...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
vlast kose
... kada shvatim da mogu zaokrenuti čitav svoj svemir samo jednim zanosnim zabačajem glave... pa obujmim prstima konstelacije što bježe istim pradavnim pokretom kojim sam nemirne pramenove hvatala u visoki rep... (da me krune i plešu dok hodam) ... nikad se jače nemam u rukama |
JUG
… Ma koliko ljubile putovanja i imale kilometara u nogama, žene u našoj obitelji imaju taj neki problem s orijentacijom. Na njihovoj će se mentalnoj mapi gore uvijek nalaziti – jug i zbog te je greške u sistemu u skladu s kojom se igla njihovog unutarnjeg kompasa nikada neće smiriti, ali će vječno podrhtavati, treperiti, titrati... isključivo oko svog južnog položaja - dobivena slika svijeta daleko od originala, rekla bih okrenuta naglavce... nepouzdana... ...nerazumno obojena čežnjom? A krene to još od malih nogu, pa je recimo jučer, za vrijeme utakmice Brazil – Obala Bjelokosti, osmogodišnjakinja koju je iz njenog svemira prenuo grleni glas strasnog devetogodišnjeg komentatora, pomalo zabrinuto - strepeći valjda kako se s navodno velikim Brazilom nosi provjereno velika uvala za kojom čezne... osmogodišnjakinja je dakle strasnom komentatoru najozbiljnije vratila sljedeće pitanje... prouzročivši usput nulti stupanj nevjerice na komentatorskom mjestu: Što si rekao... tko je dobio žuti karton... Brazil ili Vela Stiniva? … Jučer... pismo gospodina A.: ... od posljednjeg javljanja sve se potpuno promijenilo, i sad sam u nekoj totalno pozitivnoj, natural high, transcedentalnoj fazi. :) Razlog jednostavan - nakon sto sam climbed the highest mountain, run thru the fields, etc, konacno nasao what i have been looking for (tako barem vjerujem i tome se nadam), odlijepio sam, do te mjere da mi se stopala odvajaju od tla. Amazing. Naravno, u praksi sve bas nije tako jednostavno (surprise, surprise), ali to je sustina... Pricat cu ti, ovo je nabadanje po iphonu (hence the tipos) u wc-u. :) Amazing, kazem ti. Otpisah: :))))))))))))))))) Do te mjere da ti se stopala odvajaju od tla, kažeš… Jezik ću pregristi. I puno mi je drago. PUNO! Ali svejedno, molićulijepo, gdje sam tu ja? Mislim, ipak smo ti i ja rođeni na isti dan... (i nemoj mi sad tu cjepidlačiti... dan lijevo-desno). Pa… kada točno misliš da bih ja trebala odljepiti? Pre-ci-zno, molim te. U popodnevnim satima dohvatio me SMS: Jako brzo. Strpi se. Ti si sjevernije. Malo ti kasne zvjezde. … Koja nikad nisam čekala ni redove, ni tramvaje, nego bih radije pružila korak… jednako tako moj svemir ne čeka svoje zvijezde, pa ni one koje samo malo kasne i jutros sam s velikom sigurnošću u odabrani smjer, spakirala svoje južne torbe... Jer što god ja iz stranice u stranicu mjesecima ovdje uporno, veleumno i ah, masu profinjeno, tvrdila… postoje stvari koje se ne izgube u prijevodu… čak ni mom... i istina je ta da moja stopala... odljepila, neodljepila… uvijek znaju svoj put. Ona su životno navigirana svojom južnom zvijezom. I možda destinacija nikad nije odviše pre-ci-zna, a većina bi čak ustvrdila da mi je navigacija upravo očajna kad i od tako labavo ciljanih mjesta najčešće pogodim sasvim druga, no putovanje je garantirano začudno. ...a to je ono što broje žene u mojoj obitelji. ...obje |
jedna slika
|
reisefiber kao stanje organizma
|
< | lipanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |