VISOKO PODIZANJE KROVNIH GREDA ...

Image and video hosting by TinyPic

...lijepljenje ogledala

i nešto

...krpljenja i kotlokrpljenja


samosanacije

30.08.2012., četvrtak

SRCE (Anatomija suvišnog)


dok ima niti, vretena kojekamo doguraju









Trčim svakodnevno. Daleko i visoko šumom uz čiji rub živim. Godinama.
Tijelo mi je vretenasto, bedra pokretna.
Neki dan mi je sasvim ozbiljno rečeno da ne smijem prestati... mogla bih, navodno, umrijeti od - prevelikog srca.
Dio đavolje logike je to da sam dijagnozu dobila u času kad sam ja osjetila da srca više nema.
I da li zahvaljujući trčanju, ili neovisno od njega, no ispade nekako da sam osim vretenastog tijela zaslužila
(ili sam njome kažnjena) i lakoubodnu vretenastu ćud.
Pa govorim rečenice koje počinju s - "Gle..." , a dok olako kažem "sljedeći put" , ne vjerujem u "sljedeće"
jer mi "ovo" ne znači dovoljno.

Ja ni ne znam što se točno dogodilo s mojim srcem, jedino što znam je da ono već dugo nije u igri.
Možda sam ga izraslog na stranicama omiljenih djevojačkih knjiga, zajedno s nekom od potisnutih teških -
iščupala van, da više nemam čime preskočiti otkucaj. Ne znam, kažem...
Više od svega nosim potisnuto sjećanje kako sam ga u jednom času svila u cigaretu bez filtera i ugušila se njime,
a opušak onda ugasila u nekoj pepeljari.
A ovo… koje koje mi je naknadno podmetnuto (kao terapija za odvikavanje?) tek ono me jako otrovalo.
Vidi iskrivljeno, trotočke nadopunjava u šesterokute, ne valja mu ritam, ne valjaju mu stihovi…
nema nositelja poezije.

Ono moje srce, njega pamtim jako dobro.
Bilo je hiperaktivno nemirno, burno i inatljivo, i sakriveno ispod malih bijelih grudi tratilo se do zadnje kapi krvi u pjesmama bez iskustva,
dok je naizgled udaralo samo u crne tipke s hinjenim poremećajem pažnje i bez imalo osjećaja,
i uporno im lagalo: „nisam tvoje“, pa i onda kad su ga nježno dirali.
Uvijek u paničnom strahu da će me otkucati, da će negdje isplivati da jedino što ono želi baš - „pripadati“,
kukavno me izdalo previše... dva, puta.

Ali svejedno...

Nekad mi toliko nedostaje da mu se ne usudim izgovoriti ime.



tessa k


- 05:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2016 (5)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (6)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (9)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (10)
Rujan 2012 (15)
Kolovoz 2012 (15)
Srpanj 2012 (8)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (6)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (6)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (8)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (7)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (3)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (4)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (5)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (2)