žao mi je zbog izgubljenih komentara na "blijedoplavom" koji su me dirnuli. neka mi oproste, ali.... morala sam prebaciti skretnicu na ovo ovdje mjesto. morala sam preseliti ovaj tekst... on pripada ovdje.
02.03.2013. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I uvijek sam mislila da je tata nježnija riječ od mama i nisam je do jutros mogla izgovoriti onim pravim zvukom... čak ni slušalica ni kilometri nisu joj naudili... Hvala Tessi :*
02.03.2013. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o frakturama sam si pisala. a nikad je nisu pronašli. nikad. ni kad sam u bolnici bila natučena i plava od onih limenih...što ih nazivaju ljubimcima... o frakturama sam mislila dok sam ležala hladna i bolna. a kad sam pala. pala sam na bok. jer meni je tu mjesto. kao fetus. ja sam "s boka". uvijek sam tako bila. tako spavam, tako se tješim i tako se budim. s boka. a on su mi rekli, snimit ćemo, još jednom. i previše sam snimki snimala dva put možda jer su mislili da ne zračim i da trebam zračiti a možda zbog onog što su mi govorili dok su mi objašnjavali da moram sve ponoviti. na mojim se slikama nekim čudom javilo nešto što nisu znali objasniti. kemijska. tako je izgledalo. meni. ne znam. ili sam čipirana. pa su me...učinili takvom...drugačijom...učinili su da zračim. a moje meni suđene i nečipirane kemijske na snimci nije bilo. rekli su "ovo je prava snimka"...to je moja kost. i ne fali joj ništa. a meni je falila kemijska. jer meni treba moja riječ. i meni je falio prijelom...jer me kost boljela. zbilja. i ne samo ta. i dobro bi mi došao...taj gips...dobro bi mi došao, ali nisam ga dobila. a kemijska...nje sam se uhvatila kad sam ustala. i tako sam počela...jednom...pisati na ovom jeziku sa svim svojim pravopisnim, gramatičkim i misaonim greškama kojima je oduvijek mjesto na mojim snimkama.
02.03.2013. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš, zvali su me na to neko čitanje za Dan žena. Rekla sam... - Ali meni još nije bila promocija. Ja se već dugo čuvam za svoju promociju i odbijam sve ostale prosce. Ne mogu sad posrnut. A onda je urednik rekao... - Ma hodi, to ti je par dana prije, najavit ćeš promociju. A ja sam gledala spisak žena i zaključila da želim biti s njima. I pristala sam... I oni su onda izabrali dvije moje priče. Prva je dugo vremena bila jedina koju sam napisala u trećem licu... toliko mi je trebao odmak od nje. Onda je kao takva stršala u rukopisu, pa sam je naknadno prevela u neko od svojih tekućih Ja. Ali druga... Druga je tekst koji nije moj najsnažniji, koji nije ni po mene najrazorniji, kojeg nisam ni isplakala, niti kao odluku dvaput pocrtala, kojeg nisam napisala iz grla..., koji nije bio ni ljubavno pismo, niti ljubavni "nemoj!", i čiji likovi (jedan) su tek puno kasnije jako dobili na značaju, ali to onda nisam mogla znati... No svejedno, taj tekst volim više nego ijedan svoj. Toliko ga volim da sam ga uspjela ugurati i u prvu knjigu i u drugi rukopis... taj koji je isključivo o prijelomima. A volim ga više nego ijedan svoj baš zato jer sam ga - "okinula s boka... link Ja okidam s boka. Pa i sebe. Ali me tata naučio stisnuti šaku u zraku.
02.03.2013. (14:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znači uskoro naš dan, a onda konačno i tvoj. ...mada zasad tvojim smatram onaj kad si se, ironije li, izdala...
čitala...znam taj šumski sudar :)
02.03.2013. (14:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skydiver
Jos nisu izmisljene rijeci, da otac kcerci, dojavi (kao u pjesmi 'Wild World' Jimmy Cliff), da ima, to nesto prijetece, u svijetu, out there, od kojeg se ocevima ledi krv, dok pokusavaju da se upokore cinjenici, da ima stvari od kojih nece moci zastititi svoje male princeze..
