Početak kraja mog kraja na faksu započeo je puno prije nego što sam se i rodio. Kraj mog rada na faksu posljedica je zla u, i među, ljudima, a toga je od početka svijeta. I još i prije. Kad sam jaaa bio mlad...
Mislio sam ostavit post o referendumu da stoji na vrhu, ali "show must go on".
Dakle, ja sam se zatekao doma. Sa indeksom u ruci. Sa nepoloženom prijavnicom u indeksu. Prijavnicom koja je potvrđena u referadi 5 godina ranije, i zaboravljena.
Sjedam u auto, letim ko lud preko crvenih i žutih, i još zovem mobitelom šeficu da pitam što mi je raditi. Objasnio sam problem i sad čekam da ona mene nazove.
Jurim Heinzelovom, mobitel je uspio zavibrirat prije nego sam se javio, kaže šefica zovi profesoricu ispita. Vozim ko lud, zovem centralu da me spoji, ova se nejavlja kroz 3 semafora. U Heinzelovoj su 3 semafora 3 km.
Nije mi jasno što mi reče da je zovem ako se ne javlja.
Telefon i dalje zvoni.
Javi se, javi se, jaaaviii seeeee......
I javi se, mislim na zadnji zvrndac telefona.
Uf, fala Bogu.
Već sam mislio da se ovo neće riješit jer je zgibala na godišnji.
"Dobar dan profesorice xy, Ovdje Stjepan Šuman, molu li nešto hitno doć do vas ?!!!!!!!"-"Može"-"Evo me za 2 minute".
Mislio sam da je ipak sve ovo ružan sam iz kojeg se evo budim i saznajem da u javi imam više sreće...ulazim kod profesorice. Čitavo vrijeme u glavi su mi catering kojem se hrana hladi u ghodniku, profesori koji već sjede u sali za obrane i čekaju mene.
Rastrgan između njih i profesorice ovog ispita, u njenoj kancelariji primam na sebe ovaj ubod: "Sad sam razgovala s vašom predstojnicom. Dajte indeks i izađite vani." Kiselina njenog lica mi je proždirala oči i želudac. Čime sam ovo zaslužio?
Moj stav je bio daj da to sredimo, napisat ću 5 seminara za njen ispit ako treba, samo da skinemo s vrata. Odradit ću, kako god ali sredimo ako se ikako može. Prošlo je 15 minuta ili mi se tako činilo...
Pozvala me nazad u kancelariju, dala mi moj indeks, koji nisam pogledao sve do godinu iza te obrane. Uslijedilo je još i ovo:
"Kolega, evo vam Vaš indeks, ali samo da znate: Na ovom fakultetu više nikad nećete ništa položiti !!!!"
OK, zaboravio sam na ispit, da je ona studirala 3 postdiplomska u isto vrijeme, živila u studentskom domu, radila sa 200 studenata i da joj je netko ovo rekao za ispit studija kojeg je sama platila i putovala 50 puta po 1000 km i plaćala spavanja u Zagrebu...itd itd....
Koja šamarčina.
Da je kojim slučajem moj tata zagrebački buržuj, i da sam instaliran obiteljski, kao većina na tom fakultetu, već bi bio doktor, ne bi plaćao studij, ne bi se dogodilo da me se razapne na tri studija, da radim sa 200 studenata, da živim u domu, da zaboravim na taj ***** ispit.
Pa zar je to takvo zlo. To mi se dogodilo. To nisam ja napravio. Zato uopće nebi to uvrstio u grijeh. U grešku. Dapače, grijeh bi bio optužit sebe u ovom svemu. Eto.
Ali nadam se da će ta profesorica jednom pročitati ovaj blog i vidjeti što je napravila. Koliko je bila u krivu.
Nastavit će se....
|
Molitve: