.
.
„Svi junaci nikom ponikoše
i u crnu zemlju pogledaše.
Ne pogleda senjski arambaša,
veće skoči u Cetinu vodu,
pripliva je tamo i ovamo.
Pak on uze Cetinku djevojku,
odvede ju k Senju bijelomu.” Erlangenski rukopis, pjesma 100.
s oduševljenjem prisjetim se događaja
u kojima čast i dostojanstvo ostavljali
su biljeg sjećanju
predavši mu neupitan smjer
kamo ova zajednica
trebala bi težiti:
prije stotinu trideset i devet godina
bana Khuena Senjanin Josip
ispratio je vritnjakom iz Sabora
sada smo na stranputici
u ćorsokaku
u slijepoj ulici carstva avertebrata
gdje pravičnost nam kroje „briselari”
sve bliže nam je Himalaja
Irska drugi dom
Njemačka – zemlja obećana
od četiriju strana svijeta
mi smo nigdje
i mućkamo karneval, luperkalije i korizmu u kašu
koju naša djeca
i nadasve nitko ne zavrjeđuje
common sense je prestao stanovati ovdje
ostala je amorfna lobotomizirana masa
čiji se identitet pokazuje stranačkim iskaznicama
ostali su oni plemenitog roda
„ni tamo ni ovdje”
što s glavama su u pijesku zaglavljeni
skupo održavana ergela hohštaplera
i naravno
„veliki meštar sviju hulja”
.
.
Post je objavljen 08.02.2024. u 07:06 sati.