19

ponedjeljak

listopad

2020

Neka me nostalgija za prošlim vremenom snađe. Čovjek valjda pamti samo lijepe stvari iz prošlosti, a one manje lijepe teži da zaboravi osim nekih baš grozota koje preživi. One ostanu urezane zauvijek.

Al eto, dok odbrovajam za početak radnog dana, da pribilježim ovaj trenutak. Generalno, i ne znam za čime imam nostalgiju osim možda za tom slobodom od odgovornosti, kredita i računa. Nešto razmišljam jučer pa ja i se i ne sjećam da sam nešto bio posebno zabrinut kao tinejdžer imamo li dovoljno novca do naredne plate, hoće li biti naredne plate uopće? Doduše, otac radi u državnoj firmi pa je to na neki način sigurnije, ali i to ima drugu stranu medalje (15 godina ista plata).

Vrijeme ide i ne može stat. Vjerovatno ću i na ovaj sada period gledati sa nostalgijom za 10 godina.

Ova godina je možda ipak za zaboravit. Korona virus, neizvjesnost i nesigurnost svega. Izgleda da će ova zima biti gadna, ali nadamo se da će ljeto biti bolje.

<< Arhiva >>