.
.
noć se sjenama
zarivala u abdomen
pokušavajući probuditi osjećaj koji nedostaje
ne može se istodobno
pripadati dvjema suprotstavljenim stranama
pomiriti značaj lijeve i desne ruke u pokretu
ne može se misao iz kože iscijediti
ostane se na distanci sjećanjem
a bivša središta urlaju
stvarajući nepodnošljivu zaglušenost
i ne zna se kamo se opredijeliti
od koje misli otkati pređu značenja riječi
ne zna se čemu buntovništvo
kad smisao trajanja
neprepoznat jači je od bilo koga i čega
stečeno nije dovoljno
uvijek pohlepom se dopunjuje
i eto k čemu otpor - tijelu duh siromaši
dok inercijom gomila si nepotrebno
noću Mjesečina razbija svjetlosne iluzije
točno pogađajući nepripadajuće
u naramku izobilja
nakon nje
ne ostane ništa vrijedno
ona žalcem topline prodre u stomak
i prospe protuotrov
sjetiš se
nekad se početak misli
dočekivao abdomenom
kamo bi besprijekorno usjedao
odmjeravajući elementarnu glad
nekad si mogao reći:
ne znam, ali želim
nemam, ali hoću
danas sve znamo
poznajemo svaku među
danas smo u uzama svoga znanja
i zanemarujući stomačne tegobe
dobro nam je u tom kavezu
.
.
Post je objavljen 01.08.2023. u 06:48 sati.