_m
30.08.2023., srijeda
ples
.
29.8. Mjesečina s oblacima se rve čini se stropoštat će se Zemlji i već sjećanje se otme: od jučer nije bilo što se može dok unatrag u prividu ovom u sutra se kreće oslobodi se slike što razum očima želi i u svakoj propasti otkrit ćeš iskru bisernoga sjaja svaki osmijeh grudi probost će zaslađenijim vrhom i nikad ne će biti dosta groziti se suprotnom stranom i nikad želja ne će onemoćati pružanjem preko kože Mjesečina svu Vodu uspravlja i tamo gdje čini se Vode nema do dodira ključa na ispruženim prstima a ondje gdje grmljavina usjekla se kostima u riječi preobratit će joj se ples sa sedam velova i ništa se ne će oduzeti ništa umanjiti do Sunca udah bit će gromči a sve lomače svijeta zatrudnjet će krivovjerjem i nijedna ne će biti uzalud ako plamen vrhom dno podzemlja dohvaća Mjesečina Vodom gori i kad vid ju zaniječe poslušaj! u nama je posvuda je sjećanje do sveg što bi mogli . . |
29.08.2023., utorak
jarosno
.
. noć je opet bila potopljena i pod unakrsnom paljbom Voda nije se stiglo razmišljati nije se moglo od zabrinutosti koja se upila svakoj pori misli reklo bi se: bezrazložno reklo bi se: nepotrebno ali sve što se zna - poraženo je svaka logika bila je promašaj disanja i onda se zatekneš na neosvojenom području sitan pod utegom smisla dok daljinom odjekuje krik koji sve obavije i traje u svemu sadržan zauvijek poput more u snu što zaposjedne tron svakog živog bića i kraljuje mu bez privole očinski nasilno materinski brižno približiš li se upast ćeš u vododerinu kontradikcija prošlost će preslagivati ugode a sadašnjost poput obeliska izduživat će se visu ne mareći za potrebu dna gle, ovdje buduće nije poželjno izazovu ne pristaje na otkupninu rizika buduće umire u utrobi neporođeno takav san ne ćeš tom kraljevanju nisi odan i već žuriš k neistomišljenicima brusiti si oštrice otpora već si Histrion i omču ispod grla trgaš već sedam mačeva o pasu imaš a osmim desnicu daruješ već krenuo si i ne ćeš stati . . Oznake: kolovoz |
28.08.2023., ponedjeljak
prvi korak
.
. uzmem šutnju u buci dana i promatram pljuskove svjetlosti po oblicima samo to a nije mi svejedno kad neotopljen u vodi plutam možda sam zahvalan jer nisam kamen na dnu mora i nisam redak knjige u polici čujem kako pokret noge odzvanja na pločniku upijem miris kruha u činiji toplog mlijeka odem iz sada poput vremenskog putnika na klupu uz rijeku ispred Bastiona i odmah vratim se tražeći početak misli koja nosila me a u kojoj je prvi korak na putu do hrama daleko od svih odgledanih ulica . . Oznake: kolovoz |
26.08.2023., subota
fragment
.
. u očima noć snu ne stigne razbije se, slomi kalež tek fragment ostane i okus mu ruba na kom žeđ gori od tisuću stuba nije tvoje, nemaš zora ti umakne Sunce ju odstrijeli i pogodi te kao da ste cijeli padneš a bol se oslobodi do krvi se zoveš mrviš po kostima sve tišim glasom ovdje nitko ne stanuje pokušao si, ali nisi onaj koji se raduje netko si drugi kad snu ne stigneš netko si nepamćen kad sebe se napiješ tek fragmentom ruba žuđenog okusa . . |
25.08.2023., petak
krug
.
. nedostaje dan i nedostaju riječi, glas iznad litice u njemu i sjaj u oku što misao sjaji poput kapljice u moru zbog gorčine azur je izostao zbog gorčine što ga nije bilo u pogledu propušten je dan sve njegovo ostalo je u vrtlogu i od sna koji je trajao zapamti se samo tren mekoće nje u naručju poput tople posteljice koja oduzet će se životu uzmem gnjev i ne dam! vrelini dodat ću vrelinu kad nemaš odmah već više bit će dok gori dodiru kad hoćeš jako iščezne strah smjer svjetlu ocrta se na obzoru i ne ću i ne marim više sad sam val na moru slanoće sam žedan i krvi utrobe i visine s krilima plavetnilu i hridi one nasuprot pučine gdje se prestaje i počinje krugu . . |
24.08.2023., četvrtak
opomena
.
. još uvijek slavodobitne su krivulje osmijeha na obrazinama nezahtjevnih života još uvijek trpi se očita neudobnost prianjanja nesrazmjerna globalnom prečacu shvaćanja ionako nije važno poricati ako laž je očigledna istina pa patvorine slika idealni su nadomjestci postojanja i na koncu postat će artefakti uljepšanih budućih sjećanja zato što sve je kolektivna halucinacija u takvom dopunjavanju stvarnosti i zato što uskraćuje se imaginacija koju dugovat ćemo neimarima i zato što nema moguće zapremine vrijednom i zato što se bez hrabrosti sve moguće ne htjedne aksiom smo ograničenja svima postojećima i sramna početna točka odmatanja klupka budućim životima . . Oznake: kolovoz |
22.08.2023., utorak
zora prije sutra
.
. ova kolovoška zora kulisa je ispod pastelno plavog gorenja kojoj se ne može pobjeći a iskri se ispod kože od buđenja poput nasrtljivog sugovornika koji svakom riječju odstrijeli misao još neobrađenu do bespomoćnog stanja učini se kako smo joj umetnuti bez osobite namjene u nekoj inerciji ratovanja svrha i učini se kako smo podijeljeni do odluke s njom opet oprijeti se ili dopustiti privolu bezuvjetnog pripadanja . . Oznake: kolovoz |
21.08.2023., ponedjeljak
odluke
.
. ovdje smo sada ne kako bi se mehanika cjeline bez razloga održavala ne uslijed bestijalnosti svih stvari ne zbog obijesti sila ovdje smo kako bismo stvorili trenutak iz kojega vrijeme poteći će voluminozno poput krvi i grimizom gorjet će s kapima kiša odguravajući bljedilo nezainteresiranosti ravni dane koji se unedogled ponavljaju ovdje smo sada kako bismo postali demiurzi onoga što još nije zapisano a tinja u zamahu ruke poput stoljetnog hrasta kad vršnim listom hita k Suncu crpeći se iz korijena elementima Zemlje nikada u tome ne odustajući pomjerimo li se iz binarne perspektive napustimo li križaljke ovo jeste, ovo nije dopustimo li si kaligrafiju misli upremo li sluh do glazbe koju meso po rebrima sklada eto nas! u atriju velebnog hrama nadomak oltara za kojim se blaguje bez žrtvovanja ili tu smo sada u kapricu beskonačno definiranih orbita i beznadežno nemoćni u vrtnjama krvoločnih gravitacija? sve u svemu sada smo ovdje uvijek na istom i jedinom križištu vremena gdje odlučujemo: sluhom se pred njim zanijekati ili predati se otkucajima u njemu! . . |
20.08.2023., nedjelja
tren
-
- u prijevodu neprotumačeni čujemo vjerolomne predosjećaje imobiliziramo se simbolima u žljebove dnevnog raspoloženja bez naročitog napora što je dobrodošlo vidokrugu koji bit će prostraniji od bilo kojeg mogućeg opipa i nada impregnirana u svakoj stanici kad se zbroji sferi tijela poput osipa bit će izraženija unatoč očitom otklonu od Pasje zvijezde unatoč neosjeverenom razumu nema zakona po kojemu DA pod krinkom postaje NIJE ili MOŽDA nije istina s predviđenim rokom trajanja nije bila da nije u sada za sutra jer ovaj sad pogled mrtvo bi živim vidio a misao iz dubine zdenca prosula bi se ne kapnuvši riječju usnama i jer ovaj sad kamen imena hitnut površini ne bi tragove ostavljao inercijom što od zamaha je glasa daleko prije svih geometrija i onkraj periodnog sustava elemenata uzalud je dodvoravati se krugu poznatih četiriju strana svijeta kad središte uvijek se pomakne (središte definitivno uvijek sve sjebe) pa obod smanjuje se u nasrtajima oštrijih tetiva i ne ostane na kraju ništa značajno ako se krug ne prekorači ako se ne napusti obala i ako se ne zapliva zaroni, poleti do dubine visina a kamo? k čemu? i što je vrijedno mogućem činu mišljenja ako nije građeno od opeke nekad visokog hrama s naumom za budući viši? što je dragocjeno ovoj krvi što kola ako ne će već sada poteći i proliti se u skerletu uzburkanija? konačno što je bilo koji tren ako prosto iz mesa nije mu otkucaj namjera? . . |
17.08.2023., četvrtak
čitljivost
.
