...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
Dvaput
 Prosli sam put evo bas ovdje, otela seriju silueta potpuno nepoznatoj zeni. A onda sam joj pokazala te slike. Poslije sam napisala: "Mislim da sam u sebe zaljubila jednu Ruskinju. I ako to nije pogresan put od mrtvih ruskih pjesnika, uistinu ne znam sto jest." No eto... cudni su putevi ljudski, a zenski jos cudniji: dvije su godine s dvije razotkrivene lazi, dva u moju korist preokrenuta razocaranja, dva prorocanstva o istoj osobi... jedno jos uvijek u procesu, dvoje djece gladne svijeta... vlastite, plus jos dvoje... sezonski posvojene, dva sata voznje iza auta dvoje prijatelja, dva za jesen odgodjena susreta... bili potrebni za snimiti drugi zalazak sunca na istom mjestu. One prve fotografije koje sam ukrala zeni koja nije znala da postoje ljudi koji mogu uzivati u tebi, a da te i ne pitaju za dopustenje... njih su poslije krali od mene bar dvaput. Pa sam ovu fotku ispucala tek tako, iz iskustva osobe koja zna da se povijest ipak ne ponavlja. Niti jednom. Ne moze se dvaput zagaziti u istu rijeku, zaljubiti u istog covjeka, niti ispricati savrsenu pricu na ruskom, kad ne govoris taj jezik. Neke ti se stvari ipak omaknu samo jednom. Pa sam s odmakom od dvije godine, ja ista ona uvijek druga ja, koja trenutno sve manje svjedoci izlascima sunca, ali zato je spremna dvaput potcrtati... linijom od istoka prema zapadu, da su neki zalasci sunca spektakularni sveijedan put. (A tko mi to prevede na ruski... e zbog njega cu biti spremna malo lazirati i povijest. A ta je bas neka.) tessa k |
| < | kolovoz, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
