VISOKO PODIZANJE KROVNIH GREDA ...

Image and video hosting by TinyPic

...lijepljenje ogledala

i nešto

...krpljenja i kotlokrpljenja


samosanacije

02.03.2013., subota

Tata







kad sam imala 25 slomio me jedan tip potpuno.
mislim… tu je sad naravno pitanje koliko se puta ista stvar može potpuno slomiti,
pa još istim čovjekom,
ali ajmoreć da se oko dotičnog tipa moja sudba kršila nekoliko puta,
a svaki je prijelom bio otvoreni lom.
ja bih onda namještala,
ali bi povijest, koja se uvijek ponavlja, pokazala da - krivo.

moju bi nestručnost i potpuno nekompetentnost za Samosanacije
rendgenski snimak otkrio
kad bih ja već mislila da je najgore iza mene.
a nije bilo, je li,
nego je čak trebalo lomiti ono što je već sraslo.
and again…
and again…
and again…

...
krivo sraslo.

treba još napomenuti da kliničkoj slici nije nimalo pomagalo ni to
što sam tako nasilno imobilizirana i nesretno priheftana za sebe,
čim bi jutarnja vizita otišla
nastavljala svoju vrtoglavu igru na jako skliskom terenu.

ipak... u prkos povijesti koja se ponavlja, reći ću da 15 godina nakon,
isti tip slomljeno izjavljuje da je jako pogriješio
što me tada nije zagipsao za sebe,
ali ja zbilja nakon 15 godina ne kanim pričati o tom tipu
… spiralnog prijeloma, mislim.

ono što hoću reći;
u dobi od 25 godina imala sam već jednu godinu duboke tuge iza sebe.
kasnije su se omjeri nekako neuredno promijenili…
ali eto…
puno mlada, okuugodna, navodno pametna,
i potpuno neobaviještena da mi je svijet pod pod nogama -
bila sam segmentno slomljena.

a onda me jednog dana
(e ovdje počinje priča koju kanim ispričati)
totalno shrvanu na štengama u kući presreo moj otac,
kojemu kao ni majci mjesecima nisam dozvolila približavanje,
i potpuno unesena u njegovanje svoje tuge,
pustila sam ih da se sami bave njihovom… kako znaju i umiju,
tugom roditelja koji vidi da mu je dijete duboko nesretno.

no taj dan, moj je otac odlučio ne dozvoliti mi da klisnem uz njega prema potkrovlju
kao mačka koja nikom ne pripada,
već me blago zaustavio primajući me za ruku,
i tim me pokretom natjerao da ga pogledam u oči,
a onda kad je bio siguran da je ušao u moj pogled, samo je rekao;

"kćeri moja, nije ni od nas nitko bolji."

neću to nikada zaboraviti... to njegovo identificiranje sa mnom.
to njegovo – od nas.

i još je stisnuo šaku u zraku.


...

danas ga vozim u bolnicu...
ali...
ja znam da zbilja nitko nije bolji...
da ništa nije jače od nas.

pa čak i ako trenutno nemam sliku stisnute šake u zraku.


tessa k

- 11:07 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2016 (5)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (6)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (9)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (10)
Rujan 2012 (15)
Kolovoz 2012 (15)
Srpanj 2012 (8)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (6)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (6)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (8)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (7)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (3)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (4)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (5)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (2)