Stjepan Šuman
10.01.2012., utorak
Problematični tip
|
Gdje god dođem pravim probleme. Što ću kad sam problematičan.  Danas, 10.1.2012. (10:30-11:30) bio sam na testiranju za posao u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Ovo je bio zadnji test Fonda u nizu, (nekoliko njih zadnjih radnih dana) načičkanih oko neradnog petka i vikenda. Natječaj je bio raspisan u Narodnim novinama 12.prosinca 2011. U natječaju, u onom dijelu što većina ne čita, piše sljedeće: Na službenoj web stranici Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavit će se mjesto i vrijeme održavanja intervjua i testiranja stručnog znanja i engleskog jezika, najmanje pet dana prije održavanja. Oni su svoje napisali. To je važno. Dakle sve je po zakonu. Na testiranje za 11 radnih mjesta odabrano je oko 50 ljudi. Za ovoliko radnih mjesta to stvarno nije puno. Po mojoj procjeni, za telefonski obavijestiti kandidate (što oni nisu učinili!!!) trebalo je najviše oko 10 eura i oko 15 minuta vremena. Da li taj fond (koji raspolaže sa velikim količinama novca i zapošljava toliko puno ljudi) nije mogao sebi priuštiti 15 minuta radnog vremena jedne od svojih brojnih tajnica, i potrošiti 10 eura na telefon? Da li je njima u interesu proširiti svoju potragu za idealnim radnikom i uložiti tako malo u dolazak svih odabranih kandidata? Hm... Ili već imaju svog radnika zbog kojeg se održava test dok nas 50 ostalih uči po čitave dane i noći za ovakva testiranja na koja dolazimo iz čitave Hrvatske? Sad ćemo vidjeti... Dakle, na njihovim internet stranicama, u jeku novogodišnjih neradnih dana (kad nitko ne mari za obavijesti za koje tek neki znaju gdje su) objavljen je spisak ljudi koji su pozvani na testiranje. Mene su pukom greškom stavili u neodgovarajuću grupu pa su me zvali da ne dođem na jedan od testova. Samo zahvaljujući toj "sreći" dan prije testa sam saznao za test. Iako stalno visim na kompjuteru, nisam očekivao tako brzo testiranje i nisam pregledavao njihove stranice. Pogledam stranicu: Među njima je moja poznanica iz Ploča. Zovem tu ženu i potpuno očekivano, ona nema pojma o terminu testa. Dosta ljudi nije ni pročitalo u natječaju da moraju gledati njihove stranice za naći obavijest o testiranju. Zatekao sam je na blagdanima, otputovala je iz Zagreba u Ploče kod roditelja. Čudno! Za ove blagdane putovati?  Diže se sa obiteljske večere, sjeda u auto i žuri iz Ploča u Zagreb da stigne na sutrašnji ispit (Srijeda je-Testiranje je počelo prošli četvrtak, dan prije neradnog petka). Ona i muž joj voze 500km u Zagreb i sutra, nakon testa nazad u Ploče 500 km, jer u žurbi nije mogla povesti malog sina od 2 godine. Da bi spremila dijete i stvari na put i onda opet vozila 500 km u Zagreb. Ova obitelj je potrošila 1000 km puta, i čitava 2 dana blagdana u vožnju. I u svemu tome su imali sreće što sam ja stavljen u pogrešnu grupu (i to je možda mutno) jer inače ni oni ni ja ne bi znali za test. To je samo dio zamki koje postavljaju sotonske sluge da zaposle svoje igrače a da vi kao kišnica u oluku zaobiđete njihovu kuću i slijete se u kanalizaciju. Iako sam prijavio svih 11 radnih mjesta, kao agronom, pozvan sam na 8 odgovarajućih testiranja za građevinare. Tamo se ispituje samo znanje građevinara. Na drugim testiranjima, gdje nisam bio pozvan, testirano je znanje iz moje struke (zagađenje, plinovi, kemija). Na takve testove su pozvali moju prijateljicu građevinarku. To saznajem iz razgovora s njom i ostalim kandidatima. Tako ona građevinarka biva testirana iz onog što prema školi odgovara mom znanju, a ja bivam testiran prema onome što odgovara njenom školovanju. Na današnjem testu, nas 10-ak ulazi u salu za testiranje. Testovi na stolovima su čekali da sjednemo za njih. Pri ulasku zatičemo jednu kandidatkinju koja je već bila sjedila unutra (zajedno sa čuvarima). Gospođa je listala svoj test potpuno slobodno. Pored nje, na stolu, potpuno slobodno je stalo nekoliko listova (koji nisu test!). Dok smo mi sjedali i čekali početak pisanja testa, ona je svoj test već počela ispunjavati! Čuvari su to sve gledali i nisu poduzimali ništa. Naglasak na svim testovima je bio da se pišu kemijskom olovkom. Ona je svog pisala običnom olovkom. Pretpostavljam, kako bi se ovo što prepisuje (ako ne prepiše kako treba) poslije testa moglo ispravljati. Ništa se ne prepušta slučaju. Osim možda reakcije ostalih, ali u ovakvom društvu reakcija uglavnom nema... Objavljuje se početak testa, mi ostali palimo kemijske, okrećemo prvu stranicu... Naši budni čuvari pogledavaju gospođu, ali vide i mene i neugodno im je da ih promatram na nedjelu. Jedan čuvar odlazi. Ostaje čuvarka, prepisivačica, i nas 10-ak budala koji smo tu očito samo radi dojma o natječaju. Da apsurd bude veći, većina pitanja je bila o EU pravilima natječajne dokumentacije (džaba pravila i EU, mentalitet je ostao komunistički). Pišem svoj test, pogledavam čuvaricu, pogledavam prepisivačicu i njen bahati stav "tko vas j*** budale". Po mojoj procjeni gospođa prepisivačica već radi u Fondu, spustila se na test, zna već od