drugačije
.
. nepotpun pričam s vjetrovima i ne marim za svrhu potrebe kazivanja jer šutnja zaustavlja na peronu s kojega niti jedan vlak ne polazi a ispražnjene riječi praznine uvećane donose ne potraje dugo i već si poslušan kotačić mašinerije koja nema sjećanja za budućnost u zaborav će se stropoštati Pieta Lady Day, Pastorala, Geto i čudiš se koliko može biti veliko odlagalište vremena za sve potraćene svjetova života? nikome ... nekome dospjeti žele riječi značaju nisi ptica selica koja genskom mapom određena je gnijezdu nisi predator bez ukorijenjene gladi u očnjacima s Mjesečinom stvaraš arhetip rezistencije mimo logičkih postavka važećih interesa mimo dresure i nagrada mimo jednostranog smisla Histrion si i ono što te dovelo amo unatoč svim pokušajima prilagođavanja unatoč lojalnosti, odanosti sad drugačije zborit će se s rebrima . . Oznake: kolovoz, blue moonlight |
blue moonlight
.
. noć se sjenama zarivala u abdomen pokušavajući probuditi osjećaj koji nedostaje ne može se istodobno pripadati dvjema suprotstavljenim stranama pomiriti značaj lijeve i desne ruke u pokretu ne može se misao iz kože iscijediti ostane se na distanci sjećanjem a bivša središta urlaju stvarajući nepodnošljivu zaglušenost i ne zna se kamo se opredijeliti od koje misli otkati pređu značenja riječi ne zna se čemu buntovništvo kad smisao trajanja neprepoznat jači je od bilo koga i čega stečeno nije dovoljno uvijek pohlepom se dopunjuje i eto k čemu otpor - tijelu duh siromaši dok inercijom gomila si nepotrebno noću Mjesečina razbija svjetlosne iluzije točno pogađajući nepripadajuće u naramku izobilja nakon nje ne ostane ništa vrijedno ona žalcem topline prodre u stomak i prospe protuotrov sjetiš se nekad se početak misli dočekivao abdomenom kamo bi besprijekorno usjedao odmjeravajući elementarnu glad nekad si mogao reći: ne znam, ali želim nemam, ali hoću danas sve znamo poznajemo svaku među danas smo u uzama svoga znanja i zanemarujući stomačne tegobe dobro nam je u tom kavezu . . Oznake: kolovoz, blue moonlight |
još uvijek
.
. sadržan u klupku kriptiranih informacija oružan čvorovima što se ne daju razmrsiti još uvijek sanjam rubovima koje oplakuju vode Mjesečine to nije održiva realnost nije doživljivo i nema strukturu pod prstima a ipak je presudno vidu do svih oblika tvari poput gravitacije postojećeg poretka koju uzimamo neoprostivom svemu što je njemu drugačije mislimo obrascima u krugu ih preslagujući vidimo onako kako nas se želi vidjeti a zborimo prečacima po tragovima koje su jednako isti gazili gle, tako je svima dobro i jutarnje kave s razgovorima nikada nas ne će iznevjeriti tako je najbolje kad uvijek isto ne može se nikada mijenom uznemiriti odreži strast, nestat će strahovi ne spomeni sljepoću tame u kojoj si začet i svaki dan bit će dovojan k slijedećem se pružiti a ja još uvijek sanjam rubovima nekih davnih zanemarenih prošlosti kad svjetovi bili su otopljeni u vodi i dodirima tekli su neprestano se razgovarajući još uvijek sanjam rubovima kompromitirane stvarnosti . . Oznake: srpanj, blue moonlight |