istina iluzorno je očekivati kako će netko iz svoje deluzije napustiti tu zonu svog komfora, ali uspjeh je ako postane svjestan tih napuklina na polituri, nakon čega obično postanu agresivni prema onome tko im ih "otkrije", a potom i odu;
20.10.2024. (17:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eto ovo mogu odgovoriti bez proučavanja. Na blogu ima puno tolerantnih, samo su nekako tolerantni unutar svojih podskupina - unutar skupa koji se bloghaerom zove. Tako se u jednom skupu nalaze oni koji se stalno nešto ljube, sami sebe komentiraju, sve napisano je prekrasno i bajno, onaj ikju. veći nego u Tesle. Pa imaš drugi podskup u kojem ima međusobne tolerancije,ali povremeno zaiskri, pa budu malo nategnuti odnosi , ali se onda sve opet vrati u normalu. Ima naizgled puno tolerantnih i oni će najčešće podupirati sve podskupove, ali ni pod prijetnjom smrti neće ponekad priznati očigledno jer šutnja je zlato.
jedina tolerantna osoba koju sam upoznala na blogu bio je moj kupus.Sa svima se mogao posvađati kad je mislio da je i pravu, ali se sa istima i smijati i zafrkavati
Ima i onih koji ne shvaćaju tanku granicu između tolerancije i posvemašnje glupoće. Nekad stvarno ni najveći glupani ne bi tolerirali neke stvari...
Eto:)))
20.10.2024. (18:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kupus je bio na mnogo načina poseban, oličenje tolerancije je i draga blogerica Marta, Annaboni ponekad ima mazohistički pristup, i nerijetko podupire ljude koji to ne zaslužuju, prvenstveno zbog njihovog odnosa prema njoj, ali to je naša Anči njenoj velikodušnosti nema kraja, da se nešto promijeni to bi onda bio neko drugi
20.10.2024. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ništa se tebi draga Anči nema za zamjeriti, a o gnjidama za koje si ti spremna izginuti, a oni okrenu glavu kad tebe kreteni vrijeđaju naiviše govore oni sami
20.10.2024. (19:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaka toleranca ( koja lijepa riječ), ima svoje granice i treba ih imati. Nekome su granice rastezljive, a nekome krute. Tolerancija je tzv. ničija zemlja, ja ti to vidim ko približavanje dviju država s integritetom i suverenošću ponašanja i mišljenja.
Daješ priliku, razumiješ, uvažavaš razlike, učiš o sebi na temelju tih razlika i izraziš svoje mišljenje i onda ponekad doživiš da netko ne uvažava tvoju različitost i da te silno želi prilagoditi sebi, ušutkati, umanjiti, uvrijediti, uvjeriti u svoje mišljenje kao jedino i neprikosnoveno...i tu je prijeđena granica i prestaje ta lijepa riječ. Nestaje. Imam nultu toleranciju na nasilje, vrijeđanje i grubost. Zato s mnogima na blogu više ne komuniciram i zbog toga mi nije žao.
Zato ja kažem da ima više istina, jer ima puno uglova iz kojih svi promatramo istu stvar. Ti su uglovi uvjetovani godinama, iskustvom, odgojem, naravi, raspoloženjem, hormonima, horoskopom, situacijom iz koje promatramo. Ti si puno puta bio ko moj tata. Koji još čuva ceduljicu na kojoj sam mu napisala: ne možeš biti sit od ručka kojeg je netko drugi pojeo.
Jel ti se dogodilo ikada da ne voliš ili čak mrziš kad si u pravu? Kada savjetujem mlađe od sebe, redovito želim da nisam u pravu, želim da me razuvjere, hoću da dokažu suprotno, uživam biti u krivu jer silno sam zaljubljena u nepredvidljivu iskru života, u čuda koja nam život pripremi, u malo dobrih ljudi, iznenadne dobrote, suze od sreće i ganuća i prave, providnošću blagoslovljene susrete.
20.10.2024. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerovala ili ne uglavnom mi je svejedno, gotovo uvijek sam u pravu, ne zbog toga što sam strašno pametan, iako i to jesam, nego zato jer sam se riješio vlastitih zabluda, najteže u životu je prestati inzistirati na vlastitim pogreškama, tek kad to uspiješ onda si stvarno slobodan, ja savršeno razumijem različite perspektive, zato se ne ljutim na druge, ali istina je samo jedna i nikakve perspektive je ne mogu mijenjati, mene malo pate jedino glupani i zli ljudi, ali to i u životu i na blogu riješim tako da se ne razgovaram s njima, znam da nekad to djeluje previše rigidno od mene ali previše sam vremena u životu potrošio na jalove rasprave, ne da mi se više
Svu svoju snagu, znanje argumente i dragocjeno vrijeme želim darovati ljudima koji to zaslužuju, nikome drugome
20.10.2024. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
najprije bješe teror relativizma, pa teror tolerancije, sad je teror milosrđa i prihavćanja drugih i drugačijih zašto drugi i drugačiji ne prihvate nas "druge i drugačije" sklon sam neposrednom govoru pa neću iznositi svoj iskreni stav....
21.10.2024. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Ko je po vama na blogu uzor tolerancije
20.10.2024. (15:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
JA, definitivno .....neću elaborirati
20.10.2024. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
istina iluzorno je očekivati kako će netko iz svoje deluzije napustiti tu zonu svog komfora, ali uspjeh je ako postane svjestan tih napuklina na polituri, nakon čega obično postanu agresivni prema onome tko im ih "otkrije", a potom i odu;
20.10.2024. (17:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
A nemoj
20.10.2024. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Problem je što se i vrate
Da sa sociološkog aspekta dalo bi se tu štošta zamijetiti a i psihologija pa čak i psihijatrija bi imala što reći
20.10.2024. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marival11
Eto ovo mogu odgovoriti bez proučavanja. Na blogu ima puno tolerantnih, samo su nekako tolerantni unutar svojih podskupina - unutar skupa koji se bloghaerom zove. Tako se u jednom skupu nalaze oni koji se stalno nešto ljube, sami sebe komentiraju, sve napisano je prekrasno i bajno, onaj ikju. veći nego u Tesle. Pa imaš drugi podskup u kojem ima međusobne tolerancije,ali povremeno zaiskri, pa budu malo nategnuti odnosi , ali se onda sve opet vrati u normalu. Ima naizgled puno tolerantnih i oni će najčešće podupirati sve podskupove, ali ni pod prijetnjom smrti neće ponekad priznati očigledno jer šutnja je zlato.
jedina tolerantna osoba koju sam upoznala na blogu bio je moj kupus.Sa svima se mogao posvađati kad je mislio da je i pravu, ali se sa istima i smijati i zafrkavati
Ima i onih koji ne shvaćaju tanku granicu između tolerancije i posvemašnje glupoće. Nekad stvarno ni najveći glupani ne bi tolerirali neke stvari...
Eto:)))
20.10.2024. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
a ja bi, recimo a ne spadam u "najveće glupane"
onako...u srednje, recimo : kužim i između redaka kad se netko preserava, ali pripisujem nedojebenom egu
20.10.2024. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Kupus je bio na mnogo načina poseban, oličenje tolerancije je i draga blogerica Marta, Annaboni ponekad ima mazohistički pristup, i nerijetko podupire ljude koji to ne zaslužuju, prvenstveno zbog njihovog odnosa prema njoj, ali to je naša Anči njenoj velikodušnosti nema kraja, da se nešto promijeni to bi onda bio neko drugi
20.10.2024. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Ništa se tebi draga Anči nema za zamjeriti, a o gnjidama za koje si ti spremna izginuti, a oni okrenu glavu kad tebe kreteni vrijeđaju naiviše govore oni sami
20.10.2024. (19:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Svaka toleranca ( koja lijepa riječ), ima svoje granice i treba ih imati. Nekome su granice rastezljive, a nekome krute. Tolerancija je tzv. ničija zemlja, ja ti to vidim ko približavanje dviju država s integritetom i suverenošću ponašanja i mišljenja.
Daješ priliku, razumiješ, uvažavaš razlike, učiš o sebi na temelju tih razlika i izraziš svoje mišljenje i onda ponekad doživiš da netko ne uvažava tvoju različitost i da te silno želi prilagoditi sebi, ušutkati, umanjiti, uvrijediti, uvjeriti u svoje mišljenje kao jedino i neprikosnoveno...i tu je prijeđena granica i prestaje ta lijepa riječ. Nestaje.
Imam nultu toleranciju na nasilje, vrijeđanje i grubost.
Zato s mnogima na blogu više ne komuniciram i zbog toga mi nije žao.
Zato ja kažem da ima više istina, jer ima puno uglova iz kojih svi promatramo istu stvar. Ti su uglovi uvjetovani godinama, iskustvom, odgojem, naravi, raspoloženjem, hormonima, horoskopom, situacijom iz koje promatramo.
Ti si puno puta bio ko moj tata.
Koji još čuva ceduljicu na kojoj sam mu napisala: ne možeš biti sit od ručka kojeg je netko drugi pojeo.
Jel ti se dogodilo ikada da ne voliš ili čak mrziš kad si u pravu?
Kada savjetujem mlađe od sebe, redovito želim da nisam u pravu, želim da me razuvjere, hoću da dokažu suprotno, uživam biti u krivu jer silno sam zaljubljena u nepredvidljivu iskru života, u čuda koja nam život pripremi, u malo dobrih ljudi, iznenadne dobrote, suze od sreće i ganuća i prave, providnošću blagoslovljene susrete.
20.10.2024. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Vjerovala ili ne uglavnom mi je svejedno, gotovo uvijek sam u pravu, ne zbog toga što sam strašno pametan, iako i to jesam, nego zato jer sam se riješio vlastitih zabluda, najteže u životu je prestati inzistirati na vlastitim pogreškama, tek kad to uspiješ onda si stvarno slobodan, ja savršeno razumijem različite perspektive, zato se ne ljutim na druge, ali istina je samo jedna i nikakve perspektive je ne mogu mijenjati, mene malo pate jedino glupani i zli ljudi, ali to i u životu i na blogu riješim tako da se ne razgovaram s njima, znam da nekad to djeluje previše rigidno od mene ali previše sam vremena u životu potrošio na jalove rasprave, ne da mi se više
Svu svoju snagu, znanje argumente i dragocjeno vrijeme želim darovati ljudima koji to zaslužuju, nikome drugome
20.10.2024. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
najprije bješe teror relativizma, pa teror tolerancije, sad je teror milosrđa i prihavćanja drugih i drugačijih
zašto drugi i drugačiji ne prihvate nas "druge i drugačije"
sklon sam neposrednom govoru pa neću iznositi svoj iskreni stav....
21.10.2024. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...