kolega šta je sve u testu, izvadila je sve na papir i čak je lijena to naučit, a što se još i ne bahatit sa prepisivanjem??? Ispunjavam test, pogledavam ostale, svi zure u svoje papire. Čuvarica pogledava okolo; pogledava prepisivačicu, mene više i ne gleda jer je odavno skontala da sam sve skužio i da virim ko svizac iz rupe. I prepisivačica je također skontala da sam počeo buljit u nju i njenu non-šalantu hrpu "šalabahtera" na stolu. Jedno vijeme nije pogled prebacivala na "šalabahtere" (zbog mog buljenja), ali nije joj trebalo dugo da razbije i tu barijeru. Nakon par minuta prima si s desne strane šalabahter A4 formata u desnu ruku, podiže ga, lista ga! Kao da je test... Pogledam čuvaricu-ONA SVE GLEDA MIRNO. Mene više ne, ali nju da. Tlak mi raste na 300, puls na 180, dižem se, odlazim do prepisivačice, uzimam joj šalabahtere sa stola i izjavljujem: "Oprosti, ja se isto natječam za ovaj posao..." Prepisivačica: "Pa mogu imati podsjetnik!"  Čuvarica, diže se ko raketa: " Gospodine dajte mi te papire!" Ja: "Ne dam! Ja ću vama srušiti natječaj! A ovo je sad dokaz!" motam papire 2x i spremam u zadnji džep. Sjedam na svoje mjesto... Čuvarica se obraća prepisivačici: "E, je** ga, (psovka koja odaje njihov prisni odnos) ajde, dosta je..." Čuvarica uzima prepisivačici test i ispraća je van prostorije. Ova se još buni. Sjedam na svoje mjesto, većini kandidata, izgleda, uopće nije jasno što se događa. Nakon par minuta, čuvarica: "Što ste tako uzrujani?" Ja: "Pa kako neću biti uzrujan? Mi ulazimo u salu, ona je već tu. Lista svoj test i ima hrpu papira pored sebe i vi ste to sve gledali i niste ništa napravili. Sjeli ste je još sa strane u kut da slobodno prepisuje." Čuvarica: "Ja nisam ništa vidjela....Nisam uopće ništa ni gledala!" Ja: "Pa zašto ste onda tu?" Čuvarica: "Meni prepisivanje nema smisla. Je li vama prepisivanje ima smisla?" Ja: "Meni prepisivanje ima smisla! I te kako mi ima smisla!" Gledam je ravno u oči, ona uskoro gubi snagu i spušta pogled. Nakon toga nastaje tajac i svatko gleda svoja posla negirajući trenutna zbivanja. Nastavljam pisati. Trebalo mi je 10-ak minuta da se potpuno smirim. Stvarno sam bio uzrujan. I neka sam, jer možda inače ne bih reagirao. Nakon par minuta dodajem: "Ja ću svoj test ispuniti do kraja, a onda ću ovo prijaviti." Još dodajem: "Nisam ni ja sislao veslo" (Doslovno ovako glasila je jedna fora u srednjoj nakon koje mi se zauvijek pobrkalo kako stvarno treba reći).  Nakon testa na ulici me čekala nekolicina ostalih kandidata potaknutih mojom prethodnom reakcijom. Nakon riječi divljenja, izrazite hvale i podrške, razmijenjujemo hrpu sličnih slučajeva. Svatko ukratko iznosi svoja iskustva. Ispostavlja se da je bahatost prepisivačice u biti rezultat tolike raširenosti nepravilnosti natječaja, prepisivanja, namještanja (razno-raznih) i konačno, ne osuđivanja ovog kriminala od strane društva. I posljedično tome, kriminalci, što jesu svi ovakvi čuvari i prepisivači, zauzimaju vodeće pozicije u društvu. I dovlače sebi slične. I onda za ostale nema mjesta. I onda društvo postaje rasprodano stado ovaca. E, i onda imamo sve što se vrti po vijestima. I puno više od toga...  Svom postu prilažem zaplijenjeni šalabahter. On poprilično odgovara pitanjima koja su upravo bila na testu. Iz toga zaključujem da je prepisivačica imala sve potrebne informacije o testu-detaljno. Powered by Upload PDF Download document to PCU šalabahterima je bio i jedan list A4 formata čiji se sadržaj ne vidi na scanu, jer je ispintan jako sitno i u blijedo sivoj boji. Kao da je za Jamesa Bonda. Vrlo značajno je da je taj tekst doslovni prijevod (od riječi do riječi) zadanog zadatka jednog od testova za prijevod sa hrvatskog na engleski. Prijevod je profesionalni engleski koji je mogao nastati jedino uzimanjem iz literature iz koje je i zadan. To dodatno potvrđuje tezu da je prepisivačica imala čist uvid u testove prije testiranja. Pa evo prepisujem taj tekst sa šalabahtera: "The Committee then examines the technical offers, the financial offers remaining sealed. When evaluating technical offers, each member awards each offer a score out of a maximum 100 points in accordance with the technical evaluation gridlaid down in the tender dossier. Under no circumstances may the Committee or its members change the technical evaluation grid communicated to the tenderers in the tender dossier. In practice, it is recommended that tenders be scored for a given criterion one after another, rather than scoring each tender for all criteria before moving on the next. Where the content of a tender is incomplete or deviates substantially from one or more of the technical award criteria laid down in the tender dossier (e.g. the required profile of the certain expert), the tender should be automatically rejected, witout being given a score, but this should be justified in the evaluation report." Tekst na hrvatskom u zadatku jednog od testova trebalo je prevesti u ovaj gore oblik. Kladim se da to ni približno tako ne bi napisao ni profesor engleskog jer je trebalo poznavati mnoštvo specifičnih riječi. Prema tome ovo nije ni bio test engleskog jer vam za ovaj zadatak samo znanje engleskog nije dovoljno. Ja ne bi uspio tekst ponoviti ni na hrvatskom. Ovo je samo još jedna od zamki koju nitko ne bi smio proći (osim...). E, ali, nemoralni djelatnici Fonda, koji već imaju posao (koji mi građani plaćamo), i koji po svemu uopće i nema smisla sam po sebi (jer ne proizvode ništa dobro za društvo) nezasitni su i vide da su neometani od svih nas ostalih. Zato su tako i bahati. Jer smo im mi pustili. Tako je i sa svim ostalim.  |
08.01.2012., nedjelja
Liske u Zagrebu
|
|
07.01.2012., subota
Rad u znanosti: dodaci
|
Nakon svega što sam proživio u znanosti mogu reći da se rad definitivno isplati. Ako ne ovako onda onako. Lova, stanovi, auta, lista radova ionako ne bi trebala biti smisao života. Smisao prolaska kroz sve ovo je stjecanje ispravnog stava. Jer bez ovih situacija ne znam kako bi se isprofilirao u osobu kakva jesam. Da sam super, ne bi rekao, imam svoje mane kojih trebam biti svjestani živjeti da ne dolaze do izražaja. Isto tako trebam jačat svoje talenta i raditi na njima. Okretanje drugog obraza je sposobnost i na njoj treba raditi. Šamar koji dobivam u drugi obraz nisam tražio. Ali ga više za ništa ne bi mijenjao. Ne bi ga mijenjao za trulu fakultetski fotelju, spisak radova i lažni dojam o uspješnosti. Tu gdje jesam, jesam jer su stvari koje ne mogu mijenjat takve kakve jesu a ja sam se u svemu postavio kako sam se postavio. I taj moj stav je moja odluka i ponosan sam na njega. To je zapravo sve što imam od ovoga. A sami magisterij, do kojega sam tako teško došao zapravo mi apsolutno ništa ne vrijedi. Po mojim kriterijima ne. I znam da su mi kriteriji ispravni. Još malo nespomenutih sitnica Tijekom rada u RIC-u Suradnica broj 2, magistrica biologije rodom iz Švedske. Par riječi o njoj. Po meni, mislim da je sribana. Neki misle da sam ja sriban, ali ona je ta koja je definitivno popušila. Prvo svi spomenuti zločini učinili su svoje autore jadnim osobama. Mrtvim. Oni po kriterijima univerzalnosti uopće niti ne postoje. Oni su samo hrpe mesa, nosači lista radova, vozači terenaca, švaleri i slično. Kao osobe oni su u tragovima. Po čemu je Seuradnica broj 2 sribana? Prvo, vidio sam u RIC-u tipičnu malograđansku atmosferu da kad god je Suradnica broj 2 u WC-u ogovara ju se (užas), a pred njom ogovaraju nekog trećeg i nju uvlače u ogovaranje. Dalje, šef RIC-a se švalerskim tonom šepurio među kolegama o"posjedovanju" Suradnice broj 2 u svom "timu". Odvratno, povraća mi se. Suradnica broj 2 je gila na glasu kao jako lijepa i zgodna cura. Znala je čak 5 europskih jezika. Šef joj nije dozvoljavao spominjanje te činjenice u njenom životopisu. (????? On engleski govori gore od Miomira Žužula pa se htio dići spuštanjem drugih) Naprotiv, šef je čitavu situaciju što se Suradnice broj 2 tiče, namjestio po svojim iskrivljenim mjerilima. Od tad (meni se čini) neiskvarena Suradnica broj 2 potpuno naivno upada u zamke koje su je progutale. Kao osobi izvrsnih talenata i odlične perpektive i sa već vrhunskim postignućima, gubi joj se svaki trag. Mrak hrvatske zbilje na koju jedna tipična nekorumpirana šveđanka nije navikla, guta je. Gdje je i što sad radi...pitao sam se nekoliko puta...ali da je otišla "u krivo", je. Suradnice broj 2, ako ovo čitaš, probudi se. Trzni se, otresi paučinu sa sebe. Odgurni pauke koji te sišu i izađi na svjetlo! Dalje, u radu na faksu, sadašnja predstojnica, odnosno sukob s njom približio me nekim sferama o kojima neću pričati. Njene prijetnje sam ozbiljno shvatio (prijetnje da moram šutjeti) ali ih se nisam držao. Progovorio sam. Oni koji znaju moju bivšu šeficu, predstojnicu zavoda, znaju da je njen glavni orjentir i mjerilo astrologija. Ako s njom imate posla prvo što će htjeti saznati o vama je kad ste rođeni i onda će zauzeti stav prema vama onakav kako to "govore zvijezde". Znanstvenica? Od tog stava neće odustati što god se dogodilo i kakvi god se vi pokazali. Ja ne kažem da ta osoba nije na mene ostavljala dobre dojmove, ali neka djela govore. Neka plod kaže kakvo je stablo. Štoviše, ako joj se nađete na putu, pokušat će vas iskorisitit na ovaj ili onaj način da vas pojede, da izvježba svoje sposobnosti i napreduje u njima za još koji čin. Da postane predator ovog svijeta još za metar duži. Ako se suprotstavite, prijetit će. I neće stati na tome.  Crveni krug: predstojnicina kancelarija. Crvena strelica: grafit-naopaki križ i naopaki pantagram Kako izlazimo iz sfere znanstvenog, riječ na temu onoga što slijedi ostavljam stručnjacima tog područja: interview fra Smiljan Kožul-YouTube Izvješća rimskog egzorcista, Gabriele Amorth knjiga Egzorcist govori, Gabriele Amorth knjiga |
Rad u znanosti 20.dio: Saldo
|
