Ovaj naš život koji svaki dan proživaljavamo je jedna velika škola.
Često, gotovo stalno živimo automatski, ne primjećujemo znakove koje nam život nudi kao jedno upozorenje. Znakovi ponekad budu mali i gotovo neprimjetni ali opet dovoljno vidljivi da ih ugledamo, da ih prepoznamo i da odreagiramo na način da stanemo i zamislimo se što dalje, što nam želi reći, što moramo učiniti.
Kad nas život dovoljno puta upozori malim znakovima koje najčešće radi brzine i površnosti našeg življenja ne primjetimo e onda nam zasoli jednim velikim znakom, jednim ogromnim znakom da stanemo, da se osvrnemo i pogledamo oko sebe, pogledamo naš život, da vidimo što si radimo, i ne samo sebi već i svima oko sebe.
Razni su to znaci i ja ih vidim u svom životu a one koje ne vidim retrogradnom analizom shvatim da je to bilo to, ali sam sve ignorirala.
Ali život nas lupi po glavi kad se najmanje nadamo, sve se naplati prije ili kasnije i nema tu dugovanja. Sve je to savršena ravnoteža, sve je oko nas samo jedan zakon akcije i reakcije i nema tu puno filozofije, dovoljno je sve prihvatiti kao tako i promatrati tijek našeg života, tijek misli, tijek naših djela.
Dovoljno je osluškivati i potajno promatrati što će biti sljedeće, što će samo jedna naša misao dalje pokrenuti.
I super su mi ljudi koji tako žive, koji primjećuju i djeluju sukladno sa nekim nama nepoznatim svemirskim životnim energijama ali postoje i oni drugi ljudi.
Postoje ljudi koje je život dovoljno puta pošteno lupio po glavi a oni opet po svom, opet po dobro staroj i utabananoj šabloni i ne miču se od nje. Dobili su po glavi tj. život im je namjestio neku tešku lekciju upravo da bi nešto naučili, da bi nešto promijenili, da bi djelovali u pozitivnom smjeru ali oni ništa. Dobili su tešku dragocjenu životnu lekciju koju su teško odradili ali naučili nisu ništa, i nije problem što oni nisu ništa naučili već je problem u tome što će im se životna lekcija opet ponoviti i ponavljati dok ne nauče. Možda im je ova životna lekcija bila teška, poslana kao npr. bolest, a nisu ništa naučili, nisu ništa u životu promijenili. Sljedeća lekcija će im biti još teža, jer ako nećeš naučiti na lijep način e onda ćeš na onaj manje lijep, na onaj teži i onaj bolniji, ali lekcija se ponavlja dok ne usvojiš životna pravila.
I tako se ustvari stalno vrte u krug, od danas do sutra, od sutra do prekosutra i tako unedogled. Putuju kroz život kao putnici bez cilja...
Život je zaista samo jedna velika škola i svako iskustvo, pa čak i ono najgore je ustvari dragocijeno jer ništa nije za beze veze, sve, ali baš sve je upravo sa svrhom i razlogom.
O nama ovisi da li ćemo znati koji su to razlozi.
O nama ovisi da li ćemo ponekad stati i osluhnuti i zapitati se: zašto mi se baš ovo događa?
O nama ovisi koliko ćemo znati prepoznati što nam svemir želi reći.
Nema slučajnosti, slučajnost u našim životima ne postoji.....
Sve, ali baš sve do krajne sitnice je sa svrhom i razlogom a vrijeme nam pokaže kakva je svrha neke situacije...
I opet ovisi o nama da li to primjećujemo, da li to vidimo, da li razumijemo...
