osamnaestoga
.
. kroz maglu i hladnoću kolona izdanih duša preprečuje put danu neka ne svane! neka se gnuša ispred svetosti kostiju što uspravne mukom ostaše zaista – neka nije dana! sve dok oni koji bi trebali brinuti o zdravlju i životima trguju smrću za desetpostotni interes sve dok njihovi nalogodavci zavaljeni u kneževskim foteljama i skriveni pod maskama jeftinih obećanja ti sebični, anemični tati sramotom ne odstupe neka nije dana lažima i obmanama! sveta kolona nije sebi izabrala put bez povratka zbog njih ne želi njihove dlanove na šupljinama grudiju tamo gdje ljudi obično imaju živa srca ne želi njihove prljave stvarnosti ne želi njihovu kaljužu koja vodi u budućnost srama . . Oznake: studeni, sadašnjost |
deimoskracija
.
. „Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše. Ne pogleda senjski arambaša, veće skoči u Cetinu vodu, pripliva je tamo i ovamo. Pak on uze Cetinku djevojku, odvede ju k Senju bijelomu.” Erlangenski rukopis, pjesma 100. s oduševljenjem prisjetim se događaja u kojima čast i dostojanstvo ostavljali su biljeg sjećanju predavši mu neupitan smjer kamo ova zajednica trebala bi težiti: prije stotinu trideset i devet godina bana Khuena Senjanin Josip ispratio je vritnjakom iz Sabora sada smo na stranputici u ćorsokaku u slijepoj ulici carstva avertebrata gdje pravičnost nam kroje „briselari” sve bliže nam je Himalaja Irska drugi dom Njemačka – zemlja obećana od četiriju strana svijeta mi smo nigdje i mućkamo karneval, luperkalije i korizmu u kašu koju naša djeca i nadasve nitko ne zavrjeđuje common sense je prestao stanovati ovdje ostala je amorfna lobotomizirana masa čiji se identitet pokazuje stranačkim iskaznicama ostali su oni plemenitog roda „ni tamo ni ovdje” što s glavama su u pijesku zaglavljeni skupo održavana ergela hohštaplera i naravno „veliki meštar sviju hulja” . . Oznake: veljača, sadašnjost |
no(r)t kroejša (Grey's Anatomy)
.
. kad istreseš se iz abdomena izložiš jetra taj najsočniji dio što blaguje se mirisom do okusa ne žališ ne mariš ako je nered netko zagrist će netko okrenuti glavu netko svoju primit će do kože rukama čvršće nije isto svima drugačija je dioptrija druga su uvjerenja ali nitko ne da stomak jer tamo su crijeva tamo govor priprema se svima kad zavlada kriminalna organizacija s pipcima do jednjaka navikni se na kloaku osmanlijski gen uključi za slavlje pripadanja budi podoban budi pobožan klekni ne prigovaraj veži konja gdje ti aga kaže! o tempora, o mores! bio bi sažetak povijesne zbilje u novoj sezoni serijala recikliraj! džaba se protiviti utaman negodovati kad većini trbuh umom gospodari na volju im užitak! . . Oznake: veljača, sadašnjost |
"di si lipa"
.
. ćudljiva veljača pokaže obraz na crven-bijelom bojnom polju ne zna se tko je s kim tko žeton je, tko uhoda čija maska krasi čije lice kamo koplja usmjeriti dogodi se što se čekat' nije moglo od svih momak istupi naočit iz zemlje sa sjevera stiže sjajniji od utega na vagi desnice čvršće no riječ u granit kamenu o ramenu mu štit sa samo dva slova za leđima čudovišni spisi ukroćeni, svima ispod oka prijete ako ovaj junak uzlova ih oslobodi tako pokaže se odabrani „di si lipa” zaori se „di si radosti” ne časeći časa djeva odgovori već grafiti prijestolnicu kite romansom puk se nadahnjuje posvuda lete emotikoni emocija poput ljepila svijet spaja Kupid svem tom veljanju ne stigne ali iznenada loše sluge gorih gospodara na scenu stupe brišući sve, zaustave euforiju nema priče, nema trubadura uozbiljite se! život se negdje drugdje događa . . Oznake: veljača, sadašnjost |
bez adrese
.
. živio je sam baš kao i svi drugi ni po čemu poseban ni u čemu značajan a onda se dogodi rat svijet se preokrene novi su cjenovnici a stari dugovi dolaze na naplatu pa bosonogi sad su face a oni koji su zaglavljeni ostali u očinskim promašajima moraju nizbrdicom sadašnjosti on nije imao sreće najednom prestao je živjeti kao drugi ponestalo mu je stvarnosti i prošlost se uselila u njega u sve što bi dotaknuo u svaku riječ koju bi izrekao prošlost je gnjila u njemu i on je nestajao ni po čemu poseban nikome značajan pročulo se: pomiješao je lijekove nestao predan zemlji ni po čemu poseban nikome značajan jučer srušili su njegovu kuću mrtva je u gomilama opeka i istrulih greda proviruje razbijeno staklo prozora sa Suncem vide se slomljena noga stola i uporno bijela šalica poslije života nitko u ničemu nije nikoga u ničemu nema tek zapis negdje ni po čemu poseban nikome značajan i pokoji redak ovdje kao omen komadića trake ovoga vremena . . Oznake: kolovoz, sadašnjost |
dan
.
. pobijedili ste a neki drugi vašu pobjedu proslavljaju ukravši vam vrijeme koje ste u nju sobom ugradili crvenim tepisima defiliraju anemične prikaze i bez duha vlasnici budućnosti gle, nadimlju se obećanjima koje nikada ne će ispuniti hrane se pohlepom opijaju lažima pljuju otrov po svetostima zbog kojih živi su mrtvi posvuda su poput virusa u ovoj kriminalnoj stvarnosti ne preostaje nam drugo nego ponovo k novoj pobjedi krenuti . . Oznake: kolovoz, sadašnjost |