Dugo nisam pisala ništa .....
Čak nisam ni svraćala na blog. Pogubila sam se, jednostavno sam se pogubila u vremenu, pogubila se u prostoru.
Sve nešto kao hoću, hoću, hoću ali nikako, dan za danom proleti, tako proleti i mjesec, na kraju ti proleti i život a ti gubiš vrijeme na neke sasvim krive stvari u kojima se ne nalaziš, gubiš vrijeme na krive ljude i na nemoguće ispravljanje krivih drina, kako se ono kaže...
Preletila sam blog večeras i vidjela da sam nekad davno mjesečno imala i po 10-15 napisanih postova a sad kad vidim samo 1 ili 2 posta, sram me je, u biti, nije me sram nego sam tužna jer sam opet i ponovo radi nekih svojih novonastalih životnih situacija zapostavila nešto što volim i nešto što me ispunjava, pisanje i čitanje, moje jedino i najvjernije oružje - riječi...
Opet sam si dozvolila da izgubim sebe radi nekih drugih ljudi, radi nekih njihovih života i opet sam radi toga ljuta na sebe jer sam si jednom davno obećala da mi se to više nikad, ali baš nikad neće dogoditi, u biti, sama si neću dozvoliti da mi se to dogodi a upravo to mi se i dogodilo.
Opet sam zapostavila sebe i neke svoje ljubavi radi drugih, opet.
Mislila sam, u biti, bila sam sigurna da sam nešto naučila iz situacija koje sam prošla u životu, sada vidim da nisam naučila ništa, opet i ponovno ponavljam iste greške.
Opet radi nekih drugih ljudi stavljam sebe i svoje hobije u drugi plan. Kao da se ne volim... Ne valja, nije to dobro jer ako sam sebi nisi na prvom mjestu i najvažniji nećeš biti niti ikom drugom, to znam, to sam naučila, to sam shvatila samo to još relativno teško provodim u praksu.
Jednostavno, zabudalim svako toliko i pogubim se, baš sam kao guska u magli ponekad....
I nije što se pogubim, nije to ono najgore što se može dogoditi, nego se još i ispočetka čudim kako mi se to opet dogodilo. Kako se to samo meni moglo dogoditi, meni koja je totalni freak control za sve u svom životu?
Neki ljudi uče iz tuđi grešaka, neki ljudi uče iz svojih grešaka, neki ljudi nauče iz prvog puta, neki iz petog a neki ljudi ne nauče nikad....
Ja valjda spadam u posljednju kategoriju, u kategoriju onih koji ne nauče nikad i vrludam svijetom baš kao guska u magli ponekad...
