_m

.
29.8.
Mjesečina s oblacima se rve
čini se stropoštat će se Zemlji
i već sjećanje se otme:
od jučer nije bilo što se može
dok unatrag u prividu ovom
u sutra se kreće

oslobodi se slike
što razum očima želi
i u svakoj propasti
otkrit ćeš iskru bisernoga sjaja
svaki osmijeh grudi probost će
zaslađenijim vrhom
i nikad ne će biti dosta
groziti se suprotnom stranom
i nikad želja ne će onemoćati
pružanjem preko kože

Mjesečina svu Vodu uspravlja
i tamo gdje čini se Vode nema
do dodira ključa na ispruženim prstima
a ondje gdje grmljavina
usjekla se kostima
u riječi preobratit će joj se
ples sa sedam velova

i ništa se ne će oduzeti
ništa umanjiti
do Sunca udah bit će gromči
a sve lomače svijeta
zatrudnjet će krivovjerjem
i nijedna ne će biti uzalud
ako plamen vrhom
dno podzemlja dohvaća

Mjesečina Vodom gori
i kad vid ju zaniječe
poslušaj!
u nama je
posvuda je
sjećanje do sveg što bi mogli
.
.

Oznake: kolovoz, M