Houston, we have a problem!

Da, sve me više ova borba sa mojom navikom odgađanja podsjeća na borbu sa cigarama. Znam da je problem, znam da mi šteti ali to i dalje radim.

Zapravo, ova dva problema su povezana i dobro se sjećam da sam znao pušiti sat vremena ispred kancelarije prije nego (ako) se nakanim da počenem da radim. Dakle, cigare su možda bila posljedica većeg problema.

Definitivno ovo je moj najveći problem od kako znam za sebe. Pokušat ću dokučit u memoriji u najstarije slučajeve i posljedice moje užasno loše navike.

1. Srednja škola - zadaće vikendom. Zadaće su se redovno radile u nedjelju navečer i tada se i učilo za kontrolni. Ostao mi je u sjećanju jedan kontrolni iz ekonomske geografije i dobro se sjećam da je bila nedjelja kad sam navečer učio. Čini mi se da su i neke gosti bili tu te večeri.

2. Tokom fakulteta je isto bilo takvih slučajeva i da se ozbiljno uči tek noć prije ispita. Jedan od slučajeva je nevjerovatan da sam bio toliko sretan da sam uopće položio jedan od najtežih ispita na fakultetu jer sam bukvalno samo prevježbao dva zadatka dan prije ispita... Položio sam, ali to je bila više sreća nego pamet i znanje.

3. N slučajeva sa drugim predmetima na fakultetu, priprema prezentacija, projekata...

4. Diplomski rad! Diplomski rad sam počeo raditi dva dana prije isteka roka, a predao sam ga ujutro oko 6 sati... I da, da ne zaboravim spomenuti da je to bio zadnji voz prije ljetne pauze...

5. Tokom master studija, radio sam nešto sitno na fakultetu i odugvlačio prevod neke prezentacije na engleski jezik za profesora da sam na kraju morao odgoditi priliku za intervju za posao (ispostavilo se da je dobro što nisam nikada otišao na taj intervju jer je kompanija užasna).

6. Sjećam se na poslu, bio je neki projekat za jednu banku i bukvalno došla je noć pred isporuku, a ja nisam uradio ni 10%. Radilo se do kasno, ali naravno nije se stiglo i onda zovem banku na dan isporuke da pomjerimo do ponedjeljka i izađu mi u susreti i pomjere za utorak čak. I opet, radilo se vikend, cijelu noć i u 7 sati predam projekat kolegi koji će projekat predat klijentu. Užas...

7. N još slučajeva na poslu sa projektima, ponudama, raznim mailovima, i svim i svačim što ima neki rok...

8. Za kraj sam ostavio jedan slučaju koji mi je bukvalno promijenio tok života. Dobio sam neku stipendiju ni sam ne znam kako sam čuo za nju, uglavnom prijavio sam se, uredno na vrijeme. :) I oni meni odobre stipendiju. Tada sam bio 3. godina dodiplomskog. Uglavnom, treba u roku od 10 dana pripremit papire. Nije nešto puno, ali između ostalog treba ljekarski... I dobro se sjećam, na posljednji dan, ja to nešto smlatim u Domu zdravlja kod nekog "rođaka". Ne provjerim je li to to što traže, da li treba negdje uraditi privatno ili kako već, jok ja to zadnji dan završavam. Sjećam se i kad sam to nosio, zima bila sve poledilo i odnio u ambasadu. I od tada ništa. Negdje je nešto zapelo i ja sam ostao ovdje. Doduše, pri ovoj pameti da mi sada neko ponudi tu stipendiju i npr. moju današnju suprugu koju vjerovatno ne bih upoznao da sam tada otišao, izabrao bih nju definitivno. To možda i graniči sa tom nekom sudbinom...

Eh, na to sve treba dodati i problem što ja za sve to često krivm druge ili "nedostatak vremena". Da, mozak mi je ispran da ja bih to sve vrhunski uradio ali nisam imao vremena pa to nisam uradio kako treba ili sam to uradio "nako".

Šta reći na kraju, jedna pravo loša osobina koja me prati cijeli život. Ne znam kako sam je stekao, od koga sam je "naučio" ali mi se gadi. Ništa mi lijepo nije donijela zapravo samo probleme, sekiranciju, cigare...

Definitivno, to je moja sljedeća stvar koju želim unaprijediti kod sebe. Cigare sam završio, mogu i to odgađanje.

Odoh provjeriti kakve su metode preporučene na internetu.