Sve više vidim kako ne mogu, ustvari kako ne želim biti okružena negativnim ljudima.
Uvijek neka kukanjava, uvijek neki plač, uvijek neko crnilo oko njih. Kod njih je uvijek nešto, ma ne nešto, nego sve je kod njih loše, od trenutka kad ujutro otvore oči pa do tenutka kad zaspu.
Sve je problem, sve je teško, od onih najobičnijih i elemntarnih stvari i situacija pa do onih pravih konkretnih problema koji ih zadese. Uopće se ne čudim kad ih zadese pravi i veliki problemi jer svojim negativizmom upravo nesvijesno privlače u život takve loše situacije.
Ako stalno kukaš i plačeš da nemaš novaca - nećeš ga nikad ni imati!
Ako stalno kukaš i plačeš da te nešto boli - upravo bolest i prizivaš u život. Doći će ti, u to uopće ne sumnjam.
Energija misli je izuzetno moćno sredstvo i potrebno je vrlo oprezno "baratati" svojim mislima. Jednom davno sam čula jednu izreku: Pazi što želiš da ti se ne bi to i ostvarilo... I zaista je to tako, to zaista djeluje i potvrdilo mi se na tisuću i jedan način da su naše misli čudesne i da zaista njima možemo formirati naš svakodnevni život i privući, kako stvari tako i situacije koje će nam, ukoliko su pozitivne zaista olakšati život, ili suprotno - napraviti kaos. Pokrenuti lavinu kaosa koja ne staje.
Obično negativni ljudi i žive u totalnom kaosu i grču. Ne vide ništa lijepo, ne vide ništa pozitivno, na drugom primjećuju samo one loše karakteristike, ne smiju se, čekaju trenutak kada će ubosti sugovornika. Uvijek neke primjedbe, uvijek od njih neke kritike, uvijek neka zavist i ljubomora.
Njima je čaša uvijek napola prazna, a ustvari tako je lako pogledati istu čašu, čak i iz istog kuta i vidjeti da je čaša ustvari napola puna..... Nije to nikakva životna mudrost i filozofija. Za takav stav ne moraš završiti 7 fakulteta i okrenuti svijet naopako, potrebno je samo malo bolje pogledati i lagano izmjeniti rezon u glavi. Polako, sasvim, polako, korak po korak i čuda se počinju ostvarivati. Ali, jebi ga, pojedincima je i to veliki problem i lakše je odmah u startu bilo kakav projekt osuditi na propast i biti crn.
Da, lakše je tako jer ne moraš mijenjati sebe. Lakše je reći - ja sam takva i to je to, nego malo poraditi na sebi i malo se promijeniti. Naravno, ne radi drugih već samo i isključivo radi sebe, jer mijenjanjem sebe i svog mentalnog sklopa automatski pokrećeš cijeli niz promijena, od situacija koje ti se događaju u životu, od ljudi koji te okružuju, ma od svega....I tada svakodnevni život dobiva jednu sasvim drugu nijansu.
Netko dobiva crnu nijansu, a netko dobiva ružičastu nijansu, naravno, ovisi samo i isključivo o nama.
Nitko nam nije kriv za ono što nam se događa u životu osim nas samih jer i kad mislimo da nemamo izbora, izbor uvijek postoji.
Stoga ne želim oko sebe negativne ljude, nema ih puno, svega nekoliko, vrlo malo, ali ne želim ni to malo jer mi se neda slušati kako su oni jadni i kako su oni žrtve i kako je njima jako teško u životu i bla, bla, bla...
Moj izbor je da ih ne želim pored sebe jer niti su jadni, niti su žrtve i niti im je teško i niti im je lakše nego bilo kom drugom. Svakom je teško na svoj način i svatko ima svoje probleme - stvar je samo gledanja na problem.
I kao što kaže jedan film koji sam nedavno pogledala - na kraju ipak bude sve dobro, ako još nije dobro znači da nije kraj....
Uopće ne sumnjam u te riječi - zaista bude sve dobro. Treba samo vjerovati u to i to ćemo upravo privući, jer je to tako ....
