_m

.
.
ispod brdovitih oblaka
teži je život koji moraš
na pluća sjedaju odroni umora
ne misliš, ne umišljaš

specifičnu težinu duha
po milimetrima kože razbrojavaš
nešto nedostaje, nečega nema
a previše te ima, odveć sanjaš

pukne struna uma i zrenja
i sve što sebi odvajaš
otme, susretom prisvoji oblačna strana
pa stisne, pritisne; gledaš:
tamo si i ovdje sada
netopiv vodama, kao stijena baš
a ipak sve manje te ima
porozan si, vodama se prepuštaš
potiho razlažeš u njima
i već dvostruko se promatraš
stiješnjen u onome koji mora
a raspršen do onoga kom pripadaš
.
.

Oznake: kolovoz