Kao što je prije spomenuto,
tijekom rada u RIC-u upisao sam poslijediplomski magistarski studij Ribarstvo, na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. 6 semestara. Svaki semestar je koštao, mislim oko 5.500,00 kn. Dok je drugim djetalnicima s kojima sam surađivao (osim možda Suradnici broj 2) bio plaćen studij, ja sam svoj morao sam platiti. To je dovoljno govorilo o njihovim planovima za mene.
Istraživao sam ciple. Ne samo navedene stvari, već (bez i trunke pomoći šefa i kolega!) i njihovo hvatanje mlađi, transport, prilagođavanje na slatku vodu (postepeno, u bačvama), te nasađivanje u zemljane bazene u Podrujnici. Od istraživanja prilagodbe cipla na slatku vodu napisao sam jedan rad. Također potpuno sam bez imalo učešća šefa i kolega. Čak nisu ni znali što pišem! Koji apsurd. I meni samom je ovo teško čitati.
Dakle, rad koji sam napisao govorio je o tome koje vrsta cipla su najperspektivnije za uzgoj, odnosno koje mlađi ima gdje za uloviti, kako uloviti, kako najuspještnije transportirati i kako je najuspješnije prilagoditi na slatku vodu. Pri tom su bili navedeni postoci uspješnosti sa svim dokazima istraživanja, koji se istim postupcima mogu dobiti u istim brojevima. Rad je rezultirao grafikonima koji su vidno pokazivali što i kako napraviti. Taj rad sam prezentirao u Opatiji na znanstvenom skupu. Predstavljao sam firmu! Ali rad je bio moj i napredovao sam i ja!
Na vrhu rada je pisalo: "Razvojno istraživački centar za marikulturu Ston".
Na prezentaciju rada sam išao svojim osobnim autom, trošio sam gorivo i amortizaciju auta na svoj trošak. Noćenje nisam mogao priuštiti. Ionako sam spavao vani veći dio godine.
Kad sam došao na vrata hotela, sve je vrvilo od ljudi u odijelima. Ja sam imao samo ronilačko odijelo.
Nisam znao da za takav znanstveni skup postoji "kotizacija". To mi je bilo prvo prezentiranje u životu. Kad sam zinuo za cijenu "ulaznice" (kotizacije), organizator skupa, jedan znanstvenik, me pitao kako to da mi firma nije organizirala sve, i da nije platila? Pun sramote, rekao sam da mi nije plaćeno ništa. Inače, oni kad idu na prezentaciju, ide ih 5-6, uzmu skupe hotele nekoliko dana koje zajedno sa ugostiteljskim troškovima i dnevnicama plati ustanova. Izvuku maksimum kad imaju opravdanje. Pošto se znanstvenici u ovoj braši znaju, znali su tko mi je šef i sve im je bilo jasno kad sam rekao da meni nije plaćeno ništa. Poklonili su mi besplatan ulaz na znanstveni skup. Iz samilosti.
Nakon prezentacije sam odmah otišao iz Opatije.
Uz zacrtano moje ne napredovanje, dodatni razlog šefove sabotaže mog odlaska na skup je vjerojatno bio i zbog "ne čašćenja" radom. Nisam stavio kolege na svoj rad. IMoja logika je bila tko radi rad da se i stavi na rad. Takva je ostala puno kasnije, o tome u drugim postovima. Međutim ova čašćenja su učestala pojava. Rad radi jedna osoba. pripomaže je još netko tko vlada područjem kojeg ne zna pisac rada-samo dio. A na radu piše da ih je radilo 3-5-10. I tako se ujedinjene skupine prevarom bore za svoje bodove koji se zbrajaju učešćima u radovima. Tako si osiguravaju fotelju.
Rade besmisleni rad, koji je po šabloni nekog drugog rada, jednostavan za napraviti, čitaocima nerazuman ("jako stručan"), nikome koristan. Dodatno, čašćenjima u sudjelovanju na radu (iako nisu radili), multipliciraju svoje lažne dokaze o tome kako su stručni i vrijedni. A izmišljajući troškove rada (putne troškove, materijale, dnevnice, itsl.) si podižu sigurnu plaću itd...A sve to financiraju porezni obveznici. I ovo nije iznimka već pravilo a to ću skontati još kasnije....
Post je objavljen 27.12.2011. u 09:37 sati.