Spavam sama.
Spavam sama u svom krevetu. Cijeli krevet je moj i samo za mene. Uopće se ne žalim. Baš mi je dobro tako samoj. Na sve događaje idem sama, na rođendane idem sama. Super mi je.
Često me pitaju kako podnosim samoću?
Super - odgovaram.
Sama sam ali nisam usamljena. Samoća i usamljenost je velika razlika. Sama sam jer nemam muškarca pored sebe, nemam partnera ali nisam usamljena. Imam popriličan broj meni dragih i dobrih ljudi pored sebe. Dakle, usamljena nisam, imam prijatelje.
U ovom svom periodu samovanja baš uživam, baš ugađam samoj sebi i cijeli svijet podređujem sebi onako kako ja želim. Radim ono što volim, ono što me usrećuje, družim se s kim ja želim, oblačim se upravo onako kako ja hoću, spajam nespojivo, ponašam se upravo onako - spontano, kako to meni priliči, i ne žalim se. Svoju samoću koristim do maksimuma, baš je onako dobrano iskorištavam, naslađujem se. Spavam do kada ja želim, javljam se na telefon kada i kome želim i nemam grižnju savjest ako otkačim cijeli svijet taj dan jer se meni upravo tako hoće.
Baš u pravom smislu ugađam sebi bez imalo grižnje savjesti prema ostatku svijeta. Iskorištavam svaki trenutak upravo onako kako ja hoću, i kako da mi onda bude loše?
Ma baš mi je dobro....
I onda kad mi netko kaže da je samoća ružna. Da, vjerojatno je ružna i teška kad sam ne znaš što ćeš sam sa sobom, kad si navikao je netko stalno pored tebe, kad znaš da sam ne možeš i da ti uvijek treba oslonac i netko da te gurne naprijed ali kad si sam svjesan svoje snage, jačine i moći koju nosiš u sebi onda to i nije tako strašno.
Uvijek imaš nekog posla, uvijek si nađeš neku zabavu, uvijek imaš jo nekih nedovršenih knjiga a na kraju uvijek imaš prijatelja s kojima nisi završio neku priču i još postoji nešto da se doda. Dakle, nije strašno, važno je samo organizirati se i ugađati sebi.
Postaviti sebe na prvo mjesto, postaviti sebe ispred svih, barem jednom u životu dok si sam i pošteno iskoristiti svoje samovanje...
I gledam te svoje prijateljice, sve u braku s po dvoje ili čak troje djece - same po cijele dane, i ne samo same, nego čak i usamljene u dvoje.
Pa čemu onda sve to? Zar nije bolje biti sam i onda barem znaš na čemu si, sam si i uzdaj se use i u svoje kljuse, zar ne?
A ovako, sam si u dvoje, zar to nije prestrašno?
Iz mog kuta gledanja, meni je, meni je to sve prestrašno i jezovito ali svatko bira sam svoj put i svoju sreću u životu.
Ja sam sada trenutno odabrala samoću koja mi izuzetno odgovara, nije to tako strašno kao što mnogi pričaju, meni čak i odgovara jer bolje mi je biti sama sa sobom nego biti sam u dvoje..
Ovo moje samovanje jako dobro koristim i sebično iskorištavam, kvalitetna je to samoća....
Ovo je samo još jedna etapa mog života koja će potrajati još neko vjerojatno vrlo kratko vrijeme zato je i tako sebično čuvam i neizmjerno joj se veselim...
Ovo je čisto ono samo moje vrijeme samo za mene ....
Neprocijenjivo bogatstvo....
