Ubit će me ove besane noći. Ubit će me definitivno.
Već noćima ne spavam. Odlazim na sapavanje oko 1 ili 2 iza ponoći, budim se oko 9 sati i kad bih barem tih nekoliko sati koje pokušavam spavati bile dio jednog kvalitetnog sna bila bih sretna, ali ne.....
Budim se, vrtim se i mučim se sama sa sobom u krevetu...Razbudim se, odlazim na terasu, gledam u noć, promatram nebo u svom dobro poznatom položaju. Namjestim se u polusjedeći položaj, dignem noge na ogradu, zapalim cigaru i gledam u nebo. Tada najčešće nemam nikakvih misli, tada mi u glavi bude samo praznina, ne mislim ni na što. Prazna glava bez misli to je izuzetna rijetkost jer jedan analitičarski um često je vrlo teško ako ne i nemoguće staviti pod kontrolu. Tom umu je stalno potrebno nešto čime bi se zabavljao. Moram izuzetno paziti kakave misli puštam u glavu u tim besanim noćima jer može nastati kaos, dakle, filtracija je stalno potrebna.
Nema negativnih misli, nema teških tema za moju glavu tada, nema pretjeranog razmišljanja o onome magičnom sutra, nema strahova, ne dozvoljavam. Jer ako i sam jedna takva ajmo reći loša mimsao uđe u glavu, tada bi krenula bujica koja se više ne bi mogla zaustaviti, ali ok, to je čisto ljudski i protiv negativnih misli se borim rukama i nogama, našla sam neki model koji funkcionira.
Kao što rekoh, na terasi s dignutim nogama i cigarom u ruci je super, glava je prazna a duša se puni.
Ali ne mogu tako svaku noć, moje fizičko tijelo traži odmor a ne dobiva ga.
Pokušala sam doći do spoznaje zašto već noćima ne spavam ali nema odgovora. Najprije sam mislila da je problem u punom mjesecu, jer tada obično ne spavam ili ako i spavam imam strašne noće more, ali nije stvar u tome. Ne spavam već puno prije od punog mjeseca a i pun mjesec je već odavno prošao, dakle, to nije.
Pomislila sam da je stvar u ovim nesnošljivim vrućinama ali nije ni to. Nije mi baš tako toplo u sobi, pokrivam se čak i plahtom, onako, čisto je ugodno za spavanje iako je ne podnosim toplinu i ubija me... Dakle, nije ni to...
Muče li me problemi?
Imam problema kao i svi iako ti problemi su u mojoj glavi percipirani na način da je to sada trenutno tako i da neće biti zauvijek, dakle, oni će proći upravo onako kako su i došli. Ne zamaram se puno s njima, ne bavim se pitanjem problema jer tada samo dobivaju još više na snazi a ja to ne želim ni pod koju cijenu. Oni su tu prisutni ali se ja pravim kao da ih i nema i ne razbijam glavu jer i tako sada ne mogu učiniti ništa po pitanju nekih stvari. Proći će, baš će proći...
Problemi kao uzrko moje nesanice su isključeni, jedino ako ne mene ne utječu na nekom podsvjesnom nivou, što isto nije isključeno ali.... E ako je to onda je to problem, ne veliki ali jeste...
Ništa, nemam izbora nego ovako provoditi noći na terasi i lajati na mjesec kako kažu stari ljudi. Šta je, tu je....
Buditi ću se i dalje svaku noć u neko ludo vijeme, pušiti na terasi, pa onda opet leći u krevet, pa se onda opet probuditi i probauljati malo po stanu i tako dok se moje fizičko tijelo ne umori i ne iscrpi do kraja, a onda kada se umori znam da će odraditi kvalitetan san....
Možda mi sada uopće i nije potreban san, možda je mom tijelu važnije gledati u noćno čarobno nebo, možda mi je upravo baš to potrebno, punjenje na jednom drugom nivou.... Možda....
Iako, noć je baš kao i pogled u nebo prepuno zvijezda baš čarobno i daje čovjeku mogućnost da budan sanja...
