Marketing
Rad u znanosti: 2.dio (RIC)
Dakle, mobitel je zazvonio i ja sam već pregoren od iščekivanja primio poziv. Međutim, poziv nije značio moj početak rada. Samo poziv i prvi sastanak sa šefom (Slika 1).
Slika 1: Hotel Dubrovnik, Zagreb. Mjesto susreta sa šefom.
Priznajem, ja sam na prvom sastanku bio totalni balavac, jer sam u to doba života to i bio. Šef je bio čovjek na kojem se vidi da ima smjer. Samo što je taj smjer bio totalno pogrešan a ja sam tu činjenicu shvatio puno poslije.
Ja sam se sramio svoje neusmjerenosti, i sada bi je se sramio, mada je ona puno bolja od onoga na što sam naišao od nadređenih. Mada mi nije bilo za zamjeriti na neusmjerenosti, jer sam izašao iz vojske, ništa me nidje nije vezalo i imao sam izbore pred sobom, sve je bilo predamnom. Smjer se tek treba uloviti.
Na sastanku je dogovoreno da odem bez ribe u Neretvu (dolinu).
Promjena koja je davala nadu.
Tako sam se nakon studija i vojske doselio natrag kući.
Sljedeće čekanje je bilo opet oko dva mjeseca s tim da sam polagano dobivao zadatke. O početku konkretnog rada (radno vrijeme, ugovor i slično) nije bilo ni govora. Plaće još nije bilo. Nikakve. Ni govora o njoj. Novca nisam imao, od roditelja nisam htio posuđivati.
U Neretvi sam već počeo loviti ribu sa par stotina (300) metara mreža stajaćica koje su ostale od pokojnjeg djeda. Lovio sam ciple, svaki dan, prodavao ih stalnim kupcima i tako financirao svoju financijsku neovisnost u iščekivanju početka posla.
Zadaci su s vremenom narasli na redovito uzorkovanje vode (temperatura, pH, salinitet, otopljeni kisik), na dvije dubine na 23 lokacije u dolini Neretve. Za to sam posudio tuđe auto.
O početku plaće još nije bilo govora.
Riba je stigla negdje početkom svibnja (Slika 2), i onda sam još počeo radit na ribi, na uzgoju.
Slika 2: Iskrcavanje ribe-šef je rekao: "Vidi me, isti sam Al Capone" (piće, kamion, šverc)
Plaće još nije bilo.
Trošio sam svaki dan gorivo, rad nisam uopće računao.
I takvo stanje je potrajalo do kraja ljeta. Da, do kraja ljeta.
Tada sam se spakirao i otišao u Zagreb. Za čitav rad nisam dobio ni kune. Niti za putne troškove.
U Zagrebu sam obišao mjesta gdje se mogao naći posao, i nakon bezuspješna dva dana, spakujem se i odem u Irsku.
Naravno, kupim kartu online, jeftinu, tranzitnu vizu za London. Bus Zg-Graz, tamo cijeli dan, pa London, tamo par sati i onda Dublin (Slika 3).
Slika 3: Jedno od mojih radnih mjesta (Temple Bar-Central Shop-O'Connell Bridge, Dublin)
Ovaj period ću preskočiti jer je to tema za sebe, inače vratio sam se nakon 2 mjeseca. Navodno sam konačno trebao potpisati ugovor sa Razvojno-istraživačkim centrom za marikulturu u Stonu (RIC). Za projekt Polikulturni uzgoj ribe u delti Neretve.
Kako sam samo ja bio blesav. I glup. 
Vratim se u Hrvatsku, već je prosinac. Za sav moj rad u RIC-u nisam dobio ni kune. Ni za terenske putne troškove koje sam financirao ribolovom i pijacom. Kao i ostatak svih svojih troškova.
RIC je konačno ponudio ugovor, ne znam jeli u međuvremneu intervenirao netko od rodbine, tada sam bio preblesav za ovo provalit. Sad vjerujem da je ali to tada nije bilo u mojoj moći direktno. Kriv sam bio što sam bio glup i to je sve.
I tako, uvjet za posao je bio imati svoje auto. Posudim para, kupim auto, potpišem ugovor na 2 godine i krenem radit.
Plaća je bila 3.800,00kn. Bez kune putnih troškova. Sa trošenjem svog auta na put Ploče-Ston, svaki dan, i svog goriva, naravno. Ali tu je bilo još toliko troškova po terenu. Sve iz mog džepa.
Post je objavljen 10.12.2011. u 23:58 sati.