Izgubljena u slaganju šarenog spomenara zbrkane paginacije
nisam primijetila koliko boje nema u meni,
niti da je zimska svjetlost koju dajem samo treptava low ink lampica pregrijanog pisača.
I pitam se što su o takvom traćenju energije mislili noćni leptiri sačuvanih lakoumnih krila...
A onda najednom... out of the blue
prosula se Primavera u pigmentima žutog preko Vodenog žiga.