02.03.2013. (15:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
postoji neka posebna povezanost očeva i kćeri.. cak mislim da ju je nemoguce nekome ispricati.. predivno ga je imati uz sebe i znati da te stiti.. nadam se da ce ti tata biti dobro.
02.03.2013. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rekla sam : - ti ne pričaš priče...ti sviraš na strunama neke stare srcolike harfe koja dira duboko i kopa neke stare rane ...i to radiš fenomenalno nježno i divno... a šaka je tu i ako je momentalno ne vidiš uvijek je osjećaš kada je trebaš
04.03.2013. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam još jednog takvog tatu...nikada ga nisam ni u čemu poslušala; mada on to i dalje očekuje i traži , ma i zahtijeva,čekam dan kad ga moje neslušanje više neće žalostiti, kad će shvatiti da su zidovi na koje nailazim i koje želim rušiti, bojati, brusiti, gletati, bušiti...moji, baš moji, i da mi je svaki udarac i strgan nokat baš nekako neodoljivo potreban. Želim puno zdravlja i čvrstu šaku tvome.
06.03.2013. (11:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
žao mi je zbog izgubljenih komentara na "blijedoplavom" koji su me dirnuli.
neka mi oproste, ali.... morala sam prebaciti skretnicu na ovo ovdje mjesto.
morala sam preseliti ovaj tekst...
on pripada ovdje.
02.03.2013. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Juli
I uvijek sam mislila da je tata nježnija riječ od mama i nisam je do jutros mogla izgovoriti onim pravim zvukom...
čak ni slušalica ni kilometri nisu joj naudili...
Hvala Tessi :*
02.03.2013. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez šećera. Hvala.
o frakturama sam si pisala. a nikad je nisu pronašli.
nikad. ni kad sam u bolnici bila natučena i plava od onih limenih...što ih nazivaju ljubimcima...
o frakturama sam mislila dok sam ležala hladna i bolna.
a kad sam pala. pala sam na bok. jer meni je tu mjesto. kao fetus. ja sam "s boka". uvijek sam tako bila. tako spavam, tako se tješim i tako se budim. s boka.
a on su mi rekli, snimit ćemo, još jednom.
i previše sam snimki snimala dva put
možda jer su mislili da ne zračim i da trebam zračiti
a možda zbog onog što su mi govorili dok su mi objašnjavali da moram sve ponoviti. na mojim se slikama nekim čudom javilo nešto što nisu znali objasniti.
kemijska. tako je izgledalo. meni. ne znam.
ili sam čipirana.
pa su me...učinili takvom...drugačijom...učinili su da zračim. a moje meni suđene i nečipirane kemijske na snimci nije bilo.
rekli su "ovo je prava snimka"...to je moja kost. i ne fali joj ništa.
a meni je falila kemijska. jer meni treba moja riječ. i meni je falio prijelom...jer me kost boljela. zbilja. i ne samo ta. i dobro bi mi došao...taj gips...dobro bi mi došao, ali nisam ga dobila.
a kemijska...nje sam se uhvatila kad sam ustala. i tako sam počela...jednom...pisati na ovom jeziku sa svim svojim pravopisnim, gramatičkim i misaonim greškama kojima je oduvijek mjesto na mojim snimkama.
02.03.2013. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
Znaš, zvali su me na to neko čitanje za Dan žena.
Rekla sam...
- Ali meni još nije bila promocija. Ja se već dugo čuvam za svoju promociju i odbijam sve ostale prosce. Ne mogu sad posrnut.
A onda je urednik rekao...
- Ma hodi, to ti je par dana prije, najavit ćeš promociju.
A ja sam gledala spisak žena i zaključila da želim biti s njima. I pristala sam... I oni su onda izabrali dvije moje priče.
Prva je dugo vremena bila jedina koju sam napisala u trećem licu... toliko mi je trebao odmak od nje. Onda je kao takva stršala u rukopisu, pa sam je naknadno prevela u neko od svojih tekućih Ja.
Ali druga... Druga je tekst koji nije moj najsnažniji, koji nije ni po mene najrazorniji, kojeg nisam ni isplakala, niti kao odluku dvaput pocrtala, kojeg nisam napisala iz grla..., koji nije bio ni ljubavno pismo, niti ljubavni "nemoj!", i čiji likovi (jedan) su tek puno kasnije jako dobili na značaju, ali to onda nisam mogla znati...
No svejedno, taj tekst volim više nego ijedan svoj.
Toliko ga volim da sam ga uspjela ugurati i u prvu knjigu i u drugi rukopis... taj koji je isključivo o prijelomima.
A volim ga više nego ijedan svoj baš zato jer sam ga - "okinula s boka...
link
Ja okidam s boka. Pa i sebe.
Ali me tata naučio stisnuti šaku u zraku.
02.03.2013. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez šećera. Hvala.
znači uskoro naš dan, a onda konačno i tvoj.
...mada zasad tvojim smatram onaj kad si se, ironije li, izdala...
čitala...znam taj šumski sudar :)
02.03.2013. (14:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skydiver
Jos nisu izmisljene rijeci, da otac kcerci, dojavi (kao u pjesmi 'Wild World' Jimmy Cliff), da ima, to nesto prijetece, u svijetu, out there, od kojeg se ocevima ledi krv, dok pokusavaju da se upokore cinjenici, da ima stvari od kojih nece moci zastititi svoje male princeze..
02.03.2013. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nellie
postoji neka posebna povezanost očeva i kćeri.. cak mislim da ju je nemoguce nekome ispricati.. predivno ga je imati uz sebe i znati da te stiti.. nadam se da ce ti tata biti dobro.
02.03.2013. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
Tako puno snage u tako malo riči...i jednoj gesti...
Slika mi ne izlazi iz glave, bez obzira što baš te slike nemaš.
02.03.2013. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
jel tata dobro?
02.03.2013. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
hvala ti... sutra ima operaciju. i tata i kći boluju od srca.
ali on... bit će dobro.
03.03.2013. (07:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
i kći... ona je već dobro, bolje ;)
03.03.2013. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
magle dolaze
Hm...Pa gle...
Tipovi koji slamaju u pravilu nisu vrijedni ni desetinu emocija koje im poklanja taj koga slamaju...Pa to mora već po samoj definiciji biti tako:
Jer, ako je vrijedan pažnje - zašto lomi?
I drugo:
A čemu bi inače i služio otac nego da ti kaže ono što već sama znaš, ali ne postoji dok se ne izgovori glasno?
03.03.2013. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dubinama
rekla sam : - ti ne pričaš priče...ti sviraš na strunama neke stare srcolike harfe koja dira duboko i kopa neke stare rane ...i to radiš fenomenalno nježno i divno...
a šaka je tu i ako je momentalno ne vidiš uvijek je osjećaš kada je trebaš
04.03.2013. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SvemirskePjesme
Eh, sviđa mi se... "ono"... i tata i kći... boluje... Hm...
Pitali su jednog umnog Umjetnika...Kako se može dobro pisati?
Ili moraš biti jako sretan ili nesretan...
Kako je biti "stalno" sretan nemoguće... Ja sam bio "ono" drugo...
Zato sam ja njemu u čast napisao... Sreća je samo tren!
Pozdrav!
06.03.2013. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Znam još jednog takvog tatu...nikada ga nisam ni u čemu poslušala; mada on to i dalje očekuje i traži , ma i zahtijeva,čekam dan kad ga moje neslušanje više neće žalostiti, kad će shvatiti da su zidovi na koje nailazim i koje želim rušiti, bojati, brusiti, gletati, bušiti...moji, baš moji, i da mi je svaki udarac i strgan nokat baš nekako neodoljivo potreban. Želim puno zdravlja i čvrstu šaku tvome.
06.03.2013. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...