bez adrese
.
. živio je sam baš kao i svi drugi ni po čemu poseban ni u čemu značajan a onda se dogodi rat svijet se preokrene novi su cjenovnici a stari dugovi dolaze na naplatu pa bosonogi sad su face a oni koji su zaglavljeni ostali u očinskim promašajima moraju nizbrdicom sadašnjosti on nije imao sreće najednom prestao je živjeti kao drugi ponestalo mu je stvarnosti i prošlost se uselila u njega u sve što bi dotaknuo u svaku riječ koju bi izrekao prošlost je gnjila u njemu i on je nestajao ni po čemu poseban nikome značajan pročulo se: pomiješao je lijekove nestao predan zemlji ni po čemu poseban nikome značajan jučer srušili su njegovu kuću mrtva je u gomilama opeka i istrulih greda proviruje razbijeno staklo prozora sa Suncem vide se slomljena noga stola i uporno bijela šalica poslije života nitko u ničemu nije nikoga u ničemu nema tek zapis negdje ni po čemu poseban nikome značajan i pokoji redak ovdje kao omen komadića trake ovoga vremena . . Oznake: kolovoz, sadašnjost |