4:16
.
. u središtu srčanog zatajenja s neraspoređenim mislima razlog smjeru od kog ne odustaješ tražiš po tamnoj strani gje je Mjesečina ako svjetlost varljiva je sjenama ako žarištem prosipa sljepoću svoj stvaran odraz imat će tek nasuprot u tami gdje se zaustavlja nedostupna pogledu sve viđeno u bescjenju se nudi kamo god oči se pokrenu rutiniranom lakoćom skrivajući ponor i odgađajući shvaćanje o približavanju rubu ono što nemaš pokušavaš prikriti gomilanjem izgubljenog vremena dok se sveudilj životne vatre raspršuju po njemu poput jednog dugačkog i neprekinutog krika na mostu shvatiš Venus Cazimi po opnama nerva odzvanja kad sva vrata su zatvorena jer rekli su: skrijte se kad dolazi nevrijeme pogibelj donijet će a možeš li se zaštititi od sebe kojega zaniječeš negostoljubivošću uvijek poslušan i zauvijek smjeran mišljenju od kog imaš korist? trebaš li se poricati nepotrebnim dok obijesnoj hordi pripadaš ili ćeš prigrliti se rukama bez uma do tamne strane medaljona u koju koža gleda i s njom razgovara ne mareći za svima pokazan avers? . . Oznake: kolovoz, venus cazimi |