Marketing
ZALJUBLJENA U ŽENU
Prošle je jeseni moju ruku u kinu potražila jedna druga ženska ruka...
Prelijepa ruka prelijepe mame školskog prijatelja moga sina.
Dok su njih dvojica mrvila kokice po tapisonu za prigušivanje, film na platnu je doživio rez i zamijenjen jednim drugim, potpuno osobnim, u mojoj glavi, a opet nimalo autorskim, jer nisam imala baš nikakvu kontrolu nad scenama koje su se ubrzano premotavale i zasjenile tekuću američku produkciju za koju smo prelijepa mama i ja jedva dobile karte. Na nekoliko ekrana istovremeno, vidjela sam češke kadrove... svih roditeljskih sastanaka, školskih priredbi i slučajnih susreta u predvorju škole koji nas čekaju u preostalih pet obaveznih godina. Dok je meka i nježna ruka čekala da umrtvljena moja oživi, dok su glumci na platnu „playing ded“, a moja ruka, kažem - još i više... scena koja je meni najteže padala je bila ona iz petogodišnjeg slijeda kojoj smo bile prve na udaru; scena u kojoj se pale dvoranska svjetla, titlovi putuju vertkalno gore, a nas dvije trebamo pogledati jedna drugoj u oči. Vidjela sam jako nejasan kraj.
Moje misli su tražile crveno – EXIT.
...
Zima u Zagrebu. Kraj godine opasnog življenja, kraj godine velikih promjena...
Ne znam da je Zagreb, ne znam da je zima. U svojoj četrdesetdrugoj zaljubljujem se u ženu.
Bolećiva. Opijena.
Ne mogu je smetnuti, ne mogu je istjerati... ni dimom ni metlom ni tamjanom.
Čekam je, pratim je, a ona bježi, ali kao da kaže – ja sam srna klecavog koljena... nanjuši mi trag
i je onda puštam da ide, da izabere smjer i ritam i gdje i kamo i koliko i kako dugo mojim venama, a onda je slijedim kroz nju samu kao kroz maglu.
Pa je hvatam u stisak čvrst i blag, i vidim najednom... ja imam stisak muške ruke.
I hranim je i češljam, i odijevam je i razodijevam, kao dijete i kao ženu, kao jutarnju i kao nocturne...
Daje mi se, pa onda ne daje mi se, kao glog je pikava, kao kamilica blaga, i ne znam je još, ali znam sve rane na atlasu njene kože i sve one ispod tog pergamenta.
Oblikujem je kao od mekog voska, svu bijelu i podatnu, i poduprtu mojim rebrom.
Prije sna je ipak puštam. I kažem joj zabrinuto i nježno: - Čuvaj se.
Ona kaže: - Čega? Baš ništa nam se ne može dogoditi.
...
Rekla sam da nikad neću napisati roman. Često sam baratala tom riječi; nikad, pa je ubrzo proigrala... kao lošu kartu, ali svejedno, neka nikad ne ćutimo kao velike odluke, nego kao vlastite granice. I ako su velike odluke najčešće lažne uzbune, bedem koji se zove "vlastita koža" se neda ni zajašiti, a kamoli preskočiti. Pa zbilja nisam krenula pisati roman.
Jednako kao što prije dvije godine sigurno nisam kretala pisati knjigu.
No neke stvari se naprosto dogode bez nas samih, pa i one koje eto uzmu sve što je naše.
Ja sam kao na zasluženom odmoru od pisanja u kojem sam sve izgubila i sve dobila nakon "nikad" i zbilja nisam krenula pisati roman.
Ali u jednoj proredu sam je srela. Nosila je ime koje je zatreslo sve moje strune i nije znala kamo ide.
Zaljubila sam se u vlastitu likinju. A ona piše moj roman...
- Baš ništa nam se ne može dogoditi.
...
Ja ću sebi zaželjeti treću želju. Znat ću joj i ime i značenje i sudbu, i čekat ću je i klonit ću je se i hrlit ću joj, i širit ću laži o njoj, i čuvat ću je se i kad mi darove nosi, i znat ću je koja je i iz kojih je kuća, i odgajat ću je i lomit ću je i pljeskat ću je srdačno po leđima, i pružat ću joj obraz na poljubac, i okrenut ću joj i drugi obraz, i odvraćat ću pogled od nje stidna, i skidat ću je pogledom i mrzit ću je rutinski, i lomit će me, i ljubit ću je i imat će me... ja ću se već jednom domisliti trećoj želji.
...
Žene koje pišu oduvijek sam zamišljala kao usamljene hodajuće misterije.
U stvarnom životu ispalo je da su žene koje pišu hodajuće misterije koje vode život o kojem je neukusno i pitati.
Ali ako nekoga baš zanima što je bilo kad su se upalila svjetla u kinu... nadopisat ću taj kraj ovdje bez njene pomoći.
To je iz mog života.
...
p.s.
lozinka za upload slike bila je - wild goose chase.
ne vjerujem, ali i to je iz mog života.
točnije napisano kao - Wilde goose chase.
Post je objavljen 28.12.2011. u 23:46 sati.