. nema nas u Sibilinskim knjigama kao što donedavno nitko nije znao što je u središtu Strijelca ne umijemo čitati prorede gustoću im prstima oka osjetiti odrvenjeli smo suviše jednostavnim riječima i sve što ne stane u njih odbacujemo kao sablazan priklonit ćemo se hedonizmu uma s besprijekornom higijenom do korisnoga kako ne bismo pogriješili kako se ne bismo uprljali nestaje jedinka sa svojom cvatnjom iz klice nestaje pojedinac neobilježen predrasudama mnoštva stoga ne će nas biti u Sibilinskim knjigama a svjetlost prošlosti do budućeg sada već slomila se na obzoru događaja i k čemu pogled disanja usmjeriti kamo se otpustiti kako bi se svrha svjesnosti tvari do smisla pružila? lako se prepustiti nov je dan nova epizoda prezrene sapunice ako se preskoči praskozorje ako se propusti smiraj ako je prored između njih nikome čitljiv utjehu imamo napokon, i to je let kad posječena su krila i kad misao samu sebe dvori a poslije naposljetku ionako su sve Sibilinske knjige spaljene a središte Strijelca nedostupno . . |
13.08.2023., nedjelja
4:16
.
. u središtu srčanog zatajenja s neraspoređenim mislima razlog smjeru od kog ne odustaješ tražiš po tamnoj strani gje je Mjesečina ako svjetlost varljiva je sjenama ako žarištem prosipa sljepoću svoj stvaran odraz imat će tek nasuprot u tami gdje se zaustavlja nedostupna pogledu sve viđeno u bescjenju se nudi kamo god oči se pokrenu rutiniranom lakoćom skrivajući ponor i odgađajući shvaćanje o približavanju rubu ono što nemaš pokušavaš prikriti gomilanjem izgubljenog vremena dok se sveudilj životne vatre raspršuju po njemu poput jednog dugačkog i neprekinutog krika na mostu shvatiš Venus Cazimi po opnama nerva odzvanja kad sva vrata su zatvorena jer rekli su: skrijte se kad dolazi nevrijeme pogibelj donijet će a možeš li se zaštititi od sebe kojega zaniječeš negostoljubivošću uvijek poslušan i zauvijek smjeran mišljenju od kog imaš korist? trebaš li se poricati nepotrebnim dok obijesnoj hordi pripadaš ili ćeš prigrliti se rukama bez uma do tamne strane medaljona u koju koža gleda i s njom razgovara ne mareći za svima pokazan avers? . . Oznake: kolovoz, venus cazimi |
10.08.2023., četvrtak
dvostruko
.
. ispod brdovitih oblaka teži je život koji moraš na pluća sjedaju odroni umora ne misliš, ne umišljaš specifičnu težinu duha po milimetrima kože razbrojavaš nešto nedostaje, nečega nema a previše te ima, odveć sanjaš pukne struna uma i zrenja i sve što sebi odvajaš otme, susretom prisvoji oblačna strana pa stisne, pritisne; gledaš: tamo si i ovdje sada netopiv vodama, kao stijena baš a ipak sve manje te ima porozan si, vodama se prepuštaš potiho razlažeš u njima i već dvostruko se promatraš stiješnjen u onome koji mora a raspršen do onoga kom pripadaš . . Oznake: kolovoz |
08.08.2023., utorak
bez adrese
.
. živio je sam baš kao i svi drugi ni po čemu poseban ni u čemu značajan a onda se dogodi rat svijet se preokrene novi su cjenovnici a stari dugovi dolaze na naplatu pa bosonogi sad su face a oni koji su zaglavljeni ostali u očinskim promašajima moraju nizbrdicom sadašnjosti on nije imao sreće najednom prestao je živjeti kao drugi ponestalo mu je stvarnosti i prošlost se uselila u njega u sve što bi dotaknuo u svaku riječ koju bi izrekao prošlost je gnjila u njemu i on je nestajao ni po čemu poseban nikome značajan pročulo se: pomiješao je lijekove nestao predan zemlji ni po čemu poseban nikome značajan jučer srušili su njegovu kuću mrtva je u gomilama opeka i istrulih greda proviruje razbijeno staklo prozora sa Suncem vide se slomljena noga stola i uporno bijela šalica poslije života nitko u ničemu nije nikoga u ničemu nema tek zapis negdje ni po čemu poseban nikome značajan i pokoji redak ovdje kao omen komadića trake ovoga vremena . . Oznake: kolovoz, sadašnjost |
05.08.2023., subota
dan
.
. pobijedili ste a neki drugi vašu pobjedu proslavljaju ukravši vam vrijeme koje ste u nju sobom ugradili crvenim tepisima defiliraju anemične prikaze i bez duha vlasnici budućnosti gle, nadimlju se obećanjima koje nikada ne će ispuniti hrane se pohlepom opijaju lažima pljuju otrov po svetostima zbog kojih živi su mrtvi posvuda su poput virusa u ovoj kriminalnoj stvarnosti ne preostaje nam drugo nego ponovo k novoj pobjedi krenuti . . Oznake: kolovoz, sadašnjost |
04.08.2023., petak
drugačije
.
. nepotpun pričam s vjetrovima i ne marim za svrhu potrebe kazivanja jer šutnja zaustavlja na peronu s kojega niti jedan vlak ne polazi a ispražnjene riječi praznine uvećane donose ne potraje dugo i već si poslušan kotačić mašinerije koja nema sjećanja za budućnost u zaborav će se stropoštati Pieta Lady Day, Pastorala, Geto i čudiš se koliko može biti veliko odlagalište vremena za sve potraćene svjetova života? nikome ... nekome dospjeti žele riječi značaju nisi ptica selica koja genskom mapom određena je gnijezdu nisi predator bez ukorijenjene gladi u očnjacima s Mjesečinom stvaraš arhetip rezistencije mimo logičkih postavka važećih interesa mimo dresure i nagrada mimo jednostranog smisla Histrion si i ono što te dovelo amo unatoč svim pokušajima prilagođavanja unatoč lojalnosti, odanosti sad drugačije zborit će se s rebrima . . Oznake: kolovoz, blue moonlight |
01.08.2023., utorak
blue moonlight
.
. noć se sjenama zarivala u abdomen pokušavajući probuditi osjećaj koji nedostaje ne može se istodobno pripadati dvjema suprotstavljenim stranama pomiriti značaj lijeve i desne ruke u pokretu ne može se misao iz kože iscijediti ostane se na distanci sjećanjem a bivša središta urlaju stvarajući nepodnošljivu zaglušenost i ne zna se kamo se opredijeliti od koje misli otkati pređu značenja riječi ne zna se čemu buntovništvo kad smisao trajanja neprepoznat jači je od bilo koga i čega stečeno nije dovoljno uvijek pohlepom se dopunjuje i eto k čemu otpor - tijelu duh siromaši dok inercijom gomila si nepotrebno noću Mjesečina razbija svjetlosne iluzije točno pogađajući nepripadajuće u naramku izobilja nakon nje ne ostane ništa vrijedno ona žalcem topline prodre u stomak i prospe protuotrov sjetiš se nekad se početak misli dočekivao abdomenom kamo bi besprijekorno usjedao odmjeravajući elementarnu glad nekad si mogao reći: ne znam, ali želim nemam, ali hoću danas sve znamo poznajemo svaku među danas smo u uzama svoga znanja i zanemarujući stomačne tegobe dobro nam je u tom kavezu . . Oznake: kolovoz, blue moonlight |
