VISOKO PODIZANJE KROVNIH GREDA ...

Image and video hosting by TinyPic

...lijepljenje ogledala

i nešto

...krpljenja i kotlokrpljenja


samosanacije

28.12.2011., srijeda

ZALJUBLJENA U ŽENU



Image and video hosting by TinyPic


Prošle je jeseni moju ruku u kinu potražila jedna druga ženska ruka...
Prelijepa ruka prelijepe mame školskog prijatelja moga sina.
Dok su njih dvojica mrvila kokice po tapisonu za prigušivanje, film na platnu je doživio rez i zamijenjen jednim drugim, potpuno osobnim, u mojoj glavi, a opet nimalo autorskim, jer nisam imala baš nikakvu kontrolu nad scenama koje su se ubrzano premotavale i zasjenile tekuću američku produkciju za koju smo prelijepa mama i ja jedva dobile karte. Na nekoliko ekrana istovremeno, vidjela sam češke kadrove... svih roditeljskih sastanaka, školskih priredbi i slučajnih susreta u predvorju škole koji nas čekaju u preostalih pet obaveznih godina. Dok je meka i nježna ruka čekala da umrtvljena moja oživi, dok su glumci na platnu „playing ded“, a moja ruka, kažem - još i više... scena koja je meni najteže padala je bila ona iz petogodišnjeg slijeda kojoj smo bile prve na udaru; scena u kojoj se pale dvoranska svjetla, titlovi putuju vertkalno gore, a nas dvije trebamo pogledati jedna drugoj u oči. Vidjela sam jako nejasan kraj.
Moje misli su tražile crveno – EXIT.

...
Zima u Zagrebu. Kraj godine opasnog življenja, kraj godine velikih promjena...
Ne znam da je Zagreb, ne znam da je zima. U svojoj četrdesetdrugoj zaljubljujem se u ženu.
Bolećiva. Opijena.
Ne mogu je smetnuti, ne mogu je istjerati... ni dimom ni metlom ni tamjanom.
Čekam je, pratim je, a ona bježi, ali kao da kaže – ja sam srna klecavog koljena... nanjuši mi trag
i je onda puštam da ide, da izabere smjer i ritam i gdje i kamo i koliko i kako dugo mojim venama, a onda je slijedim kroz nju samu kao kroz maglu.
Pa je hvatam u stisak čvrst i blag, i vidim najednom... ja imam stisak muške ruke.
I hranim je i češljam, i odijevam je i razodijevam, kao dijete i kao ženu, kao jutarnju i kao nocturne...
Daje mi se, pa onda ne daje mi se, kao glog je pikava, kao kamilica blaga, i ne znam je još, ali znam sve rane na atlasu njene kože i sve one ispod tog pergamenta.
Oblikujem je kao od mekog voska, svu bijelu i podatnu, i poduprtu mojim rebrom.
Prije sna je ipak puštam. I kažem joj zabrinuto i nježno: - Čuvaj se.
Ona kaže: - Čega? Baš ništa nam se ne može dogoditi.

...
Rekla sam da nikad neću napisati roman. Često sam baratala tom riječi; nikad, pa je ubrzo proigrala... kao lošu kartu, ali svejedno, neka nikad ne ćutimo kao velike odluke, nego kao vlastite granice. I ako su velike odluke najčešće lažne uzbune, bedem koji se zove "vlastita koža" se neda ni zajašiti, a kamoli preskočiti. Pa zbilja nisam krenula pisati roman.
Jednako kao što prije dvije godine sigurno nisam kretala pisati knjigu.
No neke stvari se naprosto dogode bez nas samih, pa i one koje eto uzmu sve što je naše.
Ja sam kao na zasluženom odmoru od pisanja u kojem sam sve izgubila i sve dobila nakon "nikad" i zbilja nisam krenula pisati roman.
Ali u jednoj proredu sam je srela. Nosila je ime koje je zatreslo sve moje strune i nije znala kamo ide.
Zaljubila sam se u vlastitu likinju. A ona piše moj roman...
- Baš ništa nam se ne može dogoditi.

...
Ja ću sebi zaželjeti treću želju. Znat ću joj i ime i značenje i sudbu, i čekat ću je i klonit ću je se i hrlit ću joj, i širit ću laži o njoj, i čuvat ću je se i kad mi darove nosi, i znat ću je koja je i iz kojih je kuća, i odgajat ću je i lomit ću je i pljeskat ću je srdačno po leđima, i pružat ću joj obraz na poljubac, i okrenut ću joj i drugi obraz, i odvraćat ću pogled od nje stidna, i skidat ću je pogledom i mrzit ću je rutinski, i lomit će me, i ljubit ću je i imat će me... ja ću se već jednom domisliti trećoj želji.

...
Žene koje pišu oduvijek sam zamišljala kao usamljene hodajuće misterije.
U stvarnom životu ispalo je da su žene koje pišu hodajuće misterije koje vode život o kojem je neukusno i pitati.
Ali ako nekoga baš zanima što je bilo kad su se upalila svjetla u kinu... nadopisat ću taj kraj ovdje bez njene pomoći.
To je iz mog života.



Image and video hosting by TinyPic


...
p.s.
lozinka za upload slike bila je - wild goose chase.
ne vjerujem, ali i to je iz mog života.
točnije napisano kao - Wilde goose chase.





- 23:46 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2016 (5)
Kolovoz 2015 (2)
Lipanj 2015 (6)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (9)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (10)
Rujan 2012 (15)
Kolovoz 2012 (15)
Srpanj 2012 (8)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (6)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (6)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (9)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (8)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (10)
Ožujak 2011 (7)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (3)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (4)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (5)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (2)