"Važnije je biti u miru nego u pravu!"
Ova je rečenica izokrenula moj život naopačke, ali doslovno naopačke.
Iako sam tu rečenicu teoretski znala već dugo, dugo, dugo godina, znala sam je samo teoretski što bi značilo da je i nisam živjela do nedavno. Nedavno sam pogledala jedan video klip u kom sam se susrela s tom famoznom rečenicom koja me navela na ponovno poniranje u samu sebe, na samoanalize i na ono što ja zaista u životu želim i na ono što mi je važno.
Što je svakome od nas važno?
Važan nam je vlastiti mir.
Ok, netko će reći važan je novac, važno je zdravlje, važna su djeca, ok slažem se i to je sve važno, ali to su sve neki izvanjski faktori na koje ne možeš utjecati, ali na ono što nosiš u sebi, e na to možeš utjecati, na vlastiti mir definitivno možeš utjecati kao što i sama smatram da je sreća stvar izbora tj. stvar odluke pojedinca.
Unutarnji mir je ono nešto neprocijenjivo, to je ono nešto što nema cijenu.
Tako i biti u miru je stvar odluke, potrebno je samo malo premetnuti kockice u glavi i sve se upravo posloži onako kako treba a to je da budeš u miru sam sa sobom.
I sama sam prije često uljetala u besmislene rasprave i nadmudrivanja s inim ljudima u kojima bi samu sebe izderala iznutra, potrošila bih riječi i energiju kako bi nešto dokazala, kako bih objasnila da sam ja u pravu i da je moje mišljenje ispravno.
Trudila im se objasniti da griješe, da takav njihov stav nije ispravan, da onaj čovjek nije loš kako oni misle, ali nikad nisam uspjela ništa dokazati jer svaki čovjek je pojedinac za sebe, svaki čovjek je jedan mali svemir za sebe, sa svojim razmišljanjima, stavovima, životom i ja neke stavove i razmišljanja ne mogu promijeniti niti svom maloljetnom sinu a kamoli nekom tko ima 30 i kusur godina.
Tako i na svaku situaciju koja nam se dogodi svatko gleda na svoj način, netko iz onog pink kuta i sve mu je super a netko iz dark kuta i sve mu je jebeni crnjak pa makar dobio i jack pot na lotu, vjerojatno ni to ne bi valjalo tada, ali to je tako - sto ljudi, sto ćudi.
Želim reći da je poanta cijele priče zaista biti u miru sam sa samim sobom jer to je ono nešto što nema cijenu. I danas kad mi dođe da uletim s nekim u neku sasvim besmislenu raspravu samo si ponovim tj. osvijestim tu famoznu formulu, pustim je da mi prođe kroz glavu, stanem i gledam onog nasuprot sebe.
Jednostavno, pustim neka ide, neka ispriča što ima, neka izbaci taj svoj bijes, ljutnju ili šta god iz sebe, mene se to i tako ne tiče. Neki će reći da je to statičan stav prema svijetu, ok, možda i je, a možda i nije, možda je to sve samo mudar stav. Reagiram samo onda kad to meni paše i kad smatram da to ima smisla i svrhe, sve ostalo prepuštam svemiru neka on to riješi jer meni je važnije biti u miru nego u pravu.
Ljudi u tim raspravama, pa i ja sama nekad sam strašno voljela biti u pravu, sada, nakon toliko godina mi je nekako važnije biti u miru sama sa sobom jer kad imam onaj unutrašnji mir sve mi se slaže baš onako kako ja želim i kako meni paše, i taj osjećaj smirenosti, sreće i radosti koja buja u tebi je zaista neprocijenjiv.
A biti u pravu - onako izmožden, iznerviran, emotivno prazan, izmoren, na koljenima, istrošen od silnih rasprava i nadmudrivanja je zaista besmisleno. Šta imam od toga da sam u pravu i sama sa sobom na dnu, umorena i energetski ubijena? I pitanje je jesam li onoj drugoj strani nešto uopće uspjela dokazati jer sudim po sebi - kad imam svoj stav ili mišljenje prema nekom ili nečem, ma nema te sile koja će me uvjeriti u suprotno. NEMA!!!!
Prema tome, sigurna sam da je računica vrlo jasna - bolje je biti u miru nego u pravu ...
