samosanacije

…
Ma koliko ljubile putovanja i imale kilometara u nogama, žene u našoj obitelji imaju taj neki problem s orijentacijom.
Na njihovoj će se mentalnoj mapi gore uvijek nalaziti – jug i zbog te je greške u sistemu u skladu s kojom se igla njihovog unutarnjeg kompasa nikada neće smiriti, ali će vječno podrhtavati, treperiti, titrati... isključivo oko svog južnog položaja - dobivena slika svijeta daleko od originala, rekla bih okrenuta naglavce...
nepouzdana...

...nerazumno obojena čežnjom?

A krene to još od malih nogu, pa je recimo jučer, za vrijeme utakmice Brazil – Obala Bjelokosti, osmogodišnjakinja koju je iz njenog svemira prenuo grleni glas strasnog devetogodišnjeg komentatora, pomalo zabrinuto - strepeći valjda kako se s navodno velikim Brazilom nosi provjereno velika uvala za kojom čezne... osmogodišnjakinja je dakle strasnom komentatoru najozbiljnije vratila sljedeće pitanje... prouzročivši usput nulti stupanj nevjerice na komentatorskom mjestu:

Što si rekao... tko je dobio žuti karton... Brazil ili Vela Stiniva?




…
Jučer... pismo gospodina A.:
... od posljednjeg javljanja sve se potpuno promijenilo, i sad sam u nekoj totalno pozitivnoj, natural high, transcedentalnoj fazi. :) Razlog jednostavan - nakon sto sam climbed the highest mountain, run thru the fields, etc, konacno nasao what i have been looking for (tako barem vjerujem i tome se nadam), odlijepio sam, do te mjere da mi se stopala odvajaju od tla. Amazing. Naravno, u praksi sve bas nije tako jednostavno (surprise, surprise), ali to je sustina... Pricat cu ti, ovo je nabadanje po iphonu (hence the tipos) u wc-u. :) Amazing, kazem ti.

Otpisah:
:))))))))))))))))) Do te mjere da ti se stopala odvajaju od tla, kažeš… Jezik ću pregristi. I puno mi je drago. PUNO! Ali svejedno, molićulijepo, gdje sam tu ja? Mislim, ipak smo ti i ja rođeni na isti dan... (i nemoj mi sad tu cjepidlačiti... dan lijevo-desno). Pa… kada točno misliš da bih ja trebala odljepiti? Pre-ci-zno, molim te.

U popodnevnim satima dohvatio me SMS:
Jako brzo. Strpi se. Ti si sjevernije. Malo ti kasne zvjezde.



…
Koja nikad nisam čekala ni redove, ni tramvaje, nego bih radije pružila korak… jednako tako moj svemir ne čeka svoje zvijezde, pa ni one koje samo malo kasne i jutros sam s velikom sigurnošću u odabrani smjer, spakirala svoje južne torbe...

Jer što god ja iz stranice u stranicu mjesecima ovdje uporno, veleumno i ah, masu profinjeno, tvrdila… postoje stvari koje se ne izgube u prijevodu…

čak ni mom...

i istina je ta da moja stopala... odljepila, neodljepila… uvijek znaju svoj put. Ona su životno navigirana svojom južnom zvijezom.

I možda destinacija nikad nije odviše pre-ci-zna, a većina bi čak ustvrdila da mi je navigacija upravo očajna kad i od tako labavo ciljanih mjesta najčešće pogodim sasvim druga, no putovanje je garantirano začudno.

...a to je ono što broje žene u mojoj obitelji.

...obje