Stjepan Šuman
29.12.2011., četvrtak
Tko kreira naše zakone: Zakon o morskom ribarstvu
|
Trenutno učim Zakon o morskom ribarstvu (NN 56/10) i smijem se osnovnoj stvari u njemu-njegovom pojmovniku: 16. plovilo za akvakulturu je plovilo koje se koristi isključivo u uzgoju za potrebe hranidbe, prebacivanja, prekrcaja, iskrcaja i sličnih radnji u uzgoju ribe i drugih morskih organizama, Ako je za akvakulturu onda vrijedi i za morsku i slatku vodu, jer je akvakultura širi pojam (uzgoj vodenih organizama; akva=voda; i morska i slatka). Uži pojam je marikultura (uzgoj morskih organizama), pa prema i s obzirom da je ovo Zakon o MORSKOM ribarstvu, treba stajati plovilo za marikulturu a ne plovilo za akvakulturu 25. ribolov je lov i sakupljanje riba i drugih morskih organizama, Jeli to znači da lov i sakupljanje slatkovodnih organizama nije ribolov? 26. ribolovac je osoba koja obavlja športski ili rekreacijski ribolov u ribolovnom moru Republike Hrvatske, A što ako ribolovac lovi u slatkoj vodi, ili van granica RH? Onda nije više ribolovac? 33. stok (riblje naselje) je skupina riba određene vrste s jedinstvenim vremenskim i prostornim migracijskim ciklusom, Stok je riblje naselje? Ma divno. Znači riblji stok je neki prostor? Bravo bravo...vremenski i prostorni migracijski ciklus? A što ako riba nigdje ne migrira? Onda stok ne postoji?  Mogli su barem pogledat na wikipediji ako već pojma nemaju. 34. športski ribolov je ribolov u svrhu športa koji se obavlja na temelju dozvole za obavljanje športskog ribolova, 35. rekreacijski ribolov je ribolov u svrhu rekreacije koji se obavlja na temelju dozvole za obavljanje rekreacijskog ribolova, E ove dvije stvari su začinile čitav zakon. Mogli su podijelit još svaku od ove dvije kategorije na još 5 podkategorija. 36. tradicionalni ribolovni alati u gospodarskom ribolovu su alati koji su po načinu korištenja specifični za istočnu obalu Jadranskog mora, Nedovoljna definicija! Što ako su karakteristični i u Africi? Onda su moderni? Nejasno potpuno.... Donošenje zakona je jedna od najozbiljnijih stvari u jednoj državi. Moje pitanje je ako se naši zakoni donose ovako neozbiljno, jer iz ovoga se vidi da ga rade (prepisuju odnekud) nestručnjaci. Dakle, ako se zakoni ne donose kako treba, što tek očekivati o njihovoj provedbi. Samo ne znam dali ću na testiranju napisati ono kako bi trebalo u Zakonu, odnosno TOČNO, ili ono što zaista piše u Zakonu, odnosno NETOČNO. Šta je za njih točno ili netočno. Morat ću sutra u klupi fino dignit dva prsta ko pravi štreber i pitat tetu dali da pišem kako bi trebalo ili kako jest. Ona će me vjerojatno blijedo pogledat i bubnit bilo šta da ne pokaže da uopće ne kuži što ja pitam. |
Rad u znanosti 12.dio: AFZ- završna faza 12:00
|
Dakle, ja pišem magisterij, proljeće je 2010. Spavam 3h dnevno. Ostatak je samo posao i kod kuće rad na magisteriju. Društvo, sport i sve ostalo 0 bodova. Tako mogu do ljeta i onda sam gotov. Sa živcima i zdravljem. Čista teorija. Praksa može dati samo manje od toga. Da stvar bude žešća, svi studenti su me preklinjkali da u mene pišu svoj završni rad i uzeo sam ih 5, odlučio da ću ih izvesti do kraja do ljeta da su slobodni, ostatak studenata sam morao odbiti. Teorija nije dozvoljavala više ni jednog. Srpanj je. Moj rad je već gotov, još samo šminkanje. Radovi studenata su isto skoro pa gotovi. Sve se zahuktava. Otkivaju se neke greške, vanredno se mora raditi čitavu noć na radovima studenata, ali sve ide. Određivaju se datumi obrana studentskih završnih radova. Sve se više ubrzava i zahuktava. Tjeram i studente da rade sve više da se ne odgode njihove radovi jer puno toga ovisi o njima. Prvi, drugi, treći, studenti se redaju, brane svoje radove, ja uopće ne spavam danima. Mailovi i poslijednje hitne ispravke radova se rade na emailu sa studentima u 3 ujutro. Sve riješim, ostaje moja obrana. Nemam odijelo-još uvijek. Dogovaram catering za taj dan. Kupujem spizu, radim još na radu, ali sve se to mora obavit (i jelo i piće). Profa sa IRB-a dolazi avionom na moju obranu! Taj dan stiže. Ujutro auto puno spize, okupan, obrijan, kronično neispavan, ali sve je lako kad znaš da je kraj tu. Dođem na faks, pita me predstojnica zavoda jesam li donio indeks. Pa da! Treba indeks, prijavnica iz referade, isto kao da sam na ispitu! Huh, letim doma autom kroz crvene...dođem doma, kopam po ormaru, gledam na sat.. nađem indeks u indeksu prijavnica !!!!!??????? koja prijavnica? pa jedan ispit nisam položio. od 19 ispita za koje sam pojedinačno dolazio slušat predavanja, pa ponovno polagat, sve platit iz svog džepa, studij, put, smještaj.... evo jedan ispit nije dan. o čemu se radi? to je ispit koji se zove Biometrika i planiranje pokusa. Taj ispit se u dogovoru sa profesoricom tog ispita polaže tijekom pisanja magistarskog rada, odnosno tijekom istraživanja. Pošto sam sve ove godine proveo na toliko studija i ispita ja sam na ovaj zadnji ispit koji je čekao toliko godina u indeksu jednostavno zaboravio. Pa nema nimalo logike da teško zarađujem novac, idem toliko puta u Zagreb na ispite, sve to skupa jako skupo platim, dobijem skoro sve petice na 19 ispita i onda da varam i lažem za ovaj ispit? Da sav trud bacim? Zbog tog jednog ispita????? Ovo sam bio zaboravio, a nije ni čudo, 6 godina potucati se na 3 studija i onda zaboravit na prijavnicu staru 6 godina.... nastavit će se... |
Rad u znanosti 11.dio: AFZ- završna faza- 5 do 12
|
Skontao ja da je meni 5 do 12. Izvozali oni mene po 3 studija uzduž i poprijeko. Završit nisam mogao ništa. Jednostavno moj šef, tadašnji predstojnik zavoda, nije čitao moje magisterije. Tako sam ja skupo platio jedan studij, odradio i čitav drugi i tako im nabio honorare, otišao i na treći i pokušavao godinama to privest kraju. Čitavo to vrijeme sam nosio najveći teret sa studentima dok je gospodična buduća profesorica imala svoj mir da to i postane. Tako to ide. Kad se potroše moje godine ugovora, (treba se samo pobrinuti da ne pozavršavam i ne ugrabim profesorski tron) na moje mjesto se dovede isti ili sličan rob. Potrošna roba. Mladost. Nada. Sve da bi jedna odabranica što lakše postala profesor. I ponos u svom selu. Ostalo meni godinu ipol od ugovora. Vidim ja, stvarno je kasno, spašavaj što se spasit da, u njih nema uzdanja. Odem na napredni tečaj ronjenja s bocama i instruktor mi bio profesor salmonikulture (uzgoj pastrva), sa instituta Ruđer Bošković. Profesor je i haški svjedok, branio je svog podređenog-Gotovinu. Profesor je bio napustio katedru u ratu, borio se, i bio ranjen. Pravi profil za mene. Nakon par razgovora pitam profesora može li mi biti mentor na magisteriju? Tema je taman bila goruća. Korisna. Mijenjao se zakon o ribolovu na moru i trebalo je zaštititi sportske ribolovce od novog ztakona (mijenjati ga). Znanstveno je trebalo dokazati neštetnost podvodnog ribolova. Nisam znao odakle početi koliko je tema kompleksna, široka, duboka, zanimljiva i korisna za opće dobro. Htio sam sve. I onda sam osmislio i osobno napraio online anketu uz pomoć kolega ribolovaca. preko 500 ispitanika sa svim detaljima lova (od troškova auta, goriva, opreme, dubine lova itd...). Istraživanje je bilo vrhunsko i podataka po mojoj procjeni je bilo za doktorat i bar dva magisterija. Podaci su se interpolirali tako da je moglo saznat točno npr koliko troše mlađi ribolovci, ili koliko duboko rone stariji i slično. Sa gotovom stvari sam se pojavio na svom zavodu i ovakvo nešto već nisu mogli odbiti. Sudjelovao je uvaženi profesor sa IRB kojeg osobno cijenim. Čak je bio i višestruki prvak exJugoslavije u podvodnom ribolovu. Da ne duljim, stvar se odvijala munjevitom brzinom. U isto vrijeme, jesen 2009, predstojnik zavoda, moj šef, zamijenjen je predstojnicom (ona što je prijetila). Predstojnica se ponašala gotovo identično prema meni kao i kolegica iz susjedna kancelarije. Međutim kad je vidila to istraživanje dopustila je da izgladim odnose s njom. Jeli samo riječ o tome da je vidjela svoje bodove u mom istraživanju ili nešto više.... Godine nekomunikacije zamijenjene su svim mogućim hvalama i izrazima štete zbog "truljenja" mene kao bisera i talenta. Također mi je obećala da ću magistrirati i prije ljeta ako ću je na ljeto odvesti na ronjenje. Na to sam kimnuo glavom jer sam se toliko zaletio u istraživanju da sam krčio sve pred sobom. Međutim, stalno mi se vrtilo po glavi da je htjela nešto više od uspješnog suradnika pa sam pritajio svoje zaruke sa sadašnjom suprugom, u veljači 2010. Da kupim vrijeme za magisterij, jer moje zaruke su ionako moja osobna stvar, a ako mi netko pomaže (i dužnost joj je) zbog privatnih očekivanja, onda takvoj osobi nisam ni dužan bit otvoren. Jeli to bila moja greška ili ne, potpuno mi je nebitno uz probleme koji su me čekali. Moram napomenuti da mi je tada predstojnica obećavala i vlastiti modul (premet) gdje bi ja predavao ekonomiku ribarstva, jer to njima i treba, ali kako je rekla: "Stjepane, ako misliš ovdje raditi na jesen, moraš se odlučiti kome ćeš biti prijatelj-studentima ili nama!". Ja sam sve to samo rpeskakao i gledao da se dam u istraživanje. Radio sam uz redoviti posao i kod kuće, po čitave noći. Spavao sam 3h dnevno. Vidio sam da tako mogu maksimalno pola godine nakon čega ću ispuhati skroz. Tako sam tempirao magisterij do ljeta, onda odmor mjesec dana i iz istog istraživanja izvući doktorat kroz jesen, jer je veći dio posla već obavljen. Profesorica sociologije sa mog zavoda mi je na namjeru doktorata iz istog istraživanja (ali drugog dijele podataka) rekla da se to tako ne može. Sada smatram to čistom zavišću na odličnom istraživanju kakvog ona nije bila u stanju napravit tijekom čitave karijere. Istu takvu zavist sam našao i kod profesora sa ribarskog zavoda na istom faksu. Rekao je da ja ništa ne radim 6 godina i onda bi sad odma i magistrira i doktorira. Tako se obruč oko mog vrata na faksu stezao sve više i bilo je sve manje vremena da zaista ugrabim ono na čemu radim. Da dovršim što je moguće više svoje studije. Nastavit će se.... |
Rad u znanosti 11.dio: AFZ- odnosi na zavodu
|
Međuljudski odnosi na zavodu gdje sam radio bili su bolesni. To su riječi svih ljudi sa faksa, sa kojima sam razgovarao u povjerenju. Međutim te bolesti..ne znam šta da kažem, prosudite dalje sami. Prije spomenuta kolegica iz susjedne kancelarije, ona kojoj je profesorska fotelja očito bila unaprijed određena od strane šefova, iako dotična nema osnovne komunikacijske sposobnosti (o vještinama nema ni govora), nema takta sa studentima, doživljava studenta kao nižu vrstu i neprijatelje koji oduzimaju njeno vrijeme za napredak, navodno je dobivala jako loše ocjene od studenata. Moj odogovr na to ej bio -kako siješ- tako i žanješ. Ali to nije bila moja stvar. Ako se prisjetimo prijašnjih naredbi, (ne čak ni upita) dotične da joj odem po kavu, iskopiram knjigu i slično, serija pokušavanja podčinjavanja nastavila se i upitima da joj nosim laptop na nastavu. Dali je ova osoba poremećena ili ne ostavljam čitateljima da prosude. Jednog dana imao sam dva testa i pauzu od 15 minuta između njih. Onaj tko je držao testove grupama od 100-injak pubertetlija može zamisliti količinu stresa i pažnje potrebne da se test provede bez prepisivanja i kaosa. U toj pauzi sam otišao sjesti par minuta u sobu za sastanke, gdje sam u samoći pio čašu hladne vode i listao reklamni katalog sa stola. Na to ulazi kolegica i na moje čuđenje komunicira sa mnom: "Blago tebi Stjepane kad u ovolikoj gužvi uspijevaš i čitati novine". Nisam čitao novine već listao katalog, samo da se kratko opustim od ispita iza mene i osvješim za ispit koji me čeka. I odgovorim-"Puno toga se stigne, kad čovjek zna organizirati vrijeme". Odem na test i po povratku zateknem polukaotično stanje da što sam ja to rekao uvaženoj kolegici? Saznajem da je ona išla od vrata do vrata i govorila sva uplakana da me pitala pomoć (tada je pisala magisterij i pripremala vjenčanje) oko nekog posla. Uopće me nije pitala pomoć i nije me začudilo da je sve to rekla jer ta osoba uopće nezna komunicirati i nije imala način da me pita pomoć. Po mom shvaćanju njen problem je bio komunikacijska hendikepiranost uzrokovana ponajviše previsokim držanjem i pokušavanjem podčinjavanja drugih. No, da nastavim, ja sam odmah ušao dotičnoj u kancelariju i vidno uzrujan suočio je sa lažima koje je taj dan proširila zavodom. Na to ona nije ostala nijema, odala je što sve širi čitavo vrijeme o meni. Derala se da izađem van, ja sam mirno odbio obrazlažući da ovo nije njena privatna firma. Nakon toga se derala. Zaprepastilo me da ova žena ipak ima što reći. Redom je izgovorila sljedeće stvari: "Stjepane, ti nisi normalan, ti si poremećen, bolestan. Čitav Zavod zna da ćeš ostati bez posla. Studiraš 3 studija. Ni sam ne znaš što želiš. Stalno si nešto bolestan, kašlješ, sad te sinusi bole, sad te grlo boli. Ne dolaziš na posao. Studenti se žale da ne dolaziš na nastavu. Govore da skačeš po klupama..." Nakon toga ulazi jedan profesor i govori mi da odem u svoju kancelariju. Iz poštovanja ga poslušam. Tada k meni ulazi sadašnja predstojnica i bez pitanja o tome što se dogodilo prijeti i pjeni se. Ne da mi se prisjećati što sve. Uglavnom, ovaj sukob prolazi. Kolegica vrata do od tada me uopće niti ne pogleda svaki dan kad se sretnemo u godniku kad joj ja redovito kažem "Bok". A sad da analiziramo njene optužbe: -Nenormalan, poremećen, bolestan. Teška optužba. Ne znam jeli mislila da sam psihopata ili duševni bolesnik. Jer velika je razlika. Psihopate su inače svuda oko nas i deru se viči itd....Duševni bolesnici su teže poremećene osobe nesposobne za normalno funkcioniranje u društvu. Za oboje je trebalo pozvati eksperta a ja sam uvjeren da je čitav zavod kao sredina bolestan. -čitav zavod govori da ću ostati bez posla- a ja o tome nemam pojma-kako to? pa valjda sam ja prvi sa kojim je o tome trebalo razgovarati. zašto ako svi o tome govore, nitko meni nije rekao. Da im to možda nije odgovaralo? Pa ako su htjeli da netko tegli 6 godina najteži posao sa studentima i onda ga zamijeniti sa istim takvim (dok nije postao profesor), kako bi oni mogli slobodno napredovati, onda je tako. -uvijek bolestan, grlo, sinusi, itd...pa ako joj je smetao kašalj iz susjedne kancelarije mogla se meni žaliti (ali da, nije mogla-to je nisko za nju). Ja sam samo jednom bio na dužem bolovanju od par tjedana zbog loma noge, nakon toga sam čak imao blokadu koljena i dolazio sam na posao svaki svaki dan sa gipsom od kuka do gležnja. Prehlade su bile česte-uz toliki stres i ne bile...Ali u čemu je bit???? Ona često nije bila na poslu i za to je primala dnevnice. Ja sam i bolestan dolazio. Hm.... -studenti se žale da ne dolazim na nastavu????? E, pa ovo je stvarno previše. Too too much. To su joj mogli samo potvrditi dvoje ulizica koje su joj non stop visjeli u kancelariji i koji će vjerojatno kao i ona biti jednog dana predodređeni za profesuru. A sad uporno rade na tome i ako treba nemaju problema da lažu protiv Šumana za kojeg se zna da ionako neće biti više na faksu. Uglavnom ne trebam napominjati da je ovo laž. -Skačem po klupama? To što se sav unesem u svoja tumačenja svjetske pokvarene ekonomije i ne predajem laži koje se inače predaju, i što učim studente da misle svojom glavom a ne da se slijepo vrte kao kotačič u mašini. To je skakanje po klupama? Dakle, to je slika koju je kolegica širila o meni kroz zavod. A našla je još istomišljenika poput profesora čiji ispit nisam mogao položiti. Imao sam konflikt i sa njim. Jeli to što sam čvrst i ne dam na sebe i suočavam sve oko sebe sa svim što ih se tiče, jeli to znači da sam konfliktan? Jesu li ljudi koji su branili svoja sela u ratu i pucali na neprijatelja konfliktni ljudi? Uglavnom, profesor čiji ispit je ostao nepoložen jednom priliikom me pred grupom studenata napao, derao se na mene za nešto što nisam bio kriv. Sve i da sam bio kriv nije se imao pravo iživljavati i to pred studentima. Htio je i on malo podići ego na račun Šumana. Ali ja sam mu odmah odgovorio isto pred studentima i to uopće mu nisam spočitao da je on kriv, već sam se samo obranio. Isto tako je nastala frka i sazvan je sastanak na kojem je taj profesor prvi dao ispriku meni i svi su čekali moju ispriku koje nije bilo. Ne znam za što sam se trebao ispričati. Rado ako ima razloga ali nije ga bilo. Nije mi dokazano u čemu sam ja to pogriješio. Nakon toga tadašnji predstojnik zavoda me pozvao nasamo u kancelariju i objasnio mi kako je profesor stariji. Ja sam šutio i čekao misleći kako ne postoji automatika da je i u pravu samo ako je stariji. Nakon toga, predstojnik je probao još jednu stvar: "Stjepane, istina je uvijek negdje u sredini". Ono o čemu sam ja razmišljao je: "Profesore, ako je danas srijeda i vi kažete da srijeda, a ja kažem da je petak. Je li istina u sredini- da je danas četvrtak a ne srijeda?". Nakon matematičkog dokaza da je velikom ekonomu teorija šuplja, ostala mu je samo molba da se ispričam profesoru što sam odbio napraviti. Iste godine uslijedio je prijedlog za moj otkaz. Predstojnik zavoda je odlično obavljao svoju političku fankciju savijajući se mimo istine i pravde-savijajući se gdje ga moćno zavodsko osoblje želi. Kako bi opet bio izabran. Što, zar nije tako?  Osobno sam sazvao sastanak zavoda i pitao sve prisutne na osnovu čega se predlaže moj otkaz. Profesori su nabrojili nezavršene studije. Nakon mog argumenta da sam već 3x potpuno od početka počeo pisati 3 magistarska rada i slao ih na pregled šefu, bez ijednog jedinog odgovora već zadnje 3 godine, sastanak je završio bez njihovog davanja otkaza meni. Već sam praktički visio na jednom prstu, oni mi ga gaze i ja se ne dam... nastavak slijedi.... |
Rad u znanosti 10.dio: AFZ- znanstveni rad
|
Drugi dio moje djelatnosti bio je znanstveni rad. Na rad na faks sam došao sa skoro gotovim magistarskim studijem kojeg je eto, samo trebalo dovršiti. Sam sam ga platio. Zadnju ratu sam platio nakon što sam dobio rješenje o primanju na faks i nitko mi nije rekao da ne trebam više plaćati jer sam sad djelatnik te ustanove. Nakon upita u računovodstvu o povratu novca bio sam žestoko napadnut. Ali skoncentrirao sam se na snalaženje u novonastaloj situaciji tako da sam taj problem jednostavno preskočio. Kasnije iz svojih izvora saznajem da je moja zadnja rata jednostavno ukradena. No, mene je brinulo što sa poslijediplomskim. Tadašnji šef pod pritiskom kolega me uputio (sada to smatram prisilom) na pohađanje potpuno novog magistarskog studija-iznova nakon skoro dovršenja ovog što sam ga sam platio. Zašto? Ti magistarski studiji su, već sam tada zaključio čista praonica novca. Skupi su a ništa tako vrijedno ne dobiješ za ono što si platio, već sve što naučiš odradiš sam. Sva predavanja bi stala u 15 dana nastave. I tolike novce (oko 30.000kn) košta nešto gdje nema ni puta, ni lagoratorija, ništa, samo prezentacija kojih danas ima prepun YouTube. Mene nije koštala samo nastava, već sam za svako predavanje i ispite morao potegnuti put od 1.000km i platiti spavanje u Zagrebu, tako da je ta cifra dupla. I unatoč tome, novo radno mjesto, Zavod za ekonomiku, odnosno, njegovo osoblje i šef me prisiliše sve to ostaviti sa strane i upisati novi posliejdiplomski studij. Kasnije saznajem iz svog izvora da su razlog tome skupi honorari koji predavači studija dobivaju. Tako, sa još jednim studentom (sa mnom) njihovi honorari su veći. Inače ja sam mislio da je jedini razlog da me se vrati na nižu stepenicu kako bi kolegica odabrana za uspijeh bila u prednosti u konkurenciji samnom. Jer profesorska mjesta su ograničena pa ako žele kontrolirati tko da postane profesor onda se sve uklapa. Međutim ja sam ubrzo uspješno položio sve ispite i na tom studiju. Nakon toga dobio sam prijedlog da upišeš MBA studij-nisam htio. I onda nagovor da upišem doktorski, jer ću kao tako prije doktorirati. Upisao sam doktorski. Jedan ispit nikako nisam mogao položiti- to je bio ispit profesora iz mog hodnika-mog kolege. Kolokvij sam polagao bezuspješno 7 puta (ako se ne varam), a ispit nikako nisam mogao dogovoriti godinu dana, jer je profesor svaki put kad bi ga pitao za termin rekao da baš ova 3 mjeseca ne može jer ima put itd...put od 2 dana. I zato nije mogao 3 mjeseca održat ispit. Bez obzira na sve ja sam gurao naprijed. Istodobno imati 3 nezavršena posijediplomska studija, sve položiti na težak način, i platiti skupo jedan studij-to nije bilo lako. |
Rad u znanosti 9.dio: AFZ-nastava
|
Da požurimo malo i maknemo se sa ovih gadosti... Uglavnom, moj rad na fakultetu sastojao se od rada sa studentima prve i druge godine. Prvu godinu su činili svi smjerovi jer su svi imali predmet Osnove ekonomike, a više godine posebnog usmjerenja Uvod u makroekonomiku. Dakle, nastava se sastojala od seminara za te skupine i održavanja pismenih testova koji su bili prosječno jednom mjesečno, a nekad i jednom tjedno. Zašto je ovaj dio nastave daleko najteži? Profesor održi predavanja, po šabloni (slajdovima, prezentaciji), svake godine manje više isto. Na kraju predavanja pita ima li ko šta priupitat, malo još govori pitao netko ili ne i to je to. Vježbe su malo zahtjevnije jer zahtijevaju interakciju sa studentima. Ali vježbe su isto dosta šablonirane i mora se samo pratiti rad studenata na način ocjenjivanja. Osalo je isto kao predavanje. Međutim sa seminrima je druga priča. Možda ja nisam bio dorastao tome ali eto dobio sam najteži dio. U seminarima morate svakom studentu zadati temu što da piše i iz čega da pie (bar 3 naslova, a nerijetko i po desetak). Tu sam se i ja malo prošvercao, pogotovo iz početka, i uzimao sam naslove i literaturu zadavanu godinama prije mene-dok se ne uštosim. Međutim, svaki student dođe bar 3x jer nezna kako pronaći literaturu. Jer ne zna upaliti kompjuter (tek izašao iz srednje, živi negdje u Lici). Jer ne zna surfati. Jer ne zna citirati. Jer ne zna koristiti Word. Itd... Osobno, meni je to sve bio gušt pomagati. U isto vrijeme se mogao dosta puta čuti povišen i neugodan glas kolegice iz susjedne kancelarije sa napadima "Kaj ne čitate šta piše na vratima !!!!!", i slično... Zauzvrat, na jednogodišnjem ocjenjivanju svih nastavnika (studenti ocjenjuju nastavnike), godinama za redom sam dobivao najbolje ocjene. 4.godinu rada dekan me pozvao da pita u čemu je tajna. Tajne nije bilo-odgovorio sam da sam ja tu zbog studenata-nisu studenti tu zbog mene. Vrata su mi bila širom otvorena sve dok nisu počela nepodnošljiva maltretiranja kolega-tek tada sam zatvorio vrata i studenti su počeli kucati ali unatoč vremenu konzultacija rado sam ih primao uvijek pa i van radnog vremena. |
28.12.2011., srijeda
Rad u znanosti 8.dio: odlazak iz RIC-a i ulazak na AFZ
|
RIC-Razvojno-istraživački centar za marikulturu Ston d.o.o. AFZ-Agronomski fakultet u Zagrebu Da najprije sumiramo moj boravak u RIC-u. Oko pola godine besplatnog rada za njih, čak nisu plaćeni ni troškovi putovanja po terenu. Slijede iskorištavanja i pljačke svog mog rada kojeg sam zdušno radio bez radnog vremena i ulažući sve potrebno tijekom dvogodišnjeg ugovora. S obzirom da sam radio u programu "S faksa na posao" veliki dio moje male plaće je plaćala država- sami centar je u biti jako malo toga dao. Prinuđivanje na varanje i krađu (putni nalozi)-bezuspješno. Mobbing u vidu nekomunikacije i isključenja iz poslova. Zatiranje svakog pokušaja rada. Klevetanje u znanstvenim krugovima o mojim stvarnim karakteristikama. Jedino što sam ja u svemu dobio je tu i tamo slobodno dan (kao da ga nisam odradio vikendom) u svrhu poslijediplomskog studija. Davajući tako ispite, nađem se na AFZ na Zavodu za ekonomiku, te sam čekajući profesora za ispit čavrljao sa njegovom tajnicom. Rekla mi je da će bit natječaj na njihovoj katedri, za radno mjesto znanstvenog novaka i ako se želim prijaviti da ostavim dokumente, što sam i učinio. To je bilo pola godine prije završetka ugovora u RIC-u. Taman kad sam odradio kraj ugovora, nije prošlo ni tjedan dana, zvali su me sa AFZ-a da sam primljen. Uz AFZ u opciji je bilo par uzgajališta ribe, međutim, eto ja sam otišao u Zagreb što je možda bila greška. A možda i nije. Na AFZ-u sam prvi dan rada u razgovoru sa šefom izjasnio svoj stav o lažnim putnim nalozima i upozorenje da se na mene u takvim stvarima ne računa. Stavljen sam u kancelariju sa jednim profesorom koji već godinama ne dolazi na posao. U prvim danima sam skužio da je taj čovjek crna ovca među djelatnicima Zavoda i eto, što da kažem...zanimale su me obaveze da se što prije uklopim. Na istoj mojoj razini u približno isto vrijeme zaposlena je jedna gospođica (sada gospođa) koja prema mojim izvorima uopće nije imala uvjete za zaposlenje na fakultetu. I zaposlena je u svojstvu asistenta što je kudikamo bolja pozicija od znanstvenog novaka što sam bio ja. I naravno, imala je svoju kancelariju-odnosno nije bila smještena u isti "koš" sa osobom sa kojom sam ja bio smješten a koja je od strane većine osoblja zavoda predstavljala "otpad". No dobro, uz svoj stol, koliko-toliko konkretne zadatke i domski smještaj, ovo je za mene bio veliki napredak pa se nisam bunio. U prvim danima rada, moja prije spomenuta, najbliža kolegica me pokušala poslati u susjedni paviljom "po kavu" !!! Također, pokušala me poslati da joj iskopiram knjigu na fotokopirnom stroju, kat iznad !!!! Nisam mogao vjerovati koliko netko može držati sebe visoko, odnosno druge nisko. Razloge sa svoje strane nikad nisam uspio skontati. Iako se nikad nisam zamarao sa doživljenim, poslije će se pokazati da je to bio samo početak.... |
27.12.2011., utorak
Rad u znanosti 7. dio: RIC-znanstveni skup u Opatiji
|
Kao što je prije spomenuto, tijekom rada u RIC-u upisao sam poslijediplomski magistarski studij Ribarstvo, na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. 6 semestara. Svaki semestar je koštao, mislim oko 5.500,00 kn. Dok je drugim djetalnicima s kojima sam surađivao (osim možda Suradnici broj 2) bio plaćen studij, ja sam svoj morao sam platiti. To je dovoljno govorilo o njihovim planovima za mene. Istraživao sam ciple. Ne samo navedene stvari, već (bez i trunke pomoći šefa i kolega!) i njihovo hvatanje mlađi, transport, prilagođavanje na slatku vodu (postepeno, u bačvama), te nasađivanje u zemljane bazene u Podrujnici. Od istraživanja prilagodbe cipla na slatku vodu napisao sam jedan rad. Također potpuno sam bez imalo učešća šefa i kolega. Čak nisu ni znali što pišem! Koji apsurd. I meni samom je ovo teško čitati. Dakle, rad koji sam napisao govorio je o tome koje vrsta cipla su najperspektivnije za uzgoj, odnosno koje mlađi ima gdje za uloviti, kako uloviti, kako najuspještnije transportirati i kako je najuspješnije prilagoditi na slatku vodu. Pri tom su bili navedeni postoci uspješnosti sa svim dokazima istraživanja, koji se istim postupcima mogu dobiti u istim brojevima. Rad je rezultirao grafikonima koji su vidno pokazivali što i kako napraviti. Taj rad sam prezentirao u Opatiji na znanstvenom skupu. Predstavljao sam firmu! Ali rad je bio moj i napredovao sam i ja! Na vrhu rada je pisalo: "Razvojno istraživački centar za marikulturu Ston". Na prezentaciju rada sam išao svojim osobnim autom, trošio sam gorivo i amortizaciju auta na svoj trošak. Noćenje nisam mogao priuštiti. Ionako sam spavao vani veći dio godine. Kad sam došao na vrata hotela, sve je vrvilo od ljudi u odijelima. Ja sam imao samo ronilačko odijelo. Nisam znao da za takav znanstveni skup postoji "kotizacija". To mi je bilo prvo prezentiranje u životu. Kad sam zinuo za cijenu "ulaznice" (kotizacije), organizator skupa, jedan znanstvenik, me pitao kako to da mi firma nije organizirala sve, i da nije platila? Pun sramote, rekao sam da mi nije plaćeno ništa. Inače, oni kad idu na prezentaciju, ide ih 5-6, uzmu skupe hotele nekoliko dana koje zajedno sa ugostiteljskim troškovima i dnevnicama plati ustanova. Izvuku maksimum kad imaju opravdanje. Pošto se znanstvenici u ovoj braši znaju, znali su tko mi je šef i sve im je bilo jasno kad sam rekao da meni nije plaćeno ništa. Poklonili su mi besplatan ulaz na znanstveni skup. Iz samilosti. Nakon prezentacije sam odmah otišao iz Opatije. Uz zacrtano moje ne napredovanje, dodatni razlog šefove sabotaže mog odlaska na skup je vjerojatno bio i zbog "ne čašćenja" radom. Nisam stavio kolege na svoj rad. IMoja logika je bila tko radi rad da se i stavi na rad. Takva je ostala puno kasnije, o tome u drugim postovima. Međutim ova čašćenja su učestala pojava. Rad radi jedna osoba. pripomaže je još netko tko vlada područjem kojeg ne zna pisac rada-samo dio. A na radu piše da ih je radilo 3-5-10. I tako se ujedinjene skupine prevarom bore za svoje bodove koji se zbrajaju učešćima u radovima. Tako si osiguravaju fotelju. Rade besmisleni rad, koji je po šabloni nekog drugog rada, jednostavan za napraviti, čitaocima nerazuman ("jako stručan"), nikome koristan. Dodatno, čašćenjima u sudjelovanju na radu (iako nisu radili), multipliciraju svoje lažne dokaze o tome kako su stručni i vrijedni. A izmišljajući troškove rada (putne troškove, materijale, dnevnice, itsl.) si podižu sigurnu plaću itd...A sve to financiraju porezni obveznici. I ovo nije iznimka već pravilo a to ću skontati još kasnije.... |
23.12.2011., petak
Poziv na testiranje
|
Danas, 23.12.2011. oko 11h dobio sam poziv na mobitel. Poljoprivredna komora. Još jedna institucija u koju sam se prijavio za radno mjesto, preko natječaja. Testiranje je 30.12.2011.!!! Dakle, umalo na Staru godinu. Najprije sam odbio termin i onda je pravnica sa mnom razgovarala, i ponudila mi još par dana prije 30.12. Krasno. Odgovorio sam joj da su već svi živi na putu, isplaniranom putu, i onda, skoro na Badnjak zovu za testiranje koje će biti na, skoro, Staru godinu. Bio sam uzrujan i rekao im da mi je više dosta testiranja i intervjua u sred ljeta (Zavod za zaštitu prirode, kolovoz) ili u sred blagdana i da mi je jasno što sve vrlo vjerojatno stoji iza toga. Onda su mi dali pravnicu, koja je lijepo odgovorila da može testiranje i iza Nove godine, ali da ću onda dobiti poseban test. E, onda sam se zainatio i rekao da želim jednak test kao i svaki drugi kandidat i da ću doći na testiranje ako treba i na Božić. Ne treba biti jako pametan za zaključiti zašto je test na skoro Staru godinu. Dio kandidata je već negdje gdje nisu dostupni mobitelom, neki vuku čitavu obitelj na put i trebaju potrošiti 1000 kuna za doći na testiranje (kao ja iz Ploča). A oni sa više iskustva znaju da im vjerojatno neće biti dovoljno ni da riješe test najbolje, ako nisu već "odabrani". Ako je test u ovakvo vrijeme, sigurno postoji razlog. Pa čemu onda još i trošiti 1000 kuna, ako je ionako nemoguće dobiti taj posao, pitaju se iskusni. I onda se i ne ne pojave na testiranju. I tako to ide...Put se otvara odabranome... A možda se ja i varam.  Tko zna...  |
22.12.2011., četvrtak
Rad u znanosti: 6. dio (RIC)
|
Da malo nastavimo sa odvratnom temom. Iskreno, ova tema mi se toliko zgadila da jedva čekam da je proletim. Dakle, u RIC-u sam ostao "kratkih rukava". Najprije sam pomagao Suradnici broj 1 da magistrira, a onda se sav moj rad iskoristio za njen doktorat. Kasnije je doktorirala na ciplima. Šef je sve figure već bio postavio da se mene makne iz RIC-a. Nakon odbijanja nemoralne ponude, ubrzo sam isključen iz svih aktivnosti RIC-a. Kao što je već opisano, tijekom rada u RIC-u upisao sam poslijediplomski magistarski studij Ribarstvo u Zagrebu. Neki ispiti su bili i u Splitu na institutu za oceanografiju. Jednog dana sam bio u Splitu na slušanju ili polaganju nekih predmeta, kad me šef nazvao na mobitel i pitao me da li sam lovio ribu u zaljevu Bistrina. Nakon mog potvrdnog odgovora povisio je ton što sam od početka shvatio kao simulaciju. Simulaciju zato, jer taj isti Šef mi je obećavao da će kupiti kompletnu ronilačku opremu s bocama ako ću mu "tući" ribu. S bocama! A ja bez boca lovim i onda je to užas u njegovim očima? Odličan je razlog našao. Konačno je i Šuman zgriješio po pravilima velikih zaštitara prirode. Zaštitara koji za doručak jedu prstace? Ili je ipak riječ o nečem drugom a ne o zaštiti prirode. Kad mi je obećavao kupiti boce (i platiti tečaj) da mu tučem ribu, pri tom je priča bila oko ribe i mosta na Bistrini. Krivolovnim metodama koje nikad u životu nisam koristio, i u zaštićenom zamljevu. Dakle, očito mu je trebalo opravdanje među kolegama, za micanje momka "koji je kao vojnik-radi sve-što mu kažeš-to jednostavno bude napravljano" (njegove riječi). Po mom povratku u prostore RIC-a Šefa uopće nisam više viđao niti snjim pričao. Mislim da me izbjegavao. Također nisam dobivao niti jednu naredbu za rad više ikad. Ostatak ugovora sam dobrovoljno otišao odraditi u sestrinsku firmu Dalmacija-bilje, koja je u Hodiljama, pored Malog Stona imala farmu kaveznog uzgoja lubina. Tu sam radio 24-3, odnosno 24 sata, 3 dana u tjednu. Ribu sam čuvao 24 sata, potpuno sam, hranio 24 sata, radio popravke 24 sata, i po dogovoru sa ostatkom ekipe dolazio u izlov (grupno). Važno je spomenuti da krivolov za koji sam optužen tehnički gledano i jeste krivolov jer sam lovio u zabranjenom području, ali lovio sam potpuno neugroženu ribu-ciple! A što reći na tu optužbu ako se prisjetimo iz prijašnjih postova da je osoba koja me optužila za doručak jela prstace? I da mi je nudila (vjerojatno na račun centra) komplet SCUBA opremu ako ću s njom lovit ribu za privatne mu potrebe??? Zabrenjenim načinom. Na zabranjenom mjestu. I još mito za sve to.  A o brizi za opće dobro kroz pisanje lažnih putnih naloga i tko zna čega sve ne.... mislim da nema smisla voditi rasprave o tome. Ono što je važno, je da sam svoja putovanja na rad u Ston sveo na 2 tjedno (iz Komina). Noći sam spavao većinom na otvorenom, kad je bila kiša par puta sam se prošvercao spavati u kancelarijama RIC-a. U autu sam imao sve potrbno za život vani: -dušek/luftmadrac -par jorgana -kofer odjeće -hranu  Slika 1: Auto na farmi-spremno za spavanje (klupe nema, sicevi gurnuti naprijed, luftmadrac u autu , jorgani i jastuci na svom mjestu). Za one koji se pitaju što sam radio osim rada u centru i spavanja odgovor je: podvodni ribolov. Ronio sam od 4-5 ujutru (ovisno od godišnjeg doba), uglavnom od svitanja, pa do početka rada, u 8 sati. Poslije posla sam također ronio, od 4, pa do noći (5,6,7,8-ovisno o godišnjem dobu). Lovio sam s unutrašnje strane Pelješca, većinom ciple i lubine, i s vanjske šarge, piceve, komarče, hobotnice, salpe, itd.... Ribu sam prodavao, ono što je skuplje i jeo ono što je jeftinije. Dakle u autu sam još imao i: -frižider za plažu pun leda, za ribu. -opremu za podvodni ribolov Odlaskom na rad na farmu ribe, moj ritam je izgledao ovako: Čitav dan na farmi, ako je kiša onda bi ronio između neophodnih poslova. Noć spavanje na farmi, i onda 2-3 dana ribolova na Prevlaci (spavanje vani ili u autu u slučaju kiše). Povratak-prodaja ribe, radni dan i noć na farmi i odlazak u Komin na pranje robe i oporavak. To je potrajalo sve do kraja mog ugovora u prosincu 2004. |
21.12.2011., srijeda
Pravi čovjek na pravom mjestu
U našoj državi posao stručnog savjetnika za upravljanje resursima mora (ribom) pokušava dobiti vatrogasni stručnjak (post o natječaju u Ministarstvu poljoprivrede). Čovjek je izabran u natječaju iako ne ispunjava uvjete. Štoviše, ta osoba već radi u Ministarstvu. I nije mu dosta. Da li da pišem o tome kako je dobio i taj posao?     Isto tako za zaštitu od požara, posao njegove struke, se može prijaviti slobodno netko tko nije stručnjak za vatrogastvo. Uvjeti su stručnjak društvene struke (npr sociolog, ekonom...), tehničke, i konačno i vatrogasne (zaštita). A opet ako se promaše uvjeti-nikom ništa? Iz iskustva znam da bi posao mogao dobiti npr.... dipl.ing.prometa. Ili hotelijer. Tko zna... Upravo se javljam na ovaj natječaj, pa ako pobijedim, mogao bi se mijenjati za posao sa pravim vatrogascem koji je dobio posao moje struke  Powered by Upload PDF Download document to PC |
20.12.2011., utorak
Malo o ciplima (malo osvježenja)
|
Cipli koji se sreću u rijeci Neretvi i oko njenog ušća, u moru: 1. Cipal bataš (kominski naziv: "balavac"; latinski naziv: Mugil cephalus) 2. Cipal balavac (kominski naziv: "šupljak"; latinski naziv: Liza ramada) 3. Cipal putnik (kominski naziv: "bir"; latinski naziv: Chelon labrosus) 4. Cipal zlatac (kominski naziv: "zlatar"; latinski naziv: Liza aurata) 5. Cipal dugaš (kominski naziv: "likarac": latinski naziv: Liza saliens) Ima još vrsta cipla, ali samo ovih 5 vrsta se sreće u Neretvi i oko njenog ušća. Iskusniji mogu vrste cipla razlikovati po vanjštini. Precizno se može ustanoviti o kojoj se točno vrsti radi ako zarežemo trbuh, izvadimo probavilo i vidimo broj, oblik, veličine i međusdobni odnos veličina piloričkih nastavaka. Pilorički nastavci su slijepa crijeva na prijelazu iz želuca u tanko crijevo. Ovo je ono što je vjerojatno većini ne zanimljivo pa zato prelazim na ponašanje ribe.  Slika 1: Ulov ostima u Kominu, uz kraj -Najveća dva su cipli bataši (M.cephalus), ostalo su balavci (L.ramada) Cipal je riba jata. Većinom. Rijetko kad se cipal može sresti sam. Ako je sam, to onda bude najčešće bataš. Bataš od svih drugih vrsta cipla najviše odskače ponašanjem. Bataš se mrijesti ljeti, najčešće u kolovozu. Većina ostalih vrsta se mrijesti u studenom.Bataš se često kreće u paru. Moguće je da je to muško-ženski par, ali čisto sumnjam. Druge vrste cipla su u većim jatima. Tako lakše detektiraju opasnost. Iako su puno "primitivniji" svaki jednak jedan drugome izgledom, reakcijom i kretnjom. Ali zato žive u većoj sigurnosti. Uglavnom, cipal bataš je jedina riba koju sam vidio da pliva u "rikverc". Prsnim perajama vesla unatrag. Zato se lako izvlači iz mreže. Njegova usamljenost u odnosu na druge vrste cipla vjerojatno ga je prisilila na razvijanje drugih tehnika preživljavanja ribolovnih alata. Tako se skoro i ne lovi udicom, u mreže, isto tako teško, ostaju probodni ribolovni alati i ponekad vrše (srcolike). Nastavit će se... |
14.12.2011., srijeda
Rad u znanosti: 5. dio (RIC)
|
Idemo dalje. Da se malo kronološki vratim na početak svog rada. Prvi dan u kancelariji bio je popraćen doručkom (bilo je oko 10 ujutro) u restoranu u Malom Stonu. Prvi restoran s desne strane, onaj što ima veliki akvarij. Šef je naručio prstace, Suradnica broj 1 i Tajnica nešto lagano i legalno kao i ja. Možda sam uzeo samo pomfri ili sok. Nebitno. Kad smo kod ovoga, treba zapamtiti što je Šef jeo, jer će bit riječi o njegovom opravdanju ne preodužavanja mog ugovora a tiče se mog krivolova. Evo, on je na moj prvi dan (ne poznavajući mene), jeo prstace. Za doručak! Naknadno sam saznao da je alergičan na kamenice (ili na sve školjke) ali da ih svejedno tamani do besvijesti i onda navodno unakazi toalet restorana (to se sam hvalio pokazujući visinu pločica). Uz to kao prilog moram navesti i česta hvalisanja tipa "Vidi me, isti sam car Neron, ovako je on sjedio, jeo i pio". Da se maknemo sa prvog dana.. Dakle, Suradnica broj 1 je pisala svoj magistarski rad, ja sam joj pomagao što loveći gavune što brojeći branhiospine. Uz to, nastavio sam rad sa uzgajivačima ribe u Metkoviću (točnije Podrujnici). Nastavio sam praćenje hidrokemijskih osobitosti morske i bočate vode na 20ak lokacija, na dvije dubine. Nova stvar je bila da se RIC usmjerava na izučavanje cipla kao vrste za uzgoj u zemljanim bazenima. Cipal je bio moja specijalnost za prepoznavanje vrsta, za lov ali i za gradela (Slika 1)  Slika 1: Prosječni ulov ostima uz Neretvu, iz kraja, trajanja 20 minuta To što sam rekao da se RIC usmjerava zvuči filmski. Uglavnom, uz sav spomenuti rad munjevito sam se bacio na nabavku znanstvene literature o ciplu (čak i dopisivanje poštom sa autorima), proučavanje literature, kupio sam materijal za mrežu, ribarske čizme (to dvoje na račun firme), sašio 60m mreže i počeo loviti ciple uzdajući se u šefa (Slika 2).  Slika 2: Tipični ulov cipla za istraživanje (100-injak kom.vrste Lisa saliens) Ionako već iskusan tokom čitava života, što se cipla tiče, ovo je bio prelazak na sljedeći "level", što bi "gameri" rekli (na hrvatskom razina i igrači-vratimo hrvatski u naš jezik!) Dakle, mjesečno sam osobno lovio 100-injak komada vrste Lisa saliens, i još 4 vrste cipla sam osobno lovio a u nedostatku ulova kupovao na pijaci na račun centra. Svu tu ribu sam osobno secirao (osim par vrsta zadnjih mjeseci istraživanja) Slika 3.  Slika 3: U laboratoriju na Bistrini. Obrada cipla Lisa saliens Ja sam pokrivao svu logistiku odozdo, i terenski rad, i uzdao sam se u vodstvo, u hijerarhiji, odozgo. Kad je sav moj godišnji rad prilazio kraju, Suradnica broj 1 je uzela sve podatke okoje sam skupljeo o ciplima. U međuvremenu je obranila mgisterij. Jednog dana mi je rekla da je na stolu našla prijednog svog doktorata na temu cipla i da joj je to Šef napisao i ostavio. Doživio sam šok. Nedugo nakon toga pokupili su sve moje uzorke i podatke o ciplima (Mugil cephalus, Lisa ramada, Chelon labrosus i Lisa aurata, dakle sve osim za vrste Lisa saliens). Dakle od 5 vrsta cipla koje sam istraživao, digli su mi sve osim jedne. To su mi ostavili jer to istraživanje nije još gotovo, ali ja sam za njih bio gotov i očito su to dugo pripremali. Suradnica broj 1 je odmah zauzela stav kontra mene-očito oportunistički. Nije se bunila na svoju temu. Nije rekla šefu da to nije pošteno. Ja nisam mogao spavati doslovno 15 dana. Totalnosam bio izbezumljen kako je moj rad (čitavo ljeto se nisam doslovno okupao u moru, od posla, i radio sam nekad i po 15 sati dnevno) bio "maknut". U međuvremenu sam, nekoliko mjeseci ranije na terenu razbio far svog auta (značajno radi konteksta). Šef mi ga platio tako da mi je dao da potpišem putni nalog za Split. Lažni putni nalog. Potpisao sam, uzeo novac, platio far i odlučio da zbog savjesti to više nikad neću učiniti. Zbog toga sam skorašnju sljedeću priliku potpisivanja lažnog putnog naloga odbio. E, sad, kakve to veze ima sa ovom pričom? Pobunio sam se što nakon dogovora da Suradnica broj 1 magistrira pa onda ja, sav moj rad uzmu sad za njen doktorat. Šef me pozvao u kancelariju i doslovno mi ovako rekao: "Šumane, plati mi janjca i napisat ću da si sudjelovao u radu, kao suradnik". Koje poniženje... Ja sam na to odgovorio da to neću napraviti, a više sam bio zinuo nego što sam govorio. Nisam mogao vjerovati svojim ušima. To je trebalo snimiti. Nakon toga je uslijedilo još i ovo: "Kad je tebi trebalo onda si potpisao putni nalog za Split?" Ja sam rekao da se kajem za to i da nikad neću više to napraviti. Ono što sam odbio nakon toga bio je tipičan njihov putni nalog, ne za oštećeno osobno auto korišteno u poslu firme, već eto tako, čisto za njihov novac. Usput, Šef je na račun centra kupio terenca benzinca i snjim obavljao privatne stvari. Dok sam ja posudio za auto, razbio far i primio nelegalni novac za popravak. Može li se to uspoređivati uopće? Nakon toga je nastavio o radu na istraživanjima: "Bio sam u Americi, i tamo doktor ne ulazi u bazen sa ribom. To radi crnac. Šta ti misliš kako se ovo radi?" Ja sam odgovorio: "Ovo je lopovluk". Šef: "Sve je lopovluk moj Šumane, sve što vidiš oko sebe je lopovluk" Ja prosto nisam mogao vjerovati da je ovo ovako duboko. Jednostavno nisam bio svjestan svoje okoline a posvješćivanje o okolini mestrefilo 10 puta gore nego hladan tuš. Ma neisplati se opisivati uopće. Šef je očito postavio jaki filter u svojoj organizaciji i htio me slomiti pa me još jednom pitao: "Štaje onda, oćeš onda platit janjca ili nećeš?" Mislim da mi je još dodao dali želim biti na radu ili ne. Nakon mog kategoričkog odbijanja, to je bio zadnji razgovor između nas dvojice. Meni je srušio sav rad u znanstvenom napretku što je mogao srušiti, ali znanstvenu karijeru gradio je...za nepovjerovati: tajnici-knjigovotkinji. Ona je u ovome znanstvenom radu druga od tri autora. Unatoč šefovom uništavanju svega vezanog za mene, do kraja sam odradio čitav ostatak dvogodišnjeg ugovora (pola). Sa Šefom uopće nisam razgovarao -nikad više (jednom sam ga pozdravio u susretu vani 2g poslije). Uglavnom, optužio me "za raspad ekipe", te me maknuo sa svih zadataka. Nakon par mjeseci besmislenog surfanja internetom, u kancelariji na Bistrini, na prijednog osoblja sam otišao u sestrinsku firmu koja ima uzgoj u kavezima. Tako se Šef riješio uljeza, a ja sam se maknuo iz blatne kupke. Potpuno dragovoljno, da bar naučim nešto do kraja ugovora. I tu sam odradio ugovor do kraja, kao obični NKV radnik, hranio sam ribu, čuvao, izlovljavao, krpio mreže, ronio. Rad je bio 24 sata solo (osim u izlovu kad je prisustvovala i cijela ekipa), pa 2 ili 3 dana slobodan. Farma je bila u Bjeljevici, prolazi se kroz Mali Ston, kad se izađe iz Neuma cestom, nasuprot ceste, uvala s unutarnje strane Pelješca. Tako sam ostao kratak za sav svoj rad u RIC-u. Naučio sam kakav profil čovjeka može dogurati u znanosti visoko, a kakav može ostati dole i da nema šanse napredovati. U međuvremenu, dok sam bio u dobrim odnosima sa šefom, upisao sam poslijediplomski u Zagrebu (o svom trošku, ako pitate) i brzinski odrađivao sve obaveze odozdo. Ta moja godina je bila prepuna rada. Nastavit će se.... |
Rad u znanosti: 4. dio (RIC)
|
Moji prvi radni dani u RIC-u bili su predblagdanski, i značili su usmjeravanje u rad. Suradnica broj 1 je pisala znanstveni magisterij na PMF-u o jednoj populaciji gavuna u jednom kanalu pored njenog sela (Blace). Dogovor između svih nas je bio da najprije svi njoj pomognemo završiti istraživanja da dovrši svoj rad. Nakon toga, dogovor je bio (usmeni-s pošenim ljudima je to sasvim dosta) da ja napredujem u nečemu. Prvih radni dan kupio sam najbolji materijal za mrežu za gavune i napravio mrežu. Zima 2002. u Neretvi (dolini) je bila jako hladna. Oni koji su sjedili u kancelariji teško će se toga sjetiti. Ja, koji sam sa temperaturom 39°C, po doslovnoj mećavi, čekao "njeno" jato gavuna, dobro znam da se od mećave jedva vidjela površina vode gdje sam satima čekao gavune da naiđu. Sjećam se i da je bila nedjelja, jer je Suradnici broj 1 trebao super-friški gavun u ponedjeljak ujutro kad ide u Dubrovnik. Nema frke-gavun, propisno šokiran neretvanskim minusom, u ponedjeljak ujutro bio je u alu-foliji na putu za Dubrovnik. Zbog simpatija sam joj i buljio u mikroskop i brojao branhiospine u laboratoriju u Dubrovniku i u Stonu. Branhiospine su češljevi na škržnim lukovima, suprotno od škžnih listića i služe da voda koja prolazi kroz škrge radi disanja ujedno bude isfiltrirana od planktona na tim branhiospinama. I tako se gavun hrani. Ali evo, nitko uključen u magistarski rad suradnice broj 1., počevši od tadašnjeg doktora, šefa, biologa, te niza stručnjaka sa instituta za oceanografiju (dosta ljudi je konzultirano u ovom radu), nitko nije primjetio da ono što Suradnica broj 1 već mjesecima broji (121, 122...) nisu branhiospine već škržni filamenti (Slika 1).  Slika 1: Škržni luk, sa branhiospinama (lijevo) i škržnim filamentima (desno) Dakle ovdje se na primjeru može lijepo vidjeti kolika je stručnost legije angažiranih biologa, stručnjaka, znanstvenika. Zašto ovo pišem? Da se osvetim? Ne, već sam davno ohladio i oprostio im njihove prevare (o tome u sljedećim postovima). Pišem da se vidi gdje završava novac poreznih obveznika, koji se ulaže u znanost. Prvo se odabere istraživanje koje je super lako, po šabloni nekog drugog, i koje nije pod povećalom javnosti radi izbjegavanja kritike. Nakon toga se radi "ofrlje" bez ikakvog slijeda i provjeravanja stručnosti, doslovno napamet. I ako imaš sreće da te netko ispravi onda izmisliš podatke najčešće da se prečicom sve završi, da se može napredovati dalje. A narod, koji od usta odvaja za znanost, dobiva za svoju žrtvu ŠTO za uzvrat? -nebitno istraživanje -loše istraživanje -istraživanje na osnovu kojeg se pljačka (lažni putni nalozi i slično) -kakav sustav znanosti i nagrađivanja unutar njega? -itd... |
12.12.2011., ponedjeljak
Rad u znanosti: 3. dio (RIC)
|
Ovo sve što pišem, odavno sam imao reći. Ono na što ću pokušati paziti je da u nijednom trenutku ne budem otrovan prema ikome, te da sve prikažem onako kako zapravo je. O nekim stvarima neću pisati, ali otom-potom. Svrha bloga je da se riješim svoje obaveze u razotkrivanju istine. Pa dakle, u prosincu 2002 potpisao sam ugovor sa RIC-om. Plaća 3.800,00 nema plaćenih troškova, trošim svoje auto, već sam bez kune uplaćene u plaću, troškove i doprinose odradio za njih pola godine...nastavljamo... Prvi službeni radni dani su mi bili totalno bezglavi. Osjećao sam se da sam eto prisilno doveden tamo i sad mi moraju smislit posao. Jer izgleda da je čitav RIC bio bez vizije, i firma "pro forme". Sve to je utjecalo na mene ali ništa od spomenutog nisam kužio dok nisam debelo vremenski odmakao od tog razdoblja. Za sve sam mislio da tako mora bit dok se ne dokaže suprotno, a vrijeme je polako donosilo te nužne suprotnosti. Prvi ulasci u njihove prostorije na Bistrini (lijevo od mosta u Stonu kad se ide prema Du):  Slika 1: RIC na Bistrini pored mosta u Stonu Šef-tadašnji dr.sc. (ili čak doc.dr.sc.), cca 45g., područje -biologija, čovijek iz Opuzena Tajnica-knjigovotkinja, žena sa obitelji, iz Stona Suradnica broj 1-tadašnja dipl.ing. biologinja, žena iz Blaca Suradnica broj 2-švedska mr.biologije, 5 stranih jezika |
10.12.2011., subota
Rad u znanosti: 2.dio (RIC)
Dakle, mobitel je zazvonio i ja sam već pregoren od iščekivanja primio poziv. Međutim, poziv nije značio moj početak rada. Samo poziv i prvi sastanak sa šefom (Slika 1). Slika 1: Hotel Dubrovnik, Zagreb. Mjesto susreta sa šefom. Priznajem, ja sam na prvom sastanku bio totalni balavac, jer sam u to doba života to i bio. Šef je bio čovjek na kojem se vidi da ima smjer. Samo što je taj smjer bio totalno pogrešan a ja sam tu činjenicu shvatio puno poslije. Ja sam se sramio svoje neusmjerenosti, i sada bi je se sramio, mada je ona puno bolja od onoga na što sam naišao od nadređenih. Mada mi nije bilo za zamjeriti na neusmjerenosti, jer sam izašao iz vojske, ništa me nidje nije vezalo i imao sam izbore pred sobom, sve je bilo predamnom. Smjer se tek treba uloviti. Na sastanku je dogovoreno da odem bez ribe u Neretvu (dolinu). Promjena koja je davala nadu. Tako sam se nakon studija i vojske doselio natrag kući. Sljedeće čekanje je bilo opet oko dva mjeseca s tim da sam polagano dobivao zadatke. O početku konkretnog rada (radno vrijeme, ugovor i slično) nije bilo ni govora. Plaće još nije bilo. Nikakve. Ni govora o njoj. Novca nisam imao, od roditelja nisam htio posuđivati. U Neretvi sam već počeo loviti ribu sa par stotina (300) metara mreža stajaćica koje su ostale od pokojnjeg djeda. Lovio sam ciple, svaki dan, prodavao ih stalnim kupcima i tako financirao svoju financijsku neovisnost u iščekivanju početka posla. Zadaci su s vremenom narasli na redovito uzorkovanje vode (temperatura, pH, salinitet, otopljeni kisik), na dvije dubine na 23 lokacije u dolini Neretve. Za to sam posudio tuđe auto. O početku plaće još nije bilo govora. Riba je stigla negdje početkom svibnja (Slika 2), i onda sam još počeo radit na ribi, na uzgoju.  Slika 2: Iskrcavanje ribe-šef je rekao: "Vidi me, isti sam Al Capone" (piće, kamion, šverc) Plaće još nije bilo. Trošio sam svaki dan gorivo, rad nisam uopće računao. I takvo stanje je potrajalo do kraja ljeta. Da, do kraja ljeta. Tada sam se spakirao i otišao u Zagreb. Za čitav rad nisam dobio ni kune. Niti za putne troškove. U Zagrebu sam obišao mjesta gdje se mogao naći posao, i nakon bezuspješna dva dana, spakujem se i odem u Irsku. Naravno, kupim kartu online, jeftinu, tranzitnu vizu za London. Bus Zg-Graz, tamo cijeli dan, pa London, tamo par sati i onda Dublin (Slika 3).  Slika 3: Jedno od mojih radnih mjesta (Temple Bar-Central Shop-O'Connell Bridge, Dublin) Ovaj period ću preskočiti jer je to tema za sebe, inače vratio sam se nakon 2 mjeseca. Navodno sam konačno trebao potpisati ugovor sa Razvojno-istraživačkim centrom za marikulturu u Stonu (RIC). Za projekt Polikulturni uzgoj ribe u delti Neretve. Kako sam samo ja bio blesav. I glup.  Vratim se u Hrvatsku, već je prosinac. Za sav moj rad u RIC-u nisam dobio ni kune. Ni za terenske putne troškove koje sam financirao ribolovom i pijacom. Kao i ostatak svih svojih troškova. RIC je konačno ponudio ugovor, ne znam jeli u međuvremneu intervenirao netko od rodbine, tada sam bio preblesav za ovo provalit. Sad vjerujem da je ali to tada nije bilo u mojoj moći direktno. Kriv sam bio što sam bio glup i to je sve. I tako, uvjet za posao je bio imati svoje auto. Posudim para, kupim auto, potpišem ugovor na 2 godine i krenem radit. Plaća je bila 3.800,00kn. Bez kune putnih troškova. Sa trošenjem svog auta na put Ploče-Ston, svaki dan, i svog goriva, naravno. Ali tu je bilo još toliko troškova po terenu. Sve iz mog džepa. |
Rad u znanosti: 1. dio (RIC)
2001. godine dao sam zadnji ispit na faxu, napisao sam diplomski rad i otišao sam u vojsku, iz koje sam planiro diplomirati. Tako je i bilo (Slika 1.) Slika 1: Potpisujem da sam dipl.ing. (u posuđenom odijelu) U veljači 2002. sam izašao iz vojske, i prvi dan otišao u Zagreb. Prvo obući se (po trgovinama), jer nisam imao ništa robe, a sestra i majka su išle u šoping, pa sam se onako, bez kune ogrebao za leviske i majicu. U šopingu sam sreo profesora sa katedre gdje sam diplomirao. On me pozvao da dođem prvi radni dan kod njih u Zavod. Da dođem, ne da navratim. I kad sam došao rekli su mi da imaju posao za mene. I u mom kraju. Posao je bio Suradnik na projektu: Polikulturni uzgoj ribe u delti Neretve. Možda sam ja malo smotan inače, ali mislim da sam itekako inovativan, pošten a katkad i radišan. Dogovor je bio da u Zagrebu čekam ribu koja bi se trebala nasaditi u Neretvanskim bazenima, i da sa njom dođem dole. Čudan malo dogovor, ali kako sam ja bio malo smotan, tako smo se i dogovorili. I tako sam ja blentavo čekao u Zagrebu više od 2 mjeseca da riba krene dole. Nječešće od 9 ujutro do 12 pored telefona. Mobitela na stolu (Slika 2). Gledao sam ga i naređivao mu, u sebi, da zazvoni.  Slika 2: Mobitel kakvog sam čekao da zazvoni Mislim da je zazvonio tek nakon što sam odustao od naređivanja. A bio sam uporan. Jer stvarno jesam uporan (tvrdoglav, kako se kaže). E, znači, meni je već u startu bilo prekipilo. Ali zbog neiskustva nisam znao da bi u poslu moglo biti sve onako kako je i počinjalo. |
07.12.2011., srijeda
Koliko zapravo košta traženje posla?
|
Danas sam poslao 5 žalbi i 4 nove prijave za posao. To me koštalo: -2 dana traženja oglasa za posao -1 dan proučavanja problematike Rješenja i Žalbi -2 sata vrlo brzog pisanja molbi -2 sata vrlo brzog pisanja žalbi -20kn kopiranje (u najjeftinijoj kopiraoni u Zg) -2 sata vozikanja biciklom tamo-vamo po Zagrebu -101 kn poštarine (Slika 1) Slika 1: Račun iz pošte Powered by Upload PDF Download document to PCDa sumiramo: 3 puna radna dana posla i 120 kn (ne ubrajam internet i takve troškove, koji su već tu ali ih koristim i za traženje posla; drugi prijevoz osim bicikla-u slučaju kiše i slično) Ovo je sve trebalo za poslat 5 žalbi i 4 nove prijave za posao. I ovo je moja svakodnevnica već godinu dana. Ja trošim vrijeme i novac. A država i društvo gube jer moj potencijal se ne koristi u svom kapacitetu kakv jeste i kakav bi se koristio da je situacija u društvu zdrava i normalna. Za to vrijeme, društvo i državu i opće dobro i vrijednosti (imaginarne i materijalne) uništavaju svi oni koji su uzeli posao preko veze. Takvi još čine štetu pročišćavajući cijevi kroz koje ističe sve dobro na ovo me svijetu. Uzimanjem posla preko veze... Pročišćavanje crijeva koje znači "uzeti posao preko veze nije zlo", uzimanje posla preko veze-"pa to radi svatko", uzimanje posla preko veze -"pa ne možeš bez toga uopće zaposlit se", i tako dalje. Muka mi je od toga... Svaki taj čini jedan + u zbroju svih onih koji tvore ovaj zločin opće prihvaćenom društvenom normalom (što nikad nije niti će biti). I zbog sve veće većine ovakvih, svi skupa tonemo sve više i oni dobivaju sve više "opravdanja" za svoj zločin. A svima poput mene, koji odbijamo poslove "preko veze" čine svaki sljedeći dan težim u pronalaženju posla. I u moralnom odrađivanju tog posla. Ali to nipošto ne znači da se treba predat. Predat se ne treba nikad A to se sve događa zbog ljudskog grijeha. Nemorala, bolje reć. Uzimanja poslova preko veze i rađenja poslova nesavjesno.  |
05.12.2011., ponedjeljak
Žalba Ministarstvu polj. (za primanje u radni odnos)
|
Za neupućene: U 5.mjesecu je bio natječaj za posao, prošli tjedan sam dobio rješenje tko je primljen. Opisano je u pretprošlom postu! Danas sam prosurfao kako se treba žaliti za nepravilan prijem u državnu službu. I žalio sam se. Uglavnom, u roku od 15 dana od PRIMITKA Rješenja (u kojem treba pisati tko se i zašto zaposlio) ima se pravo žaliti. U Rješenju je vidljivo da je napisno 21.11. a na koverti se vidi da je poslano 30.11. Meni je došlo tek 2.12. Da li je sve to slučajno, ili se namjerno ostavlja što manji manevarski prostor (vrijeme) potencijalnim uočavateljima nepravilnosti? Procijenite sami. Inače, žali se Odboru za državnu službu, ALI... ...kako oni to u svojim uputama pišu, preko prvog tijela, znači, valjda, u mom slučaju preko onoga tko mi je izdao Rješenje. A to je Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (za neupućene-u pretprošlom postu). Oni prvi moraju riješiti žalbu i onda je proslijediti tom Odboru. Žalba mora sadržavati ime, prezime, boravište i potpis žalitelja, instituciju kojoj se žali, predmet (rješenje) sa svim oznakama, natječaj, dokaz kad je uručeno, itd. (detalji ovdje), pa dakle... ...pročitajte u žalbi kako naš nevjerojatni sustav društva funkcionira!  Žalba na Rješenje: U Zagrebu, 5.prosinca 2011.godine Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja 10000 Zagreb Ulica grada Vukovara 78 Predmet: Žalba na Rješenje (prijama u državnu službu) Poštovani, žalim se na Rješenje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, 10000 Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, PP.1034 (prilog broj 1). To rješenje sam dobio u petak, 2.prosinca 2011.godine (prilog broj 2). Oznake Rješenja su: 21.studenoga 2011. godine KLASA: UP/I-112-01/11-01/226 URBROJ: 525-07-2-0292/11-1 Ovom rješenju je prethodio JAVNI NATJEČAJ za prijam u državnu službu u Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, objavljen u NN br.58/11 (prilog broj 2). Problematika žalbe: 1. Kako su u natječaju izričito postavljeni uvjeti struke (VSS poljoprivredne, prirodoslovnomatematičke, veterinarske, biotehnološke, pomorske struke – smjer ribarske tehnologije ili drugi odgovarajući), po rješenju izabrana osoba (diplomirani inženjer sigurnosti) ne udovoljava prvoj točki uvjeta natječaja. Prema tome izabrana osoba nije trebala biti pozvana na testiranje. 2. Testiranje za ovo radno mjesto je bilo potpuno nestručno sastavljeno. U tom testiranju su tražena potpuno nepotrebna i nisu tražena prijeko potrebna znanja inače potrebna za ovo učinkovito obavljanje imenovane dužnosti. Drugim riječima, natječaj je sastavljen potpuno nestručno a čak kad je i to prošlo, na natječaju je pobijedio kandidat koji uopće ne udovoljava uvjetima natječaja. Kao ribarski stručnjak nisam bio ni pozvan na intervju koji se navodi u Rješenju, te tako nisam mogao pokazati svoja znanja. Zahtijevam da se natječaj poništi te da se, ukoliko je potrebno, napiše novi-stručan i legalan, te da se uvjeti natječaja poštuju. Vlastoručni potpis: Prilozi: ____________________________ 1. Natječaj (27.05.2011.godine -NN br. 58/11) 2. Rješenje (21.11. 2011.godine-Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja) 3. Omotnica u kojoj je Rješenje poslano (na njoj je vidljiv žig sa datumom slanja) U Žalbi je, naravno, i moj vlastoručni potpis (i adresa), jer bez njega sva ova papirologija ništa ne vrijedi. Uopće nismo biroktatska država Prilog broj 1: Natječaj (27.05.2011.godine -NN br. 58/11) Powered by Upload PDF Download document to PCNa kraju ovog dole dokumenta (u Prilogu broj 2, dio "Dostaviti:") vidi se adresa dostave rješenja osobi koja je izabrana natječajem-a ova adresa je Ministarstvo poljoprivrede u Splitu. Ova adresa dostave je različita od zacrnjene adrese prebivališta. Uglavnom osoba koja već radi u Ministarstvu vrlo lako može doći do pitanja testa, preko poznanstava u matičnoj ustanovi. U ovom rješenju namjerno je pocrnjeno ime i prezime i adresa osobe jer možda čovjek i nije kriv za sve ovo  .Pa ide... Prilog broj 2: Rješenje (21.11. 2011.godine-Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja) Powered by Upload PDF Download document to PCPrilog broj 3: Omotnica u kojoj je Rješenje poslano (na njoj je vidljiv žig sa datumom slanja-30.11.) Powered by Upload PDF Download document to PCSvi ovi dokumenti su bili prijeko potrebni kako bi Žalba odgovarala pravilima. Sve je to fino zaklamano i poslano preporučenom poštom Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Sad čekamo što će oni napraviti na ovu Žalbu. U međuvremenu ću pisati o drugim stvarima pa se na temu Žalbe, Rješenja, Natječaja i Ministarstva čujemo drugi put. |
03.12.2011., subota
TOMATO 4.dio: Dodatak
|
preneseno sa stranica HAKOM-a ZAGREB, 1. prosinca 2011. - Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM) je na temelju zaprimljenih pisanih i usmenih upita građana vezanih uz izmjene Uvjeta korištenja Tomato tarife "Na tuđi račun" provela postupak utvrđivanja zakonitosti tih izmjena. Naime, početkom listopada tvrtka VIPnet d.o.o. je ukinula navedenu tarifu te se na nove korisnike počeo primjenjivati novi cjenik. Za postojeće korisnike tarife su istovremeno uvedene izmjene Uvjeta korištenja, a kojima se ograničila i vremenski limitirala mogućnost iskorištenja ostvarenih pogodnosti koje su korisnici stekli na način da su za svaku minutu dolaznih poziva iz drugih mreža dobivali po jednu kunu na bonus računu. Vijeće HAKOM-a je utvrdilo da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama te je 30. studenog donijelo odluku kojom se od tvrtke VIPnet d.o.o. traži usklađenje i izmjena postojećih Uvjeta korištenja tarife „Na tuđi račun„ na način da se vremenski ne ograničava pravo na iskorištenje stečenih bonus iznosa. Navedena se odluka primjenjuje danom donošenja te sukladno tome korisnici tarife „Na tuđi račun“ imaju pravo iskorištenja svojih bonus iznosa bez vremenskog ograničenja. Izvor: http://www.hakom.hr/default.aspx?id=920 |
02.12.2011., petak
Diplomirani inžinjer sigurnosti vs. magistar znanosti (ribarstvo)
|
(Radi se o natječaju za Suradnika u Ministartvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Odjel za upravljanje resursima mora...) Nezaposlen sam već godinu dana (o tome će bit riječi više u drugim postovima). Jutros mi je poštar zvonio na portafon. Zvuk koji me probudio. Iz sna i iz čekanja. Da se zaposlim. Dobivam 6 komada. Sve od Ministarstva poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja (MPRR). Odbijenice. Ništa novo. Među njima riješenja tko je gdje primljen. Pa evo, na mjesto Stručnog suradnika Odjela za upravljanje resursima mora, sretni dobitnik radnog mjesta je: xy diplomirani inžinjer sigurnosti?????  Bravo za Ministarstvo, Društvo i Državu. Struka mi je rijetka, svi se znamo iz struke a ja još usko specijaliziram upravljanje resursima mora, ne znam skoro nikoga u branši da se baš time bavi i onda oni zaposle diplomiranog inžinjera sigurnosti na ovakvu poziciju. Jadno nam more. Društvo. I potomci. Inače, za one koji ne znaju tko su inžinjeri sigurnosti, to su ljudi školovani za vatrogastvo, zaštitu na radu i slično. Dakle našim morem će gospodariti vatrogasni stručnjak.  Nasuprot "vatrogasnom" stručnjaku moj životopis se i dalje vrti po 500-injak stolova na koje je poslan.  Powered by Upload PDF Download document to PC...a možda je čovik sposoban, pa moja škola ne znači ništa -ko zna...  Na drugoj odbijenici (rješenju) za ribarskog inspektora na moru uzet je dipl.inž. pomorskog prometa. Dakle, pomorac. Za ribarskog inspektora. Dakle pomorac zna o ribi više od nekog tko uz iskustvo u ribasrtvu ima čak i magisterij znanosti iz područja ribarstva? bravo nećemo daleko s ovakvim moralom u društvu |
TOMATO 3.dio: Dobiven rat protiv Tomato-a
 Za one koji nisu u toku, Tomato nam je namjeravao pokrasti novac sa računa, i mi nismo ostali skrštenih ruku (u prethodnim postovima Tomato 1. i 2. dio). Dakle mi smo s njima pravno zaratili i situacija se okrenula u našu korist (i svih korisnika Tomatoa). Jučer su poslali SMS: Od 30.11. važe uvjeti korištenja na tuđi račun, uz neograničen rok korištenja bonusa na pozive i SMS u RH i međunarodne brojeve. Info na.... Dakle u prijašnjim postovima mogli ste vidjeti koji je problem bio i kako smo reagirali. Čak sam im dao do znanja što sve namjeravam postupiti, korak po korak ako ne popuste. Svi koraci su bili pravni. I na kraju su promijenili točku 12: (Izvor: Tomato, otići na: Uvjeti korištenja tarife "Na tuđi račun") Stara točka 12: 12. Uvjeti za prebacivanje prikupljenog Bonusa na Bonus račun je nadoplata glavnog računa bilo kojim bonom. Nakon nadoplate glavnog računa bonom, Bonus se prebacuje na Bonus račun, čime postaje dostupan za korištenje. U trenutku prebacivanja Bonusa na Bonus račun, korisnik će biti obaviješten SMS porukom. Stanje Bonus računa korisnik može provjetiti utipkavanjem kombinacije na mobilnom telefonu:*108*01#. Pri pozivanju i slanju poruka, iznos na Bonus računu ima prioritet u trošenju, što znači da se prvo troši iznos na Bonus računu, a nakon njega iznos na glavnom računu, pritom uzimajući u onzir ograničenja navedena u članku 9 ovih Uvjeta. Maksimalam iznos Bonusa na Bonus računu u jednom trenutku iznosi 200 kn. Prilikom prebacivanja Bonusa na Bonus račun korisniku će se na Bonus račun dodijeliti iznos Bonusa na način da je maksimalni iznos na Bonus računu jednak 200 kn. Ukoliko korisnik ima prikupljen iznos Bonus računa veći od tog iznosa u trenutku prebacivanja na Bonus račun korisniku se na Bonus račun prenosi samo iznos do dosezanja meksimuma od 200 kn na Bonus računu, dok iznos iznad toga korisnik neće dobiti na Bonus račun i trajno ga gubi. Primjena limita od 200 kn stupa na snagu 22.12.2011. godine i na taj dan će se korisnicima koji na Bonus računu imaju iznos veći od 200 kuna biti će promijenjeno stanje na 200 kn. Nova točka 12: 12. Uvjet za prebacivanje prikupljenog Bonusa na Bonus račun je nadoplata glavnog računa bilo kojim bonom. Nakon nadoplate glavnog računa bonom, Bonus se prebacuje na Bonus račun, čime postaje dostupan za korištenje. U trenutku prebacivanja Bonusa na Bonus račun, korisnik će biti obaviješten SMS porukom. Stanje Bonus računa korisnik može provjeriti utipkavanjem kombinacije na mobilnom telefonu: *108*01# . Pri pozivanju i slanju poruka, iznos na Bonus računu ima prioritet u trošenju, što znači da se prvo troši iznos na Bonus računu, a nakon njega iznos na glavnom računu, pritom uzimajući u obzir ograničenja navedena u članku 9. ovih Uvjeta. Kao što vidite, čitav crveni, sporni dio iz starih Uvjeta, u novim Uvjetima je izostavljen! Nema oduzimanja novca s računa!  |
Molitve: