao i u tisini -popunjavanje. praznina jest nesto cega se trebamo bojati, ne smrti. smrt nije kraj (a mozda i jest), ona je pocetak, ona je olaksanje i nada. sta je poslije zivota, sta je smrt? ljudi su krivci sto imamo takvo misljenje o njoj...al opet, mi neznamo sto je i ona i kakva je. i necemo jos znati, bar neko vrijeme...svejedno, mislim da se ne bi trebali veselit smrti jer prije nje postoji nesto sto zasluzuje veliki dio nase paznje -zivot. kao i smrt, ima nekolko znacenja al iskljucivo o nama ovisi kako cemo gledat na nj. ako mislimo da je zivi uzas, da ne vrijedi zivjeti da jedva cekamo smrt i olaksanje, cisto sumnajm da ce nam biti lijepo u sadasnjem zivotu...bojim li se smrti? mozda, na neki odredjeni 'strahopostovanje nacin'...neznam, ne zelim jos o tome razmisljati...plasi me rijec 'sutra' a to je sasvim dovoljno da uzivam u danasnjem danu, kuzis? i mada imam obitelj, prijatelje, s vremena na vrijeme se bavim onim sto volim, i mada sam vise manje zdrava (kazu da je zdravlje naj vaznije u zivotu...slazes li se? osobno, sreca i zdravlje...al nitko ne spominje srecu, jer je onakao utjelovljenje zdravlja, ljubavi, novca ,bla bla bla...al sta ako to nije sreca? sta ako smo u gadnoj zabludi i neznamo pravi smisao srece...?), i imam ono sta toliko ljudi nema (a to je ovo sta sam gore nabrojala..) i kad se samo sjetim svih siromasnih i bolesnih zakljucim da bi trebala bit sretna...a zasto se onda ipak osjecam ponekad tako praznom? magla...volim je, i kisu i vjetar i maglu i noc...i sve ono sta ljudi kazu da je 'mracno i da je lose vrijeme' sta je po meni cista glupost, al dobro...opet se radi o subjektivnom dojmu. zasto nam je magla privlacna? jer je misteriozna, jer nas moze odvesti, kao sta si i sam rekao, na mjesto iz snova, jer nas pazi i mazi, ona je tu...sad se sjetih one pjesme 'ona je tu..u tuzi kise po poljanama tiho hoda i kuda stize u vis dize usplahirena jata roda...', lol. al da se ne bacam u dublju filozofiju, samo kratko-slazem se s tobom i nadam se da ce i danas ,barem dio dana biti ispunjen maglom...onda se osjecam mirno i spokojno i mogu gldat u nju do besvjesti...jedino, magla zaklanja vedro nebo, zvijezde i mjesec kojeg volim gledati (btw jel znas kad je noc krvavog mjeseca? trazim to okolo i naokolo al nitko nezna), sprecava me u naumu odlazenja u zvjezdarnicu...al svejedno je ne mrzim, ne mislim da je lose vrijeme...naprotiv
03.02.2006. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LoVe* Is EvErYtHiNg I NeEd AnD wAnT
ne bih o Bibliji.... ja imam svoje mišljnje, ti svoje.. cya
03.02.2006. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
unuka
...
03.02.2006. (20:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
simply me
hm...neznam, mozda da joj posaljes mail? onako nest neobvezno pa dalje kako bude islo....a bas bi bilo fora da se slozite:))
03.02.2006. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
simply me
nj mail: gabriela_france@yahoo.com ,da je pitamo? hm...bolje je ti pitaj, eto jos jedne teme za razgovor:)))
03.02.2006. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobra_curica
hm... magla... prva asocijacija na nju mi je prometna nesreća... pa ono...ne mogu reći da mi je baš u nekom dobrom sjećanju...eto bed... kiss
03.02.2006. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blair Witch
Sad ću ti ispričati jednu priču o starcu koji je silno htio umrijeti...Došao je on kod psihijatra i počeo se žaliti kako mu je život usran, mala penzija, nitko ga ne posjećuje, sve mora sam, boluje od visokog tlaka... Njegov život nema smisla i jako silno želi umrijeti...Bla bla bla...I tako je dolazio par puta i non stop srao da želi umrijeti. Jednom mu je psihijatar rekao da ima nove kapi za visoki tlak na bazi neke trave, koje navodno liječe ko blesave, jer mu je dva puta prije toga rekao da su mu doktori otkrili da ima još neke poremećaje i da će vrlo brzo umrijeti.I dao ti je on njemu te kapi i rekao mu da svaki dan ujutro i navečer popije žličicu tih kapi i da mu dođe za mjesec kad popije. I zamisli šta se dogodilo! Starček je došao psihijatru točno za mjesec dana sa potpuno praznom bočicom. Pita njega psihijatar da li je redovito uzimao kapi, a starac će da je pio svako jutro i večer točno u šest, baš kako mu je ovaj preporučio. Psihijatar mu se nasmijao i rekao da izgleda da ipak ne želi umrijeti kad je pio kapi upravo onako kako mu je propisao i da mu se više ne pojavljuje, osim ako nema neki ozbiljan problem. Kapi koje je starac pio su bile nešto slično placebu, a psihijatar je izmislio onaj dodatni poremećaj da vidi da li starac sere. Razmisli prije nego kažeš da se ne bojiš smrti. Nije se bojao ni ovaj starac, ali kad mu je zaprijetila, borio se kao sumo hrvač.
03.02.2006. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
simply me
oh, ona se slaze, tako da...samo daj:))
03.02.2006. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...