Radio sam u znanosti do 35. godine. Čitavo djetinjstvo se školujem, sa 18 upisujem faks, završavam u roku, idem u vojsku, odmah nakon vojske: -ožujak-(pauza par mjeseci-Irska)-prosinac 2002.radim za RIC pola godine bez ugovora, bez plaćenih troškova, bez plaće, bez lipe i riječi o tome u narednom razdoblju -prosinac 2002.-prosinac 2004. radim za RIC (subvencionirana plaća 3.800 kn): godinu ipol radim ko konj, sve pokradu, i onda me bojkotiraju do kraja ugovora, jer definitivno odbijam krasti (dnevnice, putni nalozi, čašćenje autorstvom-multipliciranje radova bez stvarnog rada...itd.) -siječanj 2005.-prosinac 2010. rad na AFZ (plaća 4.500-5.500 kn): skoro već završen postdiplomski koji sam sam platio zanemarujem pod vodstvom šefa i prelazim na drugi studij (vođen da naivno izgubim vrijeme i nabijem njima honorare). Guram taj studij iznimno brzo do samog kraja i nikako ne uspijevam završiti, godinama. Prelazim na treći studij. Na tom studiju zapinjem na ispitu kod profesora kolege iz hodnika. U zadnji čas uz puuuno sreće (nalazak vanjskog mentora, odaziv anketiranih itd...) uspijevam jedva nekako završiti jedan od ta 3 postiplomska studija, studij Ribarstvo. Napominjem, studij sam osobno platio vrlo vrlo masno, u trenucima kad sam bio na financijskom početku, nuli. Studij završavam unatoč svemu- "against all odds". Strukture ubrzano postavljaju figure tako da meni biva praktički nemoguće doktorirati. Greška, da nešto završim, nije im se smjela opet dogoditi i za to su se pobrinuli...nemam riječi, više nego vrhunski. Profesionalno. Nisu ostavili šanse za preživljavanje. Gubim doktorat i posao, a o privatnim gubicima da ne govorim (manje konkurentan na tržištu rada bez doktorata, zdravlje mene i supruge bitno pogoršano, smanjen kućni budžet, neupražnjena potreba za radom itd.). Još sam puno gadosti doživio tijekog tog vremena i mogao bi i o njima pisat, ali ovo napisano je za sad dosta. |
Rad u znanosti 19.dio: AFZ- poslije obrane magisterija -R.I.P.
|
Prekrižen od predstojnice zavoda, moje šefice značilo je biti prekrižen onako kako je i rekla- "Od sada nećemo više razgovarati" Kao djelatnik državne firme, to nije imala pravo. Po definiciji samo po sebi nekomuniciranje sa kolegama je čisti mobbing (zlostavljanje). Uz višegodišnje ignoriranje općenito, pa i mojih svakodnevnih pozdravljanja na hodniku, od tadašnje predstojnice, kao i njene kompanjonke, moje kolegice "vrata do", ovo je bilo i njihovo izjašnjavanje svega provedenog. Šlag na kraju. Amen. Ostala maltretiranja, podmetanja, klevete i slično da i ne spominjem. No dobro, predstojnica je na ovaj način prekršila čak i nekoliko točaka kaznenog zakona. Čak je napravila i ovo: Ministarstvo je, dok sam bio na operaciji koljena, sredinom rujna 2010 pismeno upitalo zašto nisam raspoređen na nijednom projektu. Njen odgovor je bio da Uopće ne dolazim na posao-i to neopravdano. Iako sam osobno s njom dogovorio kad ću se operirati, pola godine unaprijed, radi nastave, i sve doznake su bile na vrijeme na fakultetu, ona me čistom klevetom upravo micala s posla. Ionako tijesno vrijeme za pisanje doktorata (potrebno više mjeseci papirnate procedure), sve je pomakla u neodređeno i tako mi onemogućila pisanje doktorata, ne samo odnosima i ukidanjem mentorstva, već i proceduralno. Zbog gubitka doktorata koji je već bio praktički gotov (samo ga je trebalo istipkati), gubio sam posao i ništa nisam mogao napraviti. Ništa. Na fakultetu se više nikad nisam mogao pojavit, i od tada i nisam. Obavio sam operaciju, terapije, oženio se, žena obolila (vozao nju po bolnicama) i tako sam u komadu bio 3 mjeseca na bolovanju. Čitavo vrijeme drugi su za mene pohodili faks. Ja to više nisam mogao podnijeti. Od tada sam imao toliki grč u želucu. Posao mi je iscurio kroz ruke. Teško zarađeni doktorat i posao. Žalio sam se povjerenstvu za zaštitu prava radnika (da me klevetom miče sa posla). Ništa. Žalio sam se dekanu. Čak sam mu ispričao da me predstojnica natjeravala da sredim prolazak studentu (s imenima i prezimenima). To ga nije brinulo. Objašnjavao sam da sam izigravao profesore koji su mi to radili i da nijednom nisam podlegao. On je zauzeo stav obrane profesora i rekao da je to sve zastarilo. Rekao sam: "xxxxxx(ime predstojnice)..." Naljutio kad sam je nazvao imenom: "Koja xxxx? Što je ona tebi? Jeli vi imate nešto privatno????" Koje licimjerje. Nije ga briga za sređivanje ispita, ali manire su bitne? Manire ili... Sve što ga je brinulo je da li sam ja sa predstojnicom imao išta privatno. Ovo tada nisam bio razumio ali poslije mi je sinulo. Njihova privatna stvar, koliko god to moglo biti ljigavo. Poslije sam se žalio sve do ministra znanosti. Taj nije ni odgovorio. U isto vrijeme nekim drugim kolegama znanstvenim novacima koji također nisu uspjeli doktorirati na vrijeme, produžen je ugovor. Po kojem to kriteriju? Na kraju mi nisu isplatili ni plaće koje sam zaslužio. Zakinut sam u još dosta stvari. Nepravedno i financijski za mene štetno. Iako sam platio taj studij, sve što sam dobio je potvrda na običnom listu papira. Čak ni tu potvrdu nisu napisali kako treba te nisam magisterij mogao upisati u radnu knjižicu godinu i pol dana. Diplomu od magisterija još ni dan danas nisam dobio. |
Rad u znanosti 18.dio: AFZ- poslije obrane magisterija -R.I.P.
|
Rest in peace počivao u miru Dolazim na Zavod, nosim liječničku potvrdu sa šifrom bolesti, i doznaku. Za taj jedan dan koji sam morao preležati jer mi je bilo jako jako loše. Oni sami sebi kroje radno vrijeme, isplate si dnevnice za nedolaske na posao, a ja sam morao po doznaku za ovaj jedan dan. Nema problema. Pio sam Klavocin 1000mg pa kad nije pomogao pio sam Sumamed. Ali morao sam mirovati. Sve što sam radio na faksu mogao sam slobodno raditi od kuće. A operacija koljena koja je slijedila podrazumijevala je rad na laptopu u bolnici i iz doma do oporavka. Prazan hod nije postojao u mom planu. Zato sam operaciju dogovorio sa doktorom da bude u rujnu, kada neću imati posla sa studentima. Eto. Nije moglo korektnije od mene. Dođem dakle na Zvod sa doznakom, nosim je direktno predstojnici. U biti to je bilo ništa drugo nego suočavanje da znam šta dalje. Ali da i oni znaju na čemu su sa mnom.Jeli to moglo korektnije? Predstojnica me izrogačenih očiju napala sa pjenom na ustima, mahanjem prstom prema meni. Optužbe su bile u vidu pitanja da znam li ja tko je ona a tko sam ja? Znam li ja da ona drži moju sudbinu rada na faksu u rukama? Da je ona starija od mene. Onda je uzela papir sa isprintanim mailom koji sam joj poslao i rekla ovako: (pardon , nije rekla, derala se iz petnih žila čitavo vrijeme, glas je bio u stvari na srednje dok je sve nadoknadila očima), pa kaže... ona -"Stjepane sad imam na pismeno dokaz", mislim se ja.. "Što imaš?" ona -"Imam dokaz, ovako se ne razgovara sa starijim" ja -"Gle, ja tebi sve opraštam, oprosti i ti meni sve što nisam dobro napravio, OK, ispit nisam namjerno preskočio" ona -"Stjepane, da si stvar odigrao onako kako smo se dogovorili jesen bi ti bila potpuno drugačija. Ovo ti je zadnji razgovor sa mnom, do kraja godine uopće ne moraš dolaziti na posao, ali od Nove Godine više nisi tu" (Za novu godinu mi ističe ugovor, do kraja ugovora sam trebao doktorirati za produžetak. A odigravanje dogovorenog? Ronjenje? Ja zaboravio na to. Pa imam zaruke i ženidbu...) ja -"Šta Vi mislite? Da ću se ja vama ulizivati za doktorat? To možete zaboraviti." ona -"NE GOVORI VIŠE NIŠTA" ja -"Šta, ja nemam pravo glasa?" ona -"NE-NEMAŠ" ja -"Evo, pa vidite sami da sam u pravu sve što sam vam poslao u mailu. Vama Vaš ego ne da da ja dođem do riječi. Vi ste ti u kojem je problem, ne..." ona -"TIŠIIINAAAAA !!!! DA NISI VIŠE RIJEČI IZUSTIO, JEDNE JEDINE RIJEČI VIŠE !!!! JELI JASNO ???? IZLAZI VAN !!! IZLAZI VAN OVAJ ČAS !!!!!!!!!" Nakon svega je počela opet spominjat moju ženu i roditelje. U stilu kolikI sam ja (po visini) i da kako me nije sramota???? Mirno sam joj zabranio da se više ikad upetljava u moj odnos sa ženom i s roditeljima. Pišući magisterij dao sam previše privatnog, očito grabeći vrijeme za postići taj magisterij, i sad je bilo dosta. Ja sam podvukao crtu pred svim privatnim stvarima, ona je zauzvrat nacrtala križić preko mene. Vježbala je moć. Pogrešnu moć... Sustav joj je to omogućio... Zadnje riječi su joj bile: "Stjepane, ja znam bit jaaaako zla, i to dobro znaju svi koji su mi stali na žulj. Dobro pazi! O ovome više nikome nećeš ni riječi reći, inače ćeš okusit kako zla znam biti. O ovome više nećeš izustiti. A sad (marš?) van." |
06.01.2012., petak
Rad u znanosti 17.dio: AFZ- poslije obrane magisterija -NARAVNO
|
Ljeto je bilo predivno...Za uništit- zakon! Mislim da neki ljudi uništavaju tuđe živote sa takvim guštom.... Isto kao da se popišaju na savršeno bijeli snijeg. I onda još pokušavaju pišajući nešto nacrtat, napisat. Eto, tako sam se ja osjećao. Ko svježe popišani snijeg. I onda još i po**an. I onda kad snijeg nije uzvratio onda ga još nasuli sa šutom i prešli valjkom. I još jednom popišali za svaki slučaj. "Eto ti na Šumane-mi znanstvenici smo moćni-tko si ti?HaHA.." Bolesno... Ali da, ja nisam imao stolice 15 dana. Od toliko govana što sam pojeo, negdje je moralo izbiti. Počele su temperature, pa do kraja mjeseca upala pluća. Upala pluća se nastavila sa upalom bubrega. Nakon toga sam imao operaciju koljena na koju sam čekao 2 godine i (imam pismene dokaze) čiji sam termin dogovorio sa predstojnicom. Koljeno sam sređivao kad nisam imao posla sa studentima. I trebalo mi je tjedan dana bolnice. To je sve. Početak je rujna, nitko se još nije vretio sa godišnjeg. Samo predstojnica dežura u svom logoru. Došao sam na posao, sjedio u kancelariji 3 dana i stanje sa upalom pluća se tako pojačavalo da mi je od kašlja nešto puklo pod lijevim rebrima, nakon čega nisam mogao disati punim plućima. Otišao sam kod doktorice, dala mi je najjače antibiotike i rekla da doma legnem inače bolnica 100% sutra. Pošaljem predstojnici SMS da ne mogu sutra doć na posao. Samo sutra! SMS zato jer čim sam se razbolio bio sam siguran da će se i bolest upotrebit protiv mene, tako sam i rekao suprugi ("Upala pluća---gotov sam na faksu, vidit ćeš, predstojnica će sve iskoristit protiv mene"). Znao sam da sam gotov, a SMS-aom sam pokušao smanjiti štetu na najmanju moguću. Dobijem odgovor na svoj SMS da sutra ne mogu doći na posao. Odgovor je bio: "Naravno". OK reko, to je to. Znam što se događa. Nisam lud. Ova me želi sribati totalno. Zla je potpuno. Do kraja. I ne odustaje. ("Od ronjenja ništa, još su zaruke tu, ali eto, tip je već u očima profesora varalica, još i ne dolazi na posao-predivno...mljac, mljac...") Odmah pokušavam zvati. Ne javlja se. Zovem nekoliko puta-ništa. Od stresa, ali stvarno od stresa, toliko mi je loše bilo da mi je odmah temperatura rasla i tresao sam se. Nakon toga sam rekao sebi-DOSTA. Napisao sam joj e-mail da je meni doslovno dosta njenog maltretiranja, da ona ima ozbiljnih problema (sa samom sobom), i da sam umoran od toga da ja radim ono što je njen posao (da koordiniram naš rad, i uspostavljam komunikaciju "ala Sizif"-to je posao šefice a ne podređenog-matica u košnici dirigira a ne radilica). Nakon toga, ipak nisam legao doma nego išao nazad doktorici da mi da doznaku za bolovanje. Sutra ujutro donosim doznaku za bolovanje.... |
Rad u znanosti 16.dio: AFZ- poslije obrane magisterija
|
Odem kući. Plan je bio odmorit se mjesec dana i nastavit sa pisanjem doktorata, i maksimalno se bacit u konretan posao na jesen. Pod jesen se oženit, počinjem živit sa suprugom i tako...To je bio plan. Kod kuće je počelo kupanje. Kraj srpnja. Kupam se čitavo jutro, izađem iz vode, vidim 500 poziva (7-8). Propuštenih. Šefica. Privatni, Službeni, Fiksni sa faksa, Šefica, i tako redom... Zovem je...reko šta je sad... "Stjepane ovo da je zadnji put da si mi ovo napravio !!!!!!!!" (Deranje, i to kakvo...) Mislim se, ajde, optužen sam da sam prevario za ispit (mada nisam varao, bio sam iskren). Jedem sva govna. Ali šta sad??? Nisam na vrata stavio obavijest da sam na godišnjem. I gospođa predstojnica me napala da mi je student kucao na vrata a nije bilo obavijesti. I tako su prava maltretiranja zapravo tek počela, a ja sam, valjda toliko iznemogao od svega, ....čisto očekivao samo dobre stvari. Za podmetanja više nisam imao razuma. Imao sam još sličnih poziva par sljedećih dana i od tada nisam imao stolice bar 15 dana. Puko sam. Skroz.... |
Rad u znanosti 15.dio: AFZ- obrana magisterija
|
Govorio sam ja tako o svojim grafikonima ali uopće nisam bio tamo. Bio sam na nekom drugom svijetu. U oblacima. Čuo sam buku koju sam proizvodio i vidio sam da mašem rukama i pokazujem brojeve i krivulje. I svi su pozorno pratili. Ali mene tamo nije bilo UOPĆE. Ja sam bio tamo gdje mi nisu zamjerali što sam zaboravio na ispit. Gdje su mi vjerovali da nisam slagao (da nisam namjerno "zaboravio ispit"). Tamo sam bio gdje to uopće nije bilo nikome bitno. Jer su vidjeli moj talent i moj rad da oplemenim svoj talent. Ja znam dobro gjde sam bio. I tamo gdje sam bio bio sam potpuno siguran i ovi licemjeri mi nisu mogli ništa. I bio sam tamo gdje sam trebao biti. Bio sam na dobrom mjestu. Uglavnom Šumanove ruke su ispokazivale što se imalo pokazat, usta su izbrbljala svoje i smijala se sa svima. Ali Šuman se nije sputio u orbitu sve dok ova predstava nije bila gotova. KOnačno su profesori potpisali da su sjedili na stolicama, da su poslušali sve što se pričalo i kimali glavom. Njihovi potpisi su dalje završili u nesmiljenoj proceduri u jedinsktvenom dokumentu o obrani mog magisterija. Uslijedila je klopa. Ovo je već imalo smisla. Gladni su došli na svoje. Jelo se i vidjelo se da ipak sve ima smisla. Catering sam sam napravio i za njega sam dobio pohvale čak i od šefice zavoda. Pošto sam tjedan dana ranije obznanio na zavodu da se na jesen ženim (u prijašnjim postovima objašnjenjo tajenje zaruka), šefica zavoda mi je nakon pohvale cateringa rekla da će mene moja žena ostaviti. Za koju se još nisam ni oženio. Fino upakirano govno. Bravo šefice. Hvala. Nakon što sam pojeo sva govna ovih divnih faca, otišao sam na godišnji. Dakle obrana i godišnji. Riješeni studenti (gotova nastava, gotovi završni radovi), riješen magisterij. Potrošio sam već tjedan tana svog godišnjeg zbog problema sa studentima i odgode obrane ali nema veze, sve je gotovo. Odem kući. Tek tada su počeli problemi... |
Rad u znanosti 14.dio: AFZ- početak kraja-obrana magisterija
|
Dobio sam indeks u ruke, gledat ga nisam htio, odnesem prijavnicu u referadu, dobijem prijavnicu za obranu magisterija, nacrtam se u sali za obrane. Prvo što sam htio napraviti je bilo obranit samog sebe. Svoj zaboravljeni ispit. Prijavnicu. Ali profesori nisu došli radi toga. Mislim da ni George Costanza nije nikad bio u ovakvoj situaciji. Svaka rečanica moje obrane, toliko čekane, i toliko sam radio na njoj. Toliko sam radio da uopće zaradim novce za ovaj studij, toliko sam kilometara prešao, u toliko stanova spavao, u toliko profesora polagao ispite, tolike knjige pročitao. Da bi na kraju sve bilo bez smisla. Kako bez smisla ako si u pravu, Šumane, sad mi se čuje glas koji i vama govori isto. Pa fino: Sve ima smisla ali nijedna rečenica koju sam ja izgovorio na obrani nema smisla, jer pred kim ja branim obaj rad? Pred ljudima koji moju obranu drže nelegalnom. Jer sam ZABORAVIO na ispit? Ja za većinu tih profesora ZNAM što rade. I to nije ni malo legalno ni moralno. A ja sam ZABORAVIO. I sad konačno imaju RAZLOG. E, Šumane, sad si ko lubin za kojeg svi lovci u kraju znaju ali ga nitko nije uspijevao uhvatiti. Sad si uletio pod osti i zna se dobro da je to vrhunska prilika. Sad ga treba ili pustiti il zabit osti do kraja i onda ih još uprit u dno. Skašit kosti. Tako je i bilo. Šta da kažem? Meni ovo nije lako pisat. Ali moram. Radi istine. Pa, nastavit će se opet....  |
Rad u znanosti 13.dio: AFZ- početak kraja
|
Početak kraja mog kraja na faksu započeo je puno prije nego što sam se i rodio. Kraj mog rada na faksu posljedica je zla u, i među, ljudima, a toga je od početka svijeta. I još i prije. Kad sam jaaa bio mlad... Mislio sam ostavit post o referendumu da stoji na vrhu, ali "show must go on". Dakle, ja sam se zatekao doma. Sa indeksom u ruci. Sa nepoloženom prijavnicom u indeksu. Prijavnicom koja je potvrđena u referadi 5 godina ranije, i zaboravljena. Sjedam u auto, letim ko lud preko crvenih i žutih, i još zovem mobitelom šeficu da pitam što mi je raditi. Objasnio sam problem i sad čekam da ona mene nazove. Jurim Heinzelovom, mobitel je uspio zavibrirat prije nego sam se javio, kaže šefica zovi profesoricu ispita. Vozim ko lud, zovem centralu da me spoji, ova se nejavlja kroz 3 semafora. U Heinzelovoj su 3 semafora 3 km. Nije mi jasno što mi reče da je zovem ako se ne javlja. Telefon i dalje zvoni. Javi se, javi se, jaaaviii seeeee...... I javi se, mislim na zadnji zvrndac telefona. Uf, fala Bogu. Već sam mislio da se ovo neće riješit jer je zgibala na godišnji. "Dobar dan profesorice xy, Ovdje Stjepan Šuman, molu li nešto hitno doć do vas ?!!!!!!!"-"Može"-"Evo me za 2 minute". Mislio sam da je ipak sve ovo ružan sam iz kojeg se evo budim i saznajem da u javi imam više sreće...ulazim kod profesorice. Čitavo vrijeme u glavi su mi catering kojem se hrana hladi u ghodniku, profesori koji već sjede u sali za obrane i čekaju mene. Rastrgan između njih i profesorice ovog ispita, u njenoj kancelariji primam na sebe ovaj ubod: "Sad sam razgovala s vašom predstojnicom. Dajte indeks i izađite vani." Kiselina njenog lica mi je proždirala oči i želudac. Čime sam ovo zaslužio? Moj stav je bio daj da to sredimo, napisat ću 5 seminara za njen ispit ako treba, samo da skinemo s vrata. Odradit ću, kako god ali sredimo ako se ikako može. Prošlo je 15 minuta ili mi se tako činilo... Pozvala me nazad u kancelariju, dala mi moj indeks, koji nisam pogledao sve do godinu iza te obrane. Uslijedilo je još i ovo: "Kolega, evo vam Vaš indeks, ali samo da znate: Na ovom fakultetu više nikad nećete ništa položiti !!!!" OK, zaboravio sam na ispit, da je ona studirala 3 postdiplomska u isto vrijeme, živila u studentskom domu, radila sa 200 studenata i da joj je netko ovo rekao za ispit studija kojeg je sama platila i putovala 50 puta po 1000 km i plaćala spavanja u Zagrebu...itd itd.... Koja šamarčina. Da je kojim slučajem moj tata zagrebački buržuj, i da sam instaliran obiteljski, kao većina na tom fakultetu, već bi bio doktor, ne bi plaćao studij, ne bi se dogodilo da me se razapne na tri studija, da radim sa 200 studenata, da živim u domu, da zaboravim na taj ***** ispit. Pa zar je to takvo zlo. To mi se dogodilo. To nisam ja napravio. Zato uopće nebi to uvrstio u grijeh. U grešku. Dapače, grijeh bi bio optužit sebe u ovom svemu. Eto. Ali nadam se da će ta profesorica jednom pročitati ovaj blog i vidjeti što je napravila. Koliko je bila u krivu. Nastavit će se.... |
02.01.2012., ponedjeljak
Ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju-referendum
|
Prije nego smo ušli u NATO savez nije bilo refereduma. Jednog dana na glavnom zagrebačkom trgu presrela me kamera i mikrofon. Vijesti za televiziju-intervju. Pitali su me što mislim o ulasku Hrvatske u NATO savez i treba li raspisati referendum o tome. Najprije sam rekao da ne želim javno o tome govoriti. Onda sam se predomislio i pitao noviranku tko ulazi u NATO? Saborski zastupnici ili čitava Republika Hrvatska-odnosno njen narod? Ona je odgovorila da ulazi čitava Republika Hrvatska. Ja sam onda odgovorio ako je tako onda treba pitati onoga tko ulazi, a to je čitav hrvatski narod. Na vijestima je bio objavljen samo moj prvi odgovor- da ne želim javno govoriti. Hrvatska je ušla u NATO bez pitanja naroda o tome. Narod je retardiran pa ga mamica mora oblačiti i mijenjat mu pelene. Ali ovdje dijete hrani majku. Narod hrani vladajuće. Kakva je ovo majka onda? Neki dan, na Božićno jutro, bila je emisija u kojoj neka poljoprivredna obitelj u Hrvatskoj pere mozak narodu Hrvatske. Najprije, bila je riječ o visokoobrazovanoj gospođi (ako se ne varam), koja je došla mužu na selo, imaju neznam koliko (tisuća?) hektara zemlje, svoje radnike, itd. Ona sjedi za kompjuterom i računa poticaje koje dobije od EU. Milijuni. Još se i šeta po Europi da vidi kako je to kod njih . Kao da je skoknila u komšinice po germu. Dakle, poruka, na božićno jutro, dok sa radošću čekate bližnje na ručak...i srce vam je ispunjeno toplinom...poruka je da glasate za ulazak u EU. Ulazak u EU znači vam: -toplinu doma -neradni dan -ručak sa bližnjima -purica -prosperitetna poljoprivreda -poticaji u milijunima (poticaj=ne moraš raditi) -itd. Ono što ja kažem na ovakve manipulacije je da onaj tko ti misli dobro neće manipulirati sa tobom (sa narodom), i namještati vijesti i javno mnijenje na umjetan način. Evo što kaže u Bibliji o manipulatorima... Evanđelje: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca." Sad prelazim na sami ulazak u EU. Moje mišljenje, ukratko, je da smo mi geografski dio Europe, branili smo je stoljećima od istočnih napada, i sad im trebamo radi njih samih. Ali naši političari su se u dosta stvari ponašali kao da ćemo mi dobiti čitavu Europu ulaskom u EU. I nisu gledali (nije ih bilo briga) što sve zapravo gubimo. A ulizivačkim pristupom do sad smo poprilično izgubili. Ulazak? Ovakav NE. Da vidimo što kažu moji istomišljenici, skeptici: Ovaj kosi dio sam dobio mailom. A 6 videa ispod obavezno pogledati !!! Idemo vidjeti koje pogodnosti ćemo imati u EU: 1.) Hrvatska će imati manje od 1% pravo glasa u europskom parlamentu 2.) Hrvatska će morati plaćati članarinu u visini od 4 milijarde kuna godišnje 3.) Poskupljenje duhanskih i naftnih derivata vjerovatno i alkoholnih proizvoda 4.) Ograničavanje proizvodnje na normu koju će odrediti EU parlament (npr. u Slavoniji postoje tri šećerane koje će svoju proizvodnju morati smanjiti za 35% što znači zatvaranje jedne od tri šečerane) 5.) Hrvatska nema pravo na gospodarski pojas u Jadranskom moru (talijani imaju pravo loviti u našem moru i vaditi naftu iz istoga, napomenimo da su svoj dio Jadrana izlovili zato što posjeduju ogromnu i najmoderniju brodicu na mediteranu) 6.) Hrvatska se obvezuje na izgradnju i dodjelu stanova onima koji su 1991. godine napustili Hrvatsku i sudjelovali u agresiji na nju 7.) Pristanak na pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat i s tim u vezi odustajanje od ratne odštete 8.) U procesu tzv. pregovora Hrvatska je izložena ucjenama (prodaja ili predaja nacionalnih bogatstava, teritorijalne ustupke susjedima, otvaranje tržišta nelojalnoj konkurenciji i monopolima, prodaju poljoprivrednog zemljišta i dr.) 9.) EU fondovi financiraju što je u interesu EU, a ne što je u interesu RH 10.) Za Hrvatsku su predviđeni višestruko manji iznosi EU fondova za RH u odnosu na zemlje koje su nedavno postale nove članice Šalji dalje da se svi skupa malo osvijestimo. (preneseno sa maila) Nigel Farage -eurospki parlamentarac, čovjek u sustavu Slavko Kulić -domaći znanstvenik koji vrlo kulturno raskrinkava istinu! |
Molitve: