...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
U tim i tim noćima
u tim i tim noćima prstima je ravnala kosu u redove. mekim dlanom udlanjivala grudi u papir; „ok, sada ih tek neće biti“, sva svoja bedra ostavljala u zagradama... (zaboravljana), struk i bokovi i usne – Cut. svu ženskost opteretila bi trotočkama teško i neizdrživo, sravnila je do patosa... do samog footera u jednom bosom slabašnom redu s platfusom, ali samo zato da bi je neupitnu i slavodobitnu vrućim dahom oživjela i dignula do ove zvijezde na ramenu koja ispunjava onu mušku želju. srce je otkucavala požurujući ga dvoprstno, tahikardijom od 120 znakova u minuti, jezik držala za bijelim zubima pa izmišljala svoj – još bolji za nerazumijevanje, na najduljoj trepavici griješila je u meko "č" standardnim korijenskim pravopisom... kvareći je suzom od korijena u imenu. zavodljivo i polako svlačila bi sve riječi sa sebe. jednu po jednu, do zadnje zadnjicijate male trokutaste krpice… potpuno svjesno i nimalo naivno, i baš ni u jednom trenu ne spustivši pogled. onda bi sva stidna, u italicu prebacila baš onu najnježniju riječ. davala se naizgled već u naslovima, privijala se mazno od prvog reda, pa onda odgurivala sve i jednog povrh svih u završnim poantama. na svakom svom kraju tresnula bi točkom tako jako da bi izbila svu žbuku iz uvijek preuskih margina, i samo jednim uskličnikom zakovala desetke otvorenih prozora na čijem propuhu je drhturila. bijela leđa okretala je u uvijek novi list. izvaljala bi svu posteljinu gužvajući tek vruće isprintano, šporkala ju tipfelerima iz gole obijesti, pa izlagala lažne mrlje na vešu od istine samo da odvrati pogled s one jedne rupe u tkanju... ni odozdo na gore, ni s desna na lijevo nije se davala. potcrtavala se uvijek dvaput, jednom se triput zanijekala, pa onda pisanim ugovorima cijelu razdijelila na četiri sporedne strane svijeta; tebi glava, tebi srce, tebi grlo, tebi sva ova muka u želucu, a onda sve porekla, opovrgla se i posve uskratila ležeći dijagonalno u prekriženoj crti preko boldanog mita ispisanog po krevetu prevelikom za - spavam. u glavi punoj kovrča muškom je riječi najljepše zvonila. dugim noktima zagrebla bi ramena pod muškom glavom u proredima sigurnim i samovoljnim… zjapećim i dubokim, a onda ujutro sva u čudu nalazila samo svoje zguljene emocije pod njima. svoj glas bi stisnula duboko u grlu, pa otvarala new document za prodorni vrisak, pa još jedan i još... i još... i još… za uvijek novu i glasniju jeku jekine jeke. u san bi tonula tek rječju posve izdovoljena. u tim i tim noćima - pisala je. tessa k |
| < | listopad, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
