< listopad, 2024 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2024 (10)
Listopad 2024 (26)
Rujan 2024 (16)
Kolovoz 2024 (23)
Srpanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (18)
Travanj 2024 (21)
Ožujak 2024 (16)
Veljača 2024 (17)
Siječanj 2024 (22)
Prosinac 2023 (14)
Studeni 2023 (8)
Listopad 2023 (11)
Rujan 2023 (11)
Kolovoz 2023 (15)
Srpanj 2023 (18)
Lipanj 2023 (14)
Svibanj 2023 (12)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (20)
Veljača 2023 (16)
Siječanj 2023 (21)
Prosinac 2022 (28)
Studeni 2022 (38)
Listopad 2022 (21)
Prosinac 2020 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (7)
Studeni 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (7)
Kolovoz 2006 (1)
Svibanj 2006 (3)
Travanj 2006 (1)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (9)
Studeni 2005 (9)
Listopad 2005 (1)
Rujan 2005 (13)
Kolovoz 2005 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
a blog

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

supatnik
20.10.2024., nedjelja
E moj Sizife

U svim epskim sukobima na blogu nikada mi nije bila namjera mijenjati nekoga, niti sam želio da bilo tko prihvati moje razmišljanje.

Naime ja sam uvjeren da se ljudi mogu mijenjati, dapače na vlastitom primjeru kao i na mnogim drugima sam svjedočio da traume mijenjaju ljude, ne uvijek i ne nužno ali ih ipak mijenjaju

Jednako tako sam uvjeren a i svjedok da ni jedna rasprava na blogu nikoga nije promijenila.

Obzirom da nisam očekivao a ni želio da se ljudi promijene, sve vrijeme u svim epskim raspravama sam pokušavao navesti ljude da se outaju i pokažu kakvi su stvarno, ispod brižno njegovane politure, u koju niko od nas nije vjerovao, jer koliko god brižno lagali o boljem sebi taj privid je nemoguće održati na dulji rok.

Uvijek me je fasciniralo kako bi ljudi pa i blogeri popizdili kad bi ta brižno nanošena politura popucala, i kako ne bi mogli podnijeti sliku samih sebe, onakvih kakvi stvarno jesu, pa bi uvijek iznova bjesomučno nanosili polituru u koju u stvari niko nikada nije ni vjerovao.

Zato sam uvijek u stvarnom životu a tako i na blogu više volio one nesavršene, neispolirane.

Zato i prestanak komunikacije nekih ljudi sa mnom doživljavam onako fatalistički, nije do mene, do njih je, ja se naime kao uostalom ni drugi nisam promijenio, a pogotovo nisam polirao lažnu sliku o sebi, pogotovo otkad sam sretno zaljubljen, a tome ima već evo cijelo desetljeće.

Najveći kompliment koji sam ikada dobio na blogu bio je kad su mi jednom Sarah be i jednom Klocki rekle da sam isti ko njen stari.

Naravno nije se odnosilo na političke rasprave ili bitke na blogu, nego na osobne odnose.

Nema većeg komplimenta nego kad ti neko jer si mu rekao nešto što mu se ne sviđa, kaže da si isti kao osoba koja ga voli najviše na svijetu.

Naravno i onima koji nas vole najviše se može dogoditi da pogriješe, iako da budemo do kraja korektni, najčešće se nama čini da su pogriješili a onda nakon pet ili deset godina shvatimo da ipak nisu.

Šta ćeš sve je to život.


- 